Hvala Allahu! Imaj povjerenja, poštovani brate, mi smo s tobom u ovom problemu i saosjećamo s tobom i tvojim bolom. Svakog muslimana na ovom svijetu smatramo bratom, njegova nedaća je i naša, radujemo se kad je on radostan, tugujemo kad je tužan, i nas se tiče njegova bol. Pokušat ćemo ti pružiti rješenje tvog problema, uz tvoje učešće dok ga ne riješiš, uz Božiju pomoć.

Poštovani brate, neka te Allah čuva. Nisi jedini na ovom svijetu s problemom, nisi jedini koji je zabrinut i potišten. U ovom trenutku si u iskušenju od Allaha, ovaj problem zahtijeva od tebe neke stvari koje će ti biti od koristi i uz pomoć kojih ćeš se izbaviti iz svojih nedaća uz ogromne i obilne koristi. Te stvari su sljedeće:

prvo, imati lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu, a ono što ti je određeno predstavlja veliku Božiju mudrost koju samo Uzvišeni Allah zna. On ti želi svako dobro dokle god budeš ustrajan na Pravom putu i dok se budeš pridržavao Njegove upute, u skladu s Njegovim naređenjem, bojeći se da ne prekoračiš granice i odaš se zabranjenim stvarima. Ne znaš da li ti je ova nedaća došla kako bi ti Uzvišeni Allah otklonio veću nedaću. Možda je Uzvišeni njome otklonio od tebe velike grijehe, a ti to ne osjećaš. Imaj lijepo mišljenje o svome Gospodaru, jer će te, možda, On izbaviti iz tvojih nedaća, onako kao što se vadi dlaka iz tijesta;

drugo, doista svaka nesreća zahtijeva strpljivost, računajući na Božiju nagradu. Uzvišeni Allah pohvalio je u Svojoj Knjizi strpljive, odredivši im vrijednu nagradu. Uzvišeni Allah kaže: „One koji na ovome svijetu dobra djela budu činili čeka nagrada, a Allahova zemlja je prostrana; samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni.”  (ez-Zumer, 10)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pohvalio je svoje sljedbenike, one koji se ugledaju na njega. U vjerodostojnom hadisu koji prenosi Ebu Seid el-Hudri, neka je Allah zadovoljan njime, Poslanik kaže: “Onaj ko se strpi Allah će ga utješiti, nikome nije data nagrada vrednija i bolja od strpljenja.“ (Bilježe el-Buhari, 1400, i Muslim, 1053.)

Zato bi trebao biti strpljiv, to je tvoje oruđe u nedaći i nagrada u blagostanju.

treće, učenjaci iz medicine smatraju da uspostavljanje dijagnoze znači trećinu izliječenja. Iz pojašnjenja u tvom pitanju o stanju u kojem se nalaziš jasno proizlazi da tvoja nesreća nije fizičke, odnosno tjelesne prirode niti postoji neko organsko oboljenje. Također, ne postoji ni neko psihičko oboljenje koje zahtijeva medicinski tretman, poput opsesivno-kompulzivnog poremećaja koje je zahvatilo jedan dio tvog života.

Opsesija je opasna bolest, ako ovlada čovjekom, može ga dovesti do uništenja, čak neki ljudi pod utjecajem te bolesti izlaze iz islama. Molimo Uzvišenog Allaha da ti oprosti i izbavi te iz ove nedaće. Hvala Uzvišenom Allahu, opsesija nije zahvatila tvoje dogmatsko uvjerenje, odnosno temelje tvog vjerovanja, poput izvršavanja vjerskih dužnosti niti osnovne stupove islama. Opsesivnost se kod tebe prije svega vezuje sa brak, te kupovinu i prodaju, kako si naveo. Ova nedaća, bez obzira na to koliko u tvojim očima izgledala velika, ipak je samo neznatna u poređenju s opsesijama koje su zahvatile druge. Tako su neki opsesivni u čistoći, nekoliko puta se kupaju, i opet nakon tog osoba nije smirena, jer ne zna da li je čista. Neko se abdesti više od deset puta i opet nije siguran da je pod abdestom. Neko shvati da nije izgovorio tekbir u namazu iza imama, propusti prvi rekat, donese tekbir, a potom upotpuni namaz, i opet nije siguran da li ga je izgovorio ili nije. Hvala Allahu da kod tebe nema ništa od navedenog.

Stoga, moraš znati da se tvoje liječenje treba odvijati na sljedeći način:

znati da opsesivnost dolazi od šejtana, u suri en-Nas, Uzvišeni Allah nazvao je šejtana „napasnikom“, što znači da trebaš pokrenuti rat protiv njega, imajući u vidu da je on protiv tebe već poveo rat. On te je napao, sputao i želi uzurpirati tvoja prava. Nemoj mu okretati leđa, ne pokazuj mu slabost, on je gubitnik i napasnik. Budi odvažan i siguran da ćeš ga pobijediti ako se budeš držao Allahovog pravca. Uzvišeni Allah kaže: „I borite se, Allaha radi, onako kako se treba boriti! On vas je izabrao i u vjeri vam nije ništa teško propisao, u vjeri pretka vašeg Ibrahima. Allah vas je odavno muslimanima nazvao, i u ovom Kur’anu, da bi Poslanik bio svjedok protiv vas, i da biste vi bili svjedoci protiv ostalih ljudi. Zato, molitvu obavljajte i zekat dajite i u Allaha se pouzdajte; On je Gospodar vaš, i to kakav Gospodar i kakav zaštitnik!“  (el-Hadždž, 78);
da često učiš suru el-Bekara i da je svake tre večeri upotpuniš. Najbolje bi bilo da je završiš tokom klanjanja nafile, noćnog namaza. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  kaže: “Učite Kur’an, jer će on na Sudnjem danu doći kao zagovornik onima koji ga budu učili. Učite Zahravejn (sure el-Bekara i Alu Imran), jer će one na Sudnjem danu doći kao dva oblaka, ili kao dvije ptice koje štite svoga učača. Učite suru el-Bekara, jer je njeno učenje bereket (blagoslov), a njeno zapostavljanje gubitak. Protiv nje sihirbazi ništa ne mogu.”  (Muslim, 804) Šejtani ne mogu slušati suru el-Bekara, oni bježe od nje, nemoćni su pred onim ko je uči plašeći se učača. Ebu Hurejra, neka je Allah zadovoljan njime, prenosi hadis od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Nemojte svoje kuće činiti kaburovima, jer, doista, šejtan bježi iz kuće u kojoj se uči sura el-Bekara.“ (Bilježi Muslim, 780);
da se pridržavaš činjenja zikra, posebno u određeno vrijeme; ujutro, navečer, pred spavanje, prilikom ulaska u džamiju, kuću ili kupatilo (zahod) te prilikom izlaska iz njih, zikr prilikom jela, pića, oblačenja odjeće i slično. U svakom od njih postoji ogromna korist za tebe, time se presiječe put šejtanu do tebe;
često upućivati dove, moliti Uzvišenog Allaha pomoću dove da ti olakša i izbavi te iz iskušenja. Određeno ti je i vrijeme za uslišavanje dova, posebno navečer, posljednja trećina noći, pretkom posljednji sat krajem dana, nakon obavljenih propisanih namaza. Neka svako ko je u iskušenju uputi dovu, jer meleki aminuju na tvoju dovu govoreći: “Allah ti dao dvostruko!” Traži oprost od Uzvišenog Allaha, pokaj se Allahu, jer je Uzvišeni obećao onom ko traži oprost veliku nagradu. Uzvišeni Allah u Kur’anu kaže: „…i govorio: ’Tražite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći će vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati.’” (Nuh, 10-12);
tvoja obaveza je pridržavati se svega ovog navedenog kako bi se izbavio iz opsesivnosti, izliječio se i uvjerio da si u sasvim normalnoj i prirodnoj situaciji. Neophodno je, bez smetnje, da odagnaš sve misli koje te opsjedaju i slabe te i da znaš da sve ovo proizlazi iz jednog ishodišta koje se naziva opsesijama, a njihovo savladavanje je vrlo lahko;
traži pomoć od Allaha, poštovani brate, posveti se braku i zatraži pomoć od porodice i svojih poštenih prijatelja da ti pomognu u tome. Poznajemo osobu koja je bila u sličnoj situaciji kao i ti, čak i goroj. Neki njegovi prijatelji podsticali su ga da se oženi, bodrili ga nakon što su se uvjerili da ne boluje od neke organske bolesti, a Allah mu je pomogao u tome, otvorivši mu srce, tako da je postao ustrajan da stupi u brak kao i drugi ljudi;
nema zapreke da se obratiš i nekim psiholozima/psihijatrima, koji će ti propisati neke korisne lijekove kako bi se izbavio iz ove situacije. Opsesije su također psihički problem koji ljekari specijalisti poznaju, tako da nema zapreke objediniti vrstu liječenja na koju smo ti ukazali i ovaj medicinski tretman. Molimo uzvišenog Allaha, Gospodara Arša, da te izliječi, olakša ti i obraduje te, jer On doista uslišava i blizu je Svojim robovima.

Allah najbolje zna!

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu! Molimo Uzvišenog Allaha da ti otkloni bojazan i brigu.

Poštovani brate, moraš znati da vjerski zakon nije uspostavljen kako bi nekoga uvrijedio, već, suprotno tome, njegova najbitnija svrha jeste da otkloni sramotu od ljudi.

Uzvišeni Allah kaže: „Allah ne želi da vam pričini poteškoće, već želi da vas učini čistim i da vam blagodat Svoju upotpuni, da biste bili zahvalni.“ (el-Maida, 6)

Muslimanu nije dozvoljeno da sliejdi šejtana, jer će mu život postati pun sumnjičenja, opsesija i podozrenja. Ako uradi tako, doživjet će poraz na ovom svijetu bez računanja nagrade na ahiretu. Tako je sa ovim opsesijama, one su plod spletkarenja od prokletog šejtana. On želi ubaciti tugu među one koji vjeruju, otežati im, a Uzvišeni Allah je najbolji čuvar i On je milostiv i samilostan.

Tvoja je dužnost, poštovani brate, prekinuti svaku povezanost s ovim opsesijama, ne obazirati se na loše misli, dovoljno ti je da spomeneš Allahovo ime kada vidiš nešto lijepo. Uzvišeni Allah će otklonuti od tebe urok ili zavist, jer nije moguće spojiti spominjanje Allaha, dakle zikr s urokom i zavišću.

Od Umame b. Sehla b. Hunejfa se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: „Zar nisi zamolio Allaha za blagoslov?! Urok je doista realnost.“ (Bilježi Malik u svom djelu el-Muvetta, 2/938, a el-Albani ga je označio vjerodostojnim u djelu es-Silsila es-sahiha, 6/149.)

Abdullah b. Amir b Rebia prenosi od svog oca da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,  rekao: „Kad neko od vas vidi na sebi, svom imetku ili svom bratu nešto što mu se sviđa, neka mu dovi za bereket u tome (tj. da kaže: ‘Barekellahu fihi ili fiha’), jer je urok istina.“  (Hadis bilježi el-Hakim u djelu el-Mustedrek, 4/240, smatrajući da je hadis s ispravnim lancem prenosilaca i da se ne spominje riječ „el-bereke“, blagosloviti. S njim se slaže ez-Zehebi, a el-Albani ga samtra vjerodostojnim u djelu Sahihul-džami, 556. Preneseno iz djela el-Mevsuatul-fikhijja, 31/13.)

Ovo je dokaz da urok ne šteti i ne dešava se ako urokljiva osoba uputi blagoslov. Dužnost je svima da kad se obraduju, izgovore blagoslov, jer ako ga upute, nema bojazni od uroka. Pod upućivanjem blagoslova misli se na izgovaranje sljedećih riječi: „Tebareke Allahu ahsene el-halikin. Allahumme barik fihi.“ Nevevi smatra da je bolje urokljivoj osobi da uputi blagoslov urečenom, govoreće: „Allahumme barik vela tedurrehu“, i neka kaže: “Mašallah, la kuvvete illa billahi.“ (Završen citat.)

El-Hafiz b. Hadžer u djelu Fethul-bari,10/205 kaže sljedeće: „Onaj koga nešto obraduje i impresionira treba blagosloviti onoga koji ga je obradovao. To je rukja, odnosno zaštita od strane njega.“

U djelu Fetve Stalnog vijeća, 1/547, navodi se sljedeće: „Što se tiče liječenja osobe koja može ureći, ako vidi nešto što ga raduje neka spomene Allahovo ime i blagoslov.“

Šejh el-Fevzan u djelu el-Munteka, 1/87 kaže: „Ako se osoba koja može ureći boji da ne naudi onome u što gleda, neka kaže: ‘Allahumme barik alejhi!’ Također mu je lijepo reći: ‘Mašallah, la kuvvete illa billahi’, jer Hišam b. Urva prenosi od svog oca hadis u kojem stoji da bi on, kad bi vidio nešto što mu se sviđa, rekao: ‘Mašallah, la havle vela kuvvete illa billahi.’ Kada urokljiva osoba uči zikr, otklanja štetu, uz Božiju pomoć.“

U djelu Fetava šejha Abdulkerima el-Hudajrija, str. 5, navodi se sljedeće: „Muslimana ne trebaju obuzimati sumnje, iluzije, zablude i pretjeran strah od uroka, tako da oboli od nekih psihičkih bolesti i slično tome. Neka ima lijepo mišljenje o Uzvišenom Allahu i neka zna da se ono što ga je zadesilo dešava Božijim određenjem. Neka zaštitu zatraži kod Uzvišenog Allaha, jer je On jedini, Koji može otkloniti štetu i udaljit nedaću.“

Poštovani brate, kad vidiš nešto što ti se sviđa, zamoli Allaha da to blagoslovi i ne obraćaj pažnju na nešto drugo. Uzvišeni Allah će to sačuvati tvojom dovom i odagnat će svako zlo. Nemoj se bojati, jer Uzvišeni Allah ne voli da se to dešava Njegovim stvorenjima. Uloži neizmjeran trdu kako bi shvatio da se sve dešava Božijom odredbom. U svemu tome očituje se Njegova neizmjerna mudrost, u onome što je podario, zabranio, spustio ili podigao. Nema sumnje u Njegovu mudrost niti opiranja Njegovim riječima.

Moraš uvijek znati da je ovaj svijet, sa svim što se na njemu nalazi, neznatan te nema potrebe da zavidimo drugima na bilo čemu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Na temelju čega bi neko od vas ubio svoga brata!“ (Bilježe Malik, 1746, Ahmed, 15550, i drugi.)

Allah najbolje zna!

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu!

O srdžbi smo prije govorili, i, između ostalog, kazali da treba uraditi sljedeće:

tražiti zaštitu Allahovu od prokletig šejtana;
šutjeti;
mirovanje, ako stoji, onda treba sjesti, a ako sjedi, onda treba leći;
sjetiti se nagrade obećane za suzdržavanje srdžbe, jer je Poslanik, s.a.v.s., u vjerodostojnom hadisu kazao: “Nemoj se srditi i dobit ćeš džennet.”

Potrebno je shvatiti veliki stepen i visok položaj za onoga ko se suzdrži od ljutnje, kao što u hadisu stoji: “Ko se suzdrži od srdžbe, Allah će mu sakriti sramote, a ko savlada srdžbu, Allah će mu na Sudnjem danu srce ispuniti nadom.” (Šejh Albani ga smatra hasenom, br. 906.)

Također, u trenucima srdžbe jako je bitno spoznati kako Poslanik, s.a.v.s., govori o tome, pa treba znati da je Poslanik, s.a.v.s., suzdržavanje od srdžbe okarakterisao kao osobinu bogobojaznih, kao što je navedeno u prethodnim hadisima.

U nastavku ćemo navesti lijepu priču koja će pomoći u liječenju srdžbe. Otac je imao jako srditog sina, koji je često gubio razum i ljutio se. Jednom mu je otac dao punu torbu eksera i rekao mu: „Sinko, želim da svaki put kad se naljutiš, zakucaš jedan ekser u našu drvenu ogradu.“ Tako je mladić počeo praktikovati očev savjet. Prvi dan je zakucao čak 37 eksera. Ali kucanje eksera u drvenu ogradu nije bilo lahko.

Mladić je počeo obuzdavati sebe prilikom srdžbe, pa je tako, kako je koji dan prolazio, zakivao manji broj eksera. Nakon nekoliko sedmica uspio je obuzdati se, suzdržati od srdžbe i prestao zakivati eksere. Došao je kod oca i obavijestio ga o svom rezultatu. Otac se jako obradovao tome što je čuo, ali reče sinu: „Sada svaki put kada ti prođe dan, a ti se ne naljutiš, izvadi ekser iz ograde.“ Mladić je počeo vaditi eksere iz ograde svakog dana kad se ne bi naljutio, pa je povadio i sve eksere.

Mladić je opet obavijestio oca o završenom zadatku, a otac ga uze i dovede do ograde te mu reče: „Sinko, dobro si obavio posao, ali pogledaj sada sve te rupe u ogradi, ova ograda nikada ne može biti kao što je bila. Kad u srdžbi kažeš nešto, to ostavi tragove u dušama onih kojima si nešto ružno rekao, baš kao što su i rupe od eksera na ovoj ogradi. Možeš ubosti čovjeka i izvaditi nož, ali koliko god puta da kažeš: “Žao mi je”, rane će ipak ostati.

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Hvala Allahu! Tako mi Boga, poštovani brate, tvoja situacija je krajnje neobična!

Propisuješ lijekove bolesniku i nemoćnom kako da se izbavi, a ti sam si bolestan.

Uvelike imaš opsesije, odgađao si svoj problem, iskušan si u tevhidu, u kojem je spas i u koji se ne smije sumnjati; sumnja u njega znači propast. Ako ti je srce uzdrmano, neće ti ništa koristiti. Potom, otvorio si sebi vrata novih sumnji kad si se upustio u raspravu sa svećenikom. Uzdrman si i poljuljan, pa kako da uvjeriš u nešto nekoga drugog. Prvo preispitaj sebe, izliječi svoju bolest prije nego što razmišljaš o liječenju drugoga.

Znaj, poštovani čitaoče, ako se ne okreneš istini, upustit ćeš se u zabludu, ako ne slijediš uputu, zalutat ćeš. Pogledaj šta si sebi odabrao i šta sebi i svojoj vjeri dopuštaš?!

Citirat ćemo riječi uvaženog učenjaka Ibn Kajjima el-Dževziju, Allah mu se smilovao, i nadamo se da ćeš promisliti o tim riječima koje eksplicitno rješavaju ovaj problem. On kaže: “Poznato je da čovjek nije siguran od misli, a nema ni moć da ih prekine, već ga one opsjedaju i napadaju, ali snaga vjere i uma mu pomažu da one najljepše prihvati, bude zadovoljan njima i ustali ih, a one ružne da odagna, prezire i odbaci od sebe. ‘Ashab je upitao: ‘Božiji Poslaniče, neko od nas krije u sebi nešto, tako da kada bi sagorio i postao žeravica, to bi mu bilo draže nego da priča o tome?’ A Poslanik upita: ‘Jeste li to osjetili?’ ‘Da’, rekoše. A Poslanik reče: ‘To je iskreno vjerovanje.’’” (Bilježi Muslim u poglavlju o vjerovanju, Ebu Davud u poglavlju o odgoju.)

O ovom hadisu navest ćemo dva stava:

prvi, odbijanje i preziranje toga smatra se istinskim vjerovanjem;

drugi, postojanje tih ružnih misli, koje šejtan ubacuje, jeste istinsko vjerovanje. Šejtan te misli ubacuje želeći da se čovjek suprotstavi svom vjerovanju, odnosno da napusti vjeru.

Uzvišeni Allah stvorio je dušu kao mlinski kotač koji je uvijek u pokretu i mora imati nešto da samelje. Ako se u njega stavi zrno, odmah ga samelje, ako se stavi prašina ili pijesak, također ih samelje. Tako je s idejama i mislima koje se kreću u srcu i duši, one su poput zrna koje se stavi u mlin, takav mlin nikada se ne kvari, već se u njega mora uvijek nešto ubacivati. Neki ljudi melju zrna od kojih nastaje brašno od kojeg on i drugi imaju koristi. Mnogi pak melju pijesak, šljunak, slamu i sl. A kad bude vrijeme da se zamijesi hljeb, čovjeku biva jasno od čega je njegovo brašno.

Najkorisniji lijek jeste da misliš o nečemu što ti koristi, umjesto suprotno, jer ko razmišlja o nečemu što mu ne koristi propustit će ono što mu je od koristi. Zanimaj se najkorisnijim stvarima, jer je najpreče da vodiš računa o mislima, željama, idejama i brigama. Kad je riječ ovoj tvojoj odlici i činjenici, pri čemu se ne udaljavaš niti približavaš svome Gospodaru, u tome nemaš sreće osim u Njegovoj bliskosti i zadovoljstvu tobom. Svaka poteškoća rezultat je tvog udaljavanja od Njega i Njegove srdžbe zbog tebe. Ko bude imao u svojim mislima i idejama prezrenost i odvratnost, u ostalim stvarima će biti također takav.

Čuvaj se kako šejtan ne bi mogao zaposjesti tvoje ideje i želje, jer će ih upropastiti toliko da će ih biti teško otklonuti, ubacit će ti opsesivnost i pogubne ideje, ispriječit će se između tebe i onoga što ti koristi. Ti si taj koji ga je usmjerio na sebe svojim razmišljanjem koje je počelo vladati tobom. Tvoj primjer jeste kao primjer vlasnika mlina kojim melje zrno, a onda mu dođe osoba sa pijeskom, šljunkom i ugljem da ih samelje. Ako ga odbije i onemogući mu da to što ima kod sebe samelje u mlinu, nastavit će nakon toga s mljevenjem onoga od čega ima koristi. Ako mu omogući da to stavi u mlin, pokvarit će time ostala zrna koja se u njemu nalaze, time će dobiti neupotrebljivu smjesu, odnosno brašno. (Sažetak prenesen iz djela el-Fevaid, str.191-194)

Što se tiče diskusije s kršćanskim svećenikom, naš savjet je da to ne činiš, jer je to široko polje, a ti nisi stručan da bi se nosio s tim. Kako da se upustiš sa njim u raspravu ili čak da ga uvjeriš u nešto kad je on, vjerovatno, stručan u toj oblasti. Jesi li primijetio kad diskutiraš s doktorom, kako bi ga uvjerio da ti propiše određeni lijek protiv neke opake bolesti, zar nisi vidio da te i ne sluša, ne prihvata tvoje mišljenje niti ono što pričaš?!

Zašto se onda upuštaš u raspravu kad je to područje vrlo široko, to je nauka o sektama, vjerama i dogmatici, a ti nisi upućen u to, čak si zbog toga zabrinut i mučiš sebe. Reći ćemo ti otvoreno da si pogriješio u tome. A nadamo se da će te Allah nagraditi za trud koji si uložio kako bi u raspravi pobijedio tog kršćanina, ali, ipak, prije svega, moraš se obrazovati, učiti i proučavati dugi niz godina ovu problematiku, a nakon toga upustiti se u odbranu islama i pozivanju nemuslimanā da prigrle islam.

Ako je nešto došlo do tvoga srca od ovog svećenika, neka te Allah pomogne i osnaži protiv toga. Možeš se obratiti nekome ko posjeduje znanje u ovoj oblasti da otkloni od tebe bilo kakve sumnje.

Ako si imao namjeru njega pobijediti i uvjeriti u ispravne stavove, onako kako si to opisao u svome pitanju, onda moraš znati da je taj čovjek lažac. Uzvišeni Allah kaže: „O Poslaniče, neka te ne zabrinjava to što brzo nevjerovanje ispoljavaju oni koji ustima svojim govore: ‘Vjerujemo!’, a srcem ne vjeruju, i jevreji koji izmišljotine mnogo slušaju i koji tuđe riječi rado prihvataju, a tebi ne dolaze, koji smisao riječi s mjesta njihovih izvrću i govore: ‘Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati!’ A onoga koga Allah želi u njegovoj zabludi ostaviti, ti mu Allahovu naklonost ne možeš nikako osigurati. To su oni čija srca Allah ne želi očistiti; njih na ovome svijetu čeka poniženje, a na onome svijetu patnja golema.“ (el-Maida, 41)

Šejh es-Sa’di, Allah mu se smilovao, u svom tefsiru,str. 231, kaže: „Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je mnogo zabrinut za stvorenja. Njegova tuga postala bi velika kada bi vidio nekoga ko pokazuje svoje vjerovanje, a potom se vraća u nevjerstvo. Uzvišeni Allah uputio ga je rekavši mu da ne tuguje i ne očajava zbog takvih, jer njihovo prihvatanje ne donosi korist, kao što ne donosi nikakvu korist ni njihovo odsustvovanje iz vjere. Zato se se u ajetu ukazuje na to da se zbog takvih ne tuguje (“…oni koji ustima svojim govore: ‘Vjerujemo!’, a srcem ne vjeruju…”). Za onima koji su očajavali i tugovali za njima jeste određena skupina vjernika, onih koji svoju vjeru jasno očituju, spolja i iznutra, bojeći se Allaha da se ovi ne odmetnu od svoje vjere. Naime, kad čovjek osjeti slast vjerovanja, i ono prožme njegovu dušu, neće željeti napustiti vjeru.

Riječi Uzvišenog Allaha: „…a oni koji su jevreji, koji izmišljotine mnogo slušaju i koji tuđe riječi rado prihvataju.“ Dakle, to su oni koji udovoljavaju i slijede svoje nadređene, njihova djela baziraju se na lažima i zabludi. Ovi nadređeni koje drugi slijede neće ti doći, već, suprotno tome, oni će ti se suprotstaviti, bit će sretni u svojoj zabludi, što je u biti izvrtanje riječi od njihovog pravog smisla, odnosno prihvatit će smisao riječi onako kako to Allah želi, bez istinske namjere, kako bi odveli druge u zabludu i odvratili ih od istine. Oni se zalažu za stranputicu, slijede laži  bez ikakvog obeshrabrivanja. Zato, nemoj se brinuti zato što te nisu slijedili, jer se oni odlikuju nedostacima. Zbog takve osobe nema potrebe izražavati brigu. „Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati!“ Dakle, ovo su njihove riječi kad ti se obraćaju, u biti oni nemaju iskrenu namjeru osim da slijede zabludu. Jedni drugima govore: „Ako vam Muhammed presudi tako da to odgovara vašoj zabludi, onda tu presudu prihvatite, ako vam ne presudi onako kako vama odgovara, onda se čuvajte i nemojte ga slijediti u tome.” To je u suštini sumnjičenje i slijeđenje hirova i zabluda. A onoga koga Allah želi u njegovoj zabludi ostaviti, ti mu Allahovu naklonost ne možeš nikako osigurati. Ovo je u skladu s riječima Uzvišenog Allaha: ‘Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti, Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće.’ (el-Kasas, 56)

To su oni čija srca Allah ne želi očistiti, dakle, zato su uradili to što su uradili.

Ovo ukazuje na to da onaj ko ima namjeru preispitati vjerski propis slijedi svoju zabludu i hir, a kad mu se presudi nako kako mu odgovara biva zadovoljan, a ako mu ne odgovara propis, on postaje bijesan. To je dokaz neiskrenosti i zalutalosti njegovog srca. Također, onaj ko prihvata Šerijat i njime je zadovoljan, taj je čista srca.Čistota srca biva uzrokom svakog dobra i ona u najvećoj mjeri poziva ka racionalnom govoru i korisnom poslu.

Njih na ovome svijetu čeka poniženje, dakle, sramota, a na onome svijetu patnja golema. Misli se na vatru i gnjev Gospodara Moćnog.” (završen citat)

Allah najbolje zna!

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info