Alejkumusselam.

Onome ko čuje muezina kada uči ezan propisano je da ponavlja za njim ono što on uči, a kada završi ezan treba donijeti slavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim proučiti poznatu dovu poslije ezana. Sve ovo je prenešeno u vjerodostojnim hadisima.
Bilježi Muslim u svom Sahihu od Abdullah ibn Amr ibn El-‘As, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čujete muezina recite ono što on govori, zatim donesite salavat na mene, jer ko donese jedan salavat na mene Allah donese na njega deset salavata. Zatim tražite od Allaha za mene vesile, ono je menzile (posebno mjesto) u Džennetu koje ne priliči osim nekom robu od Allahovih robova, nadam se da ću to ja biti. Ko zatraži meni vesilet biće mu dozovljen šefa’at”.

Bilježi Buharija u svom Sahihu od Džabir ibn Abdullaha, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže kada čuje ezan: ALLAHUMME RABBI HAZIHIDDAVETITTAMME VESSALATIL-KAIME ATI MUHAMMEDEN EL-VESILE VEL-FADILE, VEB’ASHU MEKAMEN MAHMUDEN ELLZI VE’ADTEHU, biće mu dozvoljen moj šefa’at na Sudnjem danu”.

Bilježi Muslim u svom Sahihu od Sa’d ibn ebi Vekkasa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže kada čuje muezina: EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH VAHDEHU LA ŠERIKE LEH, VE ENNE MUHAMMEDEN ABDUHU VE RESULUHU, REDITU BILLAHI RABBEN VE BI MUHAMMEDIN RESULA, VE BIL ISLAMI DINA, biće mu oprošten grijeh”. O tome kada se ovo kaže postoja dvije mogućnosti: da ovo izgovori kada čuje muezina da je rekao “EŠHEDU EN LA ILAHE ILLELLAH” ili na kraju kada muezin završi sa ezanom, i jedno i drugo ima osnova s tim da je zadnje priličnije jer ako bi ovo proučio na početku ezana to bi ga odvelo da mu prođe dio ezana koji treba ponavljati za muezinom.

A što se tiče učenja Fatihe nakon ezana, to nema osnova u Šerijatu, a kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharijaq i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha: “Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbacuje”. Takođe, u hadisu kojeg bilježi Tirmizi od ‘Irbad ibn Sarije, radijallahu anhu: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u Vatru”. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam.

Otklanjanje dlaka sa obrva, svejedno bilo to čupanjem, brijanjem ili slično, je haram po tekstu hadisa kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ibn Mes’uda, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je rekao: “Čuo sam Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, da je prokleo žene mutenemmise (koje traže da im se otklone ili obriju obrve) i mutefellidže (koje traže brušenje zdravih zubi) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahova stvorenja”. Nije poznato da je neko od učenjaka dozvolio čupanje obrva, a i da ima neko njegovo mišljenje se odbacuje jer je oprečno tekstu hadisa. Iako se u hadisu zabrana odnosi na žene ona ima opće značenje pa obuhvata i muškarce jer je mudrost zabrane čupanja obrva zabrana mijenjanja Allahovog stvaranja a to obuhvata i žene i muškarce.

Međutim, ako su dlake sa obrva izrasle u ružnom, deformisanom i nenormalnom obliku nema smetnje da se potkrate one dlake koje strše. Dokaz za njihovu dozvolu je hadis kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi i Nesa’i u njihovim Sunenima, a kojeg je šejh Albani ocijenio dobrim u knjizi Irvaul-galil (824). Naime, u tom hadisu se prenosi da je ‘Arfedžete ibn Es’ad, radijallahu anhu, izgubio nos u bici El-Kulab koja je bila u džahilijetu, pa je ugradio srebrni nos. Srebrni nos je imao neprijatan miris pa mu je naredio Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da ugradi nos od zlata.
Dok uzimanje i pokraćivanje obrva kada su one u uobičajnom stanju nije dozvoljeno, pa makar obrve bile velike ili se u njima pojavile sijede. Jer to ulazi u značenje hadisa u kojem je došla zabrana čupanja obrva, a pod čupanjem se podrazumijeva i odsijecanje i brijanje.

A što se tiče sijedih dlaka, njih je dozvoljeno ofarbati. S tim da učenjaci imaju različito mišljenje oko farbanja u crno. Sa druge strane, došla je u nekoliko hadisa pokuđenost, a po nekima i zabrana, čupanja sijedih dlaka na glavi, a što se odnosi na kosu, bradu i obrve. Bilježe Ebu Davud, Ahmed, Bejheki i Ibn Hibban u različitim rivajetima od Amra ibn Šuajba od njegovog oca a on od njegovog djeda (u rivajetu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu) da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne čupajte sijede, nema muslimana koji će osjedjeti jednu sijedu u Islamu a da mu ona neće biti svjetlo na Sudnjem danu”, a u rivajetu: “A da mu zbog nje neće Allah upisati dobro djelo i izbrisati grijeh”. Šejh Albani i Šuajb Arnaut ga ocjenjuju dobrim.

Takođe, bilježe Tirmizi, Nesa’i i Ahmed od K’ab ibn Murreta, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko osijedi jednu sijedu u Islamu ona će mu biti svjetlo na Sudnjem danu”. Hadis su Tirmizi, Albani i Šuajb Arnaut ocijenili vjerodostojnim.

Prema tome, muškarcu nije dozvoljeno da odstranjuje sijede dlake sa obrva, svejedno bilo to odsijecanjem ili čupanjem, jer to potpada pod zabranjeno čupanje obrva koje je došlo u tekstu hadisa i jer je pokuđeno (a po nekima zabranjeno) čupanje (odsijacanje) sijedih dlaka. S tim da mu je dozovoljeno potkratiti i poravnati (urediti) obrve, bile one sijede ili ne, u slučaju ako one imaju ružan, neprirodan i deformisan izgled. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Strah od džina, prikaza i slično ima dva stanja i oblika:

Prvi – da strahuje od njihovog uznemiravanja prirodnim strahom, poput straha od neprijatelja u ljudskom liku ili straha od zvijeri i slično tome. Ovaj strah je prirodan kod ljudi pa s toga čovjek nije griješan zbog njega sve dok ga taj strah ne odvede da uradi nešto što je haram. Taj strah se treba otklanjati onim što je propisano za to poput zikra, dove, oslanca na Allaha, a Allah je dovoljan onome ko se osloni na Njega, subhanehu ve te’ala, Zaštitnik onome ko kod Njega traži zaštitu.

Drugi – da strahuje od džina kao što strahuje od Allaha ili još više. Ovaj strah je širk i vadžib (obaveza) je čovjeku da ga ostavi i da se oslanja na Allaha, subhanehu, i da kod Njega traži utočište. Jer oni (džini) mu zaista ne mogu naštetiti.

Ako se neko puno boji džina i priviđa mu se u liku čovjeka koji dolazi iz tamnog mjesta iz ćoškova kuće i slično, onda je najvjerovatnije da je u pitanju vrsta sihra koji se zove sihr priviđanja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio pogođen ovom vrstom sihra tako da mu se priviđalo da je uradio neke stvari a nije ih uradio. Međutim, Allah, subhanehu ve te’ala, ga je izliječio svojom moći i poslao mu dva meleka koji su ga obavijestili da je opsihiren, ko ga je opsihirio, kako ga je opsihirio i gdje se nalazi taj sihr. U tom slučaju treba da traži utočište kod Allaha, subhanehu vete’ala, prije bilo čega drugog. Da Mu se obraća u dovama a On je Onaj ko se odaziva onome ko je u nevolji i koji otklanja nevolju, i koji olakšava tugu i brigu, subhaneh.

Zatim je na toj osobi da što više zikri i uči Allahovu Knjigu sa razmišljanjem i skrušenošću jer je u tome siguran lijek za ono što je u prsima, i za otklanjanje brige, tuge, straha i tjeskobe. Kaže Allah, subhanehu ve te’ala: “Mi objavljujemo u Kur’anu ono što je lijek i milost vjernicima” (El-Isra’, 82) i kaže: “Reci: On je vjernicima upustvo i lijek” (Fusilet, 44), i kaže: “O ljudi, već vam je stigla poruka od Gospodara vašeg i lijek za vaša srca i upustvo i milost vjernicima” (Junus, 57), i kaže Uzvišeni: “One koji vjeruju i čija se srca kad se Allah pomene smiruju, a srca se doista, kad se Allah pomene smiruju” (Er-R’ad, 28).

Došlo je u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Ahmed da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće nekoga zadesiti briga i tuga pa kaže: ALLAHUMME INNI ABDUKE VEBNU ABDIKE VEBNU EMETIKE, NASIJETI BIJEDIKE, MADIN FI HUKMIKE, ADLUN FI KADAIKE, ESELUKE BI KULLI ISMIN HUVE LEKE SEMMEJTE BIHI NEFSEKE, EV ALIMTEHU EHADEN MIN HALKIKE, EV ENZELTEHU FI KITABIKE, EV IST’SERTE BIHI FI ILMILGAJBI INDEKE, ENTE TEDŽ’ALULKUR’ANE REBI’A KALBI, VE NURE SADRI, VE DŽELAE HUZNI VE ZEHABE HEMI, a da Allah neće otkloniti njegovu tugu i brigu i da ih neće zamijeniti izlazom i olakšanjem. Pa je rečeno: O Allahov Poslaniče, hoćemo li je naučiti? Pa je rekao, sallallahu alejhi ve sellem: “Naravno, onaj ko je čuje treba da je nauči“.

Pa ako i nakon toga nastavi osjećati njihovo prisustvo nema smetnje da ode kod nekoga u čiju vjeru i bogobojaznost ima povjerenja a koji je od onih koji znaju da uče šerijatsku rukju da se liječi kod njega.

Prema tome, ne treba da se plašiš džina, prikaza i slično, nego postupi kako je gore opisano a shodno tvom stanju. Takođe, treba da znaš da je vjerovanje u postojanje džina i šejtana, onako kako je to opisano u Kur’anu i Sunnetu, sastavni dio imana i vjernik ne može biti vjernik a da u to ne vjeruje. Odlazak kod onih koji saljevaju strave nije dozvoljen jer taj način liječenja od straha je dio paganskog nasljeđa i nema uporišta u Šerijatu niti je medicinski a niti praktično dokazano. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

U hadisu koji je zabilježio imam Muslim, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio nam je stvarnost ovoga svijeta rekavši: “Ovaj je svijet zatvor za vjernika, a užitak za nevjernika.” Zatvor za vjernika jer mora živjeti po određenim normama, principima i pravilima koje ne smije kršiti s jedne, a mora obavljati određene propise i ne smije ih zanemariti, s druge strane.

Poslovanje uz kamatu, koje je strogo zabranjeno Kur’anom, hadisom i konsenzusom islamskih učenjaka iz prvih i potonjih generacija spada u prvu kategoriju šerijatskih zabrana. Uzvišeni Allah obraća se svim vjernicima: “O vjernici, bojte se Allaha i ostavite što je preostalo od kamate, ako ste vjernici. Ako ne učinite, navješćuje vam se rat od Allaha i Poslanika Njegovog.”

Subhanallah, da ne postoji nijedan drugi argument da je kamata zabranjena, ovaj ajet ne samo da bi bio dovoljan već više nego dovoljan. U drugom ajetu Uzvišeni kaže: “A Allah je dopustio trgovinu, a zabranio kamatu.” U jednom hadisu stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Potrošiti srebrenjak svjesno zarađen na osnovu kamate gore je kod Allaha od trideset i šest nemorala.“

Ovi dokazi su jasan pokazatelj da je poslovanje uz kamatu jedan od najvećih grijeha u Allaha, dželle šanuhu. Na osnovu toga, strogo je zabranjeno uzimanje kamatnog kredita za izgradnju stambenog objekta ili u druge svrhe. Nije uvjet da musliman posjeduje vlastitu kuću. Bolje mu je živjeti u zajednici s roditeljima ili iznajmiti skroman stambeni prostor ili naći neko drugo alternativno rješenje nego izazvati srdžbu Gospodara svjetova.

Stoga savjetujemo uvaženom bratu da ne prilazi kamatnim ustanovama, a “ko ostavi nešto Allaha radi, Allah će mu to boljim zamijeniti”, govorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji je zabilježio imam Ahmed sa ispravnim lancem prenosilaca.

Na pitanje odgovorio: dr. Safet Kuduzovic – Iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)”
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumu selam. Žena smije učiti časni Kur’an otkrivena, bez mahrame, jer ne postoji ni ajet ni hadis koji to zabranjuje. Pa ipak, ona žena koja obuče hidžab radi učenja Kur’ana imat će, nadati se, nagradu zbog toga. Uzvišeni Allah kaže: “Eto toliko! Pa ko poštiva Allahove propise – znak je čista srca.” (El-Hadždž, 32). Kad bi htio kazivati Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, hadise, imam Malik, rahimehullah, okupao bi se, temeljito namirisao i obukao najljepšu odjeću, te ne bi dozvoljavao da na predavanju iko podiže glas, iz poštivanja spram hadisa.

Šejh Ibn Usejmin, rahimehullah, u svojim fetvama kaže: “Nije uvjet da žena pokrije glavu prilikom učenja Kur’ana…” Ovaj je učenjak kazao “da žena koja uči Kur’an bez mahrame, može učiniti sedždei tilavet također bez mahrame, tim prije jer sedždei tilavet nema status namaza”. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com