Hvala Allahu, dž.š. Uzvišeni Allah kaže: ”Ljudima se bliži čas polaganja računa njihova, a oni, bezbrižni, ne mare za to.” (El-Enbija´, 10) Ibn-Kesir, r.a., tumačeći ovaj ajet u svom tefsiru, kaže: ”Ovo je upozorenje od Allaha, dž.š., da se Sudnji dan približio, a ljudi su nehatni i bezbrižni prema toj nepobitnoj činjenici, odnosno, ne obavljaju nikakve pripreme kako bi ga spremno dočekali.” (Ibn-Kesir, Tefsirul-Kur´anil-Azim, 172/3)

Allah, dž.š., kaže: ”Ono što je Allah odredio – dogodiće se; zato to ne požurujte! Hvaljen neka je On i neka je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju! (En-Nahl, 1) Ibn-Kesir, r.a., kaže: ”Allah, dž.š., u ovom ajetu obavještava da se Sudnji dan približio i to glagolom u perfektu što dodatno potvrđuje nepobitnost tog događaja.” (Ibid, 560/2.)

Allah, dž.š., kaže: ”Bliži se Čas i Mjesec se raspolutio!” (El-Kamer, 1.) Ibn-Kesir, također, u svom tefsiru kaže: ”Ovim ajetom Allah, dž.š., nam skreće pažnju da se nastupanje Sudnjeg dana približilo, a time i okončanje ovoga svijeta.” (Ibid, 360/40.)

U još jednom ajetu Allah, dž.š., kaže: ”Allah objavljuje Knjigu, samo istinu i pravednost. A šta ti znaš, – možda je Smak svijeta blizu!” (Eš-Šura, 17) Tirmizi u svom “Sunenu” prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Kako da se lagodno osjećam, kada je Israfil već pripremio rog da puhne u njega i samo iščekuje naredbu svog Gospodara da to i učini?” Kao da su izrečene riječi teško pale ashabima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa im on reče: ”Recite: ´Dovoljan nam je Allah, dž.š., i divan li je On Zaštitnik! Na Uzvišenog Allaha se oslanjamo.´” (Tirmizi, 1980)

Ahmed i Muslim prenose od Ibn-Mesu’da, r.a., hadis Allahovog Poslanika, s.a.v..s, u kome on kaže: ”Nastupanje Sudnjeg dana će dočekati samo najgora vrsta ljudi.” (Ahmed, 3548, Muslim, 5243) Ahmed i Buharija bilježe u svojim zbirkama hadis od Mirdasa el-Eslemija u kome Allahov Poslanik, s.a.v.s., kaže: ”Dobri ljudi će odlaziti sa ovog dunjaluka jedan za drugim, a ostaće ološ i izrodi kao što iza dobre pšenice ili hurmi ostaju otpaci i trina. Allah, dž.š., im neće posvetiti nikakvu pažnju.” (Džamius-sahih, 7934)

Ahmed, Buharija, Muslim i Tirmizi prenose od Enesa, r.a., da je kazao: ”Nešto ću vam reći, a što nećete čuti ni od koga poslije mene – čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.v.s., kako kaže: ´Od predznaka Sudnjeg dana je i nestanak znanja čije će mjesto zauzeti neznanje, raširiće se nemoral i biće mnogo žena, a malo muškaraca. Tako će odnos između žena i muškaraca biti pedeset naspram jedan u korist žena.´” (Buharija, 79; Muslim 4825; Ahmed 12735; Tirmizi 2131)

Taberani prenosi od Sehla b. Sa’da, r.a., da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: ”Pred kraj ovog svijeta doći će do potonuća Zemlje, kamenovanja i izobličavanja i mijenjanja fizionomije živih bića. To će se desiti kada se pojave muzički instrumenti, pjevačice i kada se konzumiranje alkohola bude smatralo dozvoljenim činom.” (Sahihul-džami’a, 3665)

Svi ovi tekstovi iz Kur’ana i hadisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nužno ukazuju da se nastupanje Sudnjeg dana približilo i da je veliko povećanje grijeha jedan od njegovih predznaka. Nevjernici drže nemogućim njegovo nastupanje ili, u najboljem slučaju, smatraju ga dalekim. Istinu je rekao Uzvišeni Allah: ”Oni misle da se dogoditi neće, a Mi znamo da sigurno hoće.” (El-Mearidž, 6-7)
Molimo Uzvišenog Allaha da nas spasi i sačuva na ovom i budućem svijetu!
Hvala pripada Allahu, dž.š., Gospodaru svih svjetova.

Na pitanje odgovorio: Odgovori o islamskom vjerovanju – Muhammed Salih Munedždžid – 87 str.
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Došlo je u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je jedan od ashaba učio Fatihu kao rukju prvaku nekog plemena kojeg je ujeo škorpion a koje je odbilo da ih ugosti kada su prolazili i zanoćili kod njih. Učio je rukju Fatihom uslovivši učenje naplatom sa dijelom stada (nekoliko ovaca, u rivajetu 30 ovaca). Nakon što je prvak izliječen i uzet dio stada, došli su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i pitali o propisu toga kako su postupili. On im je odobrio postupak rekavši: „Kako si znao da je ona (učenje Fatihe) rukja? Ispravno ste postupili, podijelite (zaradu-ovce) i računajte i mene u podjeli (ovaca)“. U rivajetu kod Buharije: „Zaista je najpreče ono što naplaćujete Allahova knjiga“.

Nema razilaženja među učenjacima, na osnovu ovog hadisa, da je dozvoljeno naplatiti liječenje učenjem šerijatske rukje. Skupina učenjaka smatra da iako je dozvoljeno naplatiti da je preče ne uzimati nadoknadu tražeći od Allaha nagradu.

Takođe, treba praviti razliku između onoga ko traži da naplati učenje rukje i onoga kome se nudi novac (ili drugi imetak) bez njegovog traženja za učenje rukje. Ovom zadnjem nema smetnje da uzme ono što mu se daje našto ukazuje hadis od Omera, radijallahu anhu, da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao kada je odbio da uzme imetak koji mu je davao: „Kada ti se nešto daje bez tvoga traženja, uzmi i udijeli“. Bilježi ga Muslim.

Naplaćivanje učenja rukje može imati dva oblika:

Prva vrsta – da učač kaže bolesniku (ili onome ko ga je doveo): ako ga i kada ga Allah izliječi učenjem rukje, platit ćeš mi toliko i toliko novca (imetka). Pa kada bolesnik bude potpuno izliječen (poslije prve, pete ili desete tukje), dužni su platiti dogovoreno. Ova vrsta naplaćivanja je ona koja je došla u hadisu Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, i ona nije sporna i upitna. U ovoj vrsti naplaćivanja nema smetnje da se uslovi veća vrijednost imetka, recimo 500 eura i slično. Međutim, u praksi rijetko koji učač naplaćuje na ovaj način.

Druga vrsta – da učač naplaćuje učenje rukje tokom jednog tretmana svejedno izliječio se bolesnik ili ne. Ova vrsta naplaćivanja rukje je naravno dozvoljena, s tim da učač u ovom slučaju naplaćuje utrošeno vrijeme na tretmanu a ne izlječenje. A to znači da naplaćivanje treba biti usklađeno sa satnicama (ako uzmemo da jedan tretman ne bude više i duže od sahat vremena) drugih radnika, recimo majstora nekog zanata.

Moja procjena je, shodno životnom standardu ljudi u BiH i da se naplaćuje po drugoj vrsti naplaćivanja, da bi naplaćivanje jednog tretmana učenja rukje trebalo biti između 20 i 30 KM najviše, a što predstavlja najveću majstorsku satnicu. Jer terapija ne garantuje izlječenje, te ima smisla naplatiti utrošeno vrijeme i rizik rada tim poslom. Učači koji su se posvetili tom poslu, ako bi naplaćivali po 20 ili 30 KM po tretmanu, dnevno mogu zaraditi od 100 do 300 KM, što je sasvim dovoljna dnevna zarada.

Međutim, da naplaćivanje rukje koja traje najviše sahat vremena bude između 50 i 100 KM ili čak više, to je preskupo našem standardu života, nije srazmjerno utošenom trudu niti obećaje ozdravljenje. Sa druge strane, bojati je se da to predstavlja zloupotrebu ljudske bolesti, belaja i muke. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

El-Buhari (4216, 5523) i Muslim (1407) zabilježili su predanje u kojem stoji da Alija, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Bici na Hajberu zabranio stupanje u privremeni brak i jedenje mesa domaćih magaraca. Imam Muslim (28, 1406) zabilježio je da er-Rebi b. Sebra el-Džuheni prenosi od svog oca, koji je kazao da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio privremeni brak rekavši: “To vam je od danas pa do Sudnjeg dana zabranjeno…” Privremeni brak zabranjen je do Sudnjeg dana, a njegova prvobitna dopuštenost derogirana je prema učenjacima ehli-sunneta.

Šiije dozvoljavaju sklapanje privremenog braka i smatraju da je ovaj brak sastavni dio vjere i vjerovanja. Oni kažu da je Džafer es-Sadik izjavio: “Nije od nas onaj ko ne vjeruje u povratak dvanaestog imama i ko ne smatra dozvoljenim privremeni brak.” (Vidjeti: Men la jahduruhul-fekih, 2/148, Vesailuš-šia, 14/438, i Tefsirus-safi, 1/347.) Nisu se čak ni time zadovoljili nego su predvidjeli žestoku kaznu za one koji ne stupe u ovakav brak, pa su rekli: “Ko umre a ne bude stupio u privremeni brak, na Sudnji će dan doći sakat.” (Vidjeti: Fethullah el-Kašani, Menhedžus-sadikin /356/.)

Onome ko sklopi privremeni brak garantiraju veličanstvenu nagradu, čak tvrde da će onaj ko sklopi četiri privremena braka biti na razini Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. U vezi s tim, izmislili su hadis: “Ko jedanput sklopi privremeni brak imat će razinu kao Husejn, alejhis-selam, ko ga sklopi dva puta imat će razinu kao Hasan, ko ga sklopi tri puta imat će razinu kao Alija, a onaj ko privremeni brak sklopi četiri puta imat će nagradu kao ja.” (Vidjeti: Fethullah el-Kašani, Menhedžus-sadikin /356/.)

Ne postoji nijedna religija koja dozvoljava stupanje u bračnu vezu s udatom ženom, a šiije to dozvoljavaju. Junus b. Abdurrahman upitao je er-Ridaa: “Šta misliš o ženi koja sklopi privremeni brak potom se razvede i uda za drugog čovjeka prije nego što joj istekne priček?” “To je njen grijeh, a ne grijeh onog čovjeka koji se njome oženi”, odgovori on. (Vidjeti: Men la jahduruhu-fekih, 2/149, i Vesailuš-ši‘a, 14/456.)

Fadl, štićenik Muhammeda b. Rašida, ispričao je sljedeće: “Rekao sam Ebu Abdullahu: ‘Stupio sam u privremeni brak s jednom ženom, pa sam pomislio: možda ima muža. Raspitao sam se te sam ustanovio da je zbilja udata!’ Ebu Abdullah reče mi: ‘A zašto si se uopće raspitivao!’” (Men la jahduruhu-fekih, 2/149, i Vesailuš-ši‘a, 14/457)

Očito je da je privremeni brak moralna anarhija pod plaštom uživanja; i, nažalost, šiije su ovu vrstu braka pripisali islamu, te su tako iznijeli veliku laž i potvoru. Evo ovako o privremenom braku govori šejh Selim el-Hilali, autor djela (iz tri toma) “Enciklopedija zabrana u islamu”, koje je, Allahovom dobrotom, prevedeno i objavljeno na bosanskom jeziku.

Na pitanje odgovorio: prof.Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvažena sestro u vjeri, pošto se iz vašeg pitanja dâ zaključiti da je propis čupanja obrva vama poznat, o tome nećemo govoriti, osim što ćemo potvrditi da je islam strogo zabranio čupanje obrva, pa je u vjerodostojnim hadisima zabilježeno da je Allahov Poslanik prokleo ženu koja to čini i onu kojoj se to čini.
Nakon toga, slijedi pitanje da li je to dopušteno činiti na inicijativu muža?

Pokornost žene mužu uvjetovana je dopuštenošću čina koji muž traži od supruge, što nije slučaj u vašem pitanju. U ovoj situaciji muž traži od žene da se “uljepša” na način koji je vjera strogo zabranila, čak je počinilac tog djela proklet jezikom Allahovog Poslanika. Kazao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju – Allahu; pokornost je u dobročinstvu.” (Ebu Davud, br. 2625, od Alije, radijallahu anhu, vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani) Ovaj hadis je veliki temelj u poglavlju pokornosti stvorenjima, bez obzira o kome se radilo. Pokornost stvorenjima je u granicama dozvoljenih stvari, nikako u onome što je zabranjeno vjerom.

Savjet: Smatram da vaša majka treba da na lijep i blag način porazgovara s vašim ocem, te mu pojasni da to što čini ne radi kako bi se protivila njemu i njegovim zahtjevima, već zato što je to stvar precizirana vjerom. Također, da se maksimalno potrudi da udovolji njegovim zahtjevima u drugim stvarima, kako bi na taj način pridobila i omekšala njegovo srce.

Napomena: Čudno je stanje onih žena koje praktikuju vjeru, pokrivene su i klanjaju, a tako lahko se upuštaju u spomenuti grijeh, čupanje obrva, a u velikom broju slučajeva to niko od njih ne traži. Na njima je dodatna odgovornost onda kada se neko pozove na njih i njihove postupke, pa to traži od svoje supruge, a dokaz dopuštenosti spomenutog postupka jeste postupak spomenutih žena. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: prof.Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkum selam!

– Kuće u kojima se kidaju rodbinske veze – ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći.

– Kuće u kojima se čini širk Allahu, s.w.t. – ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći

– Kuće u kojima se jede i troši imetak jetima (siročadi) – ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći

– Kuća u kojoj se nalazi pas. Za ovo ima dokaz.

– Kuća u kojoj se stalno psuje: Allah, džamije, Sunce, mrtvi, i sl. – znači, ako se Allah ponekad opsuje, meleki ulaze – jako čudno.

– Kuće u kojima se nikako ne spominje Allah, s.w.t. (namaz, zikr i sl). ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći

– Kuće u kojima se nalaze slike ljudi i životinja, te kipovi. Za ovo ima dokaz.

– Kuće u kojima se čini nepokornost roditeljima – ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći

– Kuće u kojima se porodica hrani od kamate – ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći

– Kuće u kojima se pije alkohol – Ne znam da postoji dokaz na osnovi kojeg bi se to moglo reći

– Kuće u kojima osoba koja je džunub (bilo od hajda ili polnog odnosa) ne kupa se duže vrijeme – za ovo postoji hadis, ali se u njemu kaže
da se melek nepribližuje džunupu, što ne znači da ne ulazi u kuću.

Na pitanje odgovorio:prof.Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com