Obaveza je imamet povjeriti samo bogobojaznim osobama, koje imaju ispravno vjerovanje (akaid). Ovo je zato jer imam ima isuviše važnu ulogu u društvu: predvodi muslimane u najvažnijem obredu, poučava ih vjeri, izdaje pravna rješenja o određenim vjerskim pitanjima itd. Otuda mora biti bogobojazan, učen, pronicljiv, snalažljiv, mudar, mora posjedovati vrhunski kodeks islamskog ponašanja kako bi na adekvatan način mogao obavljati povjerenu mu dužnost. S tim u vezi imam Ahmed kaže: “Pravo i obaveza muslimana jeste da ih predvode najbogobojazniji i najučeniji.” Neispravno je povjeriti imamet osobi koja čini makar jedan od spomenutih poroka, a kako ga onda povjeriti onome ko čini sve te poroke! Obaveza je takve “imame” prijaviti nadležnim vjerskim institucijama kako bi bili sankcionirani lišenjem imamske dužnosti.

Ipak, po većini islamskih učenjaka namaz iza takvog imama ispravan je. Mišljenje da je taj namaz ispravan zastupa većina učenjaka ehli-sunnetskog usmjerenja. Ebu Zerr pripovijedao je da ga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom upitao: “Kako ćeš postupiti ako imami jednoga dana budu odgađali namaz!” “Šta mi predlažeš, Allahov Poslaniče?”, upita on, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori mu: “Klanjaj namaz u njegovom vremenu, a ako stigneš, klanjaj i s njima u džematu, to će ti biti upisano kao dobrovoljni namaz.” (Muslim)

Ovaj hadis ukazuje nam da je namaz za velikim grješnicima koji ne klanjaju namaze u propisanom vremenu – ispravan, a odgađanje namaza svakako je jedan od najvećih grijeha nakon nevjerstva. Upitan: “Da li je ispravno džuma i bajram-namaz klanjati za velikim grješnicima”, imam Ahmed odgovorio je: “Jeste.” Međutim, islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je za takvim ljudima pokuđeno klanjati. Kada je riječ o hadisima koji govore o imamima iza kojih se namaz ne prima, njih ima nekoliko, ali svi su slabi i ne mogu se uzeti kao dokaz. Namaz nije primljen iza imama koji je počinio nevjerstvo u srcu, riječima ili djelom, ako to muktedije znaju, u protivnom njihov je namaz valjan, a Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od dr. Safeta Kuduzovića
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Odabir adekvatnog životnog saputnika treba biti primarnicilj svakog muslimana. Ljudi sklapaju bračne veze iz raznih pobuda. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženu udaju četiri stvari: imetak, ljepota, porijeklo i vjera, a tiodaberi vjernicu, Allah ti dao dobro!” (Buharija i Muslim)

Po hadisu, obaveza je oženiti vjernicu, odnosno, vjera treba· biti osnovni kriterij prilikom izbora bračnog druga. Pokrivanje žena je obligatna obaveza. Razgolićavanje je jedan od najvećih grijeha, a grijesi imaju negativne posljedice na ovome budućem svijetu. Stoga savjetujemo bratu da ne ženi djevojku koja nije pokrivena, jer se veoma često desi da se djevojke koje su, naizgled, spremne na pokrivanje, nakon udaje nikada ne pokriju.

Obično se pravdaju govoreći: takvu si me oženio, meni treba vremena, u vjeri nema prisile, želim očistiti namjeru… Nerijetko se dešava da nakon kratkog vremena vjernik zažali zbog sklopljene bračne veze, ali …

Također, ako vjernici budu ženili otkrivene djevojke, ko će ženiti pokrivene vjernice koje su svoje vjerovanje potvrdile prije samog braka?! Muslimanke treba podsticati na pokrivanje time što će mladići tražiti samo pokrivene djevojke. Bitno je napomenuti da je muž odgovoran za ženu koja izlazi pred strance otkrivena. Abdullah b. Omer prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: “Svi ste vi pastiri, i svi ćete biti pitani za ono što vam je povjereno: vladar je pastir svojih podanika, i bit će pitan za njih; čovjek je pastir u svojoj kući, i bit će pitan za svoju porodicu…” (Buharija i Muslim)

Brojni su hadisi koji ukazuju na opasnost razgolićavanja. Imam Muslim zabilježio je preko Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dvije skupine stanovnika Vatre još nisam vidio: ljude koji imaju bičeve poput kravljih repova kojima tuku ljude i žene pokrivene a otkrivene čije glave izgledaju kao grbe horasanskih deva.” U jednoj verziji ovog hadisa koju prenosi Abdullah b. Amr stoji dodatak: “Kunite ih jer one su zaista proklete.” (Ahmed)

Također je kazao: “Najbolje žene jesu ljupke, koje obraduju, blage, nježne, koje podstiču muževe na pokornost, ali ako su bogobojazne, a najgore žene jesu one razgolićene…” (Bejheki) U drugom predanju stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Za status tri kategorije ljudi uopće ne pitaj: za čovjeka koji posije smutnju među muslimanima i bude nepokoran vladaru, za roba ili robinju koji odbjegnu pa umru, i za ženu čiji je muž odsutan a ona opskrbljena pa se nakon toga razgoliti – za njihov status ne pitaj!” (Hakim, Ahmed Taberani i dr.)

Svadba na kojoj ne bude miješanja muškaraca i žena, upotrebe muzičkih instrumenata, konzumiranja alkohola i drugih poroka ispunila je šerijatske uvjete. Lijepo je, po mogućnosti, na svadbenoj proslavi napraviti ručak za prisutne, jer je tako učinio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada se ženio Zejnebom, radijallahu anha. (Buharija i Muslim) Kada se ženio Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio mu je: “Zakolji makar jednu ovcu!” (Buharija) A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: Iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od dr. Safeta Kuduzovića
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Odgovor na ovo pitanje sadrži dvije različite mes’ele: da li se bijelo pranje i razni iscjedci smatraju nedžasetom i da li bijelo pranje i razni iscjedci kvare abdest?

Da li se bijelo pranje i razni iscjedci smatraju nedžasetom?

Oko nečistoće bijelog pranja i sličnih iscjedaka kod žene islamski pravnici imaju veoma podijeljeno mišljenje čak i unutar jednog mezheba.

Prvi stav učenjaka je da je bijelo pranje čisto. Ovo je stav Ebu Hanife i hanefijskog mezheba, jedno od mišljenja koje se prenosi od imama Šafije a što je i zvanični mezheb šafijskog mezheba i ovo je zvanični mezheb kod hanabila.

Kod hanefija je bijelo pranje čisto ako nije pomiješano sa krvlju, niti sa mezjom i spermom.

Drugo mišljenje je da je bijelo pranje nečistoća. Ovo zastupaju Ebu Jusuf i Muhammed Šejbani od hanefija, takođe ovo je stav malikijskog mezheba i mišljenje unutar hanefijskog i hanbelijskog mezheba.

Oni koji smatraju da je bijelo pranje nečisto dokazuju to sa hadisom od Zejd ibn Halida, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima a u kojima je došlo da je on upitao Osmana, radijallahu anhu, o čovjeku koji polno opći sa svojom ženom ali ne izbaci sjeme, pa mu je odgovorio: “Treba uzeti abdest kao što ga uzima za namaz i oprati polni organ”. I još je dodao: “Ovo sam čuo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem”.

A dodaje Buharija u svom Sahihu da je on (Zejd ibn Halid, radijallahu anhu) ovo upitao Aliju, Zubejra, Talhu i Ubejj ibn K’aba, radijallahu anhum, pa su mu isto odgovorili. Takođe, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ubejj ibn K’aba, radijalalhu anhu, da je on to isto upitao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je odgovorio: “Treba oprati ono sa čime je dodirnuo ženu a zatim neka abdesti i klanja”. Ovi spomenuti hadisi u kojima je došlo da onaj ko polno opći a ne izbaci sjeme nije dužan uzeti gusul su derogirani drugim vjerodostojnim hadisima koji obavezuju uzimanje gusula nakon polnog općenja (ulaska muškog polnog organa u ženski) pa makar i ne izbacio sjeme oko čega nema razilaženja među učenjacima.

Pa tako kažu, derogirano je neuzimanje gusula ali je ostalo da nije derogirana obaveza pranja polnog organa što ukazuje na nečistoću bijelog pranja. Ovom dokazu se može prigovoriti da je pitanje o kojem mi govorimo bijelo pranje i iscjedci koji izlaze kod žene mimo polnog odnosa.

Takođe, oni dokazuju svoj stav da je bijelo pranje nečisto time što izlazi iz polnog organa a od tog bijelog pranja se ne rađa dijete pa je prema tome sličniji mezju koji je po idžmau učenjaka nečist.

Oni koji smatraju da je bijelo pranje čisto dokazuju to hadisom od Aiše, radijallahu naha, kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu da je Aiša struganjem i trljanjem skidala osušene tragove sperme sa odjeće Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a koja je ostala nakon polnog odnosa. A nema sumnje da je se sperma pomiješala sa bijelim pranjem i sličnim tekućinama unutar polnog organa žene a to je nije učinilo nečistom, naravno po mišljenju učenjaka koji smatraju da je sperma čista (šafija i hanabila).

A najjači argument sa kojim se dokazuje čistoća bijelog pranja i sličnih iscjedaka je to da je osnov u svim stvarima da su čiste sve dok nemamo dokaza o njihovoj nečistoći, a nije prenešeno u šerijatskim tekstovima ništa što ukazuje na obavezu žene da čisti bijelo pranje i slične iscjedtke što bi jasno ukazalo na nečistoću istih. A ako se tome još i doda opća raširenost ove pojave kod žena, tj. rijetko koja žena da nema bijelo pranje i da joj ne izlaze neki iscjedci, pa da pored te opće raširenosti ne dođe ni jedan šerijatski tekst koji obavezuje ženu da čisti te tekućine.

Odabrano mišljenje po ovom pitanju je prvi stav učenjaka, tj. da su bijelo pranje i ostali iscjedci koji izlaze iz polnog organa žene čisti jer nema dokaza koji ukazuju na nečistoću istih niti obavezu čišćenja od istih. A hadis Zejda ibn Halida i hadis Aiše, radijallahu anhuma, su kontradiktorni jedan drugom, jedan obavezuje čišćenje a drugi ne obavezuje, a sa druge strane oba govore o polnom odnosu a ne o samom bijelom pranju i sličnim iscjedcima, pa tako ne mogu biti argumenti koji presuđuju po ovom pitanju.

Druga: da li bijelo pranje i razni iscjedci kvare abdest?

Ovo pitanje se vraća na poznatu mes’elu: da li sve što izađe na dva prirodna otvora (polni organ i duburu) kvari abdest ili kvari abdest samo ono što izađe iz ta dva prirodna otvora a došao je dokaz u šerijatskom tekstu da to kvari abdest.

Kod onih učenjaka koji smatraju da su bijelo pranje i ostali iscjedci nečisti njihov izlazak iz polnog organa kvari abdest, dok oni koji smatraju bijelo pranje čistim imaju podijeljeno mišljenje da li izlazak toga kvari abdest ili ne. Uglavnom, stavovi učenjaka po ovom pitanju se mogu podijeliti na dva mišljenja:

Prvo mišljenje – da sve što izađe na dva prirodna otvora kvari abdest, svejedno bilo čisto ili nečisto, u tekućem ili čvrstom stanju ili u vidu vjetra. Ovo je stav većine učenjaka. Pa tako po njima bijelo pranje i slični iscjedci kvare abdest.

Argument sa kojim dokazuju svoj stav su šerijatski tekstovi u kojima je došlo da izlazak mokraće, izmeta, vjetra, mezja, vedja i sličnog kvari abdest a sve ovo ima istu zajedničku osobinu a to je da izlazi na dva prirodna otvora, te prema tome obuhvata i bijelo pranje i slične iscjedke.

Drugo mišljenje – da ono što izađe iz dva otvora a došao je šerijatski tekst da to kvari abdest, da je to samo ono što kvari abdest, a ono za što nema teksta to ne kvari. Po ovom mišljenju abdest kvare mokraća, izmet, vjetar, mezj i vedj, a sve drugo za što nema dokaza da kvari abdest ne kvari abdest a u to spadaju bijelo pranje i slični iscjedci. Ovaj stav, između ostalih, zauzima Ibn Hazm, a od savremenih učenjaka šejh Usejmin.

Ispravno mišljenje je drugi stav učenjaka a to je da bijelo pranje i slični iscjedci ne kvare abdest jer nema dokaza koji ukazuje na to. Takođe, kao što smo već naveli, bijelo pranje je opće raširena pojava među ženama, te je bila jaka potreba da se pojasni da li ono kvari abdest ili ne, a nemamo ni jednog šerijatskog teksta koji ukazuje na to, a osnov je da ništa ne kvari abdest osim ono za što imamo dokaz da kvari.

Nakon izlaganja ove dvije mes’ele, može se dodati da od argumenata sa kojim se može dokazivati da bijelo pranje i slični iscjedci nisu nečisti i da ne kvare abdest je i hadis kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Ummu Atijje, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Nismo ubrajali kudret (smeđa tekućina koja izlazi iz polnog organa žene) i sufret (žuta tekućina koja izlazi iz polnog organa žene) niušto”, a u rivajetu kod Ebu Davuda se prenosi vjerodostojan dodatak “nakon čistoće”. Opće značenje ovog hadisa ukazuje da smeđa i žuta tekućina koje izlaze iz polnog organa žene nisu ubrajane u nečistoću niti u ono što kvari abdest.

Prema tome, ti nisi dužna da mijenjaš veš zbog bijelog pranja i sličnih iscjedaka jer oni nisu nečisti, niti izlazak istih kvari abdest. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Tetoviranje je zabranjeno po idžmau (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta, ovaj idžma prenosi Ibn Kudame u svojoj knjizi El-Mugni (1/94). A argument da je zabranjeno je hadis od Abdullah ibn Mesuda, radijallahu anhu, kojeg bilježe Buharija (5931) i Muslim (5695) da je Allah prokleo one koje tetoviraju i koje traže da im se učini tetoviranje, koje čupaju obrve i bruse zube (praveći razmak među njima) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahovo stvaranje”. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Učenje Fatihe umrlim osobama nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba niti tabi’ina, a niti selefa (dobrih prethodnika) ovog Ummeta. Da je to od vjere i da je u tome hajr ne bi ih mi u tome pretekli. Ono što nije bila vjera za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije ni danas. Ono što je kod nas praksa da se uči Fatiha u raznim prigodama: za dušu umrlih, nakon zikra poslije farz namaza, nakon ezana, nakon salavata i slično, nema nikakvog osnova u vjeri. To je novotarija koju nije dozvoljeno praktikovati.

Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Onaj ko unese u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to mu se odbija” (mutefekun alejhi). Takodje kaže: “Čuvajte se novina u vjeri, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija dalalet a svaki dalalet vodi u vatru” (Tirmizi i kaže da je hadis vjerodostojan, a to je potvrdio i Ibn Redžeb i ostali). Učenje Fatihe umrlim ili u bilo kojim drugim prigodama (s obzirom da je ona postala poput džokera u kartama jer kod mnogih muslimana mijenja sve drugo što se uči) je novotarija a svaka novotarija je dalalet, zato nije dozovljeno da se njeno učenje praktikuje osim za ono što imamo dokaz u šerijatskim tekstovima.

A to što Fatihu uče hafizi, političari i mnogi drugi to nije dokaz da je nju propisano učiti. Jer njihovo djelo nije dokaz u Šerijatu nego oni samo moraju imati dokaz za sve što rade a smatraju to od vjere. Ono što mnogi muslimani rade i pripisuju to vjeri islamu nije dokaz da je to od islama, pa makar ih ljudi smatrali učenim, makar oni bili muftije i hodže, pa čak i reis uleme. Svi ovi za ono što rade oni sami moraju imati uporište u Kur’anu i sunnetu, a njihova djela nisu šerijatski dokaz.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com