Alejkumusselam.

Propis muslimana koji prati i čita horoskop i vjeruje ili ne vjeruje u njega zavisi od njegovog uvjerenja i stanja. Ti muslimani koji prate horoskop se mogu svrstati otprilike u tri skupine shodno uvjerenju i stanju.
Prvo stanje –
Onaj ko čita i prati horoskop preko novina, časopisa, knjiga, televizije i slično i vjeruje i ubijeđen je da zvijezde, planete i svemir određuju život stvorenja i njihovo ponašanje na Zemlji i utiču na ono što se dešava ljudima, on je mušrik i kjafir po akidi, uzalud klanja ako klanja i uzalud radi bilo koje druge ibadete.

Dokaz da je to širk je činjenica da se horoskop zasniva na vjerovanju da je određivanje karakternih osobina ljudi vezano za položaj i kretanje nebeskih tijela, kao i ubjeđenje da nebeska tijela utiču na karakter ljudi i na ono što se dešava na Zemlji a sve to predstavlja čisti širk. Ovo predstavlja širk jer Uzvišeni Allah nije dao nebeskim tijelima moć uticaja na dešavanja na Zemlji, nego su stvorena sa drugim ciljevima koji su pojašnjeni u Kur'anu u nekoliko ajeta: zvijezde su stvorene da budu orjentiri i vodiči za kretanje noću i danju po Zemlji, one su ukrasi na nebesima i njima se gađaju šejtani.

A da je vjerovanje u horoskop kufr na to ukazuje ubjeđenje da će neka osoba koja se rodi u tom i tom znaku imati te i te karakterne osobine a što je gajb (nepoznato) kojeg zna samo Allah, dželle še'nuhu. Onaj ko tvdi da zna gajb on je kjafir po Kur'anu, Sunnetu i idžamu.

Uzvišeni Allah negira poznavanje gajba (nepoznatog) čak i njegovim najbližim i najpovjerenijim stvorenjima, melecima i poslanicima, pa kaže Uzvišeni: “Reci: “Niko, osim Allaha, ni na nebu ni na Zemlji, ne zna što će se dogoditi; i oni ne znaju kada će oživljeni biti” (En-Neml, 65). I kaže: “Reci: “Ja vam ne kažem: ‘U mene su Allahove riznice’, niti: ‘Meni je poznat nevidljivi svijet” (En'am, 50).

Unaprijed određivanje karaktera ljudi uz pomoć zvijezda ulazi u stvar gajba. Jedino Allah, subhanehu, upravlja ovim Svemirom i niko drugi nema uticaja u njemu osim što je On učinio da jedno na drugo utiče.
Kaže Uzvišeni: “Samo Allah zna kad će Smak svijeta nastupiti, samo On spušta kišu i samo On zna šta je u matericama, a čovjek ne zna šta će sutra zaraditi i ne zna čovjek u kojoj će zemlji umrijeti; Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obaviješten” (Lukman, 34).

Drugo stanje –
Onaj ko čita i prati horoskop preko novina, časopisa, knjiga, televizije i slično i vjeruje i ubijeđen je da Allah učinio i odredio da zvijezde, planete i svemir utiče na život stvorenja i njihovo ponašanje na Zemlji, on time čini mali širk, mali kufr i vliki grijeh zbog kojeg mu Uzvišeni Allah neće primiti namaz četrdeset dana.

Argumneti da je ovo mali širk i mali kufr su isti kao i u prethodnom stanju samo je razlika u tome što se uticaj i djelovanje nebeskih tijela na dešavanja na Zemlji pripisuju Allahu a ne njima samima. Ovo je mali kufr i mali širk jer Allah nije učinio niti odredio da nebeska tijela utiču na život ljudi, njihove sudbine i njihove karakter a našto ukazuju mnogi šerijatski tekstovi, a neki od njih su spomenuti u ovom tekstu.

A argument da je to veliki grijeh je zabrana astrologije i korištenja, praćenja i pravljenja horoskopa uopćeno a što je došlo u hadisu u kojem kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko uzme znanje od znanja zvijezda uzeo je dio sihra, povećaje se koliko ga poveća”. Bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Iraki, Nevevi, Albani i Šuajb Arnaut.

U prethodnom hadisu je bavljenje astrologijom i praćenje i pravljenje horoskopa nazvano vrstom sihra, a sa druge strane sve ovo (astrologija i horoskop) se ubraja u proroštvo (proricanje sudbine). Pa ako ovo spojimo sa sljedećim hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko posjeti vračara (sihrbaza) ili proroka i povjeruje u ono što govori, namaz mu neće biti primljen 40 dana“, onda je to dokaz da se toj osobi ne prima namaz 40 dana.

Treće stanje –
Onaj ko čita i prati horoskop preko novina, časopisa, knjiga, televizije ali iz razonode i znatiželje ili loše navike, s tim da ne vjeruje i nije ubijeđen da zvijezde, planete i svemir utiču na život stvorenja i njihovo ponašanje na Zemlji, on time čini veliki grijeh jer svoje vrijeme troši u onome što je zabranjeno pratiti i baviti se njime, takođe on izlaže svoju akidu fitni što ga može odvesti u veliki ili mali širk i kufr.

Vadžib je takvoj osobi da prekine sa čitanjem i praćenjem horoskopa te da svoje dragocjeno vrijeme provodi u hifzu Kur'ana, čitanju tefsira, hadisa i komentara istih ili čitanju korisne i pouzadane islamske literature.
Prema tome, shodno stanju osobe koja vjeruje u horoskop to njeno uvjerenje može biti veliki širk i kufr koji izvode iz vjere i čine njeno klanjanje uzaludnim ili može biti mali širk i kufr koji ne izvode iz vjere ali čine da se toj osobi ne prima namaz 40 dana. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Prije odgovora na samo pitanje treba naglasiti da su uopćeno sufije zabludjela skupina muslimana, s tim da je od pravednosti priznati da sve sufije nisu na istom stepenu dalaleta. Neki se samo drže novotarskih zikrova u halkama dok drugi dublje rone u ponor dalaleta slijedeći određene tarikate a treći sa svojom zabludjelom akidom su na većem daleletu od kršćana i Židova.

U početku sufizma sufijama su nazivani pobožnjaci i zahidi koji su se pojavili nakon prve tri generacije muslimana kao reakcija na predanost dunjaluku, njegovim užicima i ukrasima a što je nastalo nakon muslimanskih osvajanja.

Zatim su u sufizam unesene strane ideje od ostataka Židova, kršćana, medžusija, budista, Grčke filozofije i drugih stranih kultura te se sva ta mješavina pokušala zaodjenuti ruhom Islama.

Tako nastaju sufijski tarikati da bi na kraju nastale ideje Itihada (da sve što postoji da je to Allah) i Hulula (da se Allah utjelovio u neko Njegovo stvorenje) sa njihovim glavnim predstavnicima Ibn Haladžom, Ibnul-Faridom, Ebu Jezidom Bestamijem i Ibn Arebijem koji su sa svojom akidom izašli iz vjere sa kojom je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem.

Sufije nastoje pridobiti ljude na lijep ahlak i koncentrisanje čitavog Islama na čišćenje duše od grijeha i to na način kako to nije radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashabi niti selef ovog Ummeta.

Ono po čemu su sufije posebno poznate to su njihovi zikrovi u halkama. Naime, sufije su izmislile mnoštvo adaba, virdova i zikrova koje obavljaju u halkama koje su sami od sebe stepenovali po vrijednosti i po sevapu, a zašto nemaju nikakvog dokaza u Šerijatu.

Naravno i oni nastoje da iznesu dokaze iz Kur'ana i Sunneta za novotarije koje rade, pa tako za svoje zikrove u halkama navode opće dokaze iz Kur'ana i Sunneta u kojima se podstiče na zikr našto iole razuman čovjek ne bi trebao da nasjedne.

Pa se tako kod nekih od njih zikr dijeli na nekoliko vrsta:

– zikr jezikom LA ILAHE ILLELLAH MUHAMMEDUN RESULULLAH, a koji dozovljen u Šerijatu,

– zikr srcem LA ILAHE ILLELLAH, a koji je dozvoljen u Tarikatu,

– zikr dušom ILLELLAH, a koji je dozovljen u Hakikatu,

– tajni zikr ALLAH, a koji je dozovljen u M'arifetu,

– zikr gajba HU, a koji je dozvoljen u Kurbetu,

– zikr mezkur (onog koji se spominje) NAJUZVIŠENIJE IME, a koji je dozvoljen u Vahdetu.

Naravno da ovakva podjela zikrova i njihovo praktikovanje nema osnova u vjeri sa kojim je poslan Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Dovoljno je tražiti od njih da nađu uporište u Šerijatu za zikrenje riječima ALLAH ALLAH ili HU HU, za tresenje glavom u toku zikrenja, hodanje u krug, plesanje i slično.

Tako nešto nije niko radio od selefa ovog Ummeta a da ne kažemo da to nema ni u Kur'anu ni u Sunnetu, niti su to radili ashabi.

Njihovo tumačenje da je zikr običnih muslimana LA ILAHE ILLELLAH, a zikr posebnih muslimana ALLAH ALLAH, a zikr posebno posebnih muslimana je HU HU nije potvrđeno u praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti selefa ovog Ummeta.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je poslan da nam protumači vjeru i pokaže kako da je živimo, kaže u vjerodostojnom hadisu u Sahihu: “Najbolji govor poslije Kur'ana je četvero, a to četvero je iz Kur'ana: SUBHANALLAH, VELHAMDULILLAH, VE LA ILAHE ILLELLAH, VALLAHU EKBER”, a u drugom hadisu kaže: “Najbolji zikr je LA ILAHE ILLELLAH”.

Postavlja se pitanje: ako sufije svoj način zikrenja nisu zasnovali na šerijatskim izvorima, u što nema sumnje, odakle njima onda tako čudni i neobični obredi? Istraživanja su potvrdila da su sufije svoj način upražnjavanja vjere i obreda “obogatili” preuzimanjem iz drugih vjera, kultura i civilizacija a posebno iz budističko-indijske.

Prema tome, zikrenje u mraku, halkama i u pokretu kao što to rade sufije je čista novotarija a i samo pripadanje sufijama, njihovim tarikatima, dervišima, njihovom tumačenju vjere nije dozvoljeno jer su oni svoju vjeru izgradili na onome na što nema uporišta čistom Kur'anu i Sunnetu, niti u hanefijskom mezhebu.

Musliman ne treba da bude zbunjen različitim informacija o sufijama koje se uzimaju iz nepouzdanih izvora, te da bude u nedoumici oko sufija i derviša, to se može jedino desiti ako se istina o njima traži kod njih samih ili kod onih koji ni sami nisu rasčistili sa novotarijama i pogrešnom akidom i tumačenjem vjere. U svom istraživanju, učenju i uzimanju vjere musliman mora paziti odakle i od koga uzima informacije, posebno ako se radi o islamskoj akidi kao osnovu vjerovanja jednog muslimana. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Slanje selama Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, po hadžijama ili onima koji posjete Medinu i mesdžid Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nije propisano. Skupina učenjaka, Stalna komisija za fetve u Saudiji, šejh Albani i Abdurrahman el-Berrak, to ubrajaju u novotarije, jer ovo nije bila praksa prvih generacija i jer svaki musliman može da poselami Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje god da se nalazi a Uzvišeni Allah je zadužio skupinu meleka koji mu prenose selam sa bilo kog mjesta na Zemlji.

Bilježi Ebu Davud u svom Sunenu od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ne pravite od vaših kuća kaburove, ne činite moj kabur mjestom praznovanja i donosite salavat na mene, jer vaš salavat mi biva dostavljen gdje god da ste vi“. Šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim (Sahihul-džami'i, 7226).

Također, bilježi Nesai u svom Sunenu od Ibn Mes'uda, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah ima meleke koji putuju po Zemlji, oni mi dostavljaju selam od mog ummeta“. Šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim (Sahihut-tergib, 1664).

U odgovoru na ovo pitanje kaže Stalna komisija za fetve (Fetava el-ledžne ed-daime, 16/29-30): „Prenošenje od nekoga selama Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ili nekome drugom od umrlih nije propisano nego je novotarija, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: Svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u Vatru. Vadžib je da je ostavi ova prksa i upozorenje onima koji to rade da nije dozvoljeno. Od Allahovog fadla (dobrote) prema nama je to da je učinio da se naš selam prenosi Vjerovjeniku, sallallahu alejhi ve sellem, gdje god da smo, na istoku Zemlje i zapadu“. (zatim su navedeni gore spomenuti hadisi) Potpisnici fetve su: Bin Baz, Abdulaziz Aleš-šejh, Abdullah ibn Gudejan, Salih Fevzan i Bekr ebu Zejd.

Šejh Albani je slanje selama vjerovjesnicima posredstvom onih koji posjete njihove kabure uvrstio u novotarije vezane za dženazu.

Kaže šejh Abdurrahman el-Berrak: „Slanje selama Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, po onima koji putuju u Medinu nema osnova u vjeri, to nije bila praksa selefa od ashaba, tabi'ina i učenjaka, ništa o tome nije preneseno od njih, jer se salavat ummeta prenese Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu. … Prema tome, obožavati Allaha sa slanjem selama Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, je novotarija.“

Neki učenjaci su smatraju da nema smetnje u ovome ili da je propisano, poput ez-Zebidija u njegovom komentaru el-Ihja’ i Ibn el-Dževzija u Musirul-‘azmi koji prenosi da je to radio Omer ibn Abdulaziz. S tim da ovo što se prenosi od Omera nije prenešeno sa lancem prenosilaca, što znači da je vjerodostojnost istog upitna.

Ispravno je po ovom pitanju ono što smo na početku spomenuli: da slanje selama Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nije propisano, po skupina učenjaka je to novotarija, jer ovo nije bila praksa selafa ovog ummeta i jer svaki musliman može da poselami Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, gdje god da se nalazi, njemu meleci prenose selam.

Prema tome, prenesi onima koji to traže od tebe da to nije propisano, da čak može biti novotarija, a oni gdje god da donesu salavat i selam na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, meleci koji su zaduženi za to mu prenesu, kao što je potvrđeno u vjerodostojnim hadisima.

Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.
Vjenčani dar je propisan Kur'anom, Sunnetom i idžaom učenjaka.

Kaže Uzvišeni: “I draga srca ženama njihove vjenčane darove dajte …” (En-Nisa’, 4).

U hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim od Sehl ibn S'ada, radijallahu anhu, kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čovjeku kojeg je htio oženiti: “Potraži (za vjenčani dar) pa makar i prsten od željeza”.

Nema razilaženja među učenjacima da davanje mehra (vjenčanog dara) postaje vadžib samim sklapanjem bračnog ugovora kao i da nije dozvoljeno sporazumno s obe strane odustati od mehra. A razišli su se da li je mehr šart valjanosti braka ili samo vadžib, a ovo drugo je bliže ispravnom.

Takođe, nema razilaženja među učenjacima da muž postaje dužan isplatiti čitav mehr (vjenčani dar) sa jednom od dvije stvari: prilaskom ženi u postelji ili njegovom smrću.

A što se tiče odgađanja isplaćivanja mehra, skupina učenjaka to uopće ne dozvoljava dok druga skupina dozvoljava. Zatim, od skupine učenjaka koji dozovljavaju odgađanje isplaćivanja mehra, jedan dio njih, od kojih je imam Malik, uslovljava da to odgađanje bude vremenski poznato i naznačeno, dok drugi dio učenjaka, od kojih su imam Ebu Hanife i Sufjan Sevri, dozvoljavaju da se odgodi isplaćivanje sve do smrti muža ili razvoda braka, kada je muž (ili nasljednici u slučaju smrti) dužan isplatiti mehr.

Prema tome, nema sumnje da ti je muž obavezan dati dogovoreni mehr, ako to ne uradi on je veliki griješnik. Njegovo izdvajanje imetka u jelu i odjeći za tvoje izdržavanje, a koje je vadžib, nema veze sa isplaćivanjem mehra.

Pošto prilkom sklapanja bračnog ugovora niste dogovorili kada će ti isplatiti mehr, to možete i sada učiniti, pa shodno kako se dogovorite on je družan da to ispoštuje. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com

Alejkumusselam.

Na samom početku da napomenem da ti nisi obavezna da se sada nakon toliko godina braka šerijatski vjenčaš sa njim, a i ako bi to uradila to bi bila čista forma, jer se vaš brak smatra šerijatski validnim bez obzira kako ste ga zasnovali s obzirom da je bio na obostrani pristanak i da je obznanjen.
A što se tiče tvoga muža, ako je njegovo stanje ovakvo kako si ga ti opisala on ne samo da je veliki džahil i neznalica nego je vrlo upitan njegov Islam i ako bi za sebe tvrdio da je musliman, pa čak ako bi nešto i praktikovao od njega. Ovo se razumije iz sljedećih riječi koje si ti navela:

– “On ne voli i ne želi da sluša bilo šta o Islamu ili što je Allah dž.š. preko našeg poslanika Muhameda s.a.v.s. objavio”.
Iz ovoga se može razumiti da on ništa ne praktikuje od vjere čim neće ni da sluša a kamoli onda da nešto od vjere praktikuje.
– “Bilo šta da kažemo ili mi kao familija ili neki naši prijatelji što su takođe vjernici nešto npr. kako je u Dženetu i u Džehenemu, on odmah na to ima reprliku šta tu vi pričate samo izmišljate ko da ste vi bili tamo i znate kako je, samo pričate gluposti itd”.

Iz ovoga se razumije da on ne vjeruje u Džennet i Džehenem kako su opisani u Kur'anu i Sunnetu i negira ih i da to naziva glupostima, a ovo su čiste riječi kufra (nevjerstva).
– “Mi mu kažemo naravno da nismo bili ali imaju dokazi. A on opet na to kaže: ma to su samo izmišljotinje to samo vi veliki muslimani izmišljate”.
Znači on naziva dokaze, tj. ajete iz Kur'ana i hadise iz Sunneta izmišljotinama što su takođe riječi kufra.
Imajući u vidu spomenuto, ti ne samo da nisi dužna da živiš sa njim nego ti je obaveza da se razvedeš od njega jer muslimanki nije dozvoljeno da živi u braku sa kjafirom, a njegov Islam, je na osnovu onoga što si ti opisala veoma upitan, pa makar i tvrdio za sebe da je muslimana. Proces razvođenja sa njim trebaš izvesti na sljedeći način:
– Prvo mu stavi do znanja da ćeš se razvesti od njega ako se ne vrati vjeri, tj. ne počne klanjati i praktikovati druge stvari od vjere.
– Zatim čekaj period od tri mjesečna pranja, s tim da mu ne dozvoliš da ti prilazi u postelji za to vrijeme, a takođe ne napuštaj njegovu kuću, tj. živi zajedno sa njim dok ne istekne to vrijeme.
– Ako se u međuvremenu vrati vjeri dužna si da nastaviš živjeti sa njim jer se time postiglo ono sa čime je Allah zadovoljan a i ono što ti želiš.
– A ako istekne period od tri mjesečna pranja a on ostane na istom stanju ili još gorem, ti se automatski razvedena od njega (nema potrebe da neko učen, daija, imam i slično vaš brak proglašavaju šerijatski ništavnim). A proces sudskog razvođenja može trajati neovisno od ovoga i ne utiče na spomenuto.

Takođe, obavezna si da se pokriješ bez obzira na stanje u kojem živiš i nevezano za gore spomenuto, tj. da li ćeš se razvesti od njega ili ostati u braku sa njim. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić – zijad-ljakic.com