Najbolje je dženaza-namaz klanjati na posebnom, predviđenom mjestu za to. Tako je Allahov Poslanik, ﷺ, pretežno činio. (Vidjeti: Zadul-mead, 1/500.)
Dopušteno je klanjanje dženaza-namaza u džamiji i na svakom drugom mjestu na kojem je dopušteno obavljanje propisanih namaza, i to je stav većine učenjaka, tvrdi Nevevi u djelu El-Minhadž, 7/35. Imam Muslim, 7/35/973, zabilježio je da je Poslanik, ﷺ, klanjao dženaza-namaz Suhejlu b. Bejda i njegovom bratu u džamiji. Kada je riječ o klanjanju propisanih ili dobrovoljnih namaza na mezarju, to je zabranjeno po odabranom mišljenju islamskih učenjaka. U tom pogledu nema razlike između starih i novih mezarja, između mezarja muslimana i nemuslimanskog groblja. (Vidjeti: El-Insaf, 1/489, i El-Muhalla, 4/30.)
Dokaz za to jesu brojni hadisi u kojima Resulullah, ﷺ, proklinje one ljude koji uzimaju kabure svojih poslanika za musallu, mjesto gdje će obavljati namaz.
Kada je riječ o klanjanju dženaza-namaza u mezarju, islamski učenjaci imaju dva mišljenja.
Prvo, klanjanje dženaza-namaza u mezarju pokuđeno je, i to je stav nekih hanefijskih pravnika, malikijskih i šafijskih učenjaka i jedan stav u hanbelijskoj pravnoj školi. (Vidjeti: Bidajetul-mudžtehid, 1/238, El-Medžmu, 5/231, El-Insaf, 1/490, i El-Bahrur-raik, 2/209.) Većina ovih učenjaka koristi sljedeće argumente.
1. Ebu Seid Hudri prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Zemlja je sva čista za obavljanje namaza, osim mezarja i kupatila.” (Tirmizi, 2/229/317, Ibn Hibban, 6/92/2321. Ispravno je da navedeni hadis ima slab lanac prenosilaca, i mursel je. Tako tvrde: imam Tirmizi, Darekutni, Bejheki, Ibn Abdulberr, Nevevi i Ibn Hadžer. (Vidjeti: Et-Temhid, 5/220-221, Hulasatul-bedril-munir, 1/150-151, Et-Telhisul-habir, 2/455-456, Tuhfetul-ahvezi, 2/231.)) Druga skupina islamskih učenjaka smatra da je ovaj hadis dobar, odnosno vjerodostojan. Vidjeti: Iktidaus-siratil-mustekim, 2/189, Fethul-Bari, 1/529, i Sahihul-džamia, 1/536/2767.)
2. Hasan Basri prenosi od Enesa b. Malika da je rekao: “Poslanik, ﷺ, zabranio je klanjanje između kabura.” (Ibn Hibban, 6/88/2315, Ibn Ebu Šejbe, 7/156/7583. Preferirajuće mišljenje jeste da ovaj hadis prenosi Hasan Basri od Poslanika, ﷺ, a ne Enes.) I pored svoje slabosti, ovaj se hadis suprotstavlja vjerodostojnim predanjima koja ćemo spomenuti kao dokaze kojima se rukovode pobornici drugog mišljenja. Ako, pak, prihvatimo vjerodostojnost ovog i prethodnog hadisa, kazat ćemo da se odnose na propisane i dobrovoljne namaze, a ne na dženaza-namaz, usklađujući tako dvije naoko oprečne argumente.
3. U drugoj verziji stoji: “Poslanik, ﷺ, zabranio je klanjanje dženaza-namaza između kabura.” (Taberani u djelu El-Evsat, 6/6/5631, i Dija u djelu El-Muhtara, 5/245-246.) Spomenuti dodatak “dženaza-namaza” izniman je, a hadis je u osnovi slab, što je već objašnjeno. Ovaj dodatak prenio je samo Husejn b. Jezid, dok su drugi prenosioci iz njegove generacije hadis prenijeli bez dodatka. Dokaz više da je ova verzija neprihvatljiva jeste činjenica da je Husejn b. Jezid nepouzdan kod hadiskih stručnjaka. (Vidjeti: El-Džerhu vet-tadil, 3/67, i Tehzibul-kemal, 3/501.)
4. Prenosi se da je Enes b. Malik mrzio klanjanje dženaza-namaza u mezarju. (Ibn Ebu Šejbe, 7/156/7586, i Ibn Munzir u El-Evsatu, 5/418, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Asarus-sahaba, 2/557.) Međutim, mišljenje Enesa b. Malika je u koliziji s jasnim i vjerodostojnim hadisima i postupcima drugih ashaba.
5. Analogno propisanim namazima zabranjeno je, kažu ovi učenjaci, klanjanje dženaza-namaza u mezarju. Međutim, postoji očita razlika između dvije vrste namaza. Propisani namazi ne klanjaju se u mezarju niti prema mezarju iz razloga da od njega ljudi ne naprave džamiju, za razliku od dženaza-namaza koji je bolje klanjati izvan džamije.
Drugo, klanjanje dženaza-namaza u mezarju dopušteno je, i ovo je stav hanbelijskih i zahirijskih pravnika. (Vidjeti: El-Muhalla, 4/32, i El-Insaf, 1/490.) Ovi učenjaci rukovode se sljedećim argumentima.
1. Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, ﷺ, jednoj ženi crnkinji klanjao dženaza-namaz na kaburu, i to nakon što je ukopana. (Buharija, 3/243/1337, i Muslim, 7/23/956.)
2. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, ﷺ, došao kod svježe humke, poredao ljude u saffove i klanjao dženaza-namaz donijevši četiri tekbira. (Muslim, 7/22/954, i Ibn Hibban, 7/369/3102.)
3. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, ﷺ, klanjao dženaza-namaz na kaburu. (Muslim, 7/23/955.)
Imam Ahmed kaže: “Namaz na kaburu prenosi se u šest vjerodostojnih hadisa.” (Vidjeti: El-Mugni, 2/385.)
4. Nafia kaže: “Klanjali smo dženaza-namaz Aiši i Ummu Selemi u sredini medinskog mezarja, između kabura. Ebu Hurejre je predvodio namaz; Ibn Omer prisustvovao je dženazi.” (Abdurrezzak, 3/525/6570, Ibn Munzir, 5/416, Bejheki, 2/435, Taberani, 23/29/72, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Asarus-sahaba, 2/556.)
5. Prenosi se da je Omer b. Abdulaziz klanjao na kaburu. (Vidjeti: El-Evsat, 4/417.)
Spomenuvši hadise u kojima Poslanik, ﷺ, zabranjuje obavljanje namaza u mezarju, Ibn Hazm je zapisao: “Svi ovi argumenti vjerodostojni su, i neispravno je obavljanje namaza u mezarju, osim dženaza-namaza, njega je dopušteno klanjati na tom mjestu.” (Vidjeti: El-Muhalla, 4/32.)
Neki islamski učenjaci smatraju da se klanjanje dženaza-namaza odnosi samo na vladara. (Vidjeti: El-Mebsut, 2/67.) Međutim, za ovu tvrdnju ne postoji jasan argument. U Ibn Abbasovom, radijallahu anhu, predanju stoji da su ashabi klanjali s Poslanikom, ﷺ, na kaburu, i to je najjasniji argument o ovom pitanju. (Vidjeti: Sahihu Ibn Hibban, 7/357.) Spomenuvši Ibn Abbasovo predanje u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, klanjao dženaza-namaz na kaburu, Ibnul-Hummam, poznati hanefijski učenjak, kaže: “Nemoguće je odbiti ovaj hadis, osim ako kažemo da toj osobi prethodno nije klanjana dženaza-namaz, a to je nepojmljivo kada je riječ o ashabima.” (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 2/121.)
Prioritetnije mišljenje
Nakon navedenih dokaza i diskusije o njihovoj autentičnosti vidimo da je drugo mišljenje utemeljeno na jačim argumentima. Vjerodostojni hadisi i praksa nekih ashaba ukazuju na osnovanost dženaza-namaza u mezarju. Dženaza-namaz oblik je dove za mejita, i zato ju je dopušteno klanjati na tom mjestu. Budući da se propisani i dobrovoljni namazi sastoje od ruku’a i sedžde, za razliku od dženaza-namaza, šerijat je zabranio njihovo obavljanje na kaburu zatvarajući time vrata širku. Ipak, dženaza-namaz bolje je klanjati izvan mezarja, jer je Poslanik, ﷺ, većinom tako radio, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Nije dozvoljeno da čovjek počinje sa namazom, a osjeća nagon za jednom od dvije fiziološke potrebe, zbog riječi Allahovog Poslanika: ”Nema namaza u prisustvu hrane, niti kada osoba osjeća nagone fiziološke potrebe.” Ovaj hadis zabilježio je imam Muslim. Mudrost toga, a Allah najbolje zna, je da to sprečava skrušenost u namazu, ali ako bi se desilo da tako postupi, njegov namaz bi bio validan, a tako obavljen namaz sigurno nije potpun zbog spomenutog hadisa, ali nije obavezan da ponovi tako obavljen namaz.

Ako bi se desilo da klanjač počne klanjati namaz, ne osjećajući nagone za fiziološkim potrebama, i u toku namaza počne osjećati nagone, namaz takve osobe je validan bez pokuđenosti, ako ti nagoni ne bi spriječili čovjeka da upotpuni namaz.

Fetve Stalne komisije: fetva broj 11888, 7. tom, str. 25

Hvala Allahu, dželle šanuhu, i neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika, ﷺ. Uzvišeni Allah iz Svoje milosti prema ljudima učinio im je vjeru lahkom. Tako je i za bolesnike koji nisu u mogućnosti da klanjaju namaz onako kako je propisano, Uzvišeni Allah dao olakšicu da klanjaju namaz onako kako su u mogućnosti. Ovo je i priroda islamskog vjerozakona koji ljudima otklanja svaku poteškoću. Kaže Uzvišeni Allah: ”Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoća imate”, i “Allah ne opterećuje čovjeka iznad njegovih mogućnosti.”

Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: ”Kada vam nešto naredim, učinite to koliko ste u mogućnosti. ”Musliman niti u jednom slučaju ne smije ostaviti namaz kao stub islama, pa makar bio i teško bolestan, jer islam daje rješenje za svaku situaciju. Ako bolesnik nije u stanju da klanja stojeći, klanjat će sjedeći, a ako mu i to pričinjava veliku poteškoću, klanjat će na boku okrenuvši lice prema Kibli. Ovo potvrðuju Poslanikove, ﷺ, riječi, kada ga je Imran ibn Husajn, radijallahu anhu, upitao kako će klanjati kada je bolestan, a on mu je odgovorio: ”Klanjaj stojeći, a ako ne možeš,onda klanjaj sjedeći, pa ako ni to ne možeš, onda na strani.” U Nesainoj predaji ovog hadisa stoji: ”Pa ako ni to ne možeš, onda ležeći, Allah ne opterećuje čovjeka iznad njegovih mogućnosti.” Što se tiče abdesta, on je uvjet za valjanost namaza, osim ako čovjek nije u mogućnosti da ga uzme zbog bolesti i drugih opravdanih razloga.

U tvom slučaju, ako nisi nikako u mogućnosti da uzimaš abdest, uzimat ćeš tejemmum zemljom ili zemljanim predmetom. Ako se nikako ne možeš kretati, a nema niko da ti pomogne uzeti abdest ili tejemmum, onda ćeš klanjati i bez abdesta i bez tejemmuma, jer Uzvišeni Allah kaže:”Bojte se Allaha koliko ste u mogućnosti.” Allah, opet, najbolje zna.

Odgovorio: Ribo Abdulvaris