Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li čišćenje bebe kvari abdest
Ve alejkumu-s-selam! Po ovom pitanju nije prenešen nijedan vjerodostojan hadis, pa je odgovor analogno donesen na osnovu stava učenjaka po pitanju gubljenja abdesta zbog dodira polnog organa. Preferirajuće mišljenje uleme je, na osnovu dokaza, da je pohvalno uzeti abdest ko dodirne svoj polni organviše
Ve alejkumu-s-selam! Po ovom pitanju nije prenešen nijedan vjerodostojan hadis, pa je odgovor analogno donesen na osnovu stava učenjaka po pitanju gubljenja abdesta zbog dodira polnog organa. Preferirajuće mišljenje uleme je, na osnovu dokaza, da je pohvalno uzeti abdest ko dodirne svoj polni organ a ne da mu to kvari abdest.
Na osnovu toga, ona osoba koja pri čišćenju djeteta dodirne njegov polni organ nije izgubila abdest. Ukoliko rukama dodirne nečistoću dok je pod abdestom, bez obzira da li nečistoća bila velika ili mala, treba samo da opere ruke tj. da je ukloni sa ruku, i ništa više, jer dodirivanje nečisti ne kvari abdest. Allah zna najbolje!
Na pitanje odgovorio: prof. Abdullah Mujić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Vidi manjeDa li je vezanje ruku iznad pupka novotarija?
Kada je riječ o predanjima koja govore o stojanju u namazu, autentična predanja odnose se na namaz u džematu, ali nema razlike između zasebnog i zajedničkog namaza: položaj tijela, pa i stopala uvijek je isti. Buharija je zabilježio da je Enes, radijallahu anhu, pripovijedao da su ashabi u namazu spviše
Kada je riječ o predanjima koja govore o stojanju u namazu, autentična predanja odnose se na namaz u džematu, ali nema razlike između zasebnog i zajedničkog namaza: položaj tijela, pa i stopala uvijek je isti. Buharija je zabilježio da je Enes, radijallahu anhu, pripovijedao da su ashabi u namazu spajali rame s ramenom, a stopalo sa stopalom. U drugom predanju Nu’man b. Bešir ovo preciznije objašnjava govoreći da su ashabi spajali članak uz članak. (Buharija i Ebu Davud.)
Vidi manjePrema tome, čovjek će stati uširinu svojih kukova, ne šireći noge prekomjerno niti ih suviše skupljajući, jer bi se i na jedan i na drugi način otežalo duže stojanje u namazu. Ujejne b. Abdurrahman kaže da je bio sa svojim ocem u džamiji pa su vidjeli čovjeka koji je mnogo skupio noge u namazu, za šta ga je Abdurrahman ukorio: “Vidio sam osamnaest Poslanikovih, ﷺ, ashaba u ovoj džamiji, ali nijedan od njih nikada nije takvo nešto činio.”(Ibn Ebu Šejbe, sa ispravnim lancem prenosilaca.)
Kada je riječ o tome gdje treba vezati ruke u namazu, islamski učenjaci imaju različita mišljenja. Najispravnije je da treba stavljati desnu ruku po lijevoj na prsa, kako stoji u hadisima koji su slabi ali podupiru jedni druge, a bilježe ih Ahmed i Ibn Huzejme. Vezanje ruku na pupku, odnosno ispod pupka nije utemeljeno u vjerodostojnom sunnetu, iako, neki islamski učenjaci zastupaju ovaj stav. (Ko želi opširniji odgovor po ovom pitanju neka pogleda knjigu: Svojstva Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, namaza, str. 118-125.) Oni koji šire noge u namazu u širini ramena nisu pripadnici nikakve sekte. Oni su naša braća muslimani o kojima su izrečene brojne neistine.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Da li je grijeh igrati lotto, bingo i sl.
Alejkumusselam! Ove vrste nagradnih igara u Šerijatu se ubrajaju u kockanje (mejsir) koji je zabranjen tekstom Kur’ana, Sunneta i idžma’om (konsenzus) islamskih učenjaka. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato seviše
Alejkumusselam! Ove vrste nagradnih igara u Šerijatu se ubrajaju u kockanje (mejsir) koji je zabranjen tekstom Kur’ana, Sunneta i idžma’om (konsenzus) islamskih učenjaka. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “O vjernici, vino i kocka i strelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite. Šejtan želi da pomoću vina i kocke unese među vas neprijateljstvo i mržnju i da vas od sjećanja na Allaha i od obavljanja molitve odvrati. Pa hoćete li se okaniti” (El-Maide 90-91).
Dokaz iz Sunneta je hadis: “Ko kaže svom drugu: dođi da se kladimo, neka da sadaku” (Buharija 4860 i Muslim 1647). Znači, za sam pozivanje na klađenje treba dati sadaku, što znači da je klađenje koje je vrsta kocke haram. Od učenjaka koji prenose idžma’ su Kurtubi (El-Džamiu’ li ahkamil-kur’an 6/94), Ibn Tejmije (Medžmu’ul-fetava 32/220) i Ibn Hadžer (Fethul-bari 8/497).
Obrazloženje zabrane: pravilo na osnovu kojeg raspoznajemo nagradne igre koje su zasnovane na kocki od onih koje to nisu je: da kada čovjek uđe u igru ILI JE DOBITNIK ILI GUBITNIK, to je čista kocka. A ova vrsta nagradne igre je klasičan primjer kocke, jer učesnik ulaže novac uplaćivanjem listića pa ako bude izvučen on je dobitnik, a ako ne onda je gubitnik. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Mjenjanje imena prilikom prelaska u islam
Alejkumusselam. Imena ukazuju na osobine ljudi, svaki čovjek ima udjela u svom imenu te je zbog toga propisano da čovjek naziva sebe i svoju djecu sa lijepim imenima, koja imaju lijepo značenje kako bi njegova ličnost i karakter imali udjela u tom značenju. Značenja imena utiču na ljude koji se njimviše
Alejkumusselam. Imena ukazuju na osobine ljudi, svaki čovjek ima udjela u svom imenu te je zbog toga propisano da čovjek naziva sebe i svoju djecu sa lijepim imenima, koja imaju lijepo značenje kako bi njegova ličnost i karakter imali udjela u tom značenju. Značenja imena utiču na ljude koji se njima nazivaju, a i obrnuto, ljudi utiču na imena kojima su nazvani.
Pa tako ime Muhammed pored svog jezičkog značenja dobija posebno značenje jer je time nazvan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Takođe Ebu Bekr, Omer, Osman, Alija, Talha, Zubejr, Hamza, Halid, Aiša, Esma, Fatima i druga imena ashaba su imena koja imaju svoja lijepa jezička značenja u arapskom jeziku, ali isto tako imaju svoja posebna i dodatna značenja zbog ličnosti koje su ih nosila.
Zato Islam podstiče na nadijevanje lijepih imena, tj. onih koja imaju lijepa značenja a ne ona koja lijepo zvuče. Allahu, dželle še’nuhu, najdraža imena su Abdullah i Abdurrahman, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma. Takođe, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je mijenjao ružna imena kao što to bilježi Tirmizi u svom Džami’u od Aiše, radijallahu anha. Ovu predaju šejh Albani ocjenjuje vjerodostojnom.
Islam je došao za Arape i za nearape i nije šart da čovjek koji primi Islam ima arapsko ime ili tzv. muslimansko ime nego je potrebno da nema ružno ime, a nije dozvoljeno da njegovo ime ima značenje koje je oprečno Islamu i Šerijatu.
Mnogo je Perzijanaca i Rimljana koji su primili Islam a njihova imena su ostala onakva kakva su i bila, oni ih nisu promijenili, pa čak mnogi vjerovjesnici su imali nearapska imena jer oni u osnovi i nisu bili Arapi.
Upitan je šejh Bin Baz o tome da li je obavezan onaj ko primi Islam da promijeni svoje prethodno ime poput Džordž, Džozef i slično pa je odgovorio sljedeće: “Nije obaveza da promijeni svoje ime osim ako to ime sadrži značenje da je on rob nekom drugom mimo Allaha (poput Abduššems – rob Sunca ili Abdunnebijj – rob vjerovjesnika i slično), s tim da je propisano da se daje lijepo ime. Prema tome, da promijeni svoje nemuslimansko ime u muslimansko to je lijepo, međutim to nije vadžib (obaveza). Pa ako je njegovo ime Abdulmesih (rob Mesiha) i slično tome obaveza ga je promijeniti. A ako ime nema značenje da je on rob nekom drugom mimo Allaha, poput imena Džordž, Pavle i slično onda nije obaveza da se ono promijeni, jer su imena zajednička između kršćana i nekršćana. Ve billahi tevfik”. (Fetava islamijje, 4/404)
Prema tome, promjena imena osobe koja pređe na Islam ili osobe koja je iz neznanja nadila ime koje je po Šerijatu haram ili mekruh nadijevati se kreće između tri propisa: može biti vadžib, ili mustehab ili da nema smetnje da se ostane na starom imenu.
Vadžib je prmijeniti ime kada ime sadrži u sebi značenje da je čovjek rob nekom mimo Allaha, poput imena Abdunnebijj, Abdulmesih i slično tome, jer nije dozvoljeno da čovjek bude rob nekome drugom mimo Allaha, dželle še’nuhu i jer su sva stvorenja u Allahovoj vlasti i njegovi su robovi. Kaže Ibn Hazm: “Učenjaci su složni oko zabrane nadijevanja bilo kojeg imena koje sadrži značenje robovanja nekom drugom mimo Allaha, dželle še’nuhu, poput Abduamr, Abdulk’aba i tome slično”.
Takođe, zabranjeno je nadijevati imena poput Melikulmuluk (kralj kraljeva), Šahušah (vladar vladara) i tome slično. prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je najniže ime kod Allaha, dželle še’nuhu, ime čovjeka koji se nazove Melikulmuluk”, a u rivajetu je dodano: “Nema Malika osim Allaha”. Kaže Sufjan: “Poput Šahušah”. Sa druge strane nadijevanje ovih imena je oprečno islamskoj akidi čiji je temelj tevhid, odnosno iskreno izdvajanje Allaha u upućivanju ibadeta.
Mustehab je promijeniti ime kada ime ima ružno značenje, poput Harb (rat), Hazen (tuga), ‘Asija (griješnica) i slično, i kada ime u svom značenju sadrži pohvalu njegovog vlasnika, poput Zahid (isposnik), Abid (pobožnjak), Takva (bogobojaznost), Huda (uputa) i tako dalje.
Dokaz da je mustehab promijeniti imena koja imaju ružno značenje je hadis kojeg bilježi Muslim a prenosi ga Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, promijenio ime ‘Asije (nije Asja kako se zvala firaunova žena) i nadio joj ime Džemila.
A dokaz da je mustehab da se promijeni ime koje ima u sebi pohvalu onoga ko ga nosi je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Semureta ibn Džundubeta da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemoj nazivati svoje dijete Jessar (onaj kome je sve olakšano), ni Rebbah (onaj koji mnogo stiče), niti Nedžih (onaj koji je uspio), niti Efleh (najuspješniji) …”.
Takođe, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Zejneb bint Ebi Seleme imala ime Berra (ona koja mnogo čini dobročinstvo), pa rekoše da sama sebe hvali, pa joj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao ime Zejneb.
A dokaz da nije vadžib mijenjati u ova dva slučaja imena nego da je to samo mustehab je hadis kojeg bilježi Buharija od Se’id ibn Musejjeba koji prenosi od svoga oca da mu je otac došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa ga je on upitao: “Kako ti je ime?”, a on reče: “Haznun (težina)”, pa mu je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ti si Sehlun (lahkoća)” a reče mu Musejjib: “Neću da mijenjam ime koje mi je dao moj otac”. A ravija Ibn Musejjib je dodao: “Neprestano nas (njihovu familiju) je poslije toga pratila teškoća”.
Kaže Ibn Bettal, jedan od komentatora Buharijinog Sahiha: “Hadis ukazuje na to da naredba promjena imena u ljepše ime koja je došla u hadisu ne znači da je to vadžib”. Jer da je bila vadžib ne bi ashab odbio prijedlog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili bi ga primorao na to.
A što se tiče dozvole da čovjek ostane na starom imenu, to je u slučaju kada ime ne potpada ni pod jednu od gore spomenutih mogućnosti, svejedno na kojem jeziku bilo i kojem narodu ime pripadalo, samo je bitno da ono ima lijepo značenje.
Neki učenjaci smatraju da je konvertitu bolje (ne mustehab) da promijeni svoje ime u neko od muslimanskih imena, znači imena koja su rasprostranjena među muslimanima.
Često se uz ovu temu postavlja pitanje da li je neophodno, kada se već mijenja ime, da se zamijeni i u dokumentima, tj. njegova zvanična upotreba. Jer mnogi koji bi promijenili ime, svejedno bilo to mustehab ili vadžib, volili bi da u dokumentima ostanu na starim imenima zbog raznoraznih privilegija i olakšica ili čak neizdvajanja u svom narodu.
Ispravno po ovom pitanju, da mijenjanje imena u papirima predstavlja istinsko mijenjanje imena, a da ono nezvanično mijenjanje, koje ostane uglavnom među prijateljima i poznanicima, u stvari i nije mijenjanje imena. Ibret je u tome kako ga oslovljavaju oni koji ga ne poznaju nikako, a oni ga oslovljavaju onako kako je u dokumentima a ne kako bi on volio.
Prema tome, mijenjanje imena od strane onih koji prime Islam u osnovi nije obavezno, niti je šart ispravnosti primanja Islama nego se kreće između vadžiba, mustehaba i dozvoli na ostajanju na starom imenu shodno kako je gore objašnjeno.
A što se tiče tvog imena Nataša, nastojao sam da nađem njegovo značenje, pa je rezultat bio da je to rusko ime latinskog porijekla od Natalija, što znači dan Hristovog rođenja, te da su obično djeca rođena tog dana nazivana tim imenom. Pa ako je ovo tačno, onda je tebi mustehab (a ne bi bilo daleko da se kaže da je vadžib) da promijeniš ime zato što ovo ime ima vjersku konotaciju, tj. predstavlja veličanje dana koji je vjerski praznik u kršćanskoj vjeri, a ti se svojim prelaskom na Islam odričeš drugih vjera i njihovih obilježja.
Naravno, prezime koje predstavlja tvoje porijeklo nije dozvoljeno mijenjati oko čega nema razilaženja među učenjacima. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Nadjevanje muslimanskih imena
Alejkumusselam. Imena po kojima seljudi nazivaju, neka od njih su haram, druga mekruh, treća dozvoljena a četvrta preporučena za nadijevanje. Mustehab je (preporučeno) da se nadijevaju imena poput Abdullah i Abdurrahman. Takođe, mustehab je nadijevati imena vjerovjesnika i poslanika. Dokaz za ovo jeviše
Alejkumusselam. Imena po kojima seljudi nazivaju, neka od njih su haram, druga mekruh, treća dozvoljena a četvrta preporučena za nadijevanje.
Mustehab je (preporučeno) da se nadijevaju imena poput Abdullah i Abdurrahman. Takođe, mustehab je nadijevati imena vjerovjesnika i poslanika. Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista Allahu najdraža vaša imena kojima se nazivate su Abdullah i Abdurrahman”.
Takođe, bilježe Ebu Davud i Nesai u svojim Sunenima od Ebu Vehba El-Džušenija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nadijevajte imena vjerovjesnika”. Hadis je šejh Albani prvo ocijenio slabim u “Irvaul-galil” a zatim vjerodostojnim u “Silsili sahiha”.
Od imena koja je lijepo nadijevati djeci je svako ime u kojem je dodat prefiks Abd (rob) nekom od Allahovih lijepih imena, poput Abdulaziz, Abdulmelik, Abdurrahim, Abduldžebbar, Abdulmedžid, Abdusselam i slično.
Imena koja je dozvoljeno nadijevati su općepoznata i raširena imena, poput imena Alija, Omer, Osman i slično, ili ženskih imena Zejneba, Hafsa, Seida, Suada, Aiša, Fatima i slično.
Od imena koje je pokuđeno nadijevati su dvije vrste imena. Prva – imena koja imaju ružno značenje poput Harb (rat), Hazen (tuga), ‘Asija (griješnica) i slično, i druga – kada ime u svom značenju sadrži pohvalu njegovog vlasnika, poput Zahid (isposnik), Abid (pobožnjak), Takva (bogobojaznost), Huda (uputa) i tako dalje.
Dokaz da je pokuđeno nadijevati imena koja imaju ružno značenje je hadis kojeg bilježi Muslim a prenosi ga Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, promijenio ime ‘Asije (nije Asja kako se zvala firaunova žena) i nadio joj ime Džemila.
A dokaz da je pokuđeno nadijevati ime koje ima u sebi pohvalu onoga ko ga nosi je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Semureta ibn Džundubeta, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemoj nazivati svoje dijete Jessar (onaj kome je sve olakšano), ni Rebbah (onaj koji mnogo stiče), niti Nedžih (onaj koji je uspio), niti Efleh (najuspješniji) …”.
Takođe, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Zejneb bint Ebi Seleme imala ime Berra (ona koja mnogo čini dobročinstvo), pa se govorilo da sama sebe hvali, pa joj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao ime Zejneb.
Imena koja je haram nadijevati su imena koja sadrže u sebi značenje da je čovjek rob nekom mimo Allaha, poput imena Abdunnebijj, Abdulmesih i slično tome, jer nije dozvoljeno da čovjek bude rob nekome drugom mimo Allaha, dželle še’nuhu i jer su sva stvorenja u Allahovoj vlasti i njegovi su robovi. Kaže Ibn Hazm: “Učenjaci su složni oko zabrane nadijevanja bilo kojeg imena koje sadrži značenje robovanja nekom drugom mimo Allaha, dželle še’nuhu, poput Abduamr (rob Amra), Abdulk’aba (rob K’abe) i tome slično”.
Takođe, zabranjeno je nadijevati imena poput Melikulmuluk (kralj kraljeva), Šahušah (vladar vladara) i tome slično. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je najniže ime kod Allaha, dželle še’nuhu, ime čovjeka koji se nazove Melikulmuluk”, a u rivajetu je dodano: “Nema Malika osim Allaha”. Kaže Sufjan: “Poput Šahušah”. Sa druge strane nadijevanje ovih imena je oprečno islamskoj akidi čiji je temelj tevhid, odnosno iskreno izdvajanje Allaha u upućivanju ibadeta.
Prema tome, prilikom nadijevanja imena u Islamu nije ibret u tome jel to ime spada u tzv. muslimanska imena ili ne, jer u ta današnja tzv. muslimanska imena ulaze imena arapskog, turskog, persijskog i drugog porijekla, što je rezultata istorijskog procesa primanja određenih naroda Islam. Nego je ibret u tome da to ime ima lijepo značenje bez obzira kojeg porijekla bilo, s tim da ne spada u ona imena koja je haram ili mekruh nadijevati. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Je li novotarija zikriti na tespih, i da li je takav zikr ispravan?
Ebu Davud je s dobrim lancem prenosilaca zabilježio da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio brojanje zikra na prste i rekavši: “Prsti će na Sudnjem danu biti pitani, i svjedočit će.” Ovaj hadis jasno ukazuje da je brojanje zikra na prste sunnet, a ne na tespih, a najbolja je uputa –više
Ebu Davud je s dobrim lancem prenosilaca zabilježio da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio brojanje zikra na prste i rekavši: “Prsti će na Sudnjem danu biti pitani, i svjedočit će.” Ovaj hadis jasno ukazuje da je brojanje zikra na prste sunnet, a ne na tespih, a najbolja je uputa – Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, a Allah najbolje zna.
Dr. Safet Kuduzović – preuzeto iz knjige “FETVE (Pravne decizije)”
Preuzmite knjigu u pdf formatu:
Vidi manjehttps://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/06/Fetve-Pravne-decizije-mr.Safet-Kuduzovic.pdf
KOJA JE RAZLIKA IZMEĐU ONOGA KOJI UZIMA I ONOGA KOJI DAJE KAMATU
Alejkumusselam. U kategoriju osoba koje se hrane kamatom spadaju one osobe koje uzimaju kamatu. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je AllahovPoslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onog ko jede kamatu (tj. onog ko je uzimaviše
Alejkumusselam. U kategoriju osoba koje se hrane kamatom spadaju one osobe koje uzimaju kamatu. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je AllahovPoslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onog ko jede kamatu (tj. onog ko je uzima), ko daje kamatu, onog ko (njen ugovor) zapisuje i dvojicu koji svjedoče. I reko je: “Oni su isti (u grijehu)“. Znači, hadis jasno naglašava da je ona osoba koja jede kamatu ustvari onaj ko uzima kamatu. Takođe, u osobe koje se hrane kamatom ulaze oni koji rade u bankama koje posluju na kamatnom sistemu, jer takve banke većinu svoje zarade (ako ne svu) zasnivaju na uzimanju kamate.
A onaj što uzme kamatni kredit za kuću ili auto, tj. daje kamatu ili izdržava sebe i porodicu tako što podigne kamatni kredit, takva osoba se ne ubraja u kategoriju onih koji se bukvalno hrane kamatom. Međutim, grijeh i prvih (koji bukvalno jedu kamatu, tj. onih koji uzimaju kamatu) i drugih (koji daju kamatu podizanjem kamatnih kredita) je isti, među njima nema razlike. Takođe, onaj ko zapisuje kamatni kredit (poput službenika u banci) i ko svjedoči (poput žiranta) svi oni imaju isti grijeh kao i onaj ko jede kamatu tako što je uzima od drugih. Dokaz za ovo je gore spomenuti hadis u kojem je na kraju rečeno za ove četiri kategorije učesnika u konzumiranju kamate: “Oni su isti (u grijehu)“.
Prema tome, nema razlike u grijehu između ove četiri vrste učesnika u konzumiranju kamate iako samo jedna od njih bukvalno jede kamatu, a to je ona osoba koja uzima kamatu. Razike između onog ko uzima kamatu i onog ko daje kamatu, iako su u grijehu isti, se pojavljuje kada se trebaju riješiti haram imetka koji je stečen uzimanjem kamate. Pa tako onaj ko uzme kamatu, na primjer posudi 10 000 eura da bi mu se vratilo 12 000 eura, on je dužan da se riješi haram imetka, tj. te dvije hiljade eura koje je uzeo kao višak na ono što je dao, tj. kako kamatu. Dužan je da vrati taj višak (kamatu) onome od koga je uzeo. Dok ona osoba koja je uzela kamatni kredit ili pozajmicu, na primjer onaj koji je uzeo 10 000 eura da bi vratio 12 000 eura, on nema haram imetka kojeg se treba riješiti, nego on ima samo grijeh u tome što je uzeo kamatni kredit, s tim da je njegov grijeh isti kao grijeh onog ko uzima kamatu. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
KAKO SE RIJEŠITI ŠEJTANOVOG PRISUSTVOVANJA U KUĆI (sobi)?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Uradio ono što je došlo u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Uradio ono što je došlo u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte svoje kuće činiti grobljima, zaista šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura El-Bekare“.
Prema tome, potrudi se da svaki dan proučiš čitavu suru El-Bekaru u toj sobi sve dok ti nestane taj osjećaj prisustva šejtana. Ili ako nemaš vremena, ne znaš učiti suru El-Bekatu ili slično, pusti nekog učača da uči suru El-bekaru neprestano dok si ti u sobi, pa čak i kada nisi. Šejtani ne mogu boraviti u kući u kojoj se svakodnevno uči Kur’an. Takođe, nemoj se bojati džina i šejtana, ne mogu ti ništa bez Allahove dozvole. Znaj da se džini boje ljudi kao što se i ljudi boje njih. Trudi se da ne razmišljaš o tome. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
DA LI JE GRIJEH ODUSTATI OD VJERIDBE?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vjeridba je obećanje muškarca i žene da će sklopiti bračni ugovor, tj. da će se uzeti. Samom vjeridbom brak nije sklopljen. Vjerena žena je strankinja prema onome sa kim se vjeviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim: Vjeridba je obećanje muškarca i žene da će sklopiti bračni ugovor, tj. da će se uzeti. Samom vjeridbom brak nije sklopljen. Vjerena žena je strankinja prema onome sa kim se vjerila sve dok se šerijatski ne vjenčaju. Pošto je vjeridba obećanje da se sklopi brak, ovo obećanje nije obavezno (vadžib) da se sprovede kod džumhura (većine) učenjaka. (El-Mugni 6/607, Mevahibul-dželil 3/411, Fethul-bari 5/290)
Nije pokuđeno veliju (staratelju) žene da odustane od pristanka na udaju isprošene žene (vjerenice), ako vidi da je u tome korist za nju. Takođe, nije pokuđeno vjerenici (isprošenoj ženi) da odustane od udaje (tj. da razvrgne vjeridbu) ako se predomisli iz nekog njoj opravdanog razloga. Jer je brak životni ugovor, u njemu ako se pogriješi šteta koja se trpi traje dugo vremena. Zato žena ima pravo da bude predostrožna u pitanju odabira bračnog druga i da izabere onoga sa kojim će biti najsrećnija i najzadovoljnija, sa kojim će upotpuniti svoj život.
Sve spomenuto se odnosi i na pravo vjerenika, tj. da odustane od vjeridbe ako za to ima opravdan razlog i povod. Ako odustane (vjerenik ili vjerenica) od vjeridbe bez opravdanog razloga, takav postupak je pokuđen, jer predstavlja kršenje obećanja i odustajanje od date riječi. Međutim, to nije zabranjeno (haram) jer se još nisu vjenčali (sklopili bračni ugovor) te nemaju pravo jedno na drugo. Poput prodavača koji dogovori cijenu po kojoj će prodati robu i sve dogovori oko toga, a zatim odustane od prodaje. Takođe, pokuđeno je da vjerenik odustane od ženidbe ako je vjerenica razjavila da je vjerena te time odbila ostale moguće prosce. Ovo je stav većine učenjaka i njihovo pojašnjenje ovog pitanja.
Ostaje pitanje kako razumjeti sljedeći ajet i hadis ili slične šerijatske tekstove:
Kaže Uzvišeni: „O, kako je Allahu mrsko kada govorite riječi koje djela ne prate!“ (Es-Saff, 3) Bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Znak munafika su tri stvari: kada govori laže, kada obeća prekrši i kada mu se povjeri iznevjeri“.
Ovi šerijatski tekstovi (i drugi), s obzirom da je kršenje obećanja djelo mrsko Allahu i da je jedna od osobina munafika, ukazuju da je vadžib izvršiti obećanje te da nije dozvoljeno prekršiti ga bez opravdanog razloga . Postavlja se pitanje: na osnovu čega je većina učenjaka ove šerijatske tekstove svela na pokuđenost? Vjerovatno zbog toga što vjeridba nije isto što i sklapanje braka. A Allah zna najbolje. Ve billahi tevfik.
Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Uzimanje kredita za kupovinu džamije
Kamata – grijeh koji izaziva Allahovu srdžbu i kaznu • Rekao je Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: “Da čovjek pojede jedan dirhem kamate a on to zna da je kamata, to je teže i gore od 36 počinjenih zinaluka.” (Hadis je zabilježio imam Ahmed od Huzejfe, r.a., a vjerodostojnost ovviše
Kamata – grijeh koji izaziva Allahovu srdžbu i kaznu
• Rekao je Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: “Da čovjek pojede jedan dirhem kamate a on to zna da je kamata, to je teže i gore od 36 počinjenih zinaluka.” (Hadis je zabilježio imam Ahmed od Huzejfe, r.a., a vjerodostojnost ovo hadisa je potvrdio šejh Albani)
• Kaže Allahov Poslanik Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem: “Kamata ima 73 poglavlja. Najmanji vid kamate je kao da čovjek spolno opći sa svojom majkom.” (Imam el-Hakim i Tabarani)
• Izaziva Allahovu srdžbu i kaznu. Prenosi se od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je rekao: “Kada se zinaluk i kamata rasprostrane u nekom mjestu zaslužili su Allahovu kaznu.” (Et-Taberani, El-Kebir i Hakim, hadis je vjerodostojan.)
• Allah će ga izbezumljenim proživjeti. Uzvišeni je rekao kako stoji u prijevodu značenja: “Oni koji se kamatom bave dići će se kao što će se dići onaj koga je dodirom šejtan izbezumio, zato što su govorili: ‘Kamata je isto što i trgovina.’ A Allah je dozvolio trgovinu, a zabranio kamatu.” (El-Bekara, 275)
• U ratu je protiv Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem. Uzvišeni kaže: “O vjernici bojte se Allaha i od ostatka kamate odustanite, ako ste pravi vjernici. Ako ne učinite, eto vam onda, nek znate, rata od Allaha i Poslanika Njegova!” (Prijevod značenja El-Bekara, 278-279)
• Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ga proklinje. Džabir, radijallahu anhu, je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je prokleo onog ko uzima kamatu, onog ko daje kamatu, onog ko zapisuje kamatu i onu dvojicu koja to svjedoče i rekao je: ‘Oni su jednaki’.” (Muslim) Biti proklet znači biti udaljen od milosti Allaha Uzvišenog, a ima li većeg nesretnika od onog kome se Allah ne smiluje?!
• Ubraja se u najteže griješnike. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Klonite se sedam upropašćujućih grijeha: širk, sihr, ubistvo čovjeka kojeg je Allah zabranio da se ubije, jedenje kamate, jedenje imetka jetima, bjegstvo na dan borbe i potvora čestitih vjernica da su zinaluk počinile.” (Buharija i Muslim)
• Na Ahiretu će biti mučen teškom patnjom. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao u dugom hadisu: “…pa smo se uputili do rijeke od krvi. Na sredini rijeke je stajao čovjek. Na obali rijeke je stajao drugi čovjek pred kojim je bilo kamenje. Kad god bi onaj sa sredine rijeke pokušao izaći, onaj sa obale bi ga pogodio kamenom u usta i tako ga vratio na isto mjesto…” Na kraju hadisa pojašnjeno je Poslaniku, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je to onaj koji je jeo kamatu. (Buharija i Muslim)
POKAJANJE OD KAMATE
Onaj ko se pokaje prije nego uzme kamatu neće je ni uzeti. Uzvišeni kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: “A ako se pokajete pa vama pripadaju glavnice vaših imetaka.” (El-Bekara, 279) Onaj ko uzme kamatu a zatim se pokaje, a nije poznavao ovaj propis, poput osobe koja odraste u nevjerničkoj sredini i ne poznaje učenje Islama, nije obavezan izdvojiti taj imetak nego s njim raspolaže kao i sa ostalim imetkom. Uzvišeni je rekao: “Onome do koga dopre pouka Gospodara njegova – pa se okani njegovo je ono što je prije stekao, njegov slučaj će Allah riješavati; a oni koji opet to učine biće stanovnici Džehennema, u njemu će vječno ostati.” (Prijevod značenja El-Bekara, 275)
Onaj ko zna da je kamata zabranjena ali je unatoč tome uzme, a zatim se pokaje, imetak stečen na takav način će udijeliti u dobrotvorne svrhe. Ukoliko je u prijekoj potrebi za tim imetkom onda će ga koristiti a kada bude u mogućnosti udijeliće njegovu vrijednost u dobrotvorne svrhe.
Na pitanje odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com