Između ova dva ajeta nema kontradiktornosti i nijedan od njih nije derogiran drugim. Pravednost koja je naređena je moguća i ostvarljiva, jer se odnosi na pravednost u raspodjeli i izdržavanju. Međutim, pravednost u ljubavi i u stvarima spolnog odnosa je nemoguća i na to se odnose Allahove, dželle šanuhu, riječi: ”Vi ne možete potpuno jednako postupati prema ženama svojim, ma koliko to željeli.”

U hadisu koji prenosi Aiša, radijallahu anha, se kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je pravedno vršio raspodjelu među svojim ženama i govorio bi: ‘Gospodaru moj, ovo je moja raspodjela u onome što posjedujem, pa nemoj me koriti za ono što Ti posjeduješ, a ja ne posjedujem.’ “ (Ebu Davud, poglavlje: “Brak”, 2134; Tirmizi, poglavlje: “Brak”, 1140; Nesai, poglavlje: “Ophođenje prema ženama”, 7/64; Ibn Madže, poglavlje: “Brak”, 1971. Ibn Hibban i Hakim su hadis ocijenili vjerodostojnim.  Šejh Ibn Baz, Fetve o ženama, str.62)

ŠEJH BIN BAZ

Ako je u pitanju situacija kao što si je spomenuo, onda po Šerijatu možeš oženiti drugu, treću i četvrtu ženu prema svojoj mogućnosti i potrebi, da bi sačuvao svoje stidno mjesto i pogled. Sve to pod uslovom da budeš pravedan prema njima, postupajući prema riječima Uzvišenog Allaha: ”Ako se bojite da prema ženama sirotama nećete pravedni biti, onda se ženite s onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo s jednom.” (En – Nisa’, 3.)

Kaže Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “O skupino mladića, ko je od vas u stanju da se oženi, neka se oženi, jer brak bolje čuva pogled i stidno mjesto, a ko nije u stanju neka posti, jer to mu je zaštita.” (Muttefekun ‘alejhi; Buharija, poglavlje: “Brak”, 5065. i Muslim, poglavlje: “Brak”, 1400.)

Višeženstvo je uzrok brojnog potomstva, a Šerijat na to podstiče i tome poziva, a dokaz za to su Poslanikove, sallallahu ‘alejhi ve sellem, riječi: “Ženite one koje mnogo rađaju i koje mnogo vole, jer ću se ja natjecati vašom brojnošću na Sudnjem danu.” (Ahmed, 3/158, 245 i Ibn Hibban, 4028.)

Ono što Šerijat nalaže ženi je nesuprotstavljanje višeženstvu i da ti dozvoli da se oženiš, a ti si dužan u potpunosti biti pravedan i da ispunjavaš svoje obaveze prema njima. Sve ovo spada u potpomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti. Uzvišeni Allah kaže: ”Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i bogobojaznosti.” (El-Ma’ide, 2.)

Kaže Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem: “Allah će pomagati roba (čovjeka), dok on bude pomagao svome bratu” (Muslim, poglavlje: “Zikr”, 2699.)

 Ti si njen brat po vjeri, a ona je tvoja sestra i Šerijat vam nalaže da se pomažete u dobru. Prenosi se u vjerodostojnom hadisu, kojeg bilježe Buharija i Muslim od Ibn – Omera, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Ko bude ispunjavao potrebe svome bratu, Allah će njemu ispunjavati njegove potrebe.” (Buharija, poglavlje: “Nepravda”, 2442. i Muslim, poglavlje: “Dobročinstvo”, 2580.)

Međutim, pristanak žene nije uvjet za višeženstvo, ali je potrebno, da bi se među vama nastavio život na najljepši mogući način. Da Allah, dželle šanuhu, popravi stanje svih muslimana i da vam propiše svako dobro. (Šejh Ibn Baz, “El Medželletul – arabijet”, 168.)

ŠEJH IBN BAZ

Učenjaci ehli-sunneta jednoglasni su u mišljenju da privremeni brak (mut’a) nije validan i da se tretira nemoralom. Ako se ugovorom uvjetuje određeni vremenski period, takav je brak ništavan i mladenci nisu halal jedno drugom. (Vidjeti: El-Mugni, 7/137.) Imam Buharija zabilježio je Alijinu, radijallahu anhu, izjavu u kojoj stoji da je Poslanik, ﷺ, zabranio mut’a brak. U drugom predanju koje je zabilježio imam Muslim stoji da je Poslanik, ﷺ, zabranio ovu vrstu braka do Sudnjeg dana. Na osnovu ovih i drugih hadisa, većina učenjaka smatra da je prvobitna dozvola mut’a braka derogirana. (Vidjeti: Et-Temhid, 10/121, El-Mebsut, 5/152, El-Muhalla, 9/519, El-Insaf, i Es-Semerud-dani, 1/443.)

Međutim, ako mladoženja već u početku namjerava pustiti buduću suprugu, ali je o tome ne obavijesti niti je uvjetuje određeno vrijeme bračnim ugovorom, po mišljenju većine učenjaka, takav će brak biti validan. (Vidjeti: El-Mugni, 7/137.)

Po njihovom mišljenju, brak je ispravan jer su svi njegovi uvjeti ispunjeni, a sama namjera ne utječe na validnost braka, jer vrijeme bračne veze nije uvjetovano niti se namjera mora realizirati. Drugi dio islamskih učenjaka smatra takav brak privremenim što je po šerijatskim mjerilima ravno mut’a braku. Ovo je stav imama Evzaija, a od savremenih učenjaka odabrao ga je Ibn Usejmin, novi sastav Stalnog kolegija za izdavanje fetvi u sastavu: Bekr Ebu Zejd, Salih Fevzan, Abdullah Gudejan, Abdulaziz Alu Šejh, (Vidjeti: Fetaval-ledžnetid-daime, 18/449.) a koliko se sjećam i šejh Albani se opredijelio za ovaj stav. Upitan u vezi s čovjekom koji oženi ženu koja je tri puta puštena s namjerom da je ponovo učini dopuštenom prvom suprugu bez ikakvog dogovora s njim, Ibn Omer je odgovorio: “Ne može je oženiti, osim ako je istinski želi za suprugu, takve smo stvari za vrijeme Poslanika, ﷺ, smatrali nemoralom.” (Hakim, 2/217/2806, Bejheki, 7/339/14189.

Imam Hakim, Zehebi i Albani ovo predanje smatraju vjerodostojnim. Vidjeti: Irvaul-galil, 6/311.) U najmanju ruku, preče je ne sklapati ovakvu vrstu braka, jer je u tome prijevara, obmana, sijanje mržnje, ružno predstavljanje islama, iskorištavanje muslimanke itd. Na kraju, postavljamo pitanje: da li bi neko volio udati kćerku, sestru ili majku za čovjeka koji će joj dati razvod za mjesec, dva, godinu ili dvije?! Musliman ne smije učiniti drugima ono što ne bi volio da njemu drugi učine, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović