Alejkumusselam.

Kupoprodaja zastava evropskih ili neevropskih država koje simbolišu vjeru kjafira poput onih koje imaju krst nije dozvoljena. Od zemalja koje na svojoj zastavi imaju krst su zastava Srbije, Švedske, Švicarske, Španije,Danske, Finske, Grčke, Britanije, Vatikana, Norveške, Portugala, Slovačke, Gruzije, Islanda, Malte, Novog Zelanda, San Martina i Tonga.

Dokaz da je zabranjena njihova kupoprodaja je hadis od Abdullah ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista kada Allah nešto zabrani zabrani njegovu kupoprodaju”. Hadis bilježe Darekutni i Ibn Hibban, a vjerodostojnim su ga ocijenili Albani i Šuajb Arnaut. A Uzvišeni Allah je zabranio kufr, nije zadovoljan sa njim i ne voli ga, pa zato nije dozvoljena prodaja zastava na kojima se poziva i propagira kufr koji je oličen u krstu i drugim vjerskim simbolima. Kaže Uzvišeni: “I On nije zadovoljan sa kufrom Njegovih robova” (Ez-Zumer, 7), i kaže: “Pa zaista Allah ne voli kjafire” (Ali Imran, 32).

Međutim, ako na zastavama kjafirskih država nema vjerskih simbola nema smetnje da se prodaje, jer je osnova u međuljudskim postupcima dozvola a nema nešto što bi ovu vrstu kupoprodaje činilo zabranjenom. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Zaista je Allah, subhanehu ve te'ala, svoje robove obasuo mnogim blagodatima, a najveća od tih blagodati je ta da od svojih robova odabere onoga koga On hoće i uputi ga u Islam. To je najbolje što jednog čovjeka može zadesiti u ovom dunjalučkom životu.

Pa tako i ti, poštovana sestro, treba da znaš da je uputa, tj. držanje za Allahovo uže, pridržavanjem onoga što je On naredio i ostavljanjem onoga što je On zabranio, najveća blagodat i nešto najljepše što ti se može desiti u životu.

Sa druge strane šejtan, koji zna da je njegova završnica u Džehenemu, želi da sa sobom povuče što je više moguće Allahovih robova uljepšavajući im ono što im je Allah, subhanehu ve te'ala, zabranio i poružnjavajući im ono što im je naredio. Ono što mu je najteže je kada vidi da se Allahov rob hoće iskreno pokajati i vratiti svome Gospodaru ostavljajući grijehe koje je prije radio i okrećući se činjenju dobrih djela. Pa stoga radi sve da bi tog roba odvratio od toga. Tako mu ponekad prilazi sa strane da je on već previše zapao u grijehe i da mu nema povratka, ili umanjujući mu težinu tih grijeha time da mnogi ljudi rade i gore stvari, ulijeva mu lažnu nadu u Allahu milost i da će on sve oprostiti i tako dalje.

Ono što ti treba sada da uradiš je da se odmah i bez oklijevanja pokaješ za grijehe koje si radila i da ih prestaneš činiti. Da bi tvoje pokajanje (tevba) bilo ispravno mora da ispuni nekoliko šartova a to je: : 1- Da smjesta prestaneš raditi te grijehe,

2- Da se iskreno kaješ zbog toga što si radila,

3- Da čvrsto odlučiš da se nikad više ne vratiš na takva djela.

Ako jedan od ova tri šarta ne ispuniš tevba ti neće biti ispravna.

Nakon toga treba da praktikuješ ono što ti je islamom naređeno od namaza, posta, zekata, ostavljanje harama, alkohola, kamate, zinaluka, tj. treba da uskladiš svoj svakodnevni život sa onim što nam je naš Gospodar objavio u Svojoj knjizi Kur'anu, i što nam je objasnio Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Tvoj osjećaj da je sada za tebe beskorisno da se vratiš vjeri i činjenju dobrih djela jer si radila stvari koje su zabranjeno nije ništa drugo nego šejtanska vesvesa (došaptavanje) kojim želi da te odvrati od Allahove jedine ispravne vjere sa kojom ćeš zaraditi, inšaallah, Džennet i sačuvati se Džehenema. Allah, subhanehu ve te'ala, je u Svojoj Knjizi svojim robovima obećao da će im oprostiti grijehe pa kaže: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv” (Ez-Zummer, 53), isto tako kaže: “Allah, sigurno, neće oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostiće kome hoće ono što je manje od toga” (En-Nisa, 116) i još su mnogi ajeti u kojima se spominje Allahova milost i oprost za one koji se pokaju za ono što su radili.

Isto tako veliki je broj hadisa u kojima se spominje da Allah prašta grijehe, da su vrata tevbe (pokajanja) otvorena sve dok Sunce ne izađe sa Zapada ili dok duše ne dođe do grkljana (tj. dok ne umre), da se Allah obraduje tevbi svoga roba kao što se obraduje onaj koji izgubi svoju jahalicu na kojoj su sve njegove stvari u pustinji kada mu se ona vrati i slično.

Zato požuri sa tevbom, ne obraćaj pažnju na šejtanske vesvese kojim želi da te odvrati od Allahove vjere i iskoristi blagodati mjeseca Ramazana jer Allah u njemu prašta grijehe više nego u ostalim mjesecima, u njemu su šejtani vezani u lance, vrata Džehenema su zatvorena a vrata Dženneta otvorena, u njemu se nagrada za dobra djela udvostručava, a sve ovo je spomenuto u hadisima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Moraš da se boriš, da ustraješ i da odlučno pristupiš praktikovanju vjere i da ne obraćaš pažnju na one koji te žele odvratiti od nje i da im se ne predaješ. Jer zaista je Islam jedina ispravna vjere i jedini ispravan put koji čovjeka vodi do uspjeha i na Dunjaluku i na Ahiretu.

Molim Allaha Uzvišenog da te u ovom blagoslovljenom mjesecu Ramazanu obaspe svojom milošću tako da te uputi na pravi put i da ti olakša pridržavanje vjere i ostavljanje onoga što je On, subhanehu, zabranio. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Pravi prijevod hadisa je: “Kada vidite nekoga da prodaje ili kupuje u msdzidu, recite mu: neka ti Allah ne da zaradu u tvojoj trgovoni”. A ovo znači da hadis o zabrani ili pokuđenosti prodaje u mesdžidu u svojoj općoj formi riječi obuhvata sve vrste kuporodaja bez izuzetka.

Nisam nasao da je neko od komentatora hadisa napravio izuzetak u islamskoj literaturi osim Ibn Bettala u njegovom komentaru Buharijinog Sahiha.

Bitno je napomenuti da je po pitanju kupoprodaje unutar mesdzida većina učenjaka, od hanefija, malikija,šafija, Ibn Tejmije, Tirmizija i ostalih, na stavu da hadis ukazuje na pokuđenost tog djela a ne zabranu. Dok su hanabile na stavu da je to djelo zabranjeno.

Dokaz, tekast hadis, je na strani hanabila.

Mnogi savremeni učenjaci smatraju da pod ovu zabranu prodaje unutar mesdžida potpada i propagiranje novina ili islamske literature sa minbera (hutbi) ili unutar džamija na predavanjima a ne sama bukvalna kupoprodaja.
Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Kupovina ili prodaja proizvoda na kojima su naslikane slike živih bića, ljudi i životinja, ako se kupuje ili prodaje zbog naslikanih slika onda je to zabranjeno, jer sa posjedovanjem sprečavaju se meleci da ulaze u kuću, a nema sumnje da se musliman treba čuvati svega što sprečava ulazak meleka u njegovu kuću.

Prenosi Ebu Talha, radijallahu anhu, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Meleci ne ulaze u kuću u kojoj ima pas i slika”.

Međutim, ako većina proizvoda i stvari koje se kupuju i prodaju imaju slike na sebi tako da je veoma teško da se nađu proizvodi na kojima nisu naslikane slike, onda nema smetnje da se one kupuju i prodaju.

Kaže šejh Ibn Usejmin u knjizi “Eš-Šerhul mumti'a” (2/203): “Ono što je sada postalo opći belaj su slike na svemu i svačemu osim u rijetkim slučajevima: prisutne su na posuđu za jelo, na kutijama za hranu, knjigama, novinama, svugdje su prisutne, prave se čak likovi u trodimenzionalnom obliku: keks u obliku ribe ili zeca. Zato kažemo: Uzimanje ovih stvari (kupovinom i slično) radi slika nema sumnje da je zabranjeno.

Da se kupuju novine radi slika koje se objavljuju u njima, to je haram. A ako se one kupuju radi znanja, koristi i čitanja vijesti, nadam se da u ovome nema smetnja, uzimajući u obzir teškoću i nelagodnost (od izbjegavanje istog), jer Uzvišeni Allah kaže: “I On vam u vjeri nije ništa teško propisao” (El-Hadždž, 78).

Ove slike nisu ciljane od strane čovjeka prilikom kupovine niti ga one interesuju, takođe posuđe, kutije u kojima je hrana i slično, kao što se kaže one sadrže u sebi vid omalovažavanja te zbog toga ne ulaze u zabranjenu skupinu”.

Prema tome, prodaja (kupovina) upotrebnih predmeta poput sveski, olovaka, školskog pribora, posuđa, pa čak i odjeće, na kojima se nalaze slike životinja ili likova iz crtanih filmova, nije sporna inašaallah ako se sa njihovom prodajom (kupovinom) ne cilja prodaja (kupovina) samih slika.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Pretpostavljam da pod učenjem “Rabenna atina fi dunja hasenne…” podrazumijevaš učenje dove na Etehijatu, tj. na sjedenju nakon Etehijatu i Salevata. Na ovom mjestu u namazu klanjaču je propisano i najbolje da uči one dove koje su prenešene od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnim hadisima. Te dove možeš naći u knjigama u kojima se opisuje detaljno način klanjanja a najbolje od tih knjiga su one koje se vraćaju na dokaze iz vjerodostojnog sunneta poput knjige NAMAZ U ISLAMU, SVOJSTVO NAMAZA ALLAHOVOG POSLANIKA,sallallahu alejhi ve sellem i druge. Ove knjige možeš naći i na internetu. A učiti suru Kulhuvallahu nije dozvoljeno na ovom mjestu jer ta sura nema značenje dove. Učenje dova koje nisu prenešene od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput Ja Rabbi na ovom mjestu je preče ostaviti osim onome ko nije u stanju da nauči vjerodostojne dove.

Ljubljenje žene od amidže ili “drugo koljeno” ne kvari abdest osim ako se pobudi strast koja uzrokuje izlazak mezja iz polnog organa, a takođe ne kvari ni post ni u kom slučaju. Međutim, samo ljubljenje žene od amidže ili “drugo koljeno” je haram i veliki grijeh. Onaj ko to radi treba se pokajati i prekinuti s tim. Jer muškarcu muslimanu nije dozvoljeno da dodirne a kamoli poljubi tijelo žene kojoj nije mahrem. A muškarac nije mahrem ženi od amidže ili ženama iz “drugog koljena”.

Musliman treba da se pridržava islamskog ahlaka gdje je relacija između muškarca i žene strogo regulisana, i ne smije staviti običaje i tradiciju nekog mjesta i porodice nad šerijatskim propisima. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com