Zahvala pripada Uzvišenom Allahu.

Termin sufizam nije bio poznat u periodu života Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti u periodu ashaba i tabi'ina. Tek nakon ovih prvih generacija na scenu dolazi jedna skupina pobožnih i skromnih ljudi (zahida) koji su nosili vunenu odjeću (suf), pa su ih prozvali ovim imenom – sufije. Drugi su na stanovištu da su dobili naziv po grčkoj riječi ”sofija”, što u prijevodu znači mudrost. Ono što neki tvrde da su svoje ime dobile od riječi ”safa” (bistrina, čistoća, jasnost), ne može se smatrati ispravnim, pošto je ”nomen relativum” (tj. ime izvedeno iz drugog sufiksom – ijj) od riječi ”safa” safaijj, a ne sufijj.

Pojavom ovog novog imena i skupine koja ga nosi, došlo je do još većeg rascjepa i raskola u redovima muslimana. Prve sufije su se razlikovale od kasnijih , po tome što je kod ovih posljednjih pojava novotarija (bid'ata) bila znatno izraženija, kao što im mali i veliki širk nisu bili nepoznanica. Allahov Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio je na njihove novotarije u slijedećim riječima:

”Klonite se novotarija u vjeri, jer svaka novotarija je bida't a svaki bida't je zabluda!”

(Prenosi ga Tirmizi i za njega kaže da je hasen-sahih.)

U onome što slijedi pokušaćemo napraviti komparaciju između vjerovanja sufija i njihovih obreda i učenja islama koje se zasniva na Kur'anu i sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

    Postoje mnogi sufijski redovi, kao što su tidžanije, kadirije, nakšibendije, šazilije, rufaije i drugi. Sljedbenici ovih redova smatraju da su samo oni na istini (hakku), a da su svi drugi u zabludi. Kur'an zabranjuje razdvajanje i dijeljenje među muslimanima, kao što Uzvišeni Allah kaže:
”…i ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjeru svoju razbili i u stranke se podijelili; svaka stranka je zadovoljna onim što ispovijeda.” (prijevod značenja sure Er-Rum, 31-32.)
       Pojedine sufije su , pored Allaha dželle šanuhu, počele obožavati poslanike, alejhis-selam, te žive i mrtve evlije. Obraćaju im se riječima kao što su: ”O Gejlani!”, ”O Rufai!”, ”Pomozi Allahov Poslaniče!”, ”Na tebe se oslanjamo, o Allahov Poslaniče!” itd. Allah, dželle šanuhu, zabranjuje da se u stvarima koje su samo u Njegovom domenu obraća nekom drugom mimo Njega, pa se takav čin označava širkom. Allah , dželle šanuhu, kaže:
”I , pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne može ni koristiti ni nauditi, jer ako bi to uradio, bio bi , uistinu, nevjernik.” (prijevod značenja sure Junus,106.)
       Sufije smatraju da postoje kutbovi, bedeli i evlije kojima je Allah, dželle šanuhu, predao vođenje, upravljanje i uređenje stvari na ovome svijetu. Allah, dželle šanuhu, u Kur'anu navodi odgovor mušrika na pitanje koje im je postavio:

”… i ko upravlja svim?” – ”Allah!”- reći će oni.” (prijevo značenja sure Junus, 31.)

Na osnovu ovoga zaključujemo da su arapski mušrici bolje poznavali Allaha, dželle šanuhu, od takvih sufija.
     Sufije, isto tako, pri pojavi neke nevolje, traže zaštitu kod nekog drugog, mimo Allaha, dželle šanuhu. Uzvišeni kaže:
”Ako te od Allaha kakva nevolja pogodi, – pa nikoe je osim Njega ne može ukloniti; a ako ti kakvo dobro podari, – pa, samo je On Svemoćni.” (prijevod značenja sure El-En'am,17.)
      Neke sufije vjeruju u vahdetul-vudžud (panteizam) gdje se poistovjećuje Stvoritelj i stvoreno, pa na kraju ispada da je sve stvoreno i da je sve božanstvo.
     Sufije pozivaju odricanju od ovoga svijeta, zanemarivanju uzročno-posljedičnih faktora i napuštanju džihada. Allah , dželle šanuhu, kaže:
”… i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio u ovome svijetu…” (prijevod značenja sure El-Kasas,77.),

”I protiv njih pripremite koliko god možete snage…” (prijevod značenja sure El-Enfal,60.)
      Sufije stepen ihsana, kao ekskluzivno pravo, pripisuju isključivo svojim šejhovima. Oni od murida zahtijevaju da sebi u mislima predstave šejha kada god spomenu Allaha, dželle šanuhu, (kada čine zikr), pa čak i u samom namazu. Neki idu čak dotle da stavljaju šejhovu sliku ispred sebe za vrijeme namaza. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kaže:”Ihsan (dobročinstvo) je da obožavaš Allaha, dželle šanuhu, kao da Ga gledaš, pa ako Ga ti ne vidiš, zaista, On tebe vidi!” (Muslim)
     Sufije, također,smatraju dozvoljenim ples i upotrebu defa i muzičkih instrumenata, kao i podizanje glasa prilikom učenja zikra. Allah, dželle šanuhu, kaže:”Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kada se Allah spomene…” (prijevod značenja sure El-Enfal,3.)

Možete ih vidjeti kako od zikra izgovaraju samo Allahovo, ždelle šanuhu, ime : ”Allah, Allah, Allah!” Ovakav način zikra se smatra novotarijom i govorom koji ne nosi u sebi šerijatsko značenje. Neki idu i dalje od toga, pa izgovaraju samo: ”Ah,ah!” ili ”Hu, hu!” Stav islama i sunneta o pitanju zikra jeste da musliman spominje svoga Gospodara ispravnim i razumljivim govorom za koji ima nagradu kod Allaha Uzvišenog kao što su riječi: ”Subhanallah – neka je slavljen Allah, dželle šanuhu ; Elhamdulillah – hvala Allahu, dželle šanuhu ; La ilahe illallah –  nema istinskog boga osim Njega; Allahu ekber – Allah , dželle šanuhu, je najveći i slično.
     Sufije u svojim stihovima, za vrijeme zikra, kao tematiku uzimaju žene i dječake. Strastvena ljubav, zaljubljenost, žudnja i slično motivi su koje tom prilikom spominju, kao da se nalaze na kakvoj zabavi gdje se pleše uz vino, pljeskanje i galamu. Sve nabrojano se ubraja u mušričke običaje, obrede i rituale. Allah, dželle šanuhu, kaže:” Molitva njihova pored Hrama svodi se samo na zviždanje i pljeskanje rukama…” (prijevod značenja sure El-Enfal,35.)
      Neke sufije koriste metalne čavle i zabijaju ih u svoja tijela uz uzvikivanje nekih riječi, kao što je naprimjer: ”Djede!” Na taj način dolaze mu šejtani kako bi mu pomogli da izvede svoju tačku bez posljedica, pošto je zatražio pomoć mimo Allaha, dželle šanuhu. Uzvišeni Allah kaže:”Onome ko se bude slijepim pravio da ne bi Milostivog veličao, Mi ćemo šejtana natovariti, pa će mu on nerazdvojni drug postati.” (prijevod značenja sure Ez-Zuhruf, 36.)
     Sufije tvrde da imaju otkrovenja i da poznaju šta će se desiti u budućnosti (gajb stvari), a Kur'an ih izričito pobija. Allah, dželle šanuhu, kaže:”Reci: ‘Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna šta će se dogoditi…” (prijevod značenja sure En-Neml,65.)
   Sufije, također, tvrde da je Allah, dželle šanuhu, stvorio ovaj svijet zbog Allahovog Poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, a Kur'an ih demantuje riječima Uzvišenog Allaha:”Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi ibadet čine.” (prijevod značenja sure Ez-Zarijat.56.)

Allah ,dželle šanuhu, se obraća Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, sljedećim riječima:

”…i sve dok si živ, Gospodaru svom ibadet čini!” (prijevod značenja sure El-Hidžr, 99.)
    Sufije tvrde da je moguće vidjeti Uzvišenog Gospodara još na ovome svijetu, a Kur'an ih demantuje ajetom u kome se Musa, alejhis-selam, obraća Uzvišenom Gospodaru riječima:
”Gospodaru moj, ukaži mi se da Te vidim!” – ”Ne možeš Me vidjeti” – reče…” (prijevod značenja sure El-A'raf,143.)

  Sufije tvrde da na javi uzimaju direktno znanje od Uzvišenog Gospodara, bez posredništva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa kažu: ”Moje srce mi prenosi od mog Gospodara.” Ovdje se postavlja sljedeće pitanje:”Da li su oni bolji od ashaba?!”
  Sufije organizuju skupove i priređuju mevlude radi donošenja salavata na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a postupaju suprotno od njegovog učenja kada podižu svoj glas prilikom zikra i izvođenja ilahija i kasida u kojima se ponekad nalazi i otvoreni širk. Da li je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proslavljao svoj rođendan? Da li su to činili Ebu-Bekr, Omer, Osman, Alija, radijallahu anhu, četverica imama, osnivači pravnih mezheba i drugi? Ko više zna i ko je ispravnijeg ibadeta, oni ili sufije?
   Sufije se posebno pripremaju za putovanje i posjetu turbetima i mezarima, kako bi postigli blagoslov njihovih stanovnika, te kako bi tavafili (kružili) oko njih, ili klali žrtve u njihovoj neposrednoj blizini. Tim svojim djelima postupaju suprotno riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

”Posebno se priprema za put samo radi tri džamije: Mesdžidul-Harama, ove moje džamije i Mesdžidul-Aksa'a.” (Buharija i Muslim)
  Sufije se fanatično drže stavova svojih šejhova, makar to bilo suprotno onome što kaže Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Allah, dželle šanuhu, kaže:

” O vjernici, ne odlučujte se ni na što dok za to ne upitate Allaha i Poslanika Njegova…” (prijevod značenja sure El-Hurudžat, 1.)
  Sufije upotrebljavaju talismane, zapise, razne znakove, slova i brojeve kako bi pomoću njih pravili hamajlije, zaštite i donosili odluke.
   Sufije se ne zadovoljavaju salavatima koji su zabilježeni od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, nego sami izmišljaju salavate koji sadrže otvoreno traženje blagoslova od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i težak širk sa kojim nije zadovoljan onaj na koga se donosi salavat.

Što se tiče pitanja vezanog za tačnost postojanja veze koju imaju sufijski šejhovi, odgovor je potvrdan, ali se ovdje radi o vezi sa šejtanima, a ne sa Uzvišenim Gospodarom. Jedni drugima kićene besjede govore da bi ih obmanuli, kao što to Allah, dželle šanuhu , kaže:

”Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džinova koji su jedni drugima kićene besjede govorili da bi ih obmanuli – a da je tvoj Gospodar htio, oni to ne bi učinili; zato ti ostavi njih, i ono što izmišljaju!” (prijevod značenja sure El-En'am, 112.)

”A šejtani navode saradnike svoje da se s vama raspravljaju, pa ako biste im se pokorili,i vi biste, sigurno, mnogobošci postali.” (prijevod značenja sure El-En'am,121.)

”Hoću li vam kazati kome dolaze šejtani? Oni dolaze svakom lašcu, grješniku.” (prijevod značenja sure Eš-Šu'ara, 221-222.)

Ovo je ta vrsta veze koja postoji u stvarnosti, a ne ona za koju lažno tvrde da je imaju sa Uzvišenim Gospodarom. (Neka je Uzvišen Allah od svega toga!)

(Pogledati Mu'džemul-bide'i, 346-359.)

Iznenadna odsustvovanja pojedinih šejhova sufijskih redova od očiju murida (sljedbenika) izravni je rezultat veze ostvarene sa šejtanima. Može se desiti, da bi povećali dojam i zabludu svojih sljedbenika, da ponekad, koriste šejtane radi prenošenja u neka udaljena mjesta i vraćanja istog dana ili noći. Zbog toga postoji jedno veoma važno pravilo koje glasi da ljude ne cijenimo i vrednujemo po čudima i neuobičajenim pojavama koje ih prave, nego na osnovu njihovog pridržavanja ili udaljenosti od Allahove, dželle šanuhu, Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Istinske evlije (Allahovi dželle šanuhu stićenici) oni su koji obožavaju Allaha, dželle šanuhu, onako kako je On propisao, bez primjese novotarija. Pojava čuda nije uslov i pokazatelj da je neko zaslužio taj status i postigao odabrani stepen. Opis pravih Allahovih, dželle šanuhu, evlija došao je u hadisi-kudsiju (hadis koga prenosi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od svoga Gospodara) kojeg Buharija prenosi od Ebu-Hurejre, radijallahu anhu, a u kome Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže:

”Rekao je Uzvišeni Allah: ‘Nagovještavam rat onome ko se bude neprijateljski odnosio prema Mome evliji. Najdraže sa čime Mi se može približiti Moj rob jesu dužnosti (farzovi) koje sam mu propisao. Zatim Mi se i dalje približava sve dok ga ne zavolim. Kada ga zavolim, postajem njegov sluh pomoću kojeg čuje, njegov vid pomoću koga gleda, njegove ruke kojoj dohvaća, njegova noga kojoj kroči. Ako nešto zatraži od Mene, Ja ću mu dati i ako potraži utočište kod Mene, Ja ću mu ga pružiti!” (Buharija, 2384/5)

Allah, dželle šanuhu, upućuje na pravi put!

Odgovorio: Šejh Muhammed Salih el-Munedždžid

Iz knjige ”Odgovori o islamskom vjerovanju”,36-39 strana
Priredila: I.A.
Preuzeto sa – http://islam-pitanja-i-odgovori.blogspot.com

U Musnedu imama Ahmeda, Buharijevom Sahihu, kao i u drugim hadiskim zbirkama prenosi se od Džabira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko kaže kad čuje poziv (na namaz): “Allahumme rabbe hazihid-da‘vetit-tammeti ves-salatil ka’imeti, ati muhammedenil vesilete vel fadilete veb’ashu mekamen mahmudenillezi ve‘adteh (Allahu moj, Gospodaru ovog cjelovitog poziva i namaza koji se upravo uspostavlja, podari Muhammedu vesilet i fadilet, i proživi ga na stepenu hvale dostojnom koji si mu obećao)” – bit će mu dozvoljen moj šefat (zauzimanje) na Sudnjemu danu.”
Pod riječima “ed-da‘veti et-tammeti” (cjelovitog poziva), misli se na poziv tevhida (Allahove jednoće) u kojem se ne može desiti bilo kakva izmjena i u koji se ne može pomiješati bilo kakav vid širka. Cjelokupni tekst ezana prožet je ovim značenjem.
Riječi “ves-salatil ka’imeti” (namaza koji se upravo uspostavlja) odnose se na namaz koji nam je svima poznat i na čije izvršavanje ezan i poziva.
“El-vesilet“ u ovoj dovi znači visoko mjesto u Džennetu, kako nam je to i prenio imam Muslim u svom Sahihu u hadisu Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “…potom molite od Allaha za mene El-Vesilet. To je mjesto u Džennetu koje priliči samo jednom od Allahovih robova, a ja se nadam da ću biti taj. Pa ko bude za mene molio to mjesto, imat će šefat (zauzimanje).”
Pod riječju “el-fadilet“ misli se na poseban stepen u odnosu na sva druga stvorenja.
“Mekam mahmud” je stepen i mjesto zbog kojeg će mu ljudi hvale upućivati na Sudnjem danu. I to je šefat (pravo na zauzimanje i posredovanje kod Allaha za određene robove na Sudnjem danu). Tako je ove riječi protumačio sam Poslanik, ﷺ, u hadisu koji bilježi Tirmizi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je rekao: “Nakon što je upitan o komentaru Allahovih riječi: ‘Nadati se da će ti Gospodar tvoj na onom svijetu mjesto hvale dostojno darovati (mekamen mahmuden)’ (El-Isra, 79), Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: ‘To je šefat.’”
U Sahihu imama Muslima od Enesa, radijallahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao da će se “na Sudnjem danu ljudi uznemiriti i ustalasati, pa će doći do Adema, alejhis-selam, i reći mu: ‘Zauzmi se za svoje potomstvo!’ On će odgovoriti: ‘Nisam ja za toga, ali otiđite Ibrahimu’, i tako sve dok ne dođu do Isaa, alejhis-selam, pa će i on reći: ‘Nisam ja za toga, ali otiđite Muhammedu.’ Tada će mi (Muhammedu) doći, a ja ću reći: ‘Ja sam toga dostojan!’”
Allah je u suri El-Isra objavio: “Nadati se da će ti Gospodar tvoj na onom svijetu mjesto hvale dostojno darovati”, a kada Allah za Svoje određene postupke kaže da je “moguće da će se desiti” ili “nadati se da će se desiti”, onda to znači da će se nadanja sigurno ispuniti.
A Allah najbolje zna!
Izvor: islamweb, fetva br. 3976
Preveo: Fahrudin ef. Haseljić

Ako muž dadne dozvolu ženi da udjeljuje milostinju iz njegova imetka, odnosno ako ona zna da je on time zadovoljan, tad nema smetnje u tome da ona udijeli milostinju od imetka koji je on stekao. Ali, ako joj to zabrani, u tom slučaju zabranjeno je da ona raspolaže njegovim imetkom. Ebu Davud i En-Nesai zabilježili su preko Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Nije dozvoljeno da žena udjeljuje od muževa imetka, osim s njegovom dozvolom.”
Islam nas uči da ne zaboravljamo dobročinstvene postupke drugih ljudi. Uči nas da se zahvalimo za uslugu i da, ako smo u mogućnosti, uzvratimo na lijep način. Ako je to tako, Vaš je muž očito zaboravio da ste se nekad trudili i zalagali za boljitak porodice, a niste to bili dužni jer je muž dužan izdržavati porodicu. Da, ljudi zaboravljaju i nezahvalni su, a Plemeniti Allah ne zaboravlja i ne zapostavlja dobročinitelje. Neka se čovjek nada Allahovoj nagradi i oprostu na Danu konačnog i strašnog polaganja računa! Hoće li ženi ili neće muž biti zahvalan, nije presudno u životu. Zato su dobri ljudi govorili: “Čini dobročinstvo ljudima ne očekujući da ti se zahvale!”
Koristim se ovom prilikom da podsjetim hadis koji je obećava i prijeti istovremeno, a koji smo umnogome zanemarili. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Svakog dana, dvojica se meleka spuštaju s neba i jedan moli: ‘Allahu, nadoknadi darežljivom!’, a drugi moli: ‘Allahu, uništi imetak škrtice!’” (El-Buhari i Muslim). Allah je pokrovitelj uspjeha, On sve vidi i čuje.
Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović