Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kako ispravno vjerovati u meleke?
Vjerovanje u meleke jedan je od šest imanskih šarta bez kojih čovjek ne može biti vjernik. Ko ne vjeruje u jedan od njih, takav se ne smatra vjernikom. To su: vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i u Allahovo određenje sudbine, bilo dobro ili loše. Meleki spadaju u alemviše
Vjerovanje u meleke jedan je od šest imanskih šarta bez kojih čovjek ne može biti vjernik. Ko ne vjeruje u jedan od njih, takav se ne smatra vjernikom. To su: vjerovanje u Allaha, Njegove meleke, knjige, poslanike, Sudnji dan i u Allahovo određenje sudbine, bilo dobro ili loše. Meleki spadaju u alemul-gajb – nevidljivi svijet, koji ne vidimo. Allah, dž. š., obavještava nas o njima na mnogo mjesta u Svojoj Knjizi, jezikom Svoga Poslanika. Sada ćemo navesti nekoliko pouzdanih informacija i sigurnih vijesti o melekima koje će vjernicima pomoći da dobiju ispravnu predstavu o ovom pitanju i da spoznaju veličinu Gospodara i veličinu ove vjere koja nam je dala informacije o melekima.
Od čega su stvoreni meleki
Meleki su stvoreni od svjetlosti, kao što Aiša, r. a., prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Meleki su stvoreni od svjetlosti, džini od plamena vatre, a Adem (čovjek) od onoga što vam je opisano.” (Muslim, br. 2996)
Kada su stvoreni
Ne posjedujemo precizno znanje o vremenu njihovog stvaranja, jer nema dokaza u Kur’anu ili hadisu koji na to ukazuje, ali su sigurno stvoreni prije nego što je stvoren čovjek. Na to nam ukazuje Kur’an: “A kada Gospodar tvoj reče melekima: ‘Ja ću na Zemlji namjesnika stvoriti.’” (El-Bekara, 30) Allah, dž. š., obavještava ih o namjeri da će stvoriti čovjeka, što ukazuje na to da su oni bili stvoreni prije čovjeka.
Veličina stvaranja meleka
Allah, dž. š., o melekima, čuvarima Vatre kaže: “O, vi koji vjerujete, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, i o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti, koji se onome što im Allah zapovjedi neće opirati, i koji će ono što im se naredi izvršiti.” (Et-Tahrim, 6) Apsolutno najveći od meleka jeste Džibril, alejhis-selam, u čijem se opisu kaže: Prenosi se od Abdullaha b. Mesuda da je rekao: “Allahov Poslanik, ﷺ, vidio je Džibrila u njegovom pravom liku. Imao je šest stotina krila, a svako od njih zaklanjalo je horizont. Sa krila su mu otpadali takvi ukrasi, biseri i safiri koje samo Allah poznaje.” (Bilježi Ahmed, a Ibn Kesir, El-Bidaja ven-nihaja, 1/47, kaže da mu je sened dobar) Poslanik, ﷺ, opisujući Džibrila, kaže: “Vidio sam ga kako se spušta sa nebesa, dok veličina njegove figure zaklanja prostor između neba i Zemlje.” (Muslim, br. 117)
Među ogromne meleke spadaju i nosioci Arša. U njihovom se opisu kaže: Prenosi se od Džabira b. Abdullaha da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Dozvoljeno mi je da govorim o jednom od Allahovih meleka koji nose Arš. Udaljenost između resice njegovog uha i ramena iznosi koliko se pređe razdaljina od sedam stotina godina.” (Ebu Davud) Uzvišeni Allah kaže: “Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.” (Fatir, 1)
Ljepota meleka
Uzvišeni ovako opisuje Džibrila, alejhis-selam: “Uči ga jedan ogromne snage, lijepog izgleda, koji se pojavio u liku svome.” (En-Nedžm, 5–6) Za riječ “zu mirretin” Ibn Abbas kaže da znači “lijepog izgleda”, a Katada da znači “visok i lijep”. Kod svih ljudi općeprihvaćen opis za meleke jeste da su oni lijepi, te zato lijepog čovjeka porede sa melekom. Tako su žene za Jusufa, alejhis-selam, rekle: “A kad ga one ugledaše, zadiviše se ljepoti njegovoj i po rukama svojim se porezaše: ‘Bože, Bože!’, uskliknuše, ‘ovo nije čovjek, ovo je melek plemenit!’” (Jusuf, 31)
Meleki se razlikuju po veličini
Nisu svi meleki na istom stepenu kad je u pitanju veličina, nego se razlikuju, kao što se razlikuju i po vrijednosti. Najbolji su oni koju su bili prisutni na Bedru, kao što se to spominje u hadisu koji Muaz b. Rifaa b. Rafi’ ez-Zureki prenosi od svoga oca koji je bio na Bedru i koji kazuje: “Džibril je došao Poslaniku, ﷺ, i upitao ga: ‘Kakvim smatrate učesnike Bedra?’ On mu je odgovorio: ‘Smatramo da su od najboljih muslimana’, ili je rekao nešto slično tome. On mu tada reče: ‘Takvi su i oni od meleka koji su bili na Bedru.’” (Buhari, br. 3992)
Meleki ne jedu i ne piju
Na ovo upućuje događaj sa Ibrahimom, alejhis-selam, i melekima koji su mu bili u gostima. Allah, dž. š., kaže: “I on neprimjetno ode ukućanima svojim i donese debelo tele i primače im ga: ‘Zar nećete da jedete?’, upita, osjetivši od njih u duši zebnju. ‘Ne boj se!’, rekoše, i obradovaše ga dječakom koji će učen biti.” (Ez-Zarijat, 26–28) U drugom ajetu kaže: “A kad vidje da ga se ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. ‘Ti se ne boj!’, rekoše oni, ‘Mi smo Lutovom narodu poslani.’” (Hud, 70)
Nikad im ne dosadi i ne umore se od ibadeta i zikra
Uzvišeni kaže: “Hvale Ga noću i danju, ne malaksavaju.” (El-Enbija, 20) U drugom ajetu kaže: “Pa, oni koji su kod Gospodara tvoga hvale Ga i noću i danju i ne dosađuju se.” (Fussilet, 38)
Brojnost meleka
Meleka ima mnogo i njihov broj zna samo Allah, dž. š. Poslanik, ﷺ, u opisu Bejtul-Ma‘mura na sedmom nebu, kaže: “Pokazan mi je Bejtul-Ma‘mur, pa sam upitao Džibrila šta je to, a on mi odgovori: ‘Ovo je Bejtul-Ma‘mur u kojem svaki dan klanja sedamdeset hiljada meleka, kad izađu više se ne vraćaju.’ (Buhari, br. 3207) Prenosi se od Abdullaha da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Tada će se pokazati Džehennem koji će imati sedamdeset hiljada uzda, uz svaku uzdu bit će sedamdeset hiljada meleka koji će ga obuzdavati.” (Muslim, br. 2842)
Imena meleka
Meleki imaju svoja imena, ali mi ih znamo vrlo malo. U one koji su nazvani imenom moramo tako vjerovati, a u ostale vjerujemo generalno, što ulazi u opće vjerovanje u meleke. Od imena meleka koja znamo jesu sljedeća:
• Džibril i Mikail: “Reci: ‘Ko je neprijatelj Džibrilu?, a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an, koji potvrđuje ono prije objavljeno, kao putokaz i radosnu vijest vjernicima.’ Ko je neprijatelj Allahu i melekima Njegovim i poslanicima Njegovim i Džibrilu i Mikailu, pa, Allah je, doista, neprijatelj onima koji neće da vjeruju.” (El-Bekara, 97–98)
• Israfil: Od Ebu Seleme b. Abdurrahmana b. Avfa prenosi se da je rekao: “Pitao sam Aišu šta je Poslanik, ﷺ, učio na početku namaza kada bi noću ustajao da klanja, a ona je odgovorila: ‘Kada bi noću ustajao da klanja, na početku bi učio: Gospodaru moj, Gospodaru Džibrila, Mikaila i Israfila, Stvoritelju nebesa i Zemlje, Poznavaocu nevidljivog i vidljivog, Ti ćeš presuditi Svojim robovima u onome u čemu su se razilazili. Uputi me Pravim putem tamo gdje su se ljudi razišli, Ti Pravim putem upućuješ koga hoćeš.’” (Muslim, br. 270)
• Malik je čuvar u Džehennemu. Uzvišeni kaže: “Oni će dozivati: ‘O, Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo…’” (Ez-Zuhruf, 77)
• Munkir i Nekir: Od Ebu Hurejre prenosi se da je Poslanik, ﷺ, rekao: ‘Kada se ukopa mejit (ili je rekao: neko od vas), dođu mu dva modro-crna meleka. Prvi se zove Munkir, a drugi Nekir. Oni će upitati mejita: ‘Šta si vjerovao u pogledu ovoga čovjeka?’ On će odgovoriti ono što je i smatrao: ‘On je Allahov rob i poslanik. Ešhedu en la ilahe illallah ve enne Muhammeden abduhu ve resuluh.’ Oni će mu tada kazati: ‘Znali smo da ćeš tako reći.’ Tada će mu se kabur proširiti sedamdeset puta sedamdeset aršina i bit će mu osvijetljen. Bit će mu rečeno da spava. On će tražiti da se vrati svojoj porodici i obavijesti ih (svom stanju). Meleki će mu reći: ‘Spavaj kao što spava mladoženja kojeg budi njemu najdraža osoba.’ Tako će biti sve dok ga Allah ne proživi iz tog njegovog počivališta. Ako bude munafik, reći će: ‘Čuo sam ljude da nešto govore, pa sam i ja tako govorio, ne znam…’ Oni će tada reći: ‘Znali smo da ćeš tako kazati.’ Zemlji će biti rečeno da ga stijesni, pa će ga stijesniti, a rebra će mu ući jedna u druga. Tako će biti kažnjavan sve dok ga Allah ne proživi iz njegovog počivališta.’” (Tirmizi, br. 1071. Ebu Isa kaže: “Hadis je hasen-garib.” U djelu Sahihul-džamia ocijenjen je kao hasen, broj 724)
• Harut i Marut: Allah, dž. š., kaže: “I onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka Harutu i Marutu, u Babilonu.” (El-Bekara, 102) Postoje i drugi meleki: “A vojske Gospodara tvoga samo On zna. To je ljudima samo opomena.” (El-Muddessir, 31)
Sposobnosti meleka
Meleki imaju velike sposobnosti koje im je Allah, dž. š., podario. Neke od njih jesu sljedeće:
Sposobnost poprimanja različitih oblika
Allah, dž. š., dao je melekima sposobnost preobražavanja u likove koji nisu njihovi. Allah, dž. š., poslao je Merjemi Džibrila u liku čovjeka. Uzvišeni kaže: “Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca.” (Merjem, 17) Ibrahimu, alejhis-selam, došli su meleki u ljudskom obliku, a on to nije znao dok ga oni o tome nisu obavijestili. Također su došli Lutu, alejhis-selam, u liku mladića lijepog lica.
Džibril, alejhis-selam, dolazio je Poslaniku, ﷺ, u različitim oblicima. Nekad je dolazio u liku Dihje Kelbija, koji je bio ashab lijepog izgleda, a ponekad u liku beduina. Ashabi su ga vidjeli u ljudskom obliku, kao što to Buhari i Muslim bilježe od Omera b. Hattaba da je rekao: “Dok smo jednog dana bili sa Poslanikom, ﷺ, pojavi se čovjek izrazito bijele odjeće i crne kose. Na njemu se nisu vidjeli tragovi putovanja i niko ga od nas nije poznavao. Sjeo je do Poslanika, ﷺ, svoja je koljena prislonio uz njegova, a dlanove stavio na svoja stegna. Rekao je: ‘Muhammede, obavijesti me o islamu…’” (Muslim, br. 8) Postoje i drugi, mnogobrojni hadisi koji ukazuju na to da meleki mogu poprimiti ljudske likove, kao što je hadis o čovjeku koji je ubio stotinu ljudi. U njemu se kaže: “Došao im je melek u ljudskom liku.” Takav je i hadis o gubavcu, šugavom i slijepom.
Brzina meleka
Najveća brzina koju ljudi danas poznaju jeste brzina svjetlosti. Brzina meleka je mnogo veća, jer čim bi neko postavio pitanje Poslaniku, ﷺ, Džibril bi došao sa odgovorom od Gospodara.
Dužnosti meleka
Neki od njih zaduženi su prenošenjem Objave od Allaha do Njegovih poslanika. To je posao Ruhul-Emina, Džibrila, alejhis-selam. Uzvišeni Allah kaže: “Ko je neprijatelj Džibrilu?, a on, Allahovom voljom, tebi stavlja na srce Kur’an.” (El-Bekara, 97) Na drugom mjestu Allah kaže: “Donosi ga povjerljivi Džibril na srce tvoje, da opominješ.” (Eš-Šuara, 193–194) Neki od njh zaduženi su za kišu i njeno usmjeravanje tamo gdje Allah hoće. To je posao Mikaila, alejhis-selam. On ima pomoćnike koji rade ono što im on naredi, shodno Allahovim naredbama. Oni, također, usmjeravaju vjetar i oblake onako kako to Allah hoće.
Neki od njih zaduženi su za puhanje u Sur. To je posao Israfila. (Sur je nešto poput roga u koji će Israfil puhnuti kako bi najavio Sudnji dan.) Neki od njih zaduženi su za uzimanje duša. To su Melekul-mevt i njegovi pomoćnici. Uzvišeni kaže: “Reci: ‘Melek smrti, koji vam je zato određen, duše će vam uzeti, a poslije ćete se Gospodaru svome vratiti.’” (Es-Sedžda, 11) On se u vjerodostojnim hadisima ne naziva Azrail. Neki od meleka zaduženi su da čuvaju čovjeka u svemu što radi, dok je budan i dok spava, odnosno u svim situacijama. To su Muakkibat, o kojima Allah, dž. š., kaže: “Za Njega je jednak od vas onaj koji tiho govori i onaj koji to glasno čini, onaj koji se noću skriva i onaj koji po danu hodi. Uz svakog od vas su meleki, ispred njega i iza njega, po Allahovom naređenju nad njim bdiju. Allah neće izmijeniti situaciju jednog naroda dok on sam sebe ne izmijeni. A kad Allah hoće da jedan narod kazni, niko to ne može spriječiti; osim Njega nema mu zaštitnika.” (Er-Ra‘d, 10–11)
Neki meleki zaduženi su bilježenjem čovjekovih djela, bila dobra ili loša. To su Kiramun-katibun. Na njih se odnose Allahove riječi: “I šalje vam čuvare.” (El-En‘am, 61) Uzvišeni, također, kaže: “Zar oni misle da Mi ne čujemo šta oni nasamo razgovaraju i kako se među sobom dogovaraju? Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.” (Ez-Zuhruf, 80) Na drugom mjestu Allah, dž. š., kaže: “Kad se dvojica sastanu i sjednu jedan s desne, a drugi s lijeve strane, on ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.” (Kaf, 17–18) U 10. i 11. ajetu sure El-Infitar, Allah kaže: “A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari.”
Neki od meleka zaduženi su za ispitivanje u kaburu. To su Munkir i Nekir. Od Ebu Hurejre, r. a., prenosi se da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada se mejit (ili je rekao: neko od vas) ukopa, dođu mu dva modro-crna meleka. Jedan se zove Munkir, a drugi Nekir. Reći će: ‘Šta si govorio o ovom čovjeku…’” (već smo navodili ovaj hadis). Neki od meleka su čuvari Dženneta. Allah, dž. š., kaže: “A oni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, a kad do njega dođu, a kapije njegove već širom otvorene, čuvari njegovi će im reći: ‘Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti!’” (Ez-Zumer, 73)
Neki od njih su čuvari Džehennema. Oni se zovu zebanije i ima ih devetnaest glavnih, a Malik, alejhis-selam, im je na čelu. Uzvišeni kaže: “Oni koji nisu vjerovali u gomilama će u Džehennem biti natjerani, i kad do njega dođu, kapije njegove će se pootvarati i čuvari njegovi će ih upitati: ‘Zar vam nisu dolazili vaši poslanici, koji su vam ajete Gospodara vašeg kazivali i opominjali vas da ćete ovaj vaš Dan doživjeti?’ ‘Jesu’, reći će oni, ‘ali, još je davno određeno da će nevjernici kažnjeni biti.’” (Ez-Zumer, 71) U drugom ajetu kaže: “Pa neka on pozove društvo svoje. Mi ćemo pozvati zebanije.” (El-Alek, 17–18) Također kaže: “A znaš li šta je Sekar? Ništa on neće poštedjeti, kože će crnim učiniti, nad njim su devetnaesterica.” (El-Muddessir, 27–30) U u 77. ajetu sure Ez-Zuhruf kaže se: “Oni će dozivati: ‘O, Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!’, a On će reći: ‘Vi ćete tu vječno ostati!’”
Neki od meleka zaduženi su za plod u maternici, kao što se navodi u hadisu koji prenosi Ibn Mesud: “Pričao nam je Božiji Poslanik, ﷺ, a on je onaj koji govori istinu i kome se vjeruje: ‘Stvaranje čovjeka biva u utrobi njegove majke četrdeset dana, zatim bude toliko isto vremena aleka (zakvačak), zatim bude toliko isto vremena kao komad mesa (mudga), zatim Allah, dž. š., pošalje meleka, pa mu udahne dušu. Tom meleku naredi se da zapiše četiri odredbe: nafaku – opskrbu (djeteta), kraj života (tj. koliko će živjeti) i njegov posao i da li je (u pogledu drugog svijeta) sretan ili nesretan. Pa, tako mi Allaha, osim kojeg nema drugog – jedan čovjek radi djela koja vode u Džennet sve dotle dok između njega i Dženneta ne bude lakat prostora, pa ga pretekne ono što mu je zapisano i počne činiti djela koja vode u Vatru, pa uđe u nju; drugi čovjek radi djela koja vode u Vatru sve dotle dok između njega i Vatre ne bude lakat prostora, pa ga pretekne ono što mu je zapisano, pa počne činiti djela koja vode u Džennet, pa uđe u Džennet.”
Neki od meleka su nosioci Arša. Allah, dž. š., o njima kaže: “Meleki koji drže Prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: ‘Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem, zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u Vatri!’” (Gafir, 7) Postoje i meleki koji putuju po zemlji tražeći skupove na kojima se čini ibadet i traži nauka. Od Ebu Hurejre prenosi se da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Allah ima meleke koji putuju tražeći ljude koji čine zikr. Kad nađu ljude koji spominju Allaha, uzviknu: ‘Požurite i ispunite svoje potrebe!’ Potom ih okruže svojim krilima, sve do zemaljskog neba. Njihov Gospodar će ih upitati, a On to zna bolje od njih: ‘Šta govore Moji robovi?’ Meleki će odgovoriti: ‘Slave Te, veličaju Te, zahvaljuju Ti i uzdižu Te.’ Allah, dž. š., će ih upitati: ‘Da li su Me vidjeli?’ Oni će odgovoriti: ‘Ne, nisu Te vidjeli.’ Tada će im On kazati: ‘Kako bi tek radili da su Me vidjeli!’ ‘Da su Te vidjeli, još bi Te više obožavali, veličali, zahvaljivali Ti i slavili Te!’, reći će Mu meleki. Tada će ih On upitati: ‘Šta traže od mene?’ Oni će odgovoriti: ‘Traže Džennet.’ ‘Da li su ga vidjeli?’, upitat će ih On, a oni će Mu odgovoriti: ‘Tako nam Allaha, nisu ga vidjeli.’ Tada će im Allah kazati: ‘Kako bi radili da su ga vidjeli?’ Meleki će odgovoriti: ‘Da su ga vidjeli, još bi ga više željeli, tražili i za njim žudjeli.’ Allah će ih ponovo upitati: ‘Od čega traže utočište?’ Meleki će odgovoriti: ‘Od Džehennema.’ On će ih upitati: ‘Da li su ga vidjeli?’ Oni će odgovoriti: ‘Ne, Gospodaru, nisu ga vidjeli.’ Allah će tada reći: ‘Kako bi se ponašali da su ga vidjeli?’, a meleki će odgovoriti: ‘Da su ga vidjeli, još bi više od njega bježali i još bi ga se više bojali.’ Tada će Allah reći: ‘Uzimam vas za svjedoke da sam im Ja oprostio.’ Jedan od meleka tada će kazati: ‘Među njima je jedan čovjek koji im ne pripada, jer je došao zbog neke svoje potrebe.’ Allah će mu odgovoriti: ‘To je takav skup da neće biti nesretan niko ko sa njima sjedi.’” (Buhari, br. 6408)
Postoji melek zadužen za brda. Od Aiše, r. a., prenosi se da je upitala Poslanika, ﷺ: “Da li si doživio teži dan od dana Bitke na Uhudu?” Odgovorio je: “Od tvoga naroda doživio sam svašta, a ono što mi je bilo najteže desilo se na dan Akabe kada sam se obratio Ibn Abdu Jalilu b. Abdu Kulalu. On mi se nije odazvao onako kako sam to želio. Otišao sam tužan i pognute glave. Podigao sam glavu kad sam bio na brdu Sealib. Vidio sam da je iznad mene oblak u kojem je bio Džibril. Dozvao me i rekao: ‘Allah je čuo šta ti je rekao tvoj narod i poslao ti je Meleka brda da mu narediš da im uradi ono što želiš.’ Tada mi se Melek brda obrati selamom i reče mi: ‘Muhammede, ako hoćeš, pokrit ću ih sa ova dva brijega?’” Poslanik, ﷺ, na to je rekao: “Ne, ja se nadam da će im Allah dati potomke koji će obožavati Allaha, Jedinog, nikoga Mu ne smatrajući ravnim.” (Buhari, br. 3231)
Postoje i meleki koji obilaze Bejtul-Ma‘mur. Poslanik, ﷺ, u dužem hadisu koji govori o Israu i Miradžu, kaže: “Pokazan mi je Bejtul-Ma‘mur, pa sam o tome upitao Džibrila, a on mi je odgovorio: ‘Ovo je Bejtul-Ma‘mur u kojem svakog dana klanja sedamdeset hiljada meleka, kada izađu više se ne vraćaju.’” Među melekima ima onih koji su stalno u safovima, te onih koji su stalno na kijamu i ne sjedaju, kao i onih koji su na rukūu i sedždi – ne dižu se. Prenosi se od Ebu Zerra, r. a., da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ja, uistinu, vidim ono što vi ne vidite i čujem ono što vi ne čujete. Nebesa puštaju zvuke i treba da ih puštaju. Na njima nema mjesta koliko četiri prsta a da na njemu melek ne čini Allahu sedždu. Tako mi Allaha, da znate ono što ja znam – malo biste se smijali, a puno biste plakali. Ne biste se naslađivali ženama u posteljama i izlazili biste tražeći utočište kod Allaha.” (Tirmizi, br. 2312)
Ovo je bilo ukratko o Allahovim časnim melekima. Molimo Allaha da nas učini vjernicima u njih i da ih volimo. Neka je salavat na našeg poslanika Muhammeda!
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 44.
Vidi manjeŠta znači riječ el-meleul-a‘la?
Ova riječ spominje se u Kur’anu i hadisu. Allah, dž. š, u 69. i 70. ajetu sure Sad kaže: “Ja nisam ništa znao o (meleul-a‘la) melekima uzvišenim kada su se prepirali – meni se objavljuje samo da jasno opominjem.” Prvak mufesira Ibn Džerir et-Taberi u komentaru ovoga ajeta: “Ja nisam ništa znao o melviše
Ova riječ spominje se u Kur’anu i hadisu. Allah, dž. š, u 69. i 70. ajetu sure Sad kaže: “Ja nisam ništa znao o (meleul-a‘la) melekima uzvišenim kada su se prepirali – meni se objavljuje samo da jasno opominjem.” Prvak mufesira Ibn Džerir et-Taberi u komentaru ovoga ajeta: “Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim…”, kaže: “ Allah, dž. š., kaže Svome Poslaniku: ‘Muhammede, reci idolopoklonicima svoga naroda: Ništa nisam znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali o Ademu, prije nego što mi je Gospodar moj objavio i tome me podučio. To što vam ja kazujem ove pojedinosti jasan je dokaz da je ovaj Kur’an Allahova objava, jer znate da ja prije objave Kur’ana nisam imao pojma o ovome. Također nisam imao priliku to vidjeti, ali sam to saznao tako što me je Allah obavijestio o tome.’”
Slično ovako smatraju i drugi tumači Kur’ana. Tako se od Ibn Abbasa prenosi da je rekao: “U ajetu: ‘Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim kada su se prepirali’, ‘meleul-a’la’ znači: kada su meleki razgovarali o stvaranju Adema, pa su se raspravljali i rekli: Nemoj stvarati halifu na Zemlji.’”
Od Suddija se prenosi: “‘Kada su se meleki uzvišeni raspravljali’, to je bilo: ‘Kada Gospodar tvoj reče melekima: Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti.’ (El-Bekara, 30) Od Katade se prenosi da ajet: “Ja nisam ništa znao o melekima uzvišenim”, znači: “Meleki koji su se raspravljali vezano za Adema kada je tvoj Gospodar kazao melekima: ‘Ja ću čovjeka od sasušene ilovače stvoriti.’”
Što se tiče sunneta, od Ibn Abbasa, r. a., prenosi se da je Poslanik, ﷺ, prenio da mu je Allah, dž. š., u snu kazao: “O, Muhammede, znaš li oko čega se raspravljaju uzvišeni meleki… Raspravljaju se oko keffareta (iskupa za grijehe), a to je boravak u džamiji nakon namaza, odlazak pješke u džamiju i potpuno uzimanje abdesta i u nepovoljnim uvjetima. Ko tako postupa, živjet će u dobru, umrijet će u dobru i bit će čist od grijeha kao onoga dana kada ga je majka rodila.” (Tirmizi, br. 3157, a zabilježen je i u djelu Sahihul-džamia, br. 59) Mubarekfuri, neka mu se Allah smiluje, u komentaru ovoga hadisa kaže: “Fime – o čemu; jahtesimu – istražuju; el-meleul-a‘la – uzvišeni meleki. Mele su tako nazvani jer društvo i srca ispunjavaju poštovanjem i uvažavanjem, a nazvani su a’la jer su visoko ili na visokom stepenu kod Allaha. Njihova je rasprava izraz za bilježenje navedenih djela i njihovo nošenje na nebesa, ili se time misli na njihovo razmjenjivanje mišljenja o vrijednosti tih djela, ili se radi o želji da i oni, poput ljudi, mogu postići te vrijednosti. To se naziva raspravom, jer se sastoji iz pitanja i odgovora, što sliči raspravi. Iz tog razloga upotrijebljen je izraz rasprava, a Allah najbolje zna.”
Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 49.
Vidi manjeDa li je dobro obavljati poslove vani poslije akšama i da li tada treba djecu uvesti u kuću?
Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Kada nastupi predvečerje i prvi mrak, spriječite svoju djecu da izlaze (uvedite ih u kuću), jer se tada šejtani razilaze (na Zemlji).” U ovom hadisu Allahov Poslanik, ﷺ, obavještava nas da se šejtani najviše pojavljuju u predvečerje, pa nije preporučljivo da čovjek uviše
Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Kada nastupi predvečerje i prvi mrak, spriječite svoju djecu da izlaze (uvedite ih u kuću), jer se tada šejtani razilaze (na Zemlji).” U ovom hadisu Allahov Poslanik, ﷺ, obavještava nas da se šejtani najviše pojavljuju u predvečerje, pa nije preporučljivo da čovjek u to vrijeme obavlja poslove vani, kao što je cijepanje drva i sl., osim ako je to neophodno. Naročito je bitno u to vrijeme uvesti djecu u kuću i spriječiti ih da izlaze, jer su djeca više izložena šejtanovom djelovanju od odraslih. Inače, musliman treba da se redovno pridržava svih dova koje se prenose vjerodostojnim sunnetom, a koje se uče u raznim prilikama, kao što su dove prilikom ulaska i izlaska iz kuće, prilikom objedovanja itd., jer se tako čovjek štiti od šejtanovog zla u svakom momentu. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Kada čovjek uđe u svoju kuću i prilikom ulaska spomene Allahovo ime (bismillu), a tako učini i prilikom jela, šejtan kaže svojim podanicima: ‘Ovdje nemate ni konaka ni večere.’ Ako čovjek uđe u kuću i ne spomene Allahovo ime, šejtan kaže: ‘Ovdje ćete imati konak’, a ako ne spomene Allahovo ime prilikom jela, šejtan kaže: ‘Ovdje ćete imati i konak i večeru.’”
Odgovorio: Abdulvaris Ribo
Vidi manjeDa li je iblis melek ili džinn?
Iblis, Allah ga prokleo, bio je džin. Nikada, pa ni koliko treptaj oka nije bio melek. Meleki su časna stvorenja, ne odbijaju pokornost Allahu nego čine sve što im se naredi, a što se navodi u jasnim i direktnim kur’anskim tekstovima koji ukazuju na to da je Iblis bio džin, a ne melek. Ti dokazi jesviše
Iblis, Allah ga prokleo, bio je džin. Nikada, pa ni koliko treptaj oka nije bio melek. Meleki su časna stvorenja, ne odbijaju pokornost Allahu nego čine sve što im se naredi, a što se navodi u jasnim i direktnim kur’anskim tekstovima koji ukazuju na to da je Iblis bio džin, a ne melek. Ti dokazi jesu sljedeći:
Allah, subhanehu ve te‘ala, kaže: “Kada smo melekima rekli: ‘Učinite sedždu Ademu!’, pa su je učinili svi meleki osim Iblisa jer je on od džina bio. Oglušio se o naredbu svoga Gospodara.” (El-Kehf, 50)
Allah, subhanehu ve te‘ala, pojasnio je da je džine stvorio od vatre: “A džine smo prije stvorili od vatre usplamtale.” (El-Hidžr, 27)
U vjerodostojnom hadisu preneseno je od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Allahov Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Meleki su stvoreni od svjetlosti, a džini su stvoreni od rasplamtale vatre. Adem je stvoren od onoga što vam je opisano.” (Muslim, Ahmed, Bejheki i Ibn Hibban)
Od svojstava meleka jeste da su stvoreni od svjetlosti, dok su džini stvoreni od vatre. U ajetima se spominje kako je Iblis sam za sebe govorio, kada ga je Allah, subhanehu ve te‘ala, upitao o razlogu odbijanja činjenja sedžde Ademu, kada mu je Allah naredio da je učini, pa je rekao: “Ja sam bolji od njega. Mene si stvorio od vatre, a njega od ilovače.” (El-A‘raf, 12) Ovo je jasan dokaz da je Iblis bio džin.
Allah, subhanehu ve te‘ala, kaže: “Oni su robovi časni. Ne govore prije nego što im On dopusti i po Njegovoj naredbi djeluju.” (El-Enbija, 26–27)
U drugom ajetu, Allah, subhanehu ve te‘ala, kaže: “Sve što je na nebesima i na Zemlji Allahu sedždu čini, od životinja i meleka, i oni se ne ohole. Boje se svog Gospodara iznad njih i čine ono što im se naredi.” (En-Nahl, 49–50) Dakle, nemoguće je da meleki budu neposlušni Allahu, subhanehu ve te‘ala, jer su zaštićeni od grijeha te su stvoreni da budu pokorni.
Time što Iblis nije od meleka, nije bio ni prinuđen na pokornost i imao je pravo izbora, upravo onako kao što ljudi imaju izbor. Allah, subhanehu ve te‘ala, kaže: “Mi smo mu ukazali na Pravi put, a on će biti zahvalan ili nezahvalan.”
Hasan el-Basri rekao je: “Iblis nikada nije bio melek ni koliko je treptaj oka. On je u osnovi džin, kao što je Adem u osnovi bio čovjek.”
Priče ili predaje o tome kako je Iblis bio vođa među melekima, da je bio i isticao se kao najugledniji po ibadetu i tome slično, uglavnom su israilijati (predaje od ehlul-kitabija) koji su uglavnom suprotni onome što je spomenuto u Kur’anu.
Ajet kojeg je pitalac naveo ni čim ne ukazuje na to da je Iblis bio melek, nego ukazuje na to da je bio jedan od prisutnih među njima. Stoga, na osnovu prethodnih ajeta i hadisa, možemo slobodno reći da je Iblis, Allah ga prokleo, bio nepokorni džin i nevjernik.
Allah najbolje zna!
Odgovorio: Muhammed Salih el-Munedždžid
Preveo: Harmin Suljić, prof.
Vidi manjeKako se tretira mlado u stomaku zaklane životinje?
Niste grješni zbog toga, inšallah. Kada je riječ o tom janjećem mesu, ono je također halal, jer klanje životinje ujedno je klanje onoga što je u njenom stomaku. Ebu Seid Hudri prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Klanje životinje ujedno je i klanje onoga što se nalazi u njenom stomaku.” (Ebu Davud, Tiviše
Niste grješni zbog toga, inšallah. Kada je riječ o tom janjećem mesu, ono je također halal, jer klanje životinje ujedno je klanje onoga što je u njenom stomaku. Ebu Seid Hudri prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Klanje životinje ujedno je i klanje onoga što se nalazi u njenom stomaku.” (Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže i Hakim, preko nekoliko ashaba. Imam Tirmizi i šejh Albani ovaj hadis smatraju vjerodostojnim, a Ibn Abdulberr i Ibn Hadžer dobrim. Vidjeti: Et-Temhid, 23/76, Et-Telhisul-habir, 4/1514, i Sahihul-džamia, 1/645.)
Ovo mišljenje zastupaju: Ibn Mes’ud, Ibrahim, Šabi, Tavus, Hasan, Ata, Ebu Jusuf i Muhammed od hanefijskih učenjaka, te Malik, Šafija, Ahmed i neki drugi. (Vidjeti: El-Mebsut, 12/6, El-Muhalla, 419-420, El-Mugni, 9/319, El-Medžmu, 9/69, Medžmu’ul-fetava, 26/162, Tehzibus-sunen, 8/19-21.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeŠta je odjeća isticanja?
Uzvišeni Allah dopustio je čovjeku oblačenje lijepe odjeće i da pazi na svoj izgled, a osudio je one koji zabranjuju Allahove blagodati: “Reci: ’Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’” (El-E’araf, 32.) Muslim je zabilježio Ibn Mes’udovo, radijallahu anhu,više
Uzvišeni Allah dopustio je čovjeku oblačenje lijepe odjeće i da pazi na svoj izgled, a osudio je one koji zabranjuju Allahove blagodati: “Reci: ’Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?’” (El-E’araf, 32.) Muslim je zabilježio Ibn Mes’udovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Neće ući u Džennet ko bude imao u srcu oholosti koliko zrno gorušice” ; “Čovjek voli da se lijepo obuče i da njegova obuća bude lijepa”, konstatira neko od prisutnih. Na to Poslanik, ﷺ, samo reče: “Allah je lijep i voli lijepo. Oholost je odbacivanje istine i omalovažavanje ljudi.” (Muslim)
Dakle, islam je pohvalio lijepo i uredno odijevanje, što nikada nije bilo predmet razilaženja među muslimanima općenito, a među učenjacima posebno. Međutim, šerijat je zabranio određene vrste odjeće, kako muškarcima, tako i ženama, a počiniocu je priprijetio kaznom. Jedna od zabranjenih vrsta odjeće jeste odjeća isticanja. To je odjeća za koju je Resulullah, ﷺ, u hadisu koji prenosi Ibn Omer rekao: “Ko obuče odjeću isticanja, Allah će ga ogrnuti odjećom poniženja na Sudnjem danu.” U drugoj verziji stoji: “…potom će njime potpaliti vatru džehennemsku.” (Ahmed, Ebu Davud i Ibn Madže. Navedeni su hadis u različitim verzijama dobrim ocijenili: imam Munziri, Iraki, Ibn Muflih, Busiri, Sehavi, Behuti, Adžluni i Albani. Imam Ševkani i Muhammed Han tvrde da su prenosioci ovog predanja pouzdani. Vidjeti: Ihjau ulumid-din, 4/286, s opaskama imama Irakija, El-Adabuš-šeraijje, 2/582, Misbahuz-zudžadža, 4/90, Nejlul-evtar, 2/111, El-Mekasidul-hasena, str. 668, Keššaful-kinaa, 1/381, Kešful-hafa, 2/362, Er-Revdatun-nedijja, 1/234 i 3/460, i Sahihut-tergib, 2/480.) Imam Sefarini u svome komentaru na djelo Gizaul-elbab, 2/161, kaže: “Čovjek je obukao odjeću isticanja ako se njegova odjeća razlikuje od odjeće njegovih mještana.” Imam Merdavi veli: “Pogrdno je oblačiti odjeću isticanja ili odjeću koja se ne nosi u tom istom podneblju.” Imam Ševkani napominje: “Pod odjećom isticanja misli se na odjeću kojom čovjek odudara od odjeće ostalog svijeta.” (Vidjeti: Nejlul-evtar, 2/111.) Hanefijski učenjak Ali Kari zapisao je: “Odjeća isticanja jeste, između ostalog, i odjeća kojoj se ljudi ismijavaju.” (Vidjeti: Merkatul-mefatih, 8/221.) Ibn Omer je vidio svoga sina da je obukao pohabanu odjeću, pa mu je rekao: “Skini je, to je odjeća isticanja.” (Vidjeti: Telbisu Iblis, str. 174.) Ibn Muflih naveo je nekoliko identičnih citata kojima hanbelijski učenjaci definiraju odjeću isticanja. Između ostalog, hanbelijski pravnici kažu: “Odjeća koja se razlikuje od odjeće koju nose ljudi u tvome podneblju”; “Odjeća po kojoj osoba biva prepoznatljiva kod ljudi”; “Odjeća koja nije poznata kod ljudi u tvom podneblju”; “Odjeća koja odudara od odjeće koju nose ljudi u tvojoj zemlji ili plemenu.” Nakon toga, ovi učenjaci upozorili su: “Čovjek treba oblačiti ono što oblače drugi ljudi, da ne bi upirali svoje prste u njega i ogovarali ga, pa će biti grješan kao i oni, jer ih je on naveo na grijeh.” (Vidjeti: El-Adabuš-šeraijje, 2/581, i El-Furu, 1/302.) Imam Ahmed vidio je na nekom čovjeku crno-bijeli prugasti ogrtač, pa mu je rekao: “Skini to, a obuci ono što oblače ljudi u tvome kraju.” (Vidjeti: El-Adabuš-šeraijje, 2/581.)
Ibn Abdulberr zapisao je: “Govorilo se: ’Jedi hranu koju poželiš, ali se odijevaj kako ljudi žele (tj. kako se ljudi odijevaju).” (Vidjeti: El-Adabuš-šeraijje, 2/582.) Ibnul-Kajjim je rekao: “Poslanikov, ﷺ, sunnet ukazuje da se čovjek treba odijevati kao što se odijevaju ljudi u njegovoj zemlji.” (Vidjeti: Haddus-sevb, str. 27, od šejha Bekra Ebu Zejda.) Kada definiraju odjeću isticanja, brojni drugi učenjaci kažu da je to odjeća kojom se osoba ističe među ljudima u podneblju u kojem boravi. (U vezi s tim uporediti s: Keššaful-kina, 1/381, Ed-Derari, 1/383, od imama Ševkanija, Er-Revdatun-nedijja, 3/460, i Avnul-Ma’bud, 11/51.) Centru za izdavanje pravnih rješenja, koje je pod mentorstvom dr. Abdullaha Fekiha, postavljeno je pitanje: “Kakav status ima onaj čovjek koji oblači odjeću koja nije poznata u običajnom pravu određenog podneblja, kao primjer čovjeka ili žene koji nose afganistansku odjeću u Maroku?” Nakon dužeg pojašnjenja, u odgovoru stoji: “Zaključak: ljudi se trebaju odijevati sukladno odijevanju koje vlada u njihovoj sredini, i pogrdno je izlaziti iz tog okvira. Taj izlazak je haram ako se osoba ističe svojim načinom odijevanja i bude prepoznatljiva. Ibn Madže i drugi zabilježili su hadis u kome Poslanik, ﷺ, kaže: ’Ko obuče odjeću isticanja, Allah će ga ogrnuti odjećom poniženja na Sudnjem danu.’ Odjeća isticanja jeste svaka odjeća kojom se čovjek razlikuje od drugih ljudi.” (Broj fetve, 14805.)
Šejh Bekr Ebu Zejd, nakon konstatacije da je odjeća isticanja ona odjeća koja odudara od određene sredine, kaže: “Razlog zbog kojeg pojedinci nose ovakvu odjeću jeste vjerska umišljenost, a umišljenost je bolest srca koja je opasnija od klasičnih tjelesnih bolesti.” (Vidjeti: Haddus-sevb, str. 31.) Poznato šerijatsko pravilo glasi: Običaj je mjerodavan. (Vidjeti: El-Ešbahu ven-nezair, str. 93, od imama Ibn Nudžejma, Šerhul-kavaidil-fikhijja, str. 219, od šejha Ahmeda Zerke, i El-Kavaidul-fikhijjetul-kubra, str. 325, od dr. Saliha Sedlana.) I svaki običaj koji nije u koliziji sa šerijatom validan je i ljudi su dužni postupati shodno tom običaju. Svakim odstupanjem od pravnih običajâ koji ne oponiraju šerijatu otvaraju se vrata sumnji, potvorama, ogovaranjima, predrasudama… Stoga je obaveza dosljedno slijediti ove običaje bilo da se radi o odijevanju ili drugom segmentu.
Dakle, šerijatski nije opravdano nositi odjeću koja nije poznata stanovništvu određenog podneblja. Odjeća koja se nosi u Afganistanu tretira se odjećom isticanja u Saudijskoj Arabiji, Jordanu, Alžiru i svim zemljama u kojima se ljudi ne odijevaju na takav način. Isto tako, odjeća Afganistana, Saudijske Arabije, Emirata, Maroka i drugih muslimanskih zemalja smatra se u Bosni odjećom isticanja. Pojedini muslimani iz velike ljubavi prema sunnetu odijevaju se na našim prostorima na veoma upadljiv, a za neke i provokativan način. Ljubav prema sunnetu očituje se kroz slijeđenje šerijatskih tekstova i pravila koja su iz njih izveli islamski učenjaci, a ne povođenjem za emocijama. Ko želi praktično primijeniti Poslanikov, ﷺ, sunnet, treba se odijevati na način koji je poznat ljudima, a ne suprotno tome. Ovo je, svakako, pod uvjetom da odjeća koju nose ljudi u određenoj zemlji nije u koliziji sa islamskim načinom odijevanja. Ako oponira šerijatskom načinu odijevanja, tada će musliman nosti odjeću koja liči njihovoj odjeći, ali ispunjava uvjete ispravnog odijevanja.
Ako pretpostavimo da ljudi u određenom mjestu ili zemlji nose tijesne pantalone ili prozirne, musliman će nositi široke i neprovidne pantalone. Takav je slučaj i sa ostalom odjećom. Kada se radi o uvjetima ispravne nošnje, o njima su islamski učenjaci detaljno govorili. Mi ćemo se zadovoljiti samo spominjanjem osnovnih uvjeta: prvo, da odjeća pokriva stidna mjesta; drugo, da bude široka i neprozirna; treće, da ne nalikuje odjeći suprotnog spola; četvrto, da ne nalikuje odjeći nevjernikâ; i, peto, da nije namirisana – vrijedi posebno za žene, a Allah najbolje zna
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je dozvoljena licitacija?
Da bi ovosvjetski život tekao harmonično, Uzvišeni Allah dopustio je trgovinu među ljudima. Trgovinom kupac i prodavac ostvaruju svoje koristi, i normalan ljudski život nemoguće je zamisliti bez kupoprodaje. Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je trgovina u islamu legitimna općenito, osiviše
Da bi ovosvjetski život tekao harmonično, Uzvišeni Allah dopustio je trgovinu među ljudima. Trgovinom kupac i prodavac ostvaruju svoje koristi, i normalan ljudski život nemoguće je zamisliti bez kupoprodaje.
Islamski učenjaci jednoglasni su u mišljenju da je trgovina u islamu legitimna općenito, osim nekih vidova kupoprodaje koje je šerijat zabranio. (Uporediti: El-Mugni, 4/4.) Također postoje određeni vidovi kupoprodaje oko kojih islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja, kao naprimjer, prodaja putem licitacije.
Licitacija je prodavanje određene robe tako što je prodavac ponudi po određenoj cijeni, potom prisutni nude više od početne cijene, sve dok prodavac ne pokaže svoje zadovoljstvo i pristanak na zadnju ponudu. (Vidjeti: El-Mebsut, 15/84, El-Havil-kebir, 5/344, El-Kavaninul-fikhijja, str. 198, i Tekmiletul-medžmu, 12/93.) Neki islamski učenjaci ovaj vid trgovine smatraju pokuđenim, a neki zabranjenim, dok apsolutna većina islamskih autoriteta ovakvu trgovinu smatra validnom. Ovo je stav učenjaka hanefijske, malikijske, šafijske, hanbelijske i zahirijske (bukvalističke) pravne škole. (Vidjeti: Šerhu Fethil-Kadir, 6/477, El-Mebsut, 15/76, El-Binajetu šerhul-hidaja, 8/211, El-Kavaninul-fikhijja, str. 198, El-Havil-kebir, 5/345, El-Mugni, 4/300, El-Muhalla, 8/447, Es-Sejlul-džerrar, 3/85.) Štaviše, kada je riječ o ovom pitnaju, neki islamski učenjaci pozivali su se na konsenzus pravnika, ali poznato je da su Ishak, Ata i neki drugi ovu vrstu kupoprodaje smatrali zabranjenom. Ako se pod tim konsenzusom mislilo na konsenzus pet pravnih škola, tada je ta njihova tvrdnja prihvatljiva, u protivnom nije. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, ﷺ, prodao prekrivač i posudu jednog čovjeka za dva dirhema licitacijom. (Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Dija Makdisi u djelu El-Muhtara, 6/246-250.) Imam Tirmizi predanje smatra dobrim. Međutim, njegovu su autentičnost porekli imam Buharija, Ibn Kattan Farisi, Ibn Hadžer, Zejlei i neki drugi muhaddisi, što se preferira kod hadiskih stručnjaka. Omer, Mugira b. Šuba, Mudžahid, Ata, Omer b. Abdulaziz, Ibn Sirin i neki drugi prodavali su robu putem licitacije. (Ibn Ebu Šejbe, 6/456, Abdurrezzak, 8/236-237, i Ibn Hazm, 8/488.)
Shodno slobodnom izboru, odnosno prisiljenosti, prodaja putem licitacije se dijeli na: prvo, izborna licitacija (muzajedetun ihtijarijja) u kojoj prodavac prodaje robu svojom željom po najvećoj ponuđenoj cijeni; i, drugo, prisilna licitacija (muzajedetun idžbarijja) u kojoj nadređeni organi vlasti (kadija, sultan ili posebne institucije ovlaštene za otuđivanje imovine) prodaju imovinu bez pristanka vlasnika iz određenog razloga, kao naprimjer, izmirivanje duga ili tome slično.
Shodno načinu prezentiranja robe, prodaja putem licitacije dijeli se također na dvije vrste: prvo, javna prodaja (ardun aleni), a to je najčešći vid licitacije gdje učestvuju svi zainteresirani, bilo da se radi o institucijama ili pojedincima; i, drugo, tajna prodaja (ardun sirri ili mezarîf), a to se najčešće odvija među firmama, udruženjima, državnim institucijama i sl.
Neophodno je potcrtati razliku između licitacije i nedžeša. Naime, nedžeš je prodaja u kojoj jedna osoba nudi veću svotu za izloženi proizvod, ali ne želi kupiti ponuđenu s ciljem da doprinese prodavcu na račun kupacâ koji povećavaju ponudu zbog te osobe. Postoje jasni hadisi u kojima Allahov Poslanik, ﷺ, zabranjuje nedžeš. Ove hadise zabilježili su imam Buharija i Muslim preko Ebu Hurejre i Ibn Omera. Stoga su islamski učenjaci osudili nedžeš, koji je, zapravo, čista obmana i prevara poštenih kupaca. (El-Mugni, 4/300, Medžmu’ul-fetava, 28/73, El-Vesit, 2/84-85, Et-Temhid, 13/348-349, El-Muhalla, 8/448, i Šerhu Fethil-Kadir, 6/476.) A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je dopušteno kupiti dionicu u fabrici koja proizvodi halal stvari, ali uzima kamatne kredite?
Musliman mora voditi računa da imetak koji zarađuje bude iz čisto halal izvora. Ako u njegovoj zaradi ima sumnje, bolje mu je kloniti se takvog posla, na osnovu hadisa: “Halal je jasan i haram je jasan, a između toga su nejasne stvari koje ne poznaje većina ljudi; ko ih se sačuva, sačuvao je svoju čviše
Musliman mora voditi računa da imetak koji zarađuje bude iz čisto halal izvora. Ako u njegovoj zaradi ima sumnje, bolje mu je kloniti se takvog posla, na osnovu hadisa: “Halal je jasan i haram je jasan, a između toga su nejasne stvari koje ne poznaje većina ljudi; ko ih se sačuva, sačuvao je svoju čast i vjeru, a ko upadne u njih, upao je u haram.” (Buharija i Muslim.)
Savremeni islamski učenjaci raspravljali su o pitanju kupovine dionica u institucijama koje u osnovi rade halal posao, ali se bave kamatom. Kao u mnogim savremenim pitanjima, tako i u ovom islamski učenjaci imaju različite stavove. Jedne skupina učenjaka zabranjuje ovakvu vrstu poslovanja pozivajući se na brojne opće argumente iz Kur’ana i hadisa koji zabranjuju kamatu, kao i na riječi Uzvišenog Allaha: “I potpomažite se u dobročinstvu i bogobojaznosti, a ne u griješenju i neprijateljstvu…” (El-Maide, 2.)
Pored hadisa koji zabranjuju kamatu, ovi se učenjaci pozivaju i na Poslanikove, ﷺ, riječi: “Zato se klonite svega što vam zabranim, a od onoga što vam naredim uradite onoliko koliko možete.” (Buharija i Muslim.) A pozivaju se i na pravilo: Kada dođu u koliziju halal i haram, haram dominira. (Vidjeti: El-Ešbahu ven-nezair, str. 105, od imama Sujutija.) Ovo mišljenje zastupa većina savremenih učenjaka kao i Stalni kolegij za naučna istraživanja i fetve. (Vidjeti: Fetavel-ledžnetid-daima, 13/407-408, i El-Eshumu ves-senedat, str. 141, od dr. Ahmeda Halila.)
Druga skupina islamskih učenjaka dopušta da se čovjek uortači s ovakvim institucijama, ako njen poslovni ustav nije precizirao da je kamatno poslovanje primarni ili sekundarni izvor zarade. Za ovo mišljenje opredijelili su se Ibn Usejmin, Abdullah b. Menia i neki drugi. (Vidjeti: El-Eshumu ves-senedat, str. 146.) Ovi učenjaci kao argument koriste opća šerijatska pravila kao i pravilo prijeke potrebe. Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: “Miješanje halala s haramom može biti na dva načina (…); i, drugo, zabranjeni ugovori koji sadrže kamatu ili kocku. Kada se ovo pomiješa s halal imetkom, neće cijeli imetak biti haram, već treba odvojiti jedan od drugoga, i za svaki od dva imetka postoje kategorije koje ga mogu i smiju koristiti.” (Vidjeti: Medžmu’ul-fetava, 29/153.)
Ako nepristrasno pogledamo u argumente jedne i druge skupine, vidjet ćemo da prva skupina islamskih učenjaka ima jasnije i ispravnije argumente, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeJe li mi ispravan namaz ako sam promašio par stepeni pravac kible?
Nije problematično ako čovjek za nekoliko stepeni promaši pravac kible i obavi namaz. To se, dakako, odnosi na čovjeka koji se ne nalazi u Haremi-šerifu. Onaj ko obavlja namaz u Haremu mora biti okrenut tačno prema Kabi. Učenjaci su rekli da se onaj ko vidi Kabu mora okrenuti izravno prema njoj, pa,više
Nije problematično ako čovjek za nekoliko stepeni promaši pravac kible i obavi namaz. To se, dakako, odnosi na čovjeka koji se ne nalazi u Haremi-šerifu. Onaj ko obavlja namaz u Haremu mora biti okrenut tačno prema Kabi. Učenjaci su rekli da se onaj ko vidi Kabu mora okrenuti izravno prema njoj, pa, prema tome, mora ponoviti namaz onaj ko se u Haremu ne okrene prema prema Kabi, već prema strani na kojoj se Kaba nalazi. Evo o tome Allahovih, dželle šanuhu, riječi: “…okreni zato svoje lice prema Časnom hramu! I ma gdje bili, okrenite lica svoja na tu stranu…” (el-Bekara, 144). A onaj ko je udaljen od Kabe toliko da je ne može vidjeti, pa makar se nalazio u Meki, mora se okrenuti u pravcu u kojem se nalazi Kaba, te ne smeta ako se unekolike okrene ustranu. Zbog toga se Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, obratio stanovnicima Medine: “Kibla se nalazi između istoka i zapada” (Ibn Madža, 1011, i el-Hakim, 1/225. Ovaj su hadis prihvatili hadiski stručnjaci el-Hakim i ez-Zehebi). Stanovnici Medine okreću se u namazu prema jugu, pa se u pogledu njih kibla nalazi između istoka i zapada. Onima u odnosu na koje se kibla nalazi na zapadnoj strani reći ćemo da se prilikom obavljanja namaza okrenu između juga i sjevera.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeTreba li nijet donijeti riječima?
U hadisu koji su zabilježili el-Buhari i Muslim stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Djela se cijene prema namjerama i svakom pripada ono što je naumio…” Nijet se donosi srcem i nema potrebe da se donosi riječima. Kad čovjek pođe uzeti abdest, već je donio nijet. I nemoviše
U hadisu koji su zabilježili el-Buhari i Muslim stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Djela se cijene prema namjerama i svakom pripada ono što je naumio…” Nijet se donosi srcem i nema potrebe da se donosi riječima. Kad čovjek pođe uzeti abdest, već je donio nijet. I nemoguće je da čovjek koji nije primoran učini bilo koje djelo bez nijeta. Zato su neki islamski autoriteti kazali: “Da Allah, dželle šanuhu, od nas zahtijeva da učinimo djelo bez nijeta, zahtijevao bi da učinimo ono što nismo u stanju.” Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi, radijallahu anhum, nisu donosili nijet riječima. Oni koji nijet donose riječima čine to ili iz neznanja, ili zbog slijepog slijeđenja onih islamskih učenjaka koji su kazali da nijet treba donijeti riječima kako bi čovjek pomoću riječi potvrdio ono što se nalazi u njegovu srcu. A to njihovo obrazloženje, međutim, nije ispravno. Da je izgovaranje nijeta bilo propisano, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, objasnio bi to svojim sljedbenicima riječima ili praktično. A Allah je pokrovitelj uspjeha.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba
Vidi manje