Da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, treba pojasniti nekoliko stvari: 1-da li isticanje krvi kvari abdest? 2-da li je krv koja ističe iz rana ili nosa čista ili nečista?

1-Da li isticanje krvi kvari abdest?
U pogledu tog pitanja islamski učenjaci imaju oprečne stavove. Ispravno je, a Allah najbolje zna, da isticanje krvi ne kvari abdest. Ashabi Allahovog Poslanika su klanjali, a njihove rane su krvarile. Što se tiče hadisa: ”Ko povrati ili mu poteče krv iz nosa u namazu, neka prekine namaz i obnovi abdest, zatim neka nastavi sa namazom, sve dok ne progovori.“ (Ibn Madže, od Aiše, r.a.) Hadiski eksperti ocijenili su ovaj hadis kao daif – slab, i ne može se koristiti u dokazivanju šerijatskih propisa. Slabim ga je ocijenio šejh Albani u više svojih knjiga, a Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji također je zastupala stav da isticanje krvi iz tijela – osim krvi koja izađe na analne otvore – ne kvari abdest.

2-U pogledu ljudske krvi koja ističe iz rana – osim one koja izađe na analne otvore u pogledu koje postoje argumenti da je nečista i učenjaci u tom pitanju imaju jednoglasan stav – da li je ona čista ili nečista, islamski učenjaci imaju oprečne stavove. Izuzetno velik broj učenjaka , čak do te mjere da su mnogi spomenuli da učenjaci u pogledu tog pitanja također imaju jednoglasan stav, smatrali su da je ljudska krv nečista. Jedan dio učenjaka smatrao je da ljudska krv (o kojoj govorimo) nije nečista. Kada bismo detaljno govorili o ovom pitanju, trebalo bi nam mnogo prostora, što nikako nije cilj u ovom odgovoru.
Ja lično smatram da spomenuta krv nije nečista, što nam potvrđuju sljedeće činjenice:

-Pitanje isticanja krvi je često i veoma potrebno pitanje – naročito u doba Poslanika kada se ratovalo sabljama, kada je bilo malo zavoja i sredstava za zaustavljanje krvi – a nemoguće je naći jasan dokaz u kojem Poslanik naređuje pranje krvi koja ističe iz rana.

– Čak štaviše, postoje jasni dokazi koji potvrđuju činjenicu da su ashabi klanjali u stanju isticanja krvi i da nisu smatrali da to kvari abdest i namaz. Da je krv koja isteče iz rane bila nečista, njima bi bila obaveza da prekinu namaz i zaustave krvarenje. Imam Buharija zabilježio je predaju u svome Sahihu (ta’alikan – bez lanca prenosilaca) od Hasana el-Basrija: ”Ako bi se dogodilo da (u toku namaza) počnu krvariti (zbog rana koje su zadobili), muslimani ne bi prekidali namaz.”
Imam Ebu Davud i drugi zabilježili su poznati događaj – pohod Allahovog Poslanika, u kojem se navodi da se muslimanska vojska odmarala nakon napornog dana na bojnom polju, a za stražare su odredili dvojicu muslimana, jednog ashaba i ensariju. Po preuzimanju dužnosti, njih dvojica su se dogovorili da ashab prvi stražari, a da ga ensarija zamijeni nakon što se odmori. Kada je ensarija legao da se odmori, ashab je počeo klanjati nafila-namaz. U tom trenutku približio im se jedan nevjernik čija su ženu zarobili muslimani. Vidjevši stražara, nevjernik ga je gađao i pogodio ga sa tri strelice. Čuvši da se nešto događa, ensarija se trgnuo iz sna i ugledavši pogođenog ashaba, koji je krvario, upitao je: ”Zašto me nisi zovnuo kada si prvi put pogođen”, a ashab je odgovorio: ”Učio sam suru koju nisam volio da prekidam.” U rivajetu: ”Da nisam bio na mjestu čije mi je čuvanje povjerio Poslanik, ne bih prekinuo učenje sure sve dok je ne bih završio, pa makar izašla moja duša.“ (Šejh Albani je ovu predaju smatrao dobrom – hasen u više svojih knjiga.) Ovaj događaj jasno ukazuje na to da su ashabi smatrali da krv nije nečista i da isticanje krvi iz rana ne uzrokuje gubljenje abdesta.

-Također, poznat je događaj kada je na Omera, r.a., izvršen atentat, a on je klanjao teško ranjen, a rana je krvarila. (Ovu predaju zabilježio je imam Malik, Darekutni i dr., a šejh Albani spomenutu predaju ocijenio je vjerodostojnom)

Ako smo dobro shvatili spomenute činjenice, tj. da isticanje krvi ne kvari abdest i da ta krv nije nečista, tebi nije obaveza da prekineš namaz kada ti poteče krv iz nosa. Ako mogneš zaustaviti krv, maramicom ili nečim drugim, ne smeta da tako upotpuniš svoj namaz. Ali, ako krvarenje bude jako i ne budeš ga mogao zaustaviti u namazu, onda ćeš prekinuti namaz, i nakon što zaustaviš krvarenje, ponovit ćeš taj namaz – ako se radi o namazu u džamiji i džemat ne bude završio namaz, nema smetnje da se ponovo priključiš istom džematu.

A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Elvedin Pezić, prof.

1- Vitr farz namaza je akšam namaz, kao što je preneseno u vjerodostojnom hadisu u kojem se kaže da je akšam namaz dnevni vitr, što znači da se njime okončavaju dnevni namazi.

2- Vitr nafile namaza je noćni vitr kojim se okončava noćni namaz. Allahov Poslanik, ﷺ., je rekao: „Neka vam posljednji noćni namaz bude vitr (nepar),“, tj. neka ima neparan broj rekata.

Iz fetvi i predavanja šejha Muhammeda ibn Saliha el-Usejmina

Većina islamskih učenjaka brak sklopljen bez staratelja (velija) smatra ništavnim. U tome se povode za Poslanikovim, ﷺ, riječima: „Brak žene koja se uda bez staratelja je ništavan, ništavan, ništavan.“ (Ebu Davud, Ahmed, Tirmizi i drugi, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Tvoj budući punac mora biti staratelj. Time ga je zadužio Uzvišeni Allah. To što ne žive zajedno – nije validno opravdanje. Otuda je na tebi da tražiš od njega da bude njen staratelj, majka je ne može udati; njen se pristanak ne uzima u obzir, jer je Poslanik, ﷺ, kazao: „Žena ne može udati ženu, niti može udati sebe.“ (Ibn Madže, Darekutni i Bejheki, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Irvaul-galil 6/248.)

Ako otac i nakon uloženog truda i nastojanja ne pristane da joj bude staratelj, onda se mora tražiti zastupnik (drugi staratelj), po konsenzusu učenjaka. Neki malikijski učenjaci smatraju da je to vladar, ali ispravniji stav zauzimaju hanbelijski pravnici: dužnost staratelja preuzima bližnji muškarac. Ovi se pravnici povode za hadisom: „Vladar je staratelj djevojci (ženi) koja nema staratelja.“ (Ebu Davud, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Iza oca po ljestvici dolazi djed, smatraju šafijski i hanbelijski pravnici, slijedi sin, pa unuci, potom amidža, daidža, zatim njihova djeca. Ako je niko ne želi zastupati, poći će vladaru, ili kadiji, ili učenjaku, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Elementarni dio islamskog vjerovanja (akaida) jeste vjerovanje u tevhidur-rububijje (priznavanje Allaha za jedinog Tvorca i Onoga Koji sve opskrbljuje). Svi muslimani čvrsto vjeruju da opskrbu daje isključivo Svemogući Allah. To je teoretski dio. Međutim, kada je riječ o praksi, neki ljudi govore: “Allah daje opskrbu, ali…”, pa se pozivaju na neke nerazumne, neobjektivne i blijede razloge koji, ustvari, negiraju uvjerenost u gornju teoriju, ili govore da je to uvjerenje slabo. Svakom čovjeku određena je opskrba još dok je boravio u majčinoj utrobi, a hadis s tim u vezi zabilježili su Buharija i Muslim. Nafaka nije vezana za brojčano stanje, i nema nikakve veze s porodicama ni zajednicama. Allah, dželle šanuhu, kaže: “I ne ubijajte svoju djecu iz straha od neimaštine, i njih i vas Mi opskrbljujemo…” (El-Isra, 31.) Ajet jasno ukazuje da prisustvo djece ne umanjuje opskrbu, i otuda je Svemogući Allah prvo spomenuo opskrbu djece pa opskrbu roditelja.

Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Brak je moj sunnet, a onaj ko zapostavi moj sunnet ne pripada mi. Ženite se, jer ja ću se ponositi vašim brojem na Sudnjem danu!” (Ibn Madže, sa ispravnim lancem prenosilaca.) U drugom hadisu Resulullah, ﷺ, preporučuje nam: “Ženiti ljupke žene i rotkinje, ja ću se ponositi vašim brojem na Sudnjem danu.” (Ebu Davud, sa ispravnim lancem prenosilaca.) Dakle, vjera nas obavezuje na razmnožavanje, s jedne, ali isto tako, za stvaranje adekvatnih uvjeta i pružanje ispravnog odgoja novih naraštaja, s druge strane. Danas mnogi ljudi žive između dvije krajnosti: jedni imaju mnogo djece a ne vode računa o njihovom odgoju, a drugi se ograniče na jedno ili dvoje vodeći računa o njima. Treba tražiti sredinu između tih krajnosti. Ako pogledamo medinsko društvo za vrijeme ashaba, vidjet ćemo da su se mogli ponositi brojem djece, mada su imali nezavidne materijalne uvjete za njihov odgoj. Ovo nam neminovno ukazuje da materija nije nužno sredstvo koje treba sprečavati porast nataliteta.

Osnovna stvar za uspjeh novih generacija korisnih prije svega sebi, svojim roditeljima, potomcima, ali i društvu u kojem živi jeste ispravan islamski odgoj, idealan koncept za življenje na ovom svijetu. Muslimani se trebaju razmnožavati bez obzira na stanje i podneblje u kojem žive, ali moraju iznalaziti rješenja koja će, uz Allahovu pomoć, njihovoj djeci obećati bolje sutra.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović