Poštovani, treba da znate da postoje hadisi, o čijoj vjerodostojnosti postoji razilaženje, u kojima je Allahov Poslanik zabranio klanjanje nafile nakon nastupanja zore, osim dva rekata sabahskih sunneta. Kazao je Allahov Poslanik: “Nema namaza nakon pojave zore osim dva rekata sabahskih sunneta.” (Tirmizi, Ebu Davud od Ibn Omera, r.a. Vjerodostojnim ga je smatrao šejh Albani) Imam Tirmizi nakon ovog hadisa spominje konsenzus učenjaka u pogledu pokuđenosti klanjanja nafile nakon nastupanja zore osim dva rekata sabahskih sunneta. Spomenuti konsenzus je diskutabilan jer se zna da je bilo učenjaka koji su određene nafile dozvoljavali u tom periodu, ali je to svakako stav većine učenjaka. Ako bismo kazali da su ti hadisi vjerodostojni, onda ne dolazi u obzir da čovjek klanja nafilu u tom periodu. Stoga, ostaje vam da svoje vrijeme provedete u drugim korisnim stvarima čija je korist potvrđena validnim dokazima, kao što je: učenje Kur’ana, upućivanje dova Uzvišenom Allahu, spominjanje Allaha, istigfar – traženje oprosta i sl.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.

Vidi manje

Što se tiče žurbe i trčanja kako bi se prispjelo na namaz, to je pokuđeno (mekruh), shodno riječima Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem:
”Kada krenete na namaz, idite polahko, smireno i budite skrušeni. Klanjajte ono na što prispijete, a ono što vas je prošlo, naklanjajte.”

Druga verzija ovog hadisa glasi:
”Nemojte žuriti kada idete na namaz, već idite smireno i budite skrušeni. Klanjajte ono na što ste prispjeli, a upotpunite ono što vas je prošlo.”
Sunnet je normalnim hodom dolaziti u džamiju i sa skrušenošću, a ne žuriti. Treba ići polahko, biti smiren i tako stati u saff.

Šejh Ibn Baz
(Fetve učenjaka dvaju harema – 118. str.)

Vidi manje

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Zajednička okupljanja muškaraca i žena na jednom mjestu, miješanje jednih sa drugima, međusobna stiska i gužva, kao i otkrivanje žena pred muškarcima, sve su to po Šerijatu zabranjene stvari jer mogu biti uzrokom iskušenja i uzbuđivanja strasti, te povodom zapadanja u nemoral i grijeh.

Argumenti iz Kur’ana i sunneta Allahovog Poslanika, ﷺ. koji govore o zabrani miješanja muškaraca i žena su mnogobrojni, a mi ćemo neke od njih ovom prilikom navesti: Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca.”  (El-Ahzab, 53.)              

U komentaru ovog ajeta poznati islamski učenjak Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, kaže: “To jest, i kao što sam vam zabranio da njima ulazite, također, definitivno ne gledajte u njih. Ako bi neko od vas imao određenu potrebu koju želi da obavi kod njih, neka ih ne gleda i neka ne traži to što želi, osim iza zastora.”

Allahov Poslanik, ﷺ. je poštivao i zadržao zabranu miješanja muškaraca sa ženama čak i na najdražim mjestima Allahu, dž.š., na ovom svijetu, a to su džamije. To je činio na taj način što je odvajao muške safove od ženskih, naređivao je muškarcima da sačekaju nakon namaza da bi žene prve izašle iz džamije, a odredio je  u džamiji i posebna vrata za njih. Da je to bilo tako govore sljedeći argumenti:

Od Umm Seleme, r.a., se prenosi da je rekla: “Nakon što bi Allahov Poslanik, ﷺ. predao selam nakon završetka namaza, malo bi se zadržavao prije nego bi ustao, a žene bi ustajale neposredno nakon završetka selama.” Ibn Šihab, jedan od prenosilaca ovog hadisa, kaže: “Smatram, a Allah, dž.š., najbolje zna, da je njegovo zadržavanje bilo iz razloga da žene izađu i udalje se prije nego ih sustignu ljudi koji su izlazili iz džamije nakon namaza.”

Ovaj posljednji hadis je najjači argument i dokaz da je Šerijat zabranio miješanje muškaraca i žena. Što muškarac bude udaljeniji od safova žena, to će biti bolje za njega i što- Od Abdullaha ibn Omera, r.a., se prenosi da je kazao: “Allahov Poslanik, ﷺ. je rekao: ‘Kada bi ste ostavili ova vrata za žene!’ Nafi’a, sluga Ibn Omera, r.a., nastavlja dalje, pa kaže: ‘Na ta vrata Ibn Omer, r.a., nije više ušao sve do svoje smrti.'”

– Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da je rekao: “Allahov Poslanik, ﷺ. je kazao: ‘Najbolji safovi muškaraca su prvi, a najslabiji zadnji, a najbolji safovi žena su zadnji, a najslabiji prvi!'”

Ovaj posljednji hadis je najjači argument i dokaz da je Šerijat zabranio miješanje muškaraca i žena. Što muškarac bude udaljeniji od safova žena, to će biti bolje za njega i što žena bude udaljenija od safova muškaraca, to će biti bolje za nju.

Ako sve ove mjere bivaju poduzete u džamiji koja je čisto mjesto za obavljanje ibadeta i gdje muškarci i žene bivaju najudaljeniji od uzbuđivanja strasti, onda nema sumnje da poduzimanje ovih mjera na nekom drugom mjestu biva preče.

Ebu Usejd el-Ensari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ. prilikom izlaska iz džamije ugledao miješanje između muškaraca i žena na putu, pa se obratio ženama riječima: “Zaostanite i ne hodajte sredinom puta, nego se krećite njegovim krajem!”

Nakon toga se mogla vidjeti žena kako se prislanja na zid tako da se njena odjeća kačila za njega od jačine tog prislanjanja.

Mi znamo da je miješanje žena sa muškarcima postalo sveopća nevolja i potreba na mnogim mjestima u savremenom dobu, kao što su tržnice, bolnice, univerziteti i druga mjesta. Ali mi isto tako:

1. Nismo izabrali takvo stanje, niti smo njime zadovoljni, a posebno se to odnosi na vjerska predavanja i upravne odbore u islamskim centrima.

2. Koristimo raspoloživa sredstva kojima želimo otkloniti i izbjeći to miješanje, uz nastojanje ostvarivanja, što je moguće više, zajedničke koristi. To činimo na taj način što odvajamo prostore žena od prostora muškaraca, određujemo posebna vrata za muškarce i žene, upotrebljavamo savremena sredstva komunikacije za prijenos glasa i užurbano radimo na osposobljavanju žena koje će biti u stanju da podučavaju žene i slično.

3. Bojimo se Allaha, dž.š., koliko smo u stanju tako što obaramo svoj pogled i borimo se sa svojim nefsom.

U onome što slijedi navest ćemo dio istraživačke studije koju su uradili islamski  sociolozi o problemu miješanja spolova:

Jedan od njih kaže: “Kada smo postavili pitanje: ‘Koji je šerijatski stav, prema  vašem mišljenju, u pogledu miješanja spolova?’, dobili smo sljedeći rezultat:

76 % ispitanika koje je obuhvatila ova studija odgovorili su na ovo pitanje sa: “Nije dozvoljeno.”

12% ispitanika je ustvrdilo da je to dozvoljeno, ali uz ograničenja koja postavlja vjera i moralno ponašanje…

12% ispitanika je odgovorilo sa: “Ne znam.”

Šta biste vi odabrali – tako je glasilo sljedeće pitanje – ako bi vam se dala mogućnost da birate između radnog mjesta gdje dolazi do miješanja spolova i drugog gdje nema tog miješanja?

Rezultati odgovora koji su dati  na ovo pitanje, izraženo u postocima, izgledali su ovako:

67% ispitanika je izabralo posao na mjestu gdje nema miješanja,

9% je dalo prednost radnom mjestu gdje dolazi do miješanja,

a 15% ispitanika se ne protive i ne odbijaju bilo koji posao koji odgovara njihovim stručnim kvalifikacijama, bez obzira da li bi na radnom mjestu dolazilo do miješanja muškaraca i žena ili ne.

Sada ćemo navesti neke od neprijatnih situacija koje su spomenuli učesnici u ispitivanju već spomenute studije:

– Jednog radnog dana sam ušao u odjel gdje sam zaposlen i ugledao jednu od kolegica koja je radila zajedno sa mnom i koja je inače bila pokrivena, ali je tom prigodom bila skinula mahramu među svojim kolegicama. Ona se mnogo iznenadila mom neočekivanom ulasku, a ja sam se poslije tog događaja vrlo neprijatno osjećao.

– Bio sam odsutan sa univerziteta jednog dana kada sam trebao da izvršim neke opite u laboratoriji. U laboratoriji sam bio jedini muškarac među grupom studentica uz prisustvo profesorice i upravnice laboratorije. Osjećao sam se veoma neugodno i nelagodno. Strogo sam pazio na svaki svoj pokret, osjećajući, neprijatne i pune negodovanja i osuđivanja, ženske poglede kako me u stopu slijede i prate.

-Pokušavala sam izvući higijenske uloške iz jedne ladice svog ormarića. Iznenadila sam se pojavom kolege koji je stajao iza mene i koji je namjeravao uzeti neke stvari iz svoje lične fijoke. Kolega je primijetio moju zbunjenost i smetenost, te brzo napustio prostoriju kako bi izbjegao moju nelagodu.

– Dogodilo mi se da se sa mnom sudarila jedna studentica u prepunom hodniku. Ona je išla žurnim hodom kako bi na vrijeme stigla na predavanje. Nakon sudara, izgubila je ravnotežu, a  ja sam je dohvatio rukom, tako da je posmatraču sa strane izgledalo kao da je grlim. Možete samo zamisliti koliko smo se neugodno osjećali i ja i ova djevojka, i to pred grupom raskalašene i razuzdane omladine.

– Jedna moja kolegica je pala na stepenicama univerzitetskog amfiteatra i tom se prilikom njena odjeća veoma nezgodno otkrila. Njen izvrnuti položaj joj nije dopuštao da sama sebi pomogne. Ta bi agonija i duže potrajala, da joj jedan od prisutnih mladića nije prišao, pokrio njen otkriveni dio tijela i pomogao joj da ustane.

– Radim u jednoj kompaniji i jednog dana sam ušla kod svog rukovodioca kako bi mu predala neke dokumente. Pri izlasku iz njegovog ureda, pozvao me je po drugi put. Okrenula sam se i ugledala ga  oborene glave. Očekivala sam da zatraži neki fascikl ili dopunu već donešenih dokumenata. Iznenadila sam se zbog njegovog oklijevanja i kolebanja. Okrenuo se na lijevu stranu ureda, pretvarajući se kao da nešto radi i istovremeno sa mnom vodio razgovor. Mogla sam pretpostaviti i zamisliti da mi kaže bilo šta, osim da me upozori da mi je odjeća uprljana od menstrualne krvi. Da li se uistinu Zemlja otvara i proguta čovjeka u trenutku kada čovjek to zatraži u iskrenoj dovi? Bilo kako bilo, ja sam u tom momentu u dovi Allahu, dž.š., tražila da se Zemlja otvori i proguta me.

-Ummu Muhammed, žena u zreloj dobi, koja je premašila četrdesetu godinu života, ispričala nam je svoju priču:

Živjela sam sa svojim mužem poštenim i neporočnim životom, iako se za njega ne može ustvrditi da je posjedovao onu očekivanu bliskost, sklad i harmoniju. Moj suprug nije bio neka jaka ličnost koja bi zadovoljila moje ženske iluzije i uobrazilju. Međutim, njegova dobrota je učinila da se pretvaram i pravim nevještom da ne vidim da sam ja bila ta koja je preuzela na sebe veći dio odgovornosti kod donošenja odluka koje su se ticale naše porodice. Suprug mi je često spominjao ime svog prijatelja i partnera sa posla. Često se sastajao s njim u svom uredu koji je u osnovi bio sastavni dio našeg stana. To je trajalo godinama, sve dok nas njegov prijatelj nije posjetio sa svojom porodicom. Porodične posjete su se počele ponavljati i usljed njihovog velikog prijateljstva nismo primjetili koliko se povećeo broj posjeta i broj provedenih sati u jednoj posjeti. On je, čak,  često i sam dolazio kako bi proveo duge sate u mome i društvu moga muža. Povjerenje koje je moj muž gajio prema njemu nije imalo granica. Kako su dani prolazili, ja sam sve bliže upoznavala ovu osobu. Koliko je samo bio izvrstan i uglađen!  Počela sam osjećati veliku ljubav i naklonost  prema njemu, a u isto vrijeme sam osjetila da i on gaji  ista osjećanja prema meni. Nakon toga su stvari krenule čudnim tokom,  s obzirom na to da sam otkrila da je taj čovjek bio ona osoba koju želim i koga sam nekada u snovima zamišljala.

Zašto je on morao tek sada doći, nakon toliko godina? Svaki se put on uzdizao u mome oku za jedan stepen, a istovremeno se u drugom oku moj muž srozavao za više stepeni. Kao da sam imala potrebu da otkrijem prefinjenost i ljepotu  njegove ličnosti kako bi se osvjedočila i otkrila odvratnost i ružnoću ličnosti moga muža. Ova stvar između mene i ove, poštovanja vrijedne, osobe nije prekoračila ove misli koje su me danonoćno preokupirale. Sve do današnjeg dana ni on ni ja nismo otvoreno obznanili ono što je bilo u našim srcima. Bez obzira na to, naš život je okončan. Moj muž mi nije ništa više predstavljao do glupog negativca i slabog čovjeka koga sam zamrzila. Sama ne znam kako se rodila sva ta mržnja prema njemu. Pitala sam se kako sam mogla sve ove silne godine da nosim sav taj teret sama na svojim plećima. Odgovor na to je dala arena života. Stvari su se toliko pogoršale da sam zatražila razvod braka. Da, moj muž se razveo od mene na osnovu moje želje i zahtjeva, a poslije toga je postao ruševina i krhotina od čovjeka. Gorče od svega ovoga jeste to da se nakon razaranja moje kuće i porodice, te  duševnog sloma djece i muža, našim razvodom situacija u porodici tog čovjeka, također, strašno pogoršala. Njegova žena je svojom urođenom ženskom intuicijom uspjela da snimi i skuži sve što se krije i dešava u našim srcima, a nakon tog saznanja preokrenula je njegov život u džehennem  na ovom svijetu. Ljubomora ju je savladala i obuzela do tog stepena da je jednog dana, u dva sata poslije ponoći, napustila svoj dom kako bi napala moju kuću svojom vikom, plačom i obasipanjem krivnji i sumnji na moj račun. Njegov dom je također bio pred razaranjem. Priznajem da su nam lijepa druženja i sastanci koje smo zajedno proživjeli dali priliku da se upoznamo u pogrešnom periodu našeg ovozemaljskog života.

Njegova porodica je razorena.  Moja, također. Sve sam izgubila u svom životu i sada sam svjesna da moja i njegova trenutačna situacija ne dozvoljavaju da preduzmemo bilo kakav pozitivan korak ka povezivanju i zajedničkom životu. Sada sam nesretnija negoli u bilo kojem prethodnom periodu moga života i dala sam se u potragu za srećom i izgubljenom nadom.

JEDNO PO JEDNO

Umm Muhammed nam priča i kaže:

“Moj je muž imao grupu oženjenih prijatelja. Bili smo navikli da se, shodno našoj čvrstoj vezi sa njima, okupljamo u jednoj od naših kuća jednom sedmično kako bismo vrijeme proveli u druženju i veselju. Ja lično nisam bila smirena i zadovoljna ovim ambijentom, budući da je druženje bilo popraćeno večerama, kolačima, slatkišima, orasima, bademima i sokovima, te talasima gromoglasnog smijeha zbog priča i viceva koji su često prelazili granicu lijepog i kulturnog ponašanja. U ime prijateljstva nestalo je okolišanja i formalnosti te se, s vremena na vrijeme, moglo čuti prigušeno i pritajeno smijanje između neke žene i muža druge žene. Grube šale  koje su se bez imalo stida doticale osjetljivih tema, kao što su spolni odnos i stvari svojstvene samo ženama, bile su normalna pojava, čak se može reći da su sa uživanjem to radili i da im se sve to činilo veoma privlačnim.

Bez obzira na moje saučesništvo u ovim stvarima ipak me je grizla savjest sve dok nije došao dan koji je otkrio svu odvratnost i bijednost takvog načina života. Zazvonio je telefon. Čula sam glas jednog prijatelja iz ovog društva. Pozdravila sam ga i izvinula se zbog odsutnosti mog muža. Međutim, on je odgovorio da to već zna i da je ovaj poziv isključivo zbog mene!? Bila sam sva bijesna i uzrujana nakon što mi je predložio da stupi sa mnom u ljubavnu vezu. Žestoko sam mu odgovorila i naružila ga. On mi je, smijući se, odgovorio: “Umjesto odlučnosti i hrabrosti koju iskazuješ prema meni, budi isto tako energična i odlučna prema svom mužu i prati šta on radi!” Ovaj me je razgovor slomio, ali sam se savladala i rekla sama sebi kako ova osoba želi da razori i uništi moj brak i dom. Ali je, ipak,  uspio da posadi klicu sumnje u meni prema mom mužu. U vrlo kratkom periodu desila se velika nesreća. Otkrila sam da me moj muž vara sa drugom ženom. To je bilo pitanje života ili smrti za mene. Sve sam to otkrila svom mužu riječima: “Nisi ti jedini koji može da stupi u nedozvoljene veze! Meni je ponuđena ista stvar.” Zatim sam mu ispričala priču njegovog prijatelja. Bio je zbunjen i šokiran. “Ako želiš da prihvatim tvoju vezu sa tom ženom, onda će moja veza sa ovom osobom uslijediti kao odgovor na nju”, rekla sam mu. Njegov šamar koji je uslijedio  uzdrmao mi je tijelo i cijelo moje biće iz temelja. Znao je da to stvarno ne mislim, ali je osjetio nevolju koja se sručila na naš brak, a, također, bio je svjestan pokvarene sredine u kojoj živimo. Puno sam se brinula, sve dok moj muž nije ostavio tu propalu ženu za koju se bio vezao, što mi je i sam priznao. Da! On je napustio tu ženu i vratio se svome domu i svojoj djeci, ali ko će mi vratiti muža u moju dušu onakvim kakav je prije bio? Ko će povratiti ono uvažavanje, poštovanje i respekt u mojoj nutrini koje sam gajila prema njemu? Ova velika rana je ostala u mom srcu. Iz njega izbija kajanje i silna srdžba na tu smrdljivu sredinu. Ova rana je ostala svjedokom onoga što nazivaju čistim sijelima, ali njihov sadržaj nije ni nevin niti bezazlen. Ova rana je ostala tražiti milost od Gospodara moći.”

INTELIGENCIJA JE TAKOĐER ISKUŠENJE

Abdul-Fettah kaže: “Radim kao šef odjela u jednoj velikoj firmi. Već duže vrijeme mi se sviđa i dopada jedna kolegica. Razlog tome nije njena ljepota, nego njena ozbiljnost u radu, njena inteligencija i vanredna nadarenost i talenat. Ovome treba dodati da je ona pristojna i poštovanja vrijedna žena koja ne obraća pažnju ni na što, osim na svoj posao. To dopadanje i oduševljenje je preraslo u naklonost i ljubav. Ja sam oženjen čovjek koji se boji Uzvišenog Allaha, dž.š., i ne propuštam farzove. Otvoreno sam joj rekao za svoje simpatije, ali sam naišao na branu i zid. Ta osoba je, također, udata i ima sinove. Ona ne vidi ništa što opravdava uspostavljanje bilo kakve veze sa njom pod bilo kakvim imenom: prijateljstva, kolegijalnosti, naklonosti, ljubavi, itd.

Ponekad mi se javi pokvarena misao u dubini duše i poželim da se njen muž razvede od nje kako bih je ja zadobio. Počeo sam da vršim pritisak na nju na poslu i da diskreditujem njen položaj i stepen pred direktorima naše firme. Možda je to bio neki vid osvete prema njoj. Ona je to prihvatila širokogrudno, bez gunđanja, komentara ili negodovanja. Samo je radila i radila, a sam njen posao je dovoljno govorio o stepenu  njene kvalifikovanosti i ona je to vrlo dobro znala. Moja ljubav i simpatije prema njoj su rasle istovremeno i recipročno intenzitetu njenog animoziteta prema meni.

Ja sam osoba koja se lahko ne predaje iskušenjima kada su u pitanju žene. Bojim se Uzvišenog Allaha, dž.š., i ne prelazim granicu u ophođenju sa njima izvan onoga što od mene zahtijeva posao koji obavljam. Ali ovo je moje iskušenje. Koji je izlaz i rješenje problema? Ja to ne znam.”

GUŠČE JE DOBAR PLIVAČ

Djevojka od devetnaest godina nam pripovijeda:

“Bila sam tada mala djevojčica koja je svojim nevinim okicama pratila ono što se događalo na sijelima koja su okupljala prijatelje porodice u našoj kući. Sjećam se da sam tad vidjela samo jednog čovjeka, a on je bio moj babo. Pratila sam svaki njegov pokret, njegove kretnje i njegove poglede kojim je gutao prisutne žene. Zurio je u njihove noge, njihova prsa, zabavljao se sa očima jedne, sa kosom druge, sa strukom treće. Moja jadna majka je bila prisiljena da organizuje ovakva okupljanja. Ona je bila jako jednostavna. Među prisutnim bila je i jedna žena koja je namjerno izazivala pozornost moga oca. Ponekad je to činila sjedenjem blizu njega, drugi put svojim izazovnim i mehkim pokretima. Sve to sam pažljivo pratila, dok je moja majka bila zauzeta u kuhinji.

Ova okupljanja su iznenada prestala. Pokušavala sam sa toliko malo godina da shvatim i analiziram ono što se dogodilo, ali nisam uspijevala u tome. Ono čega se dobro sjećam, jeste da je moja majka bila potpuno srozana i skrhana. Nije mogla podnijeti da čuje sam spomen mog oca u kući.

Čula sam samo nejasnu priču koju su odrasli šapatom pričali oko mene: prevara, spavaća soba, vidjela ih je svojim očima, bijednica, u sramotnom položaju, itd. Sve su to bile ključne riječi koje su samo odrasli mogli razumijeti. Sada sam odrasla i shvatam značenje tih riječi. Zamrzila sam sve muškarce i svi su oni za mene postali prevaranti. Moja majka je slomljena žena. Svaku ženu koja nam dođe optužuje da preotima tuđe ljude i da će nasrnuti na mog oca. Što se njega tiče, on se i dalje bavi svojim omiljenim hobijem, a to je proganjanje žena, ali to čini van naše kuće. Iako imam samo devetnaest godina, ja dosta toga poznajem o momcima.

Osjećam zlobno uživanje kada im se svetim, posebno kada naiđem na kopiju koja je identična originalu, odnosno mome ocu. Ja ih zavodim i izazivam, ali tako da ne mogu  dodirnuti niti jednu nit moje kose. Progone me i dosađuju zbog mojih ciljanih pokreta i namigivanja na mjestima okupljanja i trgovima. Moj telefon nikako ne miruje i ponekad osjećam ponos i diku zbog onoga što činim, sveteći se u ime h. Havinog roda i moje majke. U mnogim situacijama osjećam se tako jadno i razočarano da osjećam gušenje i davljenje. Moj život prekriva crni oblak koji se zove otac.”

PRIJE  NEGO  ŠTO  SJEKIRA PADNE  NA  GLAVU

S.N.A.  pripovjeda svoje iskustvo: “Nisam sebi mogla predstaviti da ću jednog dana doći u sitaciju da me prilike prisile da na poslu dođem u kontakt sa muškarcima. Ali to se uistinu desilo. Na samom početku  nosila sam nikab i na taj način se sakrivala od njihovih pogleda. Međutim, neke sestre su mi ukazale na činjenicu da ova odjeća privlači veću  pažnju na moje prisustvo, te je zbog toga bolje da napustim nošenje nikaba, posebno ako se ima u vidu da su mi oči malo izraženije. Doista sam skinula pokrivač sa svog lica, misleći da je tako bolje. Ali dugotrajnim miješanjem sa kolegama došla sam do zaključka da sam ja izuzetak među svim ostalim. Taj status sam zaslužila svojom krutošću i pasivnošću u razgovorima i međusobnoj razmjeni duhovitosti. Svi su bili oprezni sa ovom ženom koja je u njihovim očima, naravno, bila gruba i divlja.

To je javno i iznijela jedna osoba koja je potvrdila svoju odluku da ne želi kontaktirati i surađivati sa oholom i umišljenom osobom koja se uzdiže nad drugima, znajući da sam ja u stvarnosti sušta suprotnost ove kvalifikacije. Nakon toga sam odlučila da ne nanosim sama sebi nepravdu i da sebe ne dovodim u nezgodnu situaciju sa kolegama, te sam počela da učestvujem sa njima u gore spomenutim stvarima i razmjeni duhovitosti. Tada su svi otkrili da posjedujem izraženu oratorsku sposobnost, da sam sposobna da ubijedim druge i da na njih djelujem. Uvidjeli su da govorim na jedan odlučan i energičan način, ali koji je, u isto vrijeme, privlačan za neke kolege. Nije potrajalo dugo kad sam primijetila na licu mog prvog pretpostavljenog uzbuđenje, neku zbunjenost, bljedoću i uživanje u mom načinu govora i nastupa. Namjerno je započinjao određene teme kako bih ušla u njihove rasprave da bih vidjela njegove blijede poglede. Ja, također, ne negiram da sam počela pomalo razmišljati o tom čovjeku. Moje razmišljanje je bilo preokupirano čuđenjem i iznenađenjem zbog lahkoće upadanja čovjeka u mrežu i zamku žene vjernice. A kakvo bi tek stanje bilo da ga kakva otkrivena žena poziva na nemoral? O njemu, uistinu, nisam razmišljala na nedozvoljeni način, ali je on, što je najbitnije u svemu ovome, zaokupio moje misli jedan duži period. Ali nije dugo trebalo da moj sopstveni ponos odbije da budem predmetom uživanja ovog, za mene, stranog čovjeka, bez obzira kakvo ono bilo. U mom konkretnom slučaju radilo se samo o  apstraktnom uživanju. Poduzela sam sve od sebe kako bih presjekla put svakom poslu koji bi me prisilio da budem osamljena sa njim. Na kraju sam došla do rezultata koji sadrži sljedeće korisne zaključke:

1- Naklonost i privlačnost između spolova je stvar koja stoji u bilo kojoj situaciji, bez obzira koliko čovjek ili žena to opovrgavali. Ta naklonost može započeti na dozvoljen, a na kraju završiti na nedozvoljen način.

2- Ako bi se čovjek pokušao imunizirati od toga, on ne može biti siguran od šejtanovih zamki.

3- Ako je čovjek siguran u sebe i odnosi se prema drugom spolu u okviru zacrtanih i razumnih granica, on neće moći biti siguran od osjećanja sa druge strane.

4- I na kraju da zaključim: Zaista u miješanju između muškaraca i žena nema nikakvog dobra. Ono nikada neće donijeti proklamovane plodove za koje njegovi pobornici tvrde da će doći sa njim i ono samo onemogućuje ispravno i rezonsko razmišljanje.”

ŠTA  POSLIJE

Pitamo se šta poslije, nakon navođenja svih ovih primjera vezanih za miješanje spolova?

Moramo priznati da bez obzira na to koliko uljepšavali pitanje miješanja spolova ili ga potcjenjivali,  njegove negativne i štetne posljedice nas sustižu i  uništavaju naše porodice. Ispravna i urođena ljudska priroda i instinkt odbijaju da priznaju i prihvate činjenicu kako je miješanje spolova zdrav ambijent u društvenim odnosima. To je ta ista urođena priroda koja je nagnala većinu ispitanika koje je obuhvatila ova istraživačka studija (76%) da odaberu i daju prednost onom radnom mjestu na kom ne dolazi do miješanja spolova. Identičan procenat (76%) je kazao da miješanje spolova šerijatski nije dozvoljeno. Ono što privlači pažnju nije ovaj visoki procenat koji ukazuje na čistoću našeg islamskog društva u dušama njegovih sljedbenika, nego našu pažnju privlači upravo taj mali procenat ispitanika  koji stoje na stanovištu da je miješanje spolova dozvoljeno, a njih je bilo (12%). Ova ispitana grupa je bez izuzetka rekla da je miješanje spolova dozvoljeno u okvirima i granicama koje postavljaju vjera, običaji, moralno ponašanje, savjest, čednost, pokrivanje, itd. Spisak lijepih svojstava koje po njihovom mišljenju održava miješanje spolova u granicama dozvoljenosti je dug.

Sada im mi postavljamo slijedeće pitanje da li se na miješanje spolova koje danas možemo vidjeti na našim fakultetima, tržnicama, radnim mjestima, porodičnim i društvenim okupljanjima mogu odnositi i primijeniti gore već spomenute vrijednosti, ili se na ovim mjestima prelazi svaka granica u odijevanju, govoru i ponašanju? Na ovim mjestima vidimo nedozvoljeno dotjerivanje i  pokazivanje ženskih čari, otkrivanje lica, zavođenja i sumnjive veze, odnosno, ponašanja koja su lišena morala, savjesti i sakrivanja. Kao da same stvari i okolnosti govore zaista sa miješanjem spolova u svom sadašnjem obliku nisu zadovoljni čak ni oni koji podržavaju miješanje u čistim i puritanskim sredinama. Možemo slobodno zaključiti da je miješanje spolova kao topla, ljepljiva i vlažna materija koja predstavlja plodno tlo za društvene kulture otrovnih parazitskih gljivica da rastu po njenim ćoškovima, zidovima i stropu. One, međusobno se miješajući, rastu i razmnožavaju se bez uviđanja većine da je miješanje spolova, ustvari, glavni uzrok svemu tome. Miješanje muškaraca i žena je, uistinu, nijema glava fitneluka i raznih iskušenja. U njegovom okrilju srca posrću i odaju se strastima i ono čini da izbiju bračne prevare i unište se domovi i porodice.

Molimo Uzvišenog Allaha, dž.š., za spas i popravljanje trenutačnog stanja! Neka je salavat i selam na posljednjeg poslanika Muhammeda, ﷺ.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Vidi manje

Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, dž.š. Ako brat koji je postavio ovo pitanje, ali i drugi, znaju da je rukovanje sa stranom ženom zabranjeno, onda je sa većim razlogom zabranjeno grljenje sa njom i ono je na većem stupnju zabrane. Rodica koja ne spada u kategoriju mahrema, također, ima tretman strane žene. Što se tiče rodbine sa kojima se ne može vjenčati zbog srodstva, kao što su tetke sa majčine i očeve strane, dozvoljeno je muškarcu da se rukuje sa njima. Po pitanju grljenja i ljubljenja u usta, treba istaći da je takav vid pozdrava zabranjen zbog toga što on može pobuditi strasti. Ta zabrana je izrečena na osnovu opreza i preventive. Dovoljno je u toj takvoj situaciji poljubiti čelo ili nos.

Ono što slijedi su pitanja koja su postavljena šejhu Abdul-Azizu ibn Bazu, r.a., na koja je on dao svoj odgovor.

1- Šejh Abdul-Aziz ibn Baz, r.a., je upitan:

Trenutačno živim u Rijadu u kome, također, živi i moja bliža rodbina. Tu su, između ostalih, kćerke mojih tetaka, kao i žene i kćerke mojih amidža. Kad ih posjećujem, selamim i poljubim i te žene, a one sjede u mom društvu otkrivene. Osjećam se neprijatno i neugodno zbog ovog postupka, uz napomenu i saznanje da je ovaj običaj proširen u većini oblasti na jugu Saudije. Šta vi kažete o ovom običaju i kako da se ja postavim u svemu tome?…  Podučite me i pomozite mi, da vas Allah, dž.š., nagradi dobrom!

Odgovor:

Ovaj običaj je pokuđen i loš, i u suprotnosti je sa Šerijatom. Tebi nije dozvoljeno da ih ljubiš i da se rukuješ sa njima. Tvoje strine, amidžine i dajdžine kćerke i rodice slične njima nisu u kategoriji rodica sa kojima se ne možeš vjenčati, te se moraju pokrivati pred tobom i ne smiju ti pokazivati svoje ukrase. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “A ako od njih nešto tražite, tražite to od njih iza zastora. To je čistije i za vaša i za njihova srca.” (El-Ahzab, 53.)

Ovaj ajet obuhvata, po ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka, i supruge Allahovog Poslanika, ﷺ. i druge žene. Stav onih koji kažu da se ovaj ajet odnosi iskljičivo na žene Allahovog Poslanika, ﷺ. je neispravan i bez valjane argumentacije. Govoreći o obavezama žena, u suri En-Nur Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “…I neka ukrase svoje ne pokazuju drugima, to mogu samo muževima svojim, ili očevima svojim, ili očevima muževa svojih…” (En-Nur, 31.)

Ti nisi jedan od onih koji su izuzeti u ovom ajetu, nego se smatraš strancem za svoje  strine, amidžine i dajdžine kćerke. To znači da ti nisi njihov mahrem i tvoja obaveza se sada sastoji u tome da ih obavijestiš o napomenutom, te da im pročitaš ovu fetvu kako bi ti se izvinule i saznale šerijatski propis po ovom pitanju. Dovoljno je da ih verbalno poselamiš, bez ljubljenja i rukovanja, zbog ajeta koje smo citirali.

Tu su i riječi Allahovog Poslanika, dž.š., koje je izrekao prilikom želje i pokušaja jedne žene da se rukuje sa njim: “Ja se ne rukujem  sa ženama!”

Aiša, r.a., je, također, rekla: “Ruka Allahovog Poslanika, ﷺ. nije nikada dodirnula ruku ni jedne žene. On je verbalno primao prisegu od njih.”

Isto tako, u Buharijinoj i Muslimovoj zbirci hadisa zabilježena je vjerodostojna predaja vezana za priču o potvori  Aiše, r.a., gdje ona kaže:

“Kada sam čula glas Safvana ibn Muattala, r.a., prekrila sam svoje lice velom, a on me je i ranije viđao prije propisa o hidžabu.”

Ovaj hadis upućuje na to da su žene pokrivale svoja lica velom, nakon što je objavljen ajet o hidžabu.

Molimo Allaha, dž.š., da popravi stanje muslimana i da im podari shvatanje u vjeri! Allah, dž.š., upućuje na ono što je ispravno. (Fetava islamijje, 3/77-78.)

2- Šejh Ibn Baz, r.a., je, također, rekao: “Nema smetnje da čovjek poljubi svoju kćerku, bila ona mala ili velika, bez uzbuđivanja strasti i pohote. Taj poljubac može da bude u obraz, ako se radi o velikoj kćerki. Potvrdu za to imamo u vjerodostojnoj predaji od Ebu Bekra Es-Siddika, r.a., u kojoj stoji da je on poljubio svoju kćerku Aišu, r.a., u obraz. Poljubac u usta, ponekad, može dovesti do pokretanja strasti, pa je njegovo izbjegavanje preče i preventivnije. Na drugoj strani, kćerka može poljubiti svoga oca, bez strastvenosti, u nos ili glavu. Ukoliko bi poljubac bio popraćen strašću, on je zabranjen za sve, kako bi se na taj način spriječilo pitanje iskušenja i kako bi to bila mjera opreza i predostrožnosti za  zaustavljanje razvrata.” (Fetava islamijje, 3/78-79.) Uzvišeni Allah, dž.š., najbolje zna.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Vidi manje

Zahvala pripada Allahu, dž.š. Poštovani i plemeniti brate, ukrašavanje strpljenjem se smatra visokim stepenom i položajem koga Allah, dž.š., dariva kome hoće od robova Svojih kako bi im olakšao izvršavanje Njegovih naredbi i klonjenje Njegovih zabrana. Ono što si ti pokušao, nastojeći da popraviš svoj odnos prema svojoj rodbini i da im se približiš, smatra se hvale vrijednim zalaganjem koje ukazuje na tvoj uspjeh i zdravo promišljanje. Mnogi ljudi kada naiđu na nešto od onoga sa čim si se ti suočio i što te je snašlo, brzo gube strpljenje i uzvraćaju prekidanje rodbinskih odnosa istom mjerom, pošto misle da je uspostava rodbinskih veza obavezujuća samo u slučaju da se i rodbina istovjetno ponaša prema njima. Ovo je pogrešno shvatanje, a dokaz da je to tako jeste i hadis koga prenosi Ebu Hurejre, r.a., u kome stoji da je neki čovjek rekao: “Allahov Poslaniče, ja imam rodbinu koju pazim i uspostavljam kontakte sa njima, ali oni ne mare za mene (prekidaju naše odnose), činim im dobro, ali mi oni zlim uzvraćaju, razmišljam o njima, a oni me zaboravljaju i zanemaruju.” Allahov Poslanik, ﷺ. tada reče: “Ako si ti takav kao što si rekao i opisao, onda ti kao da ih stavljaš na žeravicu (hraniš užarenim pepelom). Sve dok se budeš tako ponašao Allah, dž.š., će ti dati pomagača koji će biti stalno s tobom.” (Muslim u Sahihu, 2285.)

U ovom hadisu Allahov Poslanik, ﷺ. upućuje i daje smjernice čovjeku koji mu je došao žaleći se na loš postupak svoje rodbine i koji u svojoj žalbi spominje sličnu spomenutoj situaciji u tvom pitanju. On uspostavlja rodbinsku vezu, a oni je kidaju, on čini dobro, a oni zlim uzvraćaju. Međutim, i pored toga Allahov Poslanik, ﷺ. ga je upoznao i obavijestio da je, u slučaju njegove iskrenosti u onome što kaže, njegov primjer sa njima kao primjer onoga ko druge hrani (posipa) pepelom. On, na taj način, čini dobro i sahibija je lijepog ophođenja i sve dok bude takav, on će imati dokaz i argument protiv njih. Općenito značenje ovog hadisa govori o podsticanju na održavanju rodbinskih veza, pa čak i sa onima koji ih ne održavaju ili prekidaju. Hvala Allahu, dž.š., ovo si ti već učinio i sebe potaknuo na to. Molim Allaha, dž.š., da te uputi na ono u čemu je svako dobro.

Nakon ovoga, na tebi je da dobro uzvratiš istim, da lijepo ophođenje nastaviš kontinuirano činiti, da rodbinske veze i dalje održavaš i da dobročinstvo slijediš drugim, pa makar ti oni nanosili zlo i ponijeli se prema tebi suprotno od tvog odnosa prema njima.

Znaj da ti takvim svojim postupkom tražiš Allahovo, dž.š., zadovoljstvo i Njegovu milost. Ne očekuj da za svoje djelo dobiješ adekvatnu naknadu ili nagradu od njih. Međutim, nastoj da ne obavještavaš druge ljude o njihovom lošem odnosu prema tebi. Ako bi primijetio da je jedan od uzročnika nastanka problema povećan broj tvojih kontakata sa njima, onda nema smetnje i problema da smanjiš broj svojih posjeta.

Moli Uzvišenog Allaha, dž.š., da ih uputi na Pravi put! Da, moli Ga, ali tako da si uvjeren da će On primiti tvoje dove. Zaista je Allah, dž.š., Moćan da njihovu mržnju preokrene u ljubav, a njihovo napuštanje i izbjegavanje sa uspostavljanjem rodbinskih veza i bliskošću.

Što se tiče dijela pitanja vezanog za dove koje potpomažu čovjeku da osaburi i da se strpi u teškim situacijama, možemo reći da je njihov broj veoma veliki, a mi ćemo se ovom prilikom ograničiti samo na  neke od njih:

Prvo: Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, ﷺ. kod  tuge i potištenosti obično učio: “Nema Boga osim Allaha, Velikog i Blagog. Nema Boga osim Allaha, Gospodara Prijestolja velikog. Nema boga osim Allaha, Gospodara nebesa i Gospodara Zemlje, Gospodara Prijestolja milostivog.” (Buhari u Sahihu, 7426.) (Lā ilāhe illallāhul-Azīmul-Halīm. Lā ilāhe illallāhu Rabbul-aršil-azīm. Lā ilāhe illallāhu Rabbus-semāvāti ve Rabbul-aršil-kerīm.)

U predaji ovog istog hadisa koju prenosi Imam Muslim stoji: “Allahov Poslanik, ﷺ. bi ovo učio kada bi ga zadesila neka važna stvar ili snašla kakva briga.” (Muslim u Sahihu, 2130.)

Drugo: Prenosi se od Enesa, r.a., da je rekao: “Kad bi nešto zabrinulo Allahovog Poslanika, ﷺ. on bi učio: ‘O Ti Živi i Vječni! Molim Te za obilatu milost Tvoju!’ (Tirmizi u Sunenu, 3524., a El-Albani ga u Sahihu-l-džami’u ocjenjuje kao vjerodostojan, 4777.) (Jā Hajju, jā Kajjūm, bi rahmetike estegīs!)

Ovdje ćemo ti skrenuti pažnju na jednu veoma važnu stvar koja će povećati tvoj sabur i čvrstinu vjerovanja u Allaha, dž.š., a to posebno vrijedi u situaciji kada ti bude teško u duši i kada ti brige pritisnu razum. Tu stvar zaboravljaju i previđaju mnogi ljudi. Da li znaš o čemu se radi?

Naravno, radi se o namazu! Zaista namaz ima čudnu djelotvornost kad je u pitanju zadovoljstvo duše i otklanjanje brige i tuge. Namaz je jedan od glavnih i najvećih uzroka za postizanje strpljenja, na što upućuje Kur’an i sunnet Allahovog Poslanika, ﷺ.

Allah, dž.š., kaže: “Pomozite sebi strpljenjem i namazom, a to je zaista, teško, osim poslušnima.” (El-Bekara, 45.)

Namaz je nešto najvažnije sa čim čovjek pomaže samome sebi.

Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Mi dobro znamo da ti je teško u duši zbog onoga što oni govore, zato veličaj Gospodara svoga i hvali Ga, i sedždu obavljaj, i sve dok ti smrt ne dođe, Gospodaru svome se klanjaj!” (El-Hidž, 97-99.)

Imam Ibn Džerir Et-Taberi, r.a., u svom tefsiru, kod tumačenja riječi Uzvišenog Allaha, dž.š., “zato veličaj Gospodara svoga”, kaže: “Od onoga što te snađe i zadesi od njih, a što ne voliš, potraži utočište i pomoć u zahvali Allahu, dž.š., Njegovom uzdizanju i namazu. Dovoljan ti je Allah, dž.š., da se riješiš onoga što te brine. Ovo je na fonu predaje koja se prenosi od Allahovog Poslanika, ﷺ. da je on prilikom nastupa brige i zabrinutosti tražio utočište u namazu.” (Tefsir Ibn Džerira Et-Taberija, 7/553.)

Na kraju bih zamolio Allaha, dž.š., Velikog i Gospodara plemenitog Arša da nam  ulije strpljenje i čvrsto uvjerenje (el-jekin)! Doista je On garant toga i On to može. Allah, dž.š., najbolje zna.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Vidi manje