Bismillah. El-hamdu lillahi Rabbil-‘alemin. Wes-salatu ves-selamu ‘ala nebijjina Muhammed ve ‘ala alihi ve sahbihi edžme’in.

Uzvišeni Allah objavio je knjigu Kur’an i poslao Svoga poslanika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, da je pojasni svome ummetu: „I Mi smo ti postepeno objavljivali Knjigu u kojoj je pojašnjenje za sve, uputa, milost i radosna vijest za muslimane!“ (Prijevod značenja En-Nahl, 89.) Ibnu Mes’ud, ra je rekao: „U Kur’anu nam je sve pojašnjeno.“ Mudžahid, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Sve što je dozvoljeno i sve što je zabranjeno pojašnjeno je.“Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ostavio sam vas na jasnom putu –čije su noći jasne poput dana- s kojeg nakon mene, niko neće skrenuti a da neće biti upropašten.“ (Ibnu Madže, 43; Ahmed, 4/126; Hakim, 1/175 od ‘Irbada b. Sarije, radijallahu anh, i šejh Albani, rahimehullahu te’ala, ocijenio je hadis vjerodostojnim.)

Ebu Zerr, radijallahu anh, rekao je: „Nije nas napustio Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, sve dok nas nije o svemu obavijestio pa čak i o ptici koja leti na nebu.“ (Ahmed, 5/153 i 5/162; Ibnu Hibban, 1/267; Ebu Ja’la, 5109; Taberani u Kebiru, 2/155; Tajalisi, 479. Šu’ajb el-Arnaut ocijenio je lanac prenosilaca ovog predanja vjerodostojnim.)Imam Ez-Zuhri, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Od Allaha je poslanica koja je na Allahovom poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila da je dostavi a na nama je da joj se predamo, potpuno je prihvatimo.“ (Buharija mu’allekan u Sahihu u Knjizi o tevhidu, 97/72.)

Dakle, naša vjera u tančine je pojašnjenja i na nama muslimanima, kada se upoznamo s vjerskim propisima, nije ništa drugo do da se prihvatimo svoje vjere u potpunosti, predano, zadovoljni svojom vjerom i njenim propisima, jer je Uzvišeni Allah rekao: „Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svom nahođenju postupe. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s pravog puta.“ (Prijevod značenja El-Ahzab, 36.)

Ibnu Kesir, rahmetullahi ‘alejh, kaže: „Ovaj ajet je općenit i odnosi se na svako pitanje, pa, kada Allah, subhanehu ve te’ala, i Njegov Poslanik, nešto odrede, niko nema pravo da se tome suprotstavi, da po svome nahođenju postupi, da ima svoje mišljenje i stav.“ I rekao je Uzvišeni Allah: „Uistinu, samo vjernici kada se pozovu Allahu i Poslaniku Njegovu da im presudi kažu: ‘Čuli smo i pokorili smo se!’ To su oni koji će doista uspjeti!“ (Prijevod značenja En-Nur, 51.)

Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, kaže: „Uzvišeni Allah obavještava o svojstvima mumina, onih koji se odazivaju Allahu i Njegovu Poslaniku, onih koji ne teže drugoj vjeri i ne žele je, ne žele ništa osim Allahovog Kitaba i sunneta Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.“ Tako, u našoj lijepoj vjeri i po ovom pitanju imamo odgovor kojeg se kada ga čujemo trebamo pridržavati i mimo njega ne tražiti ništa drugo.

Na osnovu šerijatskih tekstova iz Kur’ana i sunneta umrli nakon svoje smrti ima sevaba-koristi od sljedećeg:

1– Dova drugih muslimana za njega

Uzvišeni Allah je rekao: „A oni koji dolaze nakon njih govore: ‘Gospodaru naš, oprosti nama i našoj braći koja su nas pretekla u imanu i ne dozvoli da se u našim srcima nađe zlobe prema onima koji vjeruju! Gospodaru naš, doista si Ti Blagi i Milostivi.“ (Prijevod značenja El-Hašr, 10.) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Dova muslimana za svoga brata u njegovoj odsutnosti je primljena dova.“ (Muslim, 2733.)

2– Napaštanje posta kojeg nije ispostio

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko umre a ostao je dužan post, neka posti za njega njegov velij“. (Buharija, 1952. i Muslim, 1147.)

Napomena: a) Pod velijjom u hadisu misli se na bližnjeg u porodici, onoga koji naslijeđuje umrlog.

b) U hadisu se –in šae Allahu- misli na svaki obavezni post: ramazanski post ili zavjetni post.

c) Napaštanje se ograničava samo na onu umrlu osobu koja nije postila obavezni post zbog nekog razloga: bolesti, putovanja, hajza, nifasa i sl., zatim je taj razlog prošao i osoba je bila u mogućnosti da isposti obavezni post ali ga nije ispostila sve do svoje smrti.

d) U hadisu se preporučuje -a ne naređuje- rodbini umrlog da naposte za njega i to je stav većini islamskih učenjaka, jer ako bi rodbina bila obavezna da naposti za njega pa ne naposti, tada bi bila griješna jer je ostavila vadžib-obavezu, a Uzvišeni Allah je rekao kako stoji u prijevodu značenja: „I niko neće nositi tuđi grijeh.“ (Prijevod značenja Fatir, 18.)

3– Ispunjavanje dozvoljenog zavjeta umrle osobe

Sa’d b. Ubade, radijallahu anh, upitao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Umrla mi je majka a pri njoj je ostao zavjet?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Ispuni ga ti za nju.“ (Buharija, 2761. i Muslim, 1638.)

4– Obavljanje hadždža za umrlu osobu

Ukoliko umrli u svome životu nije obavio hadždž islama ili se zavjetovao da će obaviti dobrovoljni hadždž nakon što je obavio hadždž islama, prije nego li se njegova ostavština raspodjeli nakon njegove smrti iz njegove ostavštine se uzima imetak za obavljanje hadždža i obavlja se hadždž za njega. Jedna od žena iz plemena Džuhejna došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitala ga: „Moja majka se zavjetovala da će obaviti hadždž ali ga nije obavila do svoje smrti, pa hoću li ja obaviti za nju?“ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: „Da, obavi hadždž za nju. Šta misliš kada bi tvoja majka ostala nekome dužna, da li bi ti taj dug vratila?! Vratite ono što su ostali dužni Allahu, jer je Allah najpreči da se dug prema Njemu izmiri!“ (Buharija, 1853.)

Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Uzima se iz njegove ostavštine imetak za obavljanje hadždža svejedno da li on oporučio da se to uradi za njega ili ne.“ (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Eš-Šerhu el-mumti’i ‘ala Zadi-l-mustekni’i, 7/48). Hafiz Ibnu Hadžer, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Ovdje isti propis kao i hadždž ima svako pravo koje je umrli bio obavezan učiniti, poput: iskupnine, zavjeta, izdvajanje zekata i slično tome.“ (Vidjeti: Ibnu Hadžer el-Askalani, Fethu-l-Bari šerh Sahihi-l-Buhari, 4/66.)

5– Sve što učini dobro dijete od dobrih djela

Uzvišeni Allah je rekao: „I čovjeku ne pripada osim ono što zaradi!“ (Prijevod značenja En-Nedžm, 39.) A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: „Najljepše što čovjek pojede jeste od onoga što je on zaradio a doista je i dijete od njegove zarade!“ (Ebu Davud, 3511; Tirmizi, 1369; Nesai, 7/241; Ibnu Madže, 2137. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u brojnim svojim djelima.)

6– Sve ono što umrli ostavi iza sebe od dobra kojima se drugi okorištavaju nakon njegove smrti

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u tri stvari: trajnoj sadaci, znanju od kojeg se koriste oni poslije njega i dobrom djetetu koje mu dovi.” (Muslim, 1631.) Također je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Uistinu, ono što vjerniku od njegovih dobrih djela nakon njegove smrti stiže jeste i: znanje koje je stekao i prenio (proširio ga), dobro djete koje je ostavio iza sebe, Mushaf koji je ostavio u naslijeđe iza sebe, mesdžid kojeg je sagradio ili kuću koju je sagradio za putnika-namjernika, voda koju je sproveo, milostinja koju je udijelio iz svoga imetka za vrijeme svoga zdravlja i života. Sve mu to dolazi i poslije njegove smrti!“ (Ibnu Madže, 242; Sujuti u Džamiu sagiru, 2497; Munziri u Tergibu ve terhibu, 1/157. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim.)

Na osnovu izloženog, umrloj osobi pripada samo ono što je uradila za svoga života i ono što drugi čine za nju od djela koja su vjerodostojno potvrđena od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a sve mimo toga što nema vjerodostojnog i jasnog dokaza vraća se osnovi da umrlom ništa ne koristi nakon njegove smrti. Tako se od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ne prenosi ništa vjerodostojno i jasno čime je podstaknuo svoj ummet da uče Kur’an i sevabe tog učenja poklone umrloj osobi, već nas je podstaknuo da tražimo oprosta za umrlog rekavši: „Tražite oprosta za svoga brata i molite za njega postojanosti, jer se on sada ispituje.“ (Ebu Davud, 3221. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.) We billahi et-tewfik, we sallallahu ‘ala nebijjina Muhammed we ‘ala alihi we sahbihi we sellem.

Na pitanje odgovorio: prof.Hajrudin Tahir Ahmetović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Alejkumusselam. Ovim povodom se prenosi priča o istoj temi a čiji završetak ujedno može poslužiti kao odgovor na ovo pitanje.

Naime, došao je neki mladić jednom učenjaku rekavši mu da ima veoma jaku želju da sanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Pa je pitao šejha ima li neki način ili neka djela koja ako se rade uzrokuju da se sanja Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Šejh mu je potvrdno odgovorio rekavši mu da se obraduje s tim da ga treba slijediti i poslušati u načinu ostvarenja istog. Zatim mu je pojasnio šta da uradi kako bi sanjao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Rekao mu je da za ručak jede dobro nasoljenu ribu, s tim da ne pije vode nikako. A zatim za večeru da opet jede ribu još više zasoljenu ali da se bori opet da ne pije vodu. Posebno mu je podcrtao da ako se napije vode da neće sanjati Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te da treba dati sve od sebe da ne popije vode sve dok ne zaspi.

Mladić je tako i postupio s tim da je teško zaspao boreći se sa jakom žeđi koja mu nije davala mira. I nakon velikog umora i nesanice utonuo je u san. Zatim je sutradan otišao do šejha. Šejh ga prvi preduhitrio sa pitanjem da li je postupio kako ga je savjetovao i je li sanjao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On mu odgovori da je odradio sve što mu je naložio, međutim nije sanjao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A onda na pitanje šejha pa šta je sanjao on mu odgovori da je sanjao vodu, velike količine pitke vode, izvore, rijeke, mora, obilnu kišu i sve u tom kontekstu.

A onda mu šejh mudro prozbori rekavši da onaj ko mnogo razmišlja o vodi i ona mu nedostaje i ne može bez nje živjeti i još toga u tom kontekstu da će nesumnjivo sanjati vodu, kišu, mora i slično. Tako isto, onaj ko razmišlja o najboljem stvorenju koje je hodilo dunjalukom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano iščitava njegovu siru, razmišlja o njegovim plemenitim svojstvima i osobinama, druži se sa njegovim hadisima, neprestano donosi salavat i selam na njega, a naročito petkom, sa ljubavlju i zadovoljstvom slijedi sve što je došlo od suneta Allahovog miljenika, i tako dalje, nema sumnje da će ta osoba sanjati i usniti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. I ovde se završava ova mudra hikaja.

Analiza i kritika spomenute priče:

Prvo – u knjigama, na stranicama i predavanjima gdje se spominje ova priča ne navodi se ni mjesto ni vrijeme a niti šejh kome se to desilo, tako da je po svoj prilici ovo jedna od “mudrih” sufijsko-šitskih hićaja koja nema niti seneda niti izvora.

Drugo – u ovoj “mudroj” hićaji se neprimjetno i nepažljivo pripisuje učenjaku ili šejhu da laže i da preko laži i izmišljotine navodi mladića da spozna tako veliku mudrost i dođe do velikog znanja. Naime, on mladića laže da će ako se najede dobro posoljene ribe bez pijenja vode sanjati Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a u što je mladić i povjerovao. Zar priliči šejhovima i učenim ljudima da sa lažima navode ljude na hajr?

Treće – bilo je lakše šejhu da mu odmah ispriča i pojasni da onaj ko o nečemu mnogo žudi, razmišlja, voli ga i slično da će po zakonima ljudske prirode i sanjati isto, i da mu na kraju navede ono što mu i je i naveo kako bi sanjao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Na kraju se može potvrditi završetak spomenute hićaje koji je nesumnjivo dobar način koji može uzrokovati da musliman sanja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Da ponovimo, onaj ko razmišlja o najboljem stvorenju koje je hodilo dunjalukom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, neprestano iščitava njegovu siru, razmišlja o njegovim plemenitim svojstvima i osobinama, druži se sa njegovim hadisima, neprestano donosi salavat i selam na njega, a naročito petkom, sa ljubavlju i zadovoljstvom slijedi sve što je došlo od suneta Allahovog miljenika, i tako dalje, nema sumnje da će ta osoba sanjati i usniti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Nije prenešeno u šerijatskim tekstovima, ili preciznije rečeno: meni nije poznato, kako da se sazna ili ustanovi da li je neko opsihren, da ima džinski dodir ili je urečen. I ne samo to, nego čak i ono što navode učenjaci i što možemo naći u knjigama o sihru, džinima, rukji i slično, o simptomima i znacima sihra, džinskog dodira i uroka, to su uglavnom praktično i iskustveno potvrđene stvari a ne nešto zašto imamo uporište u šerijatskim tekstovima.

Pa tako ono što ću navesti, inašallah, kao način i metod utvrđivanja i otkrivanja bez učača rukje da li neko ima sihr, džinski dodir ili urok, to su rezultati praktičnog iskustva onih koji se bave liječenjem. Za ove stvari nije potrebno tražiti argumente iz Kitaba i Suneta, nego je bitno da ispunjavaju šartove dozvoljene rukje. Da se podsjetimo, svaka rukja je dozvoljena i smatra se šerijatskom ako ispunjava tri sljedeća šarta:

1- Da bude sa govorom Uzvišenog Allaha ili sa Njegovim imenima i svojstvima,

2- Da rukja bude na arapskom jeziku ili (na jeziku ili sa metodom) čije značenje je poznato i razumno kako u sebi ne bi sadžavala širk ili vodila u širk ili ono što je zabranjeno,

3- Da (učač) bude ubijeđen da rukja ne utiče sama po sebi nego Allahovim kaderom“.

Najlakši i najjednostavniji načini utvrđivanja su:

– UČENJE PRAVIH 10 AJETA SURE ES-SAFAT (ILI ČITAVE EL-BEKARE poslije toga)

Da se pod abdestom prouči, polako i što ispravnije (pravilnije i po tedžvidu), prvih 10 ajeta sure Es-Safat (446 str.). U većini slučajeva kod oboljelih osoba (od sihra, džinskog dodira i uroka) pojavi se rakcija (bol u nekom dijelu tijela, gubljenje, nešto mu ne da dalje učiti, vrisak, nagon za povraćanje, uznemirenost, strah ili da plače i slično) pri učenju ovih ajeta. Ako ne bude reakcije tokom učenja pravih 10 ajeta sure Es-Safat, onda neka prouči čitavu suru El-Bekare. Ako se ni prilikom učenja čitave El-Bekare ne pojavi nikakva reakcija, onda sigurno ta osoba ne boluje od neke duhovne bolesti (koje se liječe rukjom), nego treba da se obrati ljekaru u zdravstvenim ustanovama.

– UČENJE „BISMILLAHI FI EVVELIHI VE AHIRIHI“ ILI KULHUVALLAH 15-ak minuta

Znači, da onaj ko se provjerava u periodu od 15-ak minuta neprestano uči „Bismillahi fi evvelihi ve ahirihi“ ili suru El-Ihlas (Kulhuvallah). Još je bolje da udahne jako vazduh i onda uči spomenuto što više puta dok mu nestane vazduha, i tako ponovo, …

Ako se pojave reakcije, to je jasan znak da osoba ima problema duhovne prirode i da se treba liječiti šerijatkom rukjom i poznatim terapijama koje su sastavni dio liječenja.

Za ovu metodu neki šejhovi i učači kažu da se uči nakon izlječenja radi provjere da li je osoba potpuno izliječena. Svejedno učila se prije liječenja radi dijagnoze ili poslije radi provjere izlječenja, bitno je da daje tražene rezultate. Ove dvije metode između ostalih prenosi šejh Ibrahim ibn Abdullah Baka’ar.

Takođe, od ostalih metoda koje navode neki šejhovi i učeči rukji su sljedeće:

Prva – za otkrivanje džinskog dodira (opsjedanja)

Da neko mimo bolesnika prouči u svoje dlanove od 42. do 52. ajeta sure Ibrahim (str. 261). A zatim učiniti da bolesnik gleda u dlanove. Pa ako mu stanje bude jedno od sljedećih:

– da ne može uopće gledati,

– da osjeti vrtoglavicu i mučninu,

– da vidi dlan crvene boje,

– da osjeti toplinu u glavi.

Ako se pojavi nešto od gore spomenutog, to je znak da osoba ima džinsko opsjedanje, u protivnom osoba je zdrava a ako ima određene bolove treba se obratiti ljekaru opće prakse. Ovaj metod je naveden u knjizi „Merdžu’l-ma’alidžin“ od Muhjidina Abdulhamida.

Druga – za otkrivanje uroka

Da osoba koja se provjerava sakupi dlanove šake i prouči u njih suru El-Felek a zatim da potare dlanovima svoje lice. I tako da ponovi 20-ak puta. Osoba koja je pogođena urokom neprestano će zijevati skoro da neće moći usta zatvoriti. Ovakava rekacija većinom je znak uroka pogotovo ako zijevanje prate suze na očima, mada ponekad može biti znak sihr ili džinskog opsjedanja.

Treća – za otkrivanje sihra

Da osoba koja se provjerava uči sljedeće ajete sihra:

– 102. ajet sure El-Bekare,

– 81-82. ajeti sure Junus,

– 117-122. ajeti sure El-E’araf,

– 69. ajet sure Taha.

Ove ajete treba da prouči više od 20-ak puta. Pa ako zaplače, opsihrena je. A ako osjeti bol u stomaku, opsihrena je sihrom koji je pojeden. Bilo koju neprirodnu reakciju da osjeti prilikom učenja, to je znak opsihrenosti.

Četvrta – za otkrivanje opsjednutosti zaljubljenim džinom

Naučiti suru En-Nur na maslinovo ulje (prilikom učenja svake stranice da se zapuhne ili zapljucne ulje), a zatim namasirati čitavo tijelo (osim polnog organa i dubure) tim uljem. Poslije toga slušati učenje El-Bekare i En-Nur.
Onaj ko je opsjednut zaljubljenim džinom neminovno će osjetiti reakciju.

Peta – za otkrivanje sihra ili džinskog dodira

Da osoba koja se provjerava dovi Allahu da uništi džina koji je u njenom tijelu. Da kaže recimo: Allahu moj, uništi džina koji boravi u mom tijelu. I da ponavlja ovu dovu nekoliko puta. Onaj ko je opsihren ili ima džinski dodir doživjet će neobične rekacije koje ukazuju na bolest sihra ili džinskog dodira.

Šesta – za otkrivanje sihra, džinskog dodira ili uroka

Da osoba koja sumnja da ima neke simptome da prouči čitavu suru El-Bekaru u toku noći ili da klanja kijamu-lejl (u vremenu poslije jacije do sabaha) učeći suru El-Bekaru gledajući u Mushaf (nema smetnje da drži Mushaf u ruci) ako ne zna napamet. Pa ako bude opsihrena, urečena ili imala džinski dodir sigurno će se pojaviti reakcije koje ukazuju na te bolesti.

Napomena

Što se tiče metoda koje navode neki autori knjiga, poput: pisanja ajeta po tijelu, crtanje kruga po tijelu (dlanu, leđima i slično) i pisanja ajeta unutar njega, učenja Ajetul-kursija (ili drugih ajeta) i zaklinjanja džina ako je u tijelu da podigne ruku bolesnika ili razmekne sastavljene prste, proširi nacrtani krug i tome slično, sve ove metode i slične njima su upitne i sporne, na njih su upozorili učeni i treba ih izbjegavati.

Ove metode su sporne zato što mogu odvesti u širk ili vode u zabranjeno komuniciranje sa džinima.

A od uslova dozvoljene rukje (liječenja) je da u sebi ne sadrži nepoznate metode (riječi i djela) liječenja koje vode ili mogu odvesti u širk. Na ovu zabranu dokazuje hadis kojeg takođe bilježi Muslim u svom Sahihu od od Džabira, radijallahu anhu, u tom hadisu je došlo: „Iznesite pred mene vaše rukje, nema smetnje u rukjama sve dok u njima nema širka“.

Prema tome, najlakši i najjednostavniji načini utvrđivanja, otkrivanja i saznavanja da li je neko opsihren, ima džinski dodir ili je urečen bez odlaska učaču rukje su prve dvije gore spomenute metode. tj.: UČENJE PRAVIH 10 AJETA SURE ES-SAFAT (ILI ČITAVE EL-BEKARE poslije toga) i UČENJE „BISMILLAHI FI EVVELIHI VE AHIRIHI“ ILI KULHUVALLAH 15-ak minuta. Korištenje ovih metoda su u praksi dale rezultate i savjetujem da se one koriste prije ostalih. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Sve dok se ona smatra muslimankom dozvoljeno je da je musliman ženi. S tim, da je osnova da musliman ženi muslimanku koja redovno klanja, pokrivena je, posti Ramazan i slično, a i obrnuto. Problem nastaje kada u sredini u kojoj živimo ne možemo lahko naći djevojku muslimanku koja praktikuje osnovne stvari vjere.

Tako pitanje nije trebalo glasiti da li je dozvoljeno ovakvu ženu ženiti ili nije, nego u kojim situacijama nema smetnje da se ženi, a u kojim je bolje da se ne ženi takva žena. Naime, islam preporučuje prilikom izbora bračnog druga da buduća životna družica bude od onih koji se ističu u praktikovanju vjere, tj. pridržavanju islamskih propisa.

Prenosi Ebu Hurejre, radijellahu ‘anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: „Ženu žene zbog četiri srvari: zbog njenog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere, izaberi onu koja praktikuje vjeru.“ (muttefekun alejhi, Buharija 5090, Muslim 3708) Hadis znači da ako bi mladić imao izbora između četiri djevojke: jedna je iz bogate porodice, druga iz ugledne familije, treća poznata po ljepoti i četvrta koju krasi čvrsto pridržavanje vjere, islam podstiče da oženi onu koja je prepoznatljiva po držanju vjere.

Pod praktikovanjem vjere u hadisu se ne misli na klanjanje pet vakata namaza, pokrivenost i slično, jer su to vadžibi, farzovi i temelji sa kojima musliman biva muslimanom i jer i ostale tri vrste djevojaka spomenutih u hadisu, bogata, ugledna i lijepa, moraju biti one koje se drže temeljnih propisa vjere (klanjanje i pokrivenost), nego se pod djevojkom koju krasi pridržavanje vjere podrazumijeva ono što je više od ispunjavanja temelja vjere (namaz, post, pokrivanje, i slično) i ostavljanja opće poznatih harama, poput mnoštvo ibadeta, prisustvovanje vjerskim kursevima, bavljenje davetskim aktivnostima, stid, neašikovanje i slično.

Sa druge strane, islamski pravnici kada govore o situacijama i okolnostima kada je mustehab ili vadžib (shodno razilaženju) mužu da dâ talak (tj. pusti) svojoj ženi, navode da je to slučaj kada ona ostavlja namaz, te ga klanja samo u njegovom prisustvu, ili kada ne vodi računa o propisnom pokrivanju (znači pokrivena je, ali nemarna u odijevanju) i tome slično. Naravno, ne možemo zanemariti sredinu i okolnosti u kojima živimo tj. da smo kao muslimanski narod prošli kroz pedesetogodišnje komunističko zatiranje vjerskih vrijednosti i odvraćanje od vjere, kao i da smo u periodu islamskog buđenja (sahve) i vraćanja islamskim vrijednostima, gdje oni koji sebe smatraju muslimanima ne izvršavaju ni osnovne temelje vjere, poput namaza.

Pa tako uzimajući u obzir gore spomenuto, tj. da islam podstiče na ženjenje djevojke koja se ističe u pridržavanju vjere (ne samo da klanja i da je pokrivena kakva treba biti svaka muslimanka), te da je mustehab razvesti se sa ženom koja je nemarna u praktikovanju vadžiba vjere (namazu, pokrivanju i slično), kao i okolnosti i uticaj sredine u kojoj mi musimani Bosne živimo, savjetujem te da postupiš na sljedeći način; da na lijep i mudar način podstakneš i ubijediš tu djevojku da počne klanjati beš-vakat (pet dnevnih namaza) i da se pokrije prije nego što sklopiš sa njom bračni ugovor, a ako neće bolje je da je ne ženiš (osim ako ona ima opravdan razlog za odbijanje).

Time ćeš uvidjeti da li je ona spremna i voljna da se pridržava vjerskih propisa i da li je iskrena u svojim obećanjima. U protivnom, ako bi je oženio u stanju u kakvom i jeste sa nadom da će sa vremenom sve doći na svoje, doći ćeš u neizvjestan položaj.

Da li će ona početi klanjati beš-vakat i pokriti se i kada će to biti, je veoma relativno i upitno. Moguće da prođe mnogo vremena a da se to ne desi, da dobijete djecu, da se brak učvrsti, a da ona pod raznoraznim izgovorima ne učini ono što ti je obećala i što joj je vjerska dužnost, pa ćeš doći u situaciju da postavljaš ponovo pitanje: živim sa ženom koja šara sa namazom ili klanja samo u mom prisustvu i odbija da se pokrije, je li dozovljeno živjeti sa njom, i trebam li se razvesti od nje? Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com