Vjerovanje u meleke jedan je od šest imanskih šarta bez kojih čovjek ne može biti vjernik. Ko ne vjeruje u jedan od njih, takav se ne smatra vjernikom. To su: vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i u Allahovo određenje sudbine, bilo dobro ili loše. Meleki spadaju u alemul-gajb – nevidljivi svijet, koji ne vidimo. Allah, dž. š., obavještava nas o njima na mnogo mjesta u Svojoj Knjizi, jezikom Svoga Poslanika. Sada ćemo navesti nekoliko pouzdanih informacija i sigurnih vijesti o melekima koje će vjernicima pomoći da dobiju ispravnu predstavu o ovom pitanju i da spoznaju veličinu Gospodara i veličinu ove vjere koja nam je dala informacije o melekima.

Od čega su stvoreni meleki

Meleki su stvoreni od svjetlosti, kao što Aiša, r. a., prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Meleki su stvoreni od svjetlosti, džini od plamena vatre, a Adem (čovjek) od onoga što vam je opisano.” (Muslim, br. 2996)

Kada su stvoreni

Ne posjedujemo precizno znanje o vremenu njihovog stvaranja, jer nema dokaza u Kur’anu ili hadisu koji na to ukazuje, ali su sigurno stvoreni prije nego što je stvoren čovjek. Na to nam ukazuje Kur’an: “A kada Gospodar tvoj reče melekima: ‘Ja ću na Zemlji namjesnika stvoriti.’” (El-Bekara, 30) Allah, dž. š., obavještava ih o namjeri da će stvoriti čovjeka, što ukazuje na to da su oni bili stvoreni prije čovjeka.

Veličina stvaranja meleka

Allah, dž. š., o melekima, čuvarima Vatre kaže: “O, vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6) Apsolutno najveći od meleka jeste Džibril, alejhis-selam, u čijem se opisu kaže: Prenosi se od Abdullaha b. Mesuda da je rekao: “Allahov Poslanik, ﷺ, vidio je Džibrila u njegovom pravom liku. Imao je šest stotina krila, a svako od njih zaklanjalo je horizont. Sa krila su mu otpadali takvi ukrasi, biseri i safiri koje samo Allah poznaje.” (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir, El-Bidaja ven-nihaja, 1/47, kaže da mu je sened dobar) Poslanik, ﷺ, opisujući Džibrila, kaže: “Vidio sam ga kako se spušta sa nebesa, dok veličina njegove figure zaklanja prostor između neba i Zemlje.” (Muslim, br. 117)

Među ogromne meleke spadaju i nosioci Arša. U njihovom se opisu kaže: Prenosi se od Džabira b. Abdullaha da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Dozvoljeno mi je da govorim o jednom od Allahovih meleka koji nose Arš. Udaljenost između resice njegovog uha i ramena iznosi koliko se pređe razdaljina od sedam stotina godina.” (Ebu Davud) Uzvišeni Allah kaže: “Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.” (Fatir, 1)

Ljepota meleka

Uzvišeni ovako opisuje Džibrila, alejhis-selam: “Uči ga jedan ogromne snage, lijepog izgleda, koji se pojavio u liku svome.” (En-Nedžm, 5–6) Za riječ “zu mirretin” Ibn Abbas kaže da znači “lijepog izgleda”, a Katada da znači “visok i lijep”. Kod svih ljudi općeprihvaćen opis za meleke jeste da su oni lijepi, te zato lijepog čovjeka porede sa melekom. Tako su žene za Jusufa, alejhis-selam, rekle: “A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: ‘Bože, Bože!’, uskliknuše, ‘ovo nije čovjek, ovo je melek plemenit!’” (Jusuf, 31)

Meleki se razlikuju po veličini

Nisu svi meleki na istom stepenu kad je u pitanju veličina, nego se razlikuju, kao što se razlikuju i po vrijednosti. Najbolji su oni koju su bili prisutni na Bedru, kao što se to spominje u hadisu koji Muaz b. Rifaa b. Rafi’ ez-Zureki prenosi od svoga oca koji je bio na Bedru i koji kazuje: “Džibril je došao Poslaniku, ﷺ, i upitao ga: ‘Kakvim smatrate učesnike Bedra?’ On mu je odgovorio: ‘Smatramo da su od najboljih muslimana’, ili je rekao nešto slično tome. On mu tada reče: ‘Takvi su i oni od meleka koji su bili na Bedru.’” (Buhari, br. 3992)

Meleki ne jedu i ne piju

Na ovo upućuje događaj sa Ibrahimom, alejhis-selam, i melekima koji su mu bili u gostima. Allah, dž. š., kaže: “I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele i primače im ga: ‘Zar nećete da jedete?’, upita, osjetivši od njih u duši zebnju. ‘Ne boj se!’, rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.” (Ez-Zarijat, 26–28)  U drugom ajetu kaže: “A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. ‘Ti se ne boj!’, rekoše oni, ‘Mi smo Lutovom narodu poslani.’” (Hud, 70)
Nikad im ne dosadi i ne umore se od ibadeta i zikra
Uzvišeni kaže: “Hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.” (El-Enbija, 20)  U drugom ajetu kaže: “Pa, oni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.” (Fussilet, 38)

Brojnost meleka

Meleka ima mnogo i njihov broj zna samo Allah, dž. š. Poslanik, ﷺ, u opisu Bejtul-Ma‘mura na sedmom nebu, kaže: “Pokazan mi je Bejtul-Ma‘mur, pa sam upitao Džibrila šta je to, a on mi odgovori: ‘Ovo je Bejtul-Ma‘mur u kojem svaki dan klanja sedamdeset hiljada meleka, kad izađu više se ne vraćaju.’ (Buhari, br. 3207)  Prenosi se od Abdullaha da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Tada će se pokazati Džehennem koji će imati sedamdeset hiljada uzda, uz svaku uzdu bit će sedamdeset hiljada meleka koji će ga obuzdavati.” (Muslim, br. 2842)

Imena meleka

Meleki imaju svoja imena, ali mi ih znamo vrlo malo. U one koji su nazvani imenom moramo tako vjerovati, a u ostale vjerujemo generalno, što ulazi u opće vjerovanje u meleke. Od imena meleka koja znamo jesu sljedeća:

•    Džibril i Mikail: “Reci: ‘Ko je neprijatelj Džibrilu?, a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an, koji potvrđuje ono prije objavljeno, kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.’ Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu, pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće da vjeruju.” (El-Bekara, 97–98)

•    Israfil: Od Ebu Seleme b. Abdurrahmana b. Avfa prenosi se da je rekao: “Pitao sam Aišu šta je Poslanik, ﷺ, učio na početku namaza kada bi noću ustajao da klanja, a ona je odgovorila: ‘Kada bi noću ustajao da klanja, na početku bi učio: Gospodaru moj, Gospodaru Džibrila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavaocu nevidljivog i vidljivog, Ti ćeš presuditi Svojim robovima u onome u čemu su se razilazili. Uputi me Pravim putem tamo gdje su se ljudi razišli, Ti Pravim putem upućuješ koga hoćeš.’”  (Muslim, br. 270)

•    Malik je čuvar u Džehennemu. Uzvišeni kaže: “Oni će dozivati: ‘O, Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo…’”  (Ez-Zuhruf, 77)

•    Munkir i Nekir: Od Ebu Hurejre prenosi se da je Poslanik, ﷺ, rekao: ‘Kada se ukopa mejit (ili je rekao: neko od vas), dođu mu dva modro-crna meleka. Prvi se zove Munkir, a drugi Nekir. Oni će upitati mejita: ‘Šta si vjerovao u pogledu ovoga čovjeka?’ On će odgovoriti ono što je i smatrao: ‘On je Allahov rob i poslanik. Ešhedu en la ilahe illallah ve enne Muhammeden abduhu ve resuluh.’ Oni će mu tada kazati: ‘Znali smo da ćeš tako reći.’ Tada će mu se kabur proširiti sedamdeset puta sedamdeset aršina i bit će mu osvijetljen. Bit će mu rečeno da spava. On će tražiti da se vrati svojoj porodici i obavijesti ih (svom stanju). Meleki će mu reći: ‘Spavaj kao što spava mladoženja kojeg budi njemu najdraža osoba.’ Tako će biti sve dok ga Allah ne proživi iz tog njegovog počivališta. Ako bude munafik, reći će: ‘Čuo sam ljude da nešto govore, pa sam i ja tako govorio, ne znam…’ Oni će tada reći: ‘Znali smo da ćeš tako kazati.’ Zemlji će biti rečeno da ga stijesni, pa će ga stijesniti, a rebra će mu ući jedna u druga. Tako će biti kažnjavan sve dok ga Allah ne proživi iz njegovog počivališta.’”  (Tirmizi, br. 1071. Ebu Isa kaže: “Hadis je hasen-garib.” U djelu Sahihul-džamia ocijenjen je kao hasen, broj 724)

•    Harut i Marut: Allah, dž. š., kaže: “I onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka Harutu i Marutu, u Babilonu.” (El-Bekara, 102) Postoje i drugi meleki: “A vojske Gospodara tvoga samo On zna. To je ljudima samo opomena.” (El-Muddessir, 31)

Sposobnosti meleka

Meleki imaju velike sposobnosti koje im je Allah, dž. š., podario. Neke od njih jesu sljedeće:

Sposobnost poprimanja različitih oblika

Allah, dž. š., dao je melekima sposobnost preobražavanja u likove koji nisu njihovi. Allah, dž. š., poslao je Merjemi Džibrila u liku čovjeka. Uzvišeni kaže: “Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.” (Merjem, 17) Ibrahimu, alejhis-selam, došli su meleki u ljudskom obliku, a on to nije znao dok ga oni o tome nisu obavijestili. Također su došli Lutu, alejhis-selam, u liku mladića lijepog lica.

Džibril, alejhis-selam, dolazio je Poslaniku, ﷺ, u različitim oblicima. Nekad je dolazio u liku Dihje Kelbija, koji je bio ashab lijepog izgleda, a ponekad u liku beduina. Ashabi su ga vidjeli u ljudskom obliku, kao što to Buhari i Muslim bilježe od Omera b. Hattaba da je rekao: “Dok smo jednog dana bili sa Poslanikom, ﷺ, pojavi se čovjek izrazito bijele odjeće i crne kose. Na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja i niko ga od nas nije poznavao. Sjeo je do Poslanika, ﷺ, svoja je koljena prislonio uz njegova, a dlanove stavio na svoja stegna. Rekao je: ‘Muhammede, obavijesti me o islamu…’” (Muslim, br. 8) Postoje i drugi, mnogobrojni hadisi koji ukazuju na to da  meleki mogu poprimiti ljudske likove, kao što je hadis o čovjeku koji je ubio stotinu ljudi. U njemu se kaže: “Došao im je melek u ljudskom liku.” Takav je i hadis o gubavcu, šugavom i slijepom.

Brzina meleka

Najveća brzina koju ljudi danas poznaju jeste brzina svjetlosti. Brzina meleka je mnogo veća, jer čim bi neko postavio pitanje Poslaniku, ﷺ, Džibril bi došao sa odgovorom od Gospodara.

Dužnosti meleka

Neki od njih zaduženi su prenošenjem Objave od Allaha do Njegovih poslanika. To je posao Ruhul-Emina, Džibrila, alejhis-selam. Uzvišeni Allah kaže: “Ko je neprijatelj Džibrilu?, a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an.” (El-Bekara, 97) Na drugom mjestu Allah kaže: “Donosi ga povjerljivi Džibril na srce tvoje, da opominješ.” (Eš-Šuara, 193–194) Neki od njh zaduženi su za kišu i njeno usmjeravanje tamo gdje Allah hoće. To je posao Mikaila, alejhis-selam. On ima pomoćnike koji rade ono što im on naredi, shodno Allahovim naredbama. Oni, također, usmjeravaju vjetar i oblake onako kako to Allah hoće.

Neki od njih zaduženi  su za puhanje u Sur. To je posao Israfila. (Sur je nešto poput roga u koji će Israfil puhnuti kako bi najavio Sudnji dan.) Neki od njih zaduženi su za uzimanje duša. To su Melekul-mevt i njegovi pomoćnici. Uzvišeni kaže: “Reci: ‘Melek smrti, koji vam je zato određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.’” (Es-Sedžda, 11) On se u vjerodostojnim hadisima ne naziva Azrail. Neki od meleka zaduženi su da čuvaju čovjeka u svemu što radi, dok je budan i dok spava, odnosno u svim situacijama. To su Muakkibat, o kojima Allah, dž. š., kaže: “Za Njega je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj koji po danu hodi. Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, po Allahovom naređenju nad njim bdiju. Allah neće izmijeniti situaciju jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.” (Er-Ra‘d, 10–11)

Neki meleki zaduženi su bilježenjem čovjekovih djela, bila dobra ili loša. To su Kiramun-katibun. Na njih se odnose Allahove riječi: “I šalje vam čuvare.” (El-En‘am, 61) Uzvišeni, također, kaže: “Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.” (Ez-Zuhruf, 80) Na drugom mjestu Allah, dž. š., kaže: “Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.” (Kaf, 17–18) U 10. i 11. ajetu sure El-Infitar, Allah kaže: “A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari.”

Neki od meleka zaduženi su za ispitivanje u kaburu. To su Munkir i Nekir. Od Ebu Hurejre, r. a., prenosi se da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada se mejit (ili je rekao: neko od vas) ukopa, dođu mu dva modro-crna meleka. Jedan se zove Munkir, a drugi Nekir. Reći će: ‘Šta si govorio o ovom čovjeku…’” (već smo navodili ovaj hadis). Neki od meleka su čuvari Dženneta. Allah, dž. š., kaže: “A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, a kad do njega dođu, a kapije njegove već širom otvorene, čuvari njegovi će im reći: ‘Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti!’” (Ez-Zumer, 73)

Neki od njih su čuvari Džehennema. Oni se zovu zebanije i ima ih devetnaest glavnih, a Malik, alejhis-selam, im je na čelu. Uzvišeni kaže: “Oni koji nisu vjerovali u gomilama će u Džehennem  biti natjerani, i kad do njega dođu, kapije njegove će se pootvarati i čuvari njegovi će ih upitati: ‘Zar vam nisu dolazili vaši poslanici, koji su vam ajete Gospodara vašeg kazivali i opominjali vas da ćete ovaj vaš Dan doživjeti?’ ‘Jesu’, reći će oni, ‘ali, još je davno određeno da će nevjernici kažnjeni biti.’” (Ez-Zumer, 71) U drugom ajetu kaže: “Pa neka on pozove društvo svoje. Mi ćemo pozvati zebanije.” (El-Alek, 17–18) Također kaže: “A znaš li šta je Sekar? Ništa on neće poštedjeti, kože će crnim učiniti, nad njim su devetnaesterica.” (El-Muddessir, 27–30) U u 77. ajetu sure Ez-Zuhruf kaže se: “Oni će dozivati: ‘O, Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!’, a On će reći: ‘Vi ćete tu vječno ostati!’”

Neki od meleka zaduženi su za plod u maternici, kao što se navodi u hadisu koji prenosi Ibn Mesud: “Pričao nam je Božiji Poslanik, ﷺ, a on je onaj koji govori istinu i kome se vjeruje: ‘Stvaranje čovjeka biva u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim bude toliko isto vremena aleka (zakvačak), zatim bude toliko isto vremena kao komad mesa (mudga), zatim Allah, dž. š., pošalje meleka, pa mu udahne dušu. Tom meleku naredi se da zapiše četiri odredbe: nafaku – opskrbu (djeteta), kraj života (tj. koliko će živjeti) i njegov posao i da li je (u pogledu drugog svijeta) sretan ili nesretan. Pa, tako mi Allaha, osim kojeg nema drugog – jedan čovjek radi djela koja vode u Džennet sve dotle dok između njega i Dženneta ne bude lakat prostora, pa ga pretekne ono što mu je zapisano i počne činiti djela koja vode u Vatru, pa uđe u nju; drugi čovjek radi djela koja vode u Vatru sve dotle dok između njega i Vatre ne bude lakat prostora, pa ga pretekne ono što mu je zapisano, pa počne činiti djela koja vode u Džennet, pa uđe u Džennet.”

Neki od meleka su nosioci Arša. Allah, dž. š., o njima kaže: “Meleki koji drže Prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: ‘Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem, zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u Vatri!’” (Gafir, 7) Postoje i meleki koji putuju po zemlji tražeći skupove na kojima se čini ibadet i traži nauka. Od Ebu Hurejre prenosi se da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Allah ima meleke koji putuju tražeći ljude koji čine zikr. Kad nađu ljude koji spominju Allaha, uzviknu: ‘Požurite i ispunite svoje potrebe!’ Potom ih okruže svojim krilima, sve do zemaljskog neba. Njihov Gospodar će ih upitati, a On to zna bolje od njih: ‘Šta govore Moji robovi?’ Meleki će odgovoriti: ‘Slave Te, veličaju Te, zahvaljuju Ti i uzdižu Te.’ Allah, dž. š., će ih upitati: ‘Da li su Me vidjeli?’ Oni će odgovoriti: ‘Ne, nisu Te vidjeli.’ Tada će im On kazati: ‘Kako bi tek radili da su Me vidjeli!’ ‘Da su Te vidjeli, još bi Te više obožavali, veličali, zahvaljivali Ti i slavili Te!’, reći će Mu meleki. Tada će ih On upitati: ‘Šta traže od mene?’ Oni će odgovoriti: ‘Traže Džennet.’ ‘Da li su ga vidjeli?’, upitat će ih On, a oni će Mu odgovoriti: ‘Tako nam Allaha, nisu ga vidjeli.’ Tada će im Allah kazati: ‘Kako bi radili da su ga vidjeli?’ Meleki će odgovoriti: ‘Da su ga vidjeli, još bi ga više željeli, tražili i za njim žudjeli.’ Allah će ih ponovo upitati: ‘Od čega traže utočište?’ Meleki će odgovoriti: ‘Od Džehennema.’ On će ih upitati: ‘Da li su ga vidjeli?’ Oni će odgovoriti: ‘Ne, Gospodaru, nisu ga vidjeli.’ Allah će tada reći: ‘Kako bi se ponašali da su ga vidjeli?’, a meleki će odgovoriti: ‘Da su ga vidjeli, još bi više od njega bježali i još bi ga se više bojali.’ Tada će Allah reći: ‘Uzimam vas za svjedoke da sam im Ja oprostio.’ Jedan od meleka tada će kazati: ‘Među njima je jedan čovjek koji im ne pripada, jer je došao zbog neke svoje potrebe.’ Allah će mu odgovoriti: ‘To je takav skup da neće biti nesretan niko ko sa njima sjedi.’” (Buhari, br. 6408)

Postoji melek zadužen za brda. Od Aiše, r. a., prenosi se da je upitala Poslanika, ﷺ: “Da li si doživio teži dan od dana Bitke na Uhudu?” Odgovorio je: “Od tvoga naroda doživio sam svašta, a ono što mi je bilo najteže desilo se na dan Akabe kada sam se obratio Ibn Abdu Jalilu b. Abdu Kulalu. On mi se nije odazvao onako kako sam to želio. Otišao sam tužan i pognute glave. Podigao sam glavu kad sam bio na brdu Sealib. Vidio sam da je iznad mene oblak u kojem je bio Džibril. Dozvao me i rekao: ‘Allah je čuo šta ti je rekao tvoj narod i poslao ti je Meleka brda da mu narediš da im uradi ono što želiš.’ Tada mi se Melek brda obrati selamom i reče mi: ‘Muhammede, ako hoćeš, pokrit ću ih sa ova dva brijega?’” Poslanik, ﷺ, na to je rekao: “Ne, ja se nadam da će im Allah dati potomke koji će obožavati Allaha, Jedinog, nikoga Mu ne smatrajući ravnim.” (Buhari, br. 3231)

Postoje i meleki koji obilaze Bejtul-Ma‘mur. Poslanik, ﷺ, u dužem hadisu koji govori o Israu i Miradžu, kaže: “Pokazan mi je Bejtul-Ma‘mur, pa sam o tome upitao Džibrila, a on mi je odgovorio: ‘Ovo je Bejtul-Ma‘mur u kojem svakog dana klanja sedamdeset hiljada meleka, kada izađu više se ne vraćaju.’” Među melekima ima onih koji su stalno u safovima, te onih koji su stalno na kijamu i ne sjedaju, kao i onih koji su na rukūu i sedždi – ne dižu se. Prenosi se od Ebu Zerra, r. a., da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ja, uistinu, vidim ono što vi ne vidite i čujem ono što vi ne čujete. Nebesa puštaju zvuke i treba da ih puštaju. Na njima nema mjesta koliko četiri prsta a da na njemu melek ne čini Allahu sedždu. Tako mi Allaha, da znate ono što ja znam – malo biste se smijali, a puno biste plakali. Ne biste se naslađivali ženama u posteljama i izlazili biste tražeći utočište kod Allaha.” (Tirmizi, br. 2312)
Ovo je bilo ukratko o Allahovim časnim melekima. Molimo Allaha da nas učini vjernicima u njih i da ih volimo. Neka je salavat na našeg poslanika Muhammeda!

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 44.

Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Kada nastupi predvečerje i prvi mrak, spriječite svoju djecu da izlaze (uvedite ih u kuću), jer se tada šejtani razilaze (na Zemlji).” U ovom hadisu Allahov Poslanik, ﷺ, obavještava nas da se šejtani najviše pojavljuju u predvečerje, pa nije preporučljivo da čovjek u to vrijeme obavlja poslove vani, kao što je cijepanje drva i sl., osim ako je to neophodno. Naročito je bitno u to vrijeme uvesti djecu u kuću i spriječiti ih da izlaze, jer su djeca više izložena šejtanovom djelovanju od odraslih. Inače, musliman treba da se redovno pridržava svih dova koje se prenose vjerodostojnim sunnetom, a koje se uče u raznim prilikama, kao što su dove prilikom ulaska i izlaska iz kuće, prilikom objedovanja itd., jer se tako čovjek štiti od šejtanovog zla u svakom momentu. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada čovjek uđe u svoju kuću i prilikom ulaska spomene Allahovo ime (bismillu), a tako učini i prilikom jela, šejtan kaže svojim podanicima: ‘Ovdje nemate ni konaka ni večere.’ Ako čovjek uđe u kuću i ne spomene Allahovo ime, šejtan kaže: ‘Ovdje ćete imati konak’, a ako ne spomene Allahovo ime prilikom jela, šejtan kaže: ‘Ovdje ćete imati i konak i večeru.’”

Odgovorio: Abdulvaris Ribo

Niste grješni zbog toga, inšallah. Kada je riječ o tom janjećem mesu, ono je također halal, jer klanje životinje ujedno je klanje onoga što je u njenom stomaku. Ebu Seid Hudri prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Klanje životinje ujedno je i klanje onoga što se nalazi u njenom stomaku.” (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže i Hakim, preko nekoliko ashaba. Imam Tirmizi i šejh Albani ovaj hadis smatraju vjerodostojnim, a Ibn Abdulberr i Ibn Hadžer dobrim. Vidjeti: Et-Temhid, 23/76, Et-Telhisul-habir, 4/1514, i Sahihul-džamia, 1/645.)

Ovo mišljenje zastupaju: Ibn Mes’ud, Ibrahim, Šabi, Tavus, Hasan, Ata, Ebu Jusuf i Muhammed od hanefijskih učenjaka, te Malik, Šafija, Ahmed i neki drugi. (Vidjeti: El-Mebsut, 12/6, El-Muhalla, 419-420, El-Mugni, 9/319, El-Medžmu, 9/69, Medžmu’ul-fetava, 26/162, Tehzibus-sunen, 8/19-21.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Da bi ovosvjetski život tekao harmonično, Uzvišeni Allah dopustio je trgovinu među ljudima. Trgovinom kupac i prodavac ostvaruju svoje koristi, i normalan ljudski život nemoguće je zamisliti bez kupoprodaje.

Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je trgovina u islamu legitimna općenito, osim nekih vidova kupoprodaje koje je šerijat zabranio. (Uporediti: El-Mugni, 4/4.) Također postoje određeni vidovi kupoprodaje oko kojih islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja, kao naprimjer, prodaja putem licitacije.

Licitacija je prodavanje određene robe tako što je prodavac ponudi po određenoj cijeni, potom prisutni nude više od početne cijene, sve dok prodavac ne pokaže svoje zadovoljstvo i pristanak na zadnju ponudu. (Vidjeti: El-Mebsut, 15/84, El-Havil-kebir, 5/344, El-Kavaninul-fikhijja, str. 198, i Tekmiletul-medžmu, 12/93.) Neki islamski učenjaci ovaj vid trgovine smatraju pokuđenim, a neki zabranjenim, dok apsolutna većina islamskih autoriteta ovakvu trgovinu smatra validnom. Ovo je stav učenjaka hanefijske, malikijske, šafijske, hanbelijske i zahirijske (bukvalističke) pravne škole. (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 6/477, El-Mebsut, 15/76, El-Binajetu šerhul-hidaja, 8/211, El-Kavaninul-fikhijja, str. 198, El-Havil-kebir, 5/345, El-Mugni, 4/300, El-Muhalla, 8/447, Es-Sejlul-džerrar, 3/85.) Štaviše, kada je riječ o ovom pitnaju, neki islamski učenjaci pozivali su se na konsenzus pravnika, ali poznato je da su Ishak, Ata i neki drugi ovu vrstu kupoprodaje smatrali zabranjenom. Ako se pod tim konsenzusom mislilo na konsenzus pet pravnih škola, tada je ta njihova tvrdnja prihvatljiva, u protivnom nije. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, ﷺ, prodao prekrivač i posudu jednog čovjeka za dva dirhema licitacijom. (Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Dija Makdisi u djelu El-Muhtara, 6/246-250.) Imam Tirmizi predanje smatra dobrim. Međutim, njegovu su autentičnost porekli imam Buharija, Ibn Kattan Farisi, Ibn Hadžer, Zejlei i neki drugi muhaddisi, što se preferira kod hadiskih stručnjaka. Omer, Mugira b. Šuba, Mudžahid, Ata, Omer b. Abdulaziz, Ibn Sirin i neki drugi prodavali su robu putem licitacije. (Ibn Ebu Šejbe, 6/456, Abdurrezzak, 8/236-237, i Ibn Hazm, 8/488.)

Shodno slobodnom izboru, odnosno prisiljenosti, prodaja putem licitacije se dijeli na: prvo, izborna licitacija (muzajedetun ihtijarijja) u kojoj prodavac prodaje robu svojom željom po najvećoj ponuđenoj cijeni; i, drugo, prisilna licitacija (muzajedetun idžbarijja) u kojoj nadređeni organi vlasti (kadija, sultan ili posebne institucije ovlaštene za otuđivanje imovine) prodaju imovinu bez pristanka vlasnika iz određenog razloga, kao naprimjer, izmirivanje duga ili tome slično.

Shodno načinu prezentiranja robe, prodaja putem licitacije dijeli se također na dvije vrste: prvo, javna prodaja (ardun aleni), a to je najčešći vid licitacije gdje učestvuju svi zainteresirani, bilo da se radi o institucijama ili pojedincima; i, drugo, tajna prodaja (ardun sirri ili mezarîf), a to se najčešće odvija među firmama, udruženjima, državnim institucijama i sl.

Neophodno je potcrtati razliku između licitacije i nedžeša. Naime, nedžeš je prodaja u kojoj jedna osoba nudi veću svotu za izloženi proizvod, ali ne želi kupiti ponuđenu s ciljem da doprinese prodavcu na račun kupacâ koji povećavaju ponudu zbog te osobe. Postoje jasni hadisi u kojima Allahov Poslanik, ﷺ, zabranjuje nedžeš. Ove hadise zabilježili su imam Buharija i Muslim preko Ebu Hurejre i Ibn Omera. Stoga su islamski učenjaci osudili nedžeš, koji je, zapravo, čista obmana i prevara poštenih kupaca. (El-Mugni, 4/300, Medžmu’ul-fetava, 28/73, El-Vesit, 2/84-85, Et-Temhid, 13/348-349, El-Muhalla, 8/448, i Šerhu Fethil-Kadir, 6/476.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović