Vrata idžtihada otvorena su od prvog stoljeća islama i neće se zatvoriti do Sudnjeg dana. U današnjem se vremenu vrlo često pojavljuju nova pitanja koja nisu bila poznata ranije. Islamskim učenjacima današnjice obaveza je da idžtihade i objasne šerijatski propis u vezi s tim novonastalim pitanjima. Zatvaranjem vrata idžtihada islamski ummet ostao bi u velikoj nedoumici i otvorila bi se neznalicama vrata zla koja bi rezultirala zabranjivanjem halala i dopuštanjem harama.

Buharija i Muslim zabilježili su preko Amra b. Asa da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada učenjak uloži trud u iznalaženju rješenja i zauzme ispravan stav, piše mu se dvostruka nagrada, a ako pogriješi, piše mu se jedna nagrada.” Hadis je općenit i vrijedi za sve učenjake i sva vremena. Iz ovog pravila izuzimaju se pitanja za koja postoje kategorički argumenti ili konsenzus islamskih pravnika kao što je slučaj sa apsolutnom većinom akaidskih i manjim dijelom pravnih pitanja. Kada je riječ o ocjenjivanju hadisa, vrata te nauke su, naravno, otvorena, jer ocjena lanca prenosilaca također se tretira idžtihadom.

U hadiskim djelima postoji na hiljade lanaca prenosilaca u vezi s kojima ne postoji izjašnjenje hadiskih stručnjaka. Jedini način da se upoznamo sa stupnjem vjerodostojnosti tih predanja jeste idžtihad savremenih učenjaka. Međutim, pravila i principi kojih se mora držati onaj ko ispituje lanac prenosilaca jesu fiksni, postavili su ih najeminentniji eksperti te oblasti i ne mogu se mijenjati, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Uzvišeni Allah pred kraj svakog stoljeća pošalje ovom ummetu učenjaka koji će obnoviti njihovu vjeru.” (Ebu Davud, 4/109/4291, Taberani, u djelu El-Evsat, 6/405/6527, i Hakim, 4/567/8592.) Islamski učenjaci prihvataju ovaj hadis i uzimaju ga kao argument, a brojni stručnjaci ocijenili su ga autentičnim. (Vidjeti: Kenzul-ummal, 12/88, Kešful-hafa, 1/282, Silsiletul-ehadisis-sahiha, 2/148.) Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Obnavljanje vjere biva nakon što (njeno prakticiranje) izblijedi kod ljudi.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 18/297.) Neki učenjaci smatraju da je obnovitelj vjere u prvom stoljeću bio Omer b. Abdulaziz. U drugom – imam Šafija. U trećem – Ebu Abbas b. Surejdž (a drugi kažu – Ebul-Hasan el-Ešari). U četvrtom – Ebu Hamid el-Esferani (drugi, opet, kažu – Ibnul-Bakilani). (Vidjeti: Sijeru ealamin-nubela, 17/195, Fetava Ibnis-Salah, 1/130, i Kešful-hafa, 1/282-283.) Tako Allah, dželle šanuhu, iz Svoje neizmjerne milosti, na kraju svakog stoljeća pošalje učenjaka koji će oživjeti ljudima izvornu vjeru koju su umrtvili, ili su je raznoraznim novotarijama izmijenili.

Jedan od velikana savremenog doba čije ime će se pamtiti i ostati duboko urezano u svijetlim stranicama islamske historije, čije je znanje ispunilo obzorja, a njegova djela preplavila kontinente, čovjek je čiji je život bio ispunjen čitanjem, proučavanjem, pisanjem i recenzijom, učenjak koji je svakoj sekundi svoga života pridavao pažnju i koristio je na najadekvatniji način, bio je Ebu Abdurrahman Nasiruddin b. Nuh Nedžati Albani, rahimehullah, obnovitelj islamskih znanosti općenito, a hadiske nauke posebno. Krajnje je nezahvalno u jednom kratkom članku govoriti o biografiji učenjaka poput šejha Albanija. Stoga ćemo navesti samo izjave najpoznatijih učenjaka današnjice koje su pokazatelj mjesta koje uživa šejh Albani kod savremenih učenjaka.

Ibn Baz: “Pod nebeskim svodom nisam vidio hadiskog stručnjaka kao što je ekspert Muhammed Nasiruddin Albani”; “Šejh Albani poznat je kao pripadnik ehli-sunneta vel-džemata, čuvar hadisa i borac na Allahovom putu glede toga”; “Šejha Albanija poznajem kao čovjeka ispravne akide.”

Kada je šejh Ibn Baz upitan o prethodno navedenom hadisu i tome ko bi mogao biti obnovitelj vjere u ovom stoljeću, odgovorio je: “Šejh Muhammed Nasiruddin Albani obnovitelj je u našem vremenu, a Allah najbolje zna.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 18, predgovor magistarskoj disertaciji autora Ahmeda Husejna el-Džebburija, i El-Imamul-Albani, str. 145, od Muhammeda Bejjumija.)

Stalni kolegij za islamsku da’vu u sastavu: Ibn Baz, Afifi, Gudejan i Abdullah b. Kaud: “Albani nam je poznat kao učenjak, sluga hadisa i borac ehli-sunneta vel-džemata, a njegova su djela korisna.” (Fetavel-ledžnetid-daima, 12/224.)

Šejh Muhammed Emin Šenkiti, imam kur’anskih nauka, autor poznatog tefsira i brojnih djela, kada bi ugledao šejha Albanija u Poslanikovoj, ﷺ, džamiji, prekinuo bi predavanje, ustao i poselamio se sa šejhom Albanijem. (Vidjeti: Džuhudul-Imami Albani, str. 19.)

Muhammed b. Ibrahim Alu Šejh: “Čuvar hadisa, pomagač istine i borac protiv zablude.” (Vidjeti: Džuhudul-Imami Albani, str. 20, i El-Imamul-Albani, str. 146.)

Ibn Usejmin: “Koliko poznajem Albanija iz naših susreta kojih je prilično malo, brižan je glede rada prema sunnetu i borac protiv novotarija, kako u pitanjima akide, tako i u propisima.”

Kada je na jednoj audio kaseti vidio natpis Muhaddis Šama Muhammed Nasiruddin Albani, rekao je: “Ne, on je muhaddis ovoga vremena.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 20, i El-Imamul-Albani, str. 145-146.)

Bekr b. Abdullah Ebu Zejd: “Albanijevo pomaganje sunneta i akide prvih generacija osporava samo njegov neprijatelj ili neznalica.” (Vidjeti: Et-Tahziru min muhtesaratis-Sabuni, str. 27, od šejha Bekra Ebu Zejda.)

Abdulmuhsin Abbad, poznati medinski muhaddis: “Albani je veliki učenjak i sluga sunneta, ispravnog akaida, i nije dopušteno o njemu pogrdno govoriti… Stao je u odbranu akide selefa i njihovog pravca, i svi koji tragaju za znanjem ovisni su o njegovim djelima… Smrt ovog učenjaka velika je nesreća za muslimane.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 21-22.)

Hamud b. Abdullah: “Albani je postao simbol sunneta i vrijeđanje Albanija jeste put ka udaru na sunnet.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 22, i El-Imamul-Albani, str. 147)

Abdulaziz Alu Šejh: “Albani je pomogao sunnet u ovom vremenu.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 22.)

Abdullah b. Akil: “Smatram ga imamom sunneta i vrhunskim hadiskim stručnjakom, i veliku je uslugu učinio sunnetu u svojim djelima.” (Vidjeti: Džuhudul-imami Albani, str. 24)

Šejh Salih b. Abdulaziz Alu Šejh: “Nema sumnje da je smrt velikog učenjaka Albanija stvarna nedaća za ummet, jer je Albani velikan od muslimanskih velikana, jedan od hadiskih eksperata, preko kojih je Allah sačuvao ovu vjeru i preko njih raširio sunnet.” (Vidjeti: El-Imamul-Albani, str. 148.)

Šejh Mukbil ev-Vadai, muhaddis Jemena, upitan u vezi s Albanijem, rekao je: “Moje uvjerenje kojim se želim približiti Allahu sročeno je u rečenici: ’Šejh Albani je jedan od obnovitelja na koje se odnosi hadis: ’Uzvišeni Allah pred kraj svakog stoljeća šalje ovome ummetu učenjaka koji će obnoviti njihovu vjeru.’’” (Vidjeti: El-Imamul-Albani, str. 165.)

Abdusamed b. Šerefuddin: “Najveći učenjak hadisa u ovom vremenu.” (Vidjeti: Bidatut-teasubil-mezhebi, str. 254, od Muhammeda Ida Abbasa.)

Na desetine drugih učenjaka posvjedočili su znanje i imamet šejha Albanija, od njih jesu: šejh Mustafa Zarka, šejh Abdurrahman Abdulhalik, šejh Hammad Ensari, šejh Muhammed Esjubi, šejh Abdullah Bessam, šejh Zejd Fejjad, šejh Muhammed Gazali, šejh Karadavi, šejh Tantavi, šejh Abdulkerim Zejdan, šejh Abdullah Menia, šejh Ahmed en-Nedžmi, šejh Muhammed Sebbag, šejh Muhammed Id Abbas, šejh Muhibbuddin Hatib i mnogi drugi. Šejhu Albaniju znanje i imamet posvjedočili su i njegovi savremenici koji su se, nažalost, otvoreno suprotstavili njegovom pravcu, kao što je bio Ebu Fadl Gumari, koji o šejhu kaže: “Dobro poznaje hadis…”, da bi potom okaljao šejhovu čast na njemu svojstven način. (Vidjeti: Silsiletul-ehadisid-daifa, 4/5.) Ebu Fejd Ahmed Gumari, koji je, također, pokazivao otvoreno neprijateljstvo prema šejhu Albaniju, rekao je: “Izučavao je hadis i savršeno ga je izučio.” (Vidjeti: Ulemau ve mufekkirune, 1/299-300, od Muhammeda Medžzuba.)

Šejh Albani, rahimehullah, izgledao je kao čovjek iz prvih generacija koji se pojavio u našem vremenu. Nije mi poznat učenjak koji je iskazivao toliku brižnost kada je u pitanju sunnet Allahovog Poslanika, ﷺ, kao što je bio šejh Albani. Njegova rigoroznost glede toga u očima običnih masa često je podsjećala na pretjerivanje. Neki njegovi učenici kažu da je šejh Albani tabiin koji je okasnio sa svojom pojavom do ovog vremena. Pored svih odlika koje su krasile šejha Albanija i jedinstvene uloge koju je odigrao u ovom vremenu svojom riječju i perom, šejh, rahimehullah, nije bio nepogrješiv, jer je odjećom nepogrješivosti bio odjeven samo Poslanik, ﷺ. Islamske učenjake uzimamo kao posrednike kada se radi o razumijevanju islama, ali nam je Vjerovjesnik, ﷺ, jedini uzor i samo njega slijepo slijedimo. Tako nas uče naši velikani, a između ostalih i šejh Albani, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Spomenuta knjiga preplavljena je isfabriciranim neistinama o selefijskom pokretu, koji muslimanska omladina sve više prihvata. Kada su pokvarenjaci primijetili utjecaj selefijske da’ve na omladinu, postali su zakleti neprijatelji sljedbenika sunneta. Međutim, sve do ovog vremena šejtan nije našao svoje odane pristalice u BiH, osim dvojice šiitsko-sufijskih pionira. Da su upoznali svoju vjeru i vjerovanje odabranih generacija, odrekli bi se pogrešnih uvjerenja kada je riječ o ovome i budućem svijetu. Kada je riječ o šejhu Albaniju, on je, bez sumnje, reformator hadiskih znanosti dvadesetog stoljeća. Napisao je preko tri stotine publikacija, bilo da se radi o valorizaciji ili pisanju, a ima preko sedam hiljada snimljenih audio-kaseta. Jednom riječju rečeno, “tihi okean” znanja. Učenjak koji se nije pripisivao određenoj pravnoj školi, već je, jednostavno, slijedio Kur’an, hadis i praksu prvih generacija. Nije smatrao nužnim niti pohvalnim slijepo slijeđenje određene pravne škole. Kada je riječ o akidi, šejh Albani slijedio je odabrane generacije. Pored toga, šejh je imao lijepo mišljenje o sve četiri imama kao i o drugim učenjacima. Na brojnim je mjestima dokazivao ispravne stavove riječima imama Ebu Hanife, nazivajući ga imamom i pravnikom. Kao primjer navodimo sljedeće citate iz Albanijevih djela. U djelu El-Hadisu hudždža, str. 79, kaže: “…u tom smislu prenesene su brojne izreke istaknutih učenjaka koji su strogo zabranjivali da ih se slijepo slijedi. Jedan od njih jeste Ebu Hanife, Allah mu se smilovao. On je govorio: ’Nije dopušteno nikome da za argument uzima naša mišljenja prije nego što sazna na čemu su utemeljena.’” U predgovoru za djelo Reful-estar, str. 28, rekao je: “…tu je činjenicu potvrdio i sam imam Ebu Hanife kada je svome učeniku Ebu Jusufu zabranio da ga slijepo slijedi govoreći mu: ’O Jakube, ne zapisuj sve što čuješ od mene, ja danas kažem jedno, sutra drugo, a prekosutra treće.’” Govoreći o Džabiru b. Jezidu Džufiju, šejh Albani je konstatirao da su njegova predanja ništavna, zatim je rekao: “Ebu Hanife kaže: ’Nisam vidio većeg lažova od njega’, tj. od Džabira b. Jezida.” (Vidjeti: Difaun anil-hadisin-nebevi, str. 108.) Dakle, šejh Albani ne samo da Ebu Hanifu smatra velikim poznavaocem hadisa uopće već ga drži za velikog poznavaoca prenosilaca, što je, bez sumnje, disciplina koja prethodi dobrom poznavanju hadisa i drugih hadiskih nauka, otuda većina učenjaka nije bila specijalizirana u toj oblasti. Govoreći o nekim izrekama istaknutih učenjaka, šejh Albani zapisao je: “Prvi imam je Ebu Hanife Nuaman b. Sabit, Allah mu se smilovao…” (Vidjeti: Sifetus-salah, str. 46.)

Govoreći o tome kako je imam Šafija revidirao stavove u vezi s nekim pravnim pitanjima, šejh Albani je rekao: “To se broji kao Šafijina vrlina, a motiv njegovog revidiranja stavova bila je bogobojaznost i preferiranje onog nad ovim svijetom. Isti je slučaj s imamom Ebu Hanifom. I on je revidirao stav u vezi s potiranjem po mestvama.” (Vidjeti: El-Meshu alel-dževrebejni, str. 75.) Govoreći o jednom detalju vezanom za hidžab, šejh Albani je kazao: “To mišljenje zastupa većina islamskih učenjaka: Ebu Hanife, Malik, Šafija, i imam Ahmed, po jednoj verziji…” (Vidjeti: Er-Redul-mufhim, str. 33.) U djelu Hukmu tarikis-salah, str. 48, ovaj isti muhaddis ističe: “…ovaj stav zauzima većina pravnika: Ebu Hanife, Malik, Šafija…” Zar nakon ovakvih komplimenata: imam, pravnik, učenjak, bogobojazan čovjek itd., iko ima pravo kazati da je šejh Albani pogrdno govorio o ovom velikom islamskom pravniku! Na jednom mjestu spomenuto je da Albani poredi hanefijski mezheb s Indžilom. To je autorovo iskrivljavanje Albanijevih riječi. Cilj je osramotiti i omalovažiti na bilo koji način, i nije bitno. Albani je rekao da će Isa, alejhis-selam, suditi po Muhammedovom, ﷺ, vjerozakoniku, a ne po Indžilu (podrazumijevajući originalnu Allahovu Objavu objavljenu Isau), niti po nekom od mezheba spomenuvši za primjer hanefijski mezheb, jer šejh Albani smatra da nijedna prijašnja objava (originalna) niti bilo koja pravna škola zasebno ne može u potpunosti zamijeniti Kur’an i hadis, što je, bez sumnje, ispravno, budući da u svakom mezhebu postoje stvari koje nisu u potpunosti usklađene s Kur’anom i vjerodostojnim hadisima.

Pogledajmo podlosti i nepravdu koju čine neki muslimani! Zanemaruju desetine Albanijevih pohvala Ebu Hanife, a nadovezuju se na dvosmislenu izjavu koju protumače shodno svojim prohtjevima. To mi liči na riječi imama Vekia b. Džerraha: “Islamski učenjaci pišu ono što je u njihovu korist i ono što je protiv njih (dakle govore istinu, makar bila gorka), dok sljedbenici strasti pišu samo ono što ide samo njima u prilog.” (Darekutni, u djelu Es-Sunen, 1/19/33. Vidjeti: Tenkihut-tahkik, 1/18, od imama Ibn Abdulhadija – El-Ilmijja, 1419. Bejrut.) Uzvišeni Allah rekao je: “Neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete. Pravedni budite, to je najbliže bogobojaznosti i bojte se Allaha…” (El-Maide, 8.) Pored toga, šejh Albani je čovjek, pogađa i griješi, a odjećom nepogrješivosti počašćen je samo Poslanik, ﷺ, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Liječenje je legitimno kako od duhovnih tako i od tjelesnih bolesti. Svemogući Allah upozorio je: “…i sami sebe u propast ne dovodite…“ (El-Bekare, 195.) U drugom ajetu kaže: “…i ne ubijajte sami sebe…“ (En-Nisa, 29.) Poslanik, ﷺ, rekao je: “O ljudi, liječite se, zaista Allah nije dao bolest a da nije za nju dao lijek, osim smrti.“ (Sabirači sunena.)

Predanje su autentičnim okarakterizirali imam Tirmizi, Busiri, Hakim i drugi. Hadis je imperativnog karaktera, i to je očito. Liječenje od bolesti koje sprečavaju činjenje naređenog je vadžib i njegovim ostavljanjem obaveznik biva grješan. Ko umre s propustima i grijesima koje je počinio zbog svoje bolesti, ne htjevši se liječiti, njemu će Allah, dželle šanuhu, oprostiti, ako hoće, ili će ga kazniti, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović