Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Mi smo dosta puta govorili o tome da je namaz vremenski ograničen ibadet i musliman vjernik treba da sav svoj život organizuje naspram namaza. Svaki namaz se mora klanjati u njegovom vremenu.

Naklanjavanje namaza prema stavu kojeg ja zastupam je neispravno. Onog momenta kada čovjek propusti namaz iz namaskog vremena, taj ibadet je završen.
Ima određen broj ljudi koji pokušavaju pravdati naklanjavanje i dokazati dozvoljenost sa dva neka šerijatska dokaza.

Prvi dokaz je da Allahov Poslanik alejhi salatu ve selam u bici na Hendeku nije imao vremena da klanja ikindiju, jer je bila bitka, borba pa je ikindiju klanjao nakon akšama. Je li moguće da neko poredi situaciju džihada, kada traje borba i glave lete, sa situacijom kada mi budemo negdje na poslu (određeni broj ljudi kaže kao što Božiji Poslanik nije mogao klanjati u toku borbe i mi tako ne možemo klanjati u toku svoga posla). Neispravno je tako dokazivati, razlikuju se rat i mir, razlika je ako se to desilo jednom Božijem Poslaniku alejhi salatu ve selam, a veliki broj ljudi bi da to radi svakodnevno.

Drugi dokaz jeste da je Božiji Poslanik alejhi salatu ve selam jednog dana u Medini spojio podne i ikindiju i spojio je akšam i jaciju. To je također situacija za koju islamski učenjaci imaju različita tumačenja, ali evo kad bi čovjek u svome životu jednom imao neku potrebu, zaista tešku situaciju, vanrednu situaciju, pa ne može da stigne da klanja namaz pa spojio je da klanja dva namaza zajedno. Ali da to čovjek radi kontinuirano, neispravno je to dokazivati sa ovakvim hadisima.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Jedno historijsko pitanje u kojem su se učenjaci godinama razilazili. Postoje tri stava učenjaka:
– kod učenja ettehijatu da li mičemo prst cijelo vrijeme,
– da li da samo podignemo prst i tako cijelo vrijeme stoji pokazujući u pravcu kible ili
– da ga samo podignemo kada kažemo šehadet.

Ja lično sam stava da je najjače mišljenje sa spekta hadisa da čovjek samo podigne prst tokom učenja ettehijatu i pokazuje u pravcu kible.
Nakon toga drugo po jačini mišljenje je da treba tokom cijelog učenja ettehijatu micati prst, a treće mišljenje je tek da se podiže samo kažiprst kada se kaže šehadet.
Ovo pitanje nikako ne smije da bude razlog međumuslimanske mržnje. Nažalost, muslimani su zbog te sitnice toliko imali problema kroz historiju. Šta ima veze da jedan čovjek miče prstom, a drugi ne miče. Nema nikakvih problema.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
Laž u islamu je govoriti ono što je suprotno stvarnosti. Iskrenost je kazati ono što jeste u stvarnosti, a suprotno tome je laž (ako se desilo tako i tako, a mi kažemo da je bilo drugačije – to je laž).

Ne postoji velika laž i mala laž (ako slažemo djeci to je mala laž, a ako slažemo velikima velika laž – ne!)
Poznat je onaj hadis da je žena pred Božijim Poslanikom rekla svome djetetu: “Dođi da ti nešto dam.” Kaže Božiji Poslanik: “A hoćeš li mu zaista nešto dati?”
– “Da, želim da mu dam jednu datulu.”
– “Da nisi to htjela da mu daš, da si ga samo onako zovnula da ga prevariš, to bi ti se upisalo kao jedna laž.”
Tako da, čovjek treba paziti kako se ophodi prema svima, a pogotovo prema djeci. Da im ne obećava riječima ‘dođi, dat ću ti nešto’ jer ako to ne ispuni onda je to laž.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
U svakom slučaju, vjerodostojni hadisi potvrđuju da je saglasnost staratelja uvjet validnosti braka.
“Nema validnog braka osim uz saglasnost staratelja.” (hadis) E sada, može se desiti situacija na koju Islam ipak nudi mišljenje, da imamo staratelja, jednostavno, ne razmišlja u korist žene koju on zastupa – svoje ćerke, pa dolazi prosac jedan, drugi, treći; moralni, lijepi, čestiti, situirani, ali on kaže ne, ne dozvoljavam. U takvoj situaciji, kada se zaista dokaže I pokaže da staratelj odbija prosca, a ne postoji nikakav validan razlog, u takvoj situaciji, u osnovi, starateljstvo prelazi na drugog. Nekog ko će doista brinuti I zastupati interese te svoje štićenice. A, u većini slučajeva, ako roditelj ne da svoju ćerku, niko iz njegove rodbine, drugi staratelj ne želi da to radi. Kako će se on sutra sa njim, pod znacima navoda, svađati, zašto si ti udao moju ćerku?

Tako da su islamski učenjaci kazali, kao što je šejh Usejmin, rahimehullahi aljhi, ako roditelj ne dozvoljava – ali treba pokušati dobiti tu saglasnost, ali ako se zaista potvrdi da čovjek, staratelj, ne razmišlja u korist svoje štićenice, što se može desiti, tada starateljstvo prelazi znači na nekog drugog staratelja. Ako niko drugi ne želi, iz rodbine, da bude staratelj, onda to prelazi ili na nekog veliko alima, svakako ako postoji islamska vlast tada to ide do kadije I kadija to preuzima na sebe. U današnje vrijeme, ako nema kadije, to prelazi ili na nekog velikog učenjaka, ili ako je u pitanju zapad, veliki islamski centri preuzimaju na sebe tu odgovornost. Ili veliki učenjaci, ili islamski centri, ili čak kažu islamski učenjaci, pobožni, ugledni ljudi jednog društva. Ali mora biti neko ko će biti staratelj za tu ženu, a ostali uvjeti braka su, inšallah, poznati.

Audio isječak odgovora

Odgovorio mr. Elvedin Pezić u video predavanju ispod.

Transkript:
U vjerodostojnim hadisima Allahov Poslanik, sallallahualejhi ve sellem, preporučuje da čovjek dovi I moli Allaha, tebareke ve te’ala, da mu podari halal opskrbu; da ga opskrbi, da ga učini neovisnom. Samim tim, dok nam je Allahov Poslanik, alejhisselam, dopustio. Preporučio, ukazao da dovimo Allahu da nas učini neovisnim, da nas opskrbi, da nam podari halal opskrbu, da nam podari berićet u opskrbi – samim tim, to je vid dozvole.
E sada, ostaje situacija gdje čovjek kaže, može li dova biti razlogom za povećanje opskrbe? Mi kažemo: posto je dvije vrste odredbe. Imamo finalnu odredbu, koja je zapisana u ‘levhi mahfuzu’, koja se nikad ne mijenja. Ono što je zapisano tako će se desiti. Imamo odredbu godišnju, koja u datom momentu je vezana za uvjete. Primjera radi, možda kod nekog čovjeka piše “ako bude dovio da mu Allah poveća nafaku, njegova nafaka te godine će biti 50 000 maraka; ako ne bude dovio njegova nafaka te godine će biti 20 000”. Šta god on da odabere, dovio ili ne dovio to je zapisano u ‘levhi mahfuzu’, ali znači imao je mogućnost putem dove da poveća svoju nafaku. Kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima “Ko želi da mu se poveća nafaka I da mu se produži život, nek obilazi rodbinu.” Znači može se u islamu nafaka povećati zbog dove.

Audio isječak odgovora