Prije intimnog odnosa sunnet je proučiti dovu: “Bismillah! Allahumme džennibneš-šejtane ve džennibiš-šejtane ma rezektena!” (Buharija i Muslim.) Ako muž želi prići svojoj ženi drugi put, lijepo je da uzme abdest, na osnovu hadisa: “Ko uprazni odnos sa svojom suprugom potom joj htjedne ponovo prići, neka uzme abdest.” (Muslim i Ahmed.) U nekim verzijama stoji ovako: “…neka uzme abdest kao što ga uzima za namaz”, a u jednoj verziji, opet, stoji: “…to će mu dati dodatnu snagu za odnos.” (Vidjeti: Musnedul-firdevs, 1/308/1216, i Adabuz-zefaf, str. 107, od šejha Albanija.)

Čovjeku koji ima više žena dopušteno je da spava s njima a da se jednom okupa, tako je učinio i Poslanik, ﷺ. (Buharija i Muslim.) Osim što je bolje da se okupa nakon svakog spolnog odnosa, na osnovu predanja u kojem Rafia, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, ﷺ, jednog dana obišao sve žene i kod svake se okupao, na šta ga je Rafia upitao: “Allahov Poslaniče, zar se nećeš samo jednom okupati?!” “Ovo je bolje, preče i čišće”, odgovorio mu je Poslanik, ﷺ. (Taberani i neki drugi muhaddisi, s dobrim lancem prenosilaca.)

Vjerovjesnik, ﷺ, jednom je prilikom kazao da će čovjek biti nagrađen za intimni odnos sa svojom suprugom, pa su ashabi začuđeno upitali: “Allahov Poslaniče, zar će čovjek biti nagrađen za zadovoljenje svojih nagona?!” Poslanik, ﷺ, upitao ih je: “Šta mislite, da li bi bio kažnjen kada bi to učinio sa ženom koja mu je zabranjena?! Isto tako, bit će nagrađen kada to čini sa svojom ženom.” (Muslim i Ibn Hibban.)

Dopušteno je kupanje sa suprugom. To je činio i Poslanik, ﷺ. (Buharija i Muslim.) Štaviše, ne smeta da tom prilikom budu i nagi gledajući jedno u drugo. Allahov Poslanik, ﷺ, naredio je: “Čuvaj svoje stidno mjesto osim od svoje supruge i robinje.” (Ibn Madže, Ebu Davud i Tirmizi, sa ispravnim lancem prenosilaca.)

Predanja koja zabranjuju gledanje u stidno mjesto supružnika nisu vjerodostojna, i ne mogu se uzeti kao argument. Između ostalih, tu je predanje: “Kada priđe svojoj ženi, neka se čovjek pokrije, i neka to ne čine nagi kao deve.” (Ibn Madže, 1/618.) Također: “Kada čovjek spolno opći sa svojom suprugom ili robinjom, neka ne gleda u njen spolni organ jer to izaziva sljepilo!” (Ibnul-Dževzi, u djelu El-Mevduat, 3/323/1115. Po njemu, Ebu Hatimu, Ibn Hibbanu i nekim drugim muhaddisima, ovo je predanje apokrifno. Vidjeti: Es-Silsiletud-daifa, 1/351/195.)

Zatim, tu je i Aišina, radijallahu anha, izjava: “Nikada nisam vidjela Resulullahovo, ﷺ, stidno mjesto”, i ona nije vjerodostojna. (Taberani, u djelu Es-Sagir i Hatib Bagdadi, u djelu Tarihu Bagdade, 4/447.)

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Mišljenje da žena nije obavezna služiti svoga muža datira još od davnih vremena. Zastupali su ga neki islamski pravnici: Malik, Ibn Hazm, Nevevi i neki drugi. (Vidjeti: Šerhul-Buhari, 7/539, od Ibn Bettala, El-Muhalla, 10/73-74, i El-Minhadž, 14/136.)

Imam Taberi smatra da se ovo pitanje vraća na običajno pravo određenog podneblja. Drugim riječima, ako žene u određenom društvenom sloju rade u kućama i služe svoje muževe, onda muž nije dužan svojoj supruzi nabaviti sluškinju, u protivnom, jeste. (Vidjeti: Fethul-Bari, 9/417, i Umdetul-kari, 21/20-21.)

Međutim, praksa ashaba i generacija nakon njih ukazuje da su žene radile u kući svojih muževa i služile ih. Jednog je dana Fatima, radijallahu anha, došla kod svoga oca, Resulullaha, ﷺ, žaleći se na bol u ruci što ga je izazvao žrvanj koji je okretala, i tražila je slugu. Allahov Poslanik, ﷺ, upita je: “Želiš li da ti ukažem na nešto što je bolje od toga što ti tražiš?! Prije spavanja izgovori subhanallah i elhamdulillah po trideset i tri puta, a Allahu ekber izgovori trideset i četiri puta.” (Buharija, 5361-5362, Muslim, 2727.)

Na osnovu ovoga hadisa imam Buharija naslovio je poglavlje: Žena obavlja poslove u muževoj kući. (Vidjeti: Sahihul-Buhari, 7/123.) Hadis jasno ukazuje da je ženin rad u muževoj kući legitiman, u protivnom Poslanik, ﷺ, svojoj bi kćerki Fatimi našao sluškinju. Imam Muslim zabilježio je da je Esma b. Ebu Bekr, supruga Zubejra b. Avvama, odlazila u predgrađe Medine i na glavi donosila hranu za Zubejrovog konja, pojila ga i brinula se o njemu. Mjesila je tijesto, ali ga nije znala pripremiti za peć, pa su joj pomagale njene komšinice ensarijke. (Muslim, 2182, i Ibn Hibban, 4500.)

Otuda neki učenjaci kažu da je dopušteno kazniti ženu ako mužu uskrati služenje. (Vidjeti: El-Džamiu li ahkamil-Kur’an, 5/179.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Neposlušnost je, prema stupnjevima, kao i kažnjavanje. Koliko znam, Kur’anom i hadisom pitanje kažnjavanja supruge nije precizno određeno, tome treba pristupiti na osnovu općih šerijatskih pravila. Naime, kažnjavanje ovisi o prijestupu, psihičkom i tjelesnom stanju supruge, običajnom pravu i nekim drugim, sekundarnim faktorima na osnovu kojih se liječi nepokornost. Kažnjavanje ima za cilj popravljanje, a ne nanošenje štete ni demonstraciju sile ni osvetu i sl. Žena se kažnjava samo u slučaju kada se zna ili preovladava mišljenje da će se popraviti, da se neće pogoršati, a ne u slučaju kada se vidno remete bračni odnosi supružnika, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Puštanje trudnice legitimno je po mišljenju Hasana, Tavusa, Ibn Sirina, Ebu Sevra, Ebu Hanife, Malika, Šafije, Ahmeda, Ebu Ubejde, Ishaka, Ibn Hazma, tj. većine islamskih učenjaka iz prvih i potonjih generacija. (Vidjeti: El-Havil-kebir, 10/128, El-Muhalla, 10/161, Et-Temhid, 15/80, El-Mebsut, 6/15, El-Minhadž, 10/56, Šerhu Fethil-Kadir, 3/3/478, Zadul-mead, 5/219, Fethul-Bari, 9/351, Mugnil-muhtadž, 4/499, Keššaful-kina, 5/242, i Hašijetud-Dusuki, 2/363.)

U tome su smislu posegnuli za predanjem koje su zabilježili imam Muslim, Tirmizi i Ahmed, a u kojem stoji da je Ibn Omer pustio svoju ženu u mjesečnom ciklusu. Kada je Omer b. Hattab to spomenuo Allahovom Poslaniku, ﷺ, on je rekao: “Naredi mu neka je vrati, potom neka je pusti u periodu čistoće, ili trudnu!” Iz hadisa se nedvosmisleno zaključuje da je ženu dopušteno pustiti u trudnoći. Komentirajući Allahove riječi: “O Vjerovjesniče, kada htjednete žene pustiti, vi ih u vrijeme kad su čiste pustite” (Et-Talak, 1.), Hasan Basri i Ibn Sirin govorili su: “Pustite ih čiste, ili nakon ustanovljene trudnoće.” (Vidjeti: Džamiul-bejan, 28/166.)

To je dopušteno čak i ako je muž s njom spolno općio za vrijeme trudnoće, za razliku od žene koja nije trudna: mora sačekati mjesečni ciklus, potom čisti period i pustiti je u periodu čistoće u kojem s njom nije spolno općio. Usput da napomenemo: iddet, priček trudnice traje do porođaja, bez obzira o kojem se vremenskom periodu radilo: “A vrijeme čekanja trudnica jeste da rode.” (Et-Talak, 4.)

Neki učenjaci smatraju da je pokuđeno pustiti trudnicu, a neki čak kažu da je to zabranjeno. Njihova mišljenja nisu utemeljena u šerijatskim izvorima, više važe za iznimne stavove na koje se ne treba obazirati jer su u otvorenoj koliziji s jasnim hadisom, po Ibn Abdulberru, suprotstavljaju se konsenzusu pravnika iz četiri odabrana stoljeća, a koji je spomenuo u kapitalnom djelu Et-Temhid,15/80, a Allah, opet, najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Hvala Alllahu, dž.š. Svi mi pripadamo Uzvišenom Allahu i Njemu se vraćamo! Nema snage i moći bez Svemoćnog i Uzvišenog Allaha! Čovjek oženjen, a upražnjava homoseksualizam!! Ovo je, tako mi Allaha, očigledna izopačenost… iskvarenost prirodnih nagona… odsutnost imana… pomankanje stida… gubitak svijesti o tome da Gospodar svih svjetova promatra svaki postupak..

Treba da znaš da ti je muž proklet od Allaha, kao što to kaže Allahov Poslanik, ﷺ. u jednom hadisu: “Proklet je onaj ko čini djelo Lutovog, ﷺ. naroda, tj. čini homoseksualizam.” (Ahmed u Musnedu, hadis br. 1878, a Albani ga u Sahihul-džami’u ocjenjuje kao sahih, hadis br. 5891.)

Muž ti je počinio ogroman grijeh za koji se mora pokajati prije nego što nastupi smrtni čas. On je izložen Allahovoj mržnji i sigurnom gubitku na oba svijeta.

Tvoja obaveza se sastoji u tome da ga posavjetuješ, nakon što se uvjeriš u njegovo djelo, a zatim da ga opomeneš činjenicom da ga Uzvišeni Allah promatra i da ga šejtan nastoji zavesti i obmanuti. Možda će, nakon toga, prestati sa ustrajnošću u svom grijehu. Molimo Uzvišenog Allaha za spas i zdravlje!

Napomeni ga da i on jednog dana može postati otac. Da li će biti zadovoljan da neko napastvuje njegovu djecu na istovjetan način?!

Homoseksualizam nosi sa sobom nesreću i sramotu za njegove počinioce. On je izvor raznih bolesti od kojih se malo ko od onih kojih su zapali u mreže ovog  sramotnog  i odvratnog razvrata može spasiti. On izaziva brigu, zabrinutost i uzajamnu odvratnost kod učesnika ovog čina.

On, također, ocrnjuje lice i dušu, gasi svjetlo srca i prekriva lice okrutnošću koja postaje njihovim prepoznatljivim znakom koji čita svaki onaj ko imalo ima pronicljivosti i intuitivne sposobnosti poznavanja ljudi.

Obavezno izaziva odvratnost, uzajamnu mržnju i prekid međusobnih odnosa između učesnika ovog djela.

On, također, uništava cjelokupno stanje jednog i drugog počinioca na takav način da je oporavak veoma težak i skoro nemoguć, osim onome kome Allah, dž.š., hoće i to nakon njegovog iskrenog pokajanja, te potiskuje sva pohvalna svojstva u drugi plan, a nadomještava ih njihovim suprotnostima, kao što naprimjer potiskuje ljubav među njima i zamjenjuje ih uzajamnom mržnjom i proklinjanjem.

Također je i jedan od glavnih uzroka prestanka blagodati i pojave raznih  nesreća. On je uzročnik Allahovog, dž.š., proklestva i mržnje kao i Njegovog napuštanja počinioca ovog gnusnog djela, tako da ga neće ni pogledati. Koje samo dobro, nakon svega ovog nabrojanog, može očekivati i od kojeg zla je siguran?

Kakav može biti samo život čovjeka koga je zadesilo Allahovo, dž.š., prokletsvo i mržnja, od koga je okrenuo Svoje Lice i u koga neće pogledati?

Homoseksualizam, također, u cjelosti potiskuje stid, a stid predstavlja život srca. Ako ga scre izgubi, onda će ružno i odvratno smatrati lijepim, a lijepo će smatrati ružnim i odurnim. Tada će se njegovo kvarenje učvrstiti i pojačati.

On, također, ostavlja u naslijeđe takvu bestidnost i drskost, da se ništa ne može porediti sa njima.

Ostavlja u naslijeđe i sramotu, niskost i bijednost,  što se, također, ne može porediti sa nečim drugim.

On, također, počiniocu oblači odjeću mržnje, prezira, potcjenjivanja i ponižavanja od strane ljudi, što je sve primjećeno kroz opažanje i praksu.” (Ibnul-Kajjim El-Dževzijje, Zadul-me’ad, 4/263.)

Suvremena medicinska istraživanja su potvrdila velike štete koje nanosi ovaj gnusni čin dušama počinioca, njihovom razumu i tijelima. Neke od tih šteta ćemo ovom prilikom nabrojati:

Negativan utjecaj na nervni sistem, mozak i genitalne organe, pojava hepatitisa… U mnogo slučajeva homoseksualizam dovodi do pojave opasnih veneričnih bolesti kao što su sifilis, gonoreja, herpes, sida i dr. Molimo od Uzvišenog Allaha spas i zdravlje!

Poštovano sestro, na tebi je da mu ukažeš na ove opasne bolesti i štete. Ako ne bi prestao sa činjenjem ovog grijeha i odvratnog postupka, zaprijeti mu da ćeš zatražiti razvod braka. Možda će u tom slučaju poslušati opomenu. Znaj da se život sa ovakvim čovjekom, ako ne napusti svoju dosadašnju praksu, može preobraziti u patnju i za tebe i za tvoju djecu. Tebi može, također, naštetiti i bolešću koja njega zadesi zbog njegove sramotne rabote…

Molimo Allaha, dž.š., da ti olakša tvoju situaciju i da uputi tvog muža na Pravi put .. Amin! Amin!.. Selam!

Muhammed Salih el-Munedždžid