Alejkumusselam.

Zaista je Allah, subhanehu ve te’ala, svoje robove obasuo mnogim blagodatima, a najveća od tih blagodati je ta da od svojih robova odabere onoga koga On hoće i uputi ga u Islam. To je najbolje što jednog čovjeka može zadesiti u ovom dunjalučkom životu. Pa tako i ti, poštovana sestro, treba da znaš da je uputa, tj. držanje za Allahovo uže, pridržavanjem onoga što je On naredio i ostavljanjem onoga što je On zabranio, najveća blagodat i nešto najljepše što ti se može desiti u životu.

Sa druge strane šejtan, koji zna da je njegova završnica u Džehenemu, želi da sa sobom povuče što je više moguće Allahovih robova uljepšavajući im ono što im je Allah, subhanehu ve te’ala, zabranio i poružnjavajući im ono što im je naredio. Ono što mu je najteže je kada vidi da se Allahov rob hoće iskreno pokajati i vratiti svome Gospodaru ostavljajući grijehe koje je prije radio i okrećući se činjenju dobrih djela. Pa stoga radi sve da bi tog roba odvratio od toga. Tako mu ponekad prilazi sa strane da je on već previše zapao u grijehe i da mu nema povratka, ili umanjujući mu težinu tih grijeha time da mnogi ljudi rade i gore stvari, ulijeva mu lažnu nadu u Allahu milost i da će on sve oprostiti i tako dalje.

Ono što ti treba sada da uradiš je da se odmah i bez oklijevanja pokaješ za grijehe koje si radila i da ih prestaneš činiti. Da bi tvoje pokajanje (tevba) bilo ispravno mora da ispuni nekoliko šartova a to je:

1- Da smjesta prestaneš raditi te grijehe,
2- Da se iskreno kaješ zbog toga što si radila,
3- Da čvrsto odlučiš da se nikad više ne vratiš na takva djela.

Ako jedan od ova tri šarta ne ispuniš tevba ti neće biti ispravna.

Nakon toga treba da praktikuješ ono što ti je islamom naređeno od namaza, posta, zekata, ostavljanje harama, alkohola, kamate, zinaluka, tj. treba da uskladiš svoj svakodnevni život sa onim što nam je naš Gospodar objavio u Svojoj knjizi Kur’anu, i što nam je objasnio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Tvoj osjećaj da je sada za tebe beskorisno da se vratiš vjeri i činjenju dobrih djela jer si radila stvari koje su zabranjeno nije ništa drugo nego šejtanska vesvesa (došaptavanje) kojim želi da te odvrati od Allahove jedine ispravne vjere sa kojom ćeš zaraditi, inšaallah, Džennet i sačuvati se Džehenema. Allah, subhanehu ve te’ala, je u Svojoj Knjizi svojim robovima obećao da će im oprostiti grijehe pa kaže: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv” (Ez-Zummer, 53)

Isto tako kaže: “Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga” (En-Nisa, 116) i još su mnogi ajeti u kojima se spominje Allahova milost i oprost za one koji se pokaju za ono što su radili.

Isto tako veliki je broj hadisa u kojima se spominje da Allah prašta grijehe, da su vrata tevbe (pokajanja) otvorena sve dok Sunce ne izađe sa Zapada ili dok duše ne dođe do grkljana (tj. dok ne umre), da se Allah obraduje tevbi svoga roba kao što se obraduje onaj koji izgubi svoju jahalicu na kojoj su sve njegove stvari u pustinji kada mu se ona vrati i slično.

Zato požuri sa tevbom, ne obraćaj pažnju na šejtanske vesvese kojim želi da te odvrati od Allahove vjere i iskoristi blagodati mjeseca Ramazana jer Allah u njemu prašta grijehe više nego u ostalim mjesecima, u njemu su šejtani vezani u lance, vrata Džehenema su zatvorena a vrata Dženneta otvorena, u njemu se nagrada za dobra djela udvostručava, a sve ovo je spomenuto u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Moraš da se boriš, da ustraješ i da odlučno pristupiš praktikovanju vjere i da ne obraćaš pažnju na one koji te žele odvratiti od nje i da im se ne predaješ. Jer zaista je Islam jedina ispravna vjere i jedini ispravan put koji čovjeka vodi do uspjeha i na Dunjaluku i na Ahiretu. Molim Allaha Uzvišenog da te u ovom blagoslovljenom mjesecu Ramazanu obaspe svojom milošću tako da te uputi na pravi put i da ti olakša pridržavanje vjere i ostavljanje onoga što je On, subhanehu, zabranio. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Teravih-namaz je sunnet koji muslimani u kolektivnoj formi prakticiraju od vremena Omera b. El-Hattaba, r.a. Muslimani prvih generacija nisu napuštali noćni namaz u ramazanu osim neposredno pred zoru. Mi muslimani u potonjim stoljećima, u brojnim pitanjima, nismo ni blizu prvih generacija, pa tako ni po pitanju noćnog ili teravih-namaza.

Što se tiče postupka dotičnog imama, on je u koliziji sa hanefijskom pravnom školom. Nije mi poznato da je neko od hanefijskih autoriteta smatrao pohvalnim učenje kratkog ajeta na svakom rekatu teravije. Njihova mišljenja nalaze se u kapitalnim djelima hanefijskog fikha i pozivanje na mezheb biva shodno mišljenjima koja su odabrali ovi učenjaci, ne shodno željama i prohtjevima njihovih sljedbenika.

Da bi ove riječi bile potkrijepljene argumentom, navest ćemo neke izjave hanefijskih pravnika po ovom pitanju:

1. Kaže imam Es-Serhasi (šejhul-islam u hanefijskoj pravnoj školi): “Sunnet je proučiti cijeli Kur’an (hatmu) na teravih-namazu.”
Potom kaže: ”Prenosi Hasan (ibn Muhammed eš-Šejbani, učenik Ebu Hanife) da je Ebu Hanife rekao: ‘Imam treba učiti na svakom rekatu deset ajeta ili približno tome i to je bolje, jer je sunnet proučiti hatmu.'” (Vidjeti : El-Mebsut, 2/146)

Učenje deset ajeta koje spominje imam Ebu Hanife odgovara učenju jedne stranice na svakom rekatu, tako da bi se svake večeri proučio po jedan džuz, što je hatma za trideset dana.
2. Kaže imam Ez-Zejlei: “Sunnet je proučiti hatmu. Teravija u ramazanu ima oko 600 rekata, a broj ajeta je oko 6.000 i nešto. Ako imam bude učio svake večeri oko 10 ajeta, proučit će cijeli Kur’an. Imam na teraviji neće dozvoliti da zbog lijenosti džematlija barem jedanput ne prouči hatmu.” (Vidjeti: Tebjinul-hakaik, 1/179)

3. Imam Ibnul-Humam kaže: “Prenosi Hasan (ibn Muhammed eš-Šejbani, učenik Ebu Hanife) da je Ebu Hanife rekao: “Imam treba učiti na svakom rekatu deset ajeta ili približno tome. Teravija u ramazanu ima oko 600 rekata ili 580, a broj ajeta u Kur’anu je nešto preko 6.000.”

4. U djelu El-Bahrur-raik, 2/74, stoji: “Imam na teravih-namazu neće dopustiti da zbog lijenosti džematlija barem jedanput ne prouči hatmu i završit će 27. noći zbog toga što je to Noć kadra (Lejletul-kadr) i što je veliki broj klanjača u džamijama. Ako, pak, prouči dvije hatme, lijepo je postupio, a najbolje je proučiti hatmu svakih deset dana.”

5. U djelu El-Fetava el-Hindijje, 1/117, stoji: “Sunnet je na teraviji proučiti hatmu jedanput, i to se neće ostavljati zbog lijenosti ljudi. Ako se hatma završi devetnaestog ili dvadeset prvog dana, u narednim noćima će se i dalje klanjati teravija, jer je klanjanje teravije sunnet.”

U ovom smislu govore svi hanefijski učenjaci iz različitih stoljeća, niko od njih nije pohvalio ono što čine pojedinci koji predvode ljude na noćnom namazu. Neki od njih prouče ajet koji se sastoji od tri arapska harfa (elif-lam-mim), potom učine ruku’.

Pored toga, nije propisano na teravih-namazu brzo klanjanje bez upotpunjavanja ruku’a i sedždi, to je oprečno svim hadisima u kojima se opisuje noćni namaz Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Uzvišeni Allah traži od nas smirenost u namazu, ne puko gimnasticiranje koje umara ljude. Namaz, ustvari, predstavlja odmor za vjernika. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio je mujezinu Bilalu: “Uči ikamet, o Bilale, odmori nas namazom.” (Ebu Davud)

Pored toga, nije sporno skratiti učenje na teraviji, ali ne na način kojem su pribjegli pojedinci čiji namaz nalikuje na sve osim na ibadet Uzvišenom Stvoritelju.

Na pitanje odgovorio: dr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Učenje Kur’ana na mezarju nema utemeljenja u hadisu ni u praksi prvih generacija. Imam Ibn Ebul-Iz i Šelebi, dva hanefijska pravnika, i šejhul-islam Ibn Tejmijje, govorili su da je imam Ebu Hanife učenje Kur’ana na kaburu smatrao pogrdnim. Ovaj Ebu Hanifin stav dijele sljedeći učenjaci: Malik, Ahmed, po odabranoj verziji, Ebu Bekr Mervezi, Ibn Tejmijje i neki drugi.

Na pitanje odgovorio: iz knjige: “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – dr. Safeta Kuduzovica
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

AlejkumusSelam! Mislim da sam nedavno odgovorio na slično pitanje, ali bez obzira na to ja ću vam ipak odgovoriti. Prema hadisu Poslanika s.a.v.s. zadovoljstvo treba da bude obostrano. Komentarišući hadis čuveni Gazalija u svom djelu «El-Ihja» rekao je: ‘Kada muškarac doživi orgazam, treba sačekati da i njegova žena također doživi orgazam, jer njen orgazam može doći mnogo sporije. Ako je on uzbudi i probudi njenu želju a onda je napusti, to će je povrijediti, i svaka razlika u njihovim orgazmima će zasigurno proizvesti osjećaj udaljenosti. Istovremeni orgazam bi za nju bio najugodniji, posebno zato što će njen muž biti zaokupljen svojim orgazmom i ona neće biti opterećena svojom stidljivošću.» (El-Ihja, 2/46)

Žena ima pravo na seksualno zadovoljstvo kao i muškarac i u tome nema nikakve razlike. Poslanik s.a.v.s. preporučuje da se ne prekida intimni odnos dok i žena ne doživi erekciju. Muž, radi kontinuiteta dobrog spolnog odnosa mora voditi računa da i žena osjeti zadovoljstvo spolnim odnosom, tj. da ga voli. U kontekstu rečenog vašoj suprugi nije haram da sama drži i nadražuje svoj klitoris ako će to pomoći i jednom i drugom da dožive seksualno zadovoljstvo. Ali je svakako bolje da joj vi priuštite to zadovoljstvo kao što i ona vama to radi. Taj čin ne bih nazvao masturbiranjem jer se ne radi o samozadovoljavanju, već pomoćnom tehnikom u legalnom seksualnom zadovoljavanju.

Na pitanje odgovorio: hfz. mr. Senaid Zaimović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com