Kad je riječ o namazu koji čovjek ne obavi u pravcu kible, mogu postojati dvije mogućnosti.

Prva je mogućnost da se čovjek nalazi na putu, odnosno da bude oblačno, pa ne može ustanoviti u kojem se pravcu nalazi kibla, te obavi namaz nakon što uloži napor u određivanje pravca kible i naposlijetku ustanovi da je namaz obavio u pogrešnom pravcu. U toj situaciji ne mora ništa poduzeti jer je dao sve od sebe da ustanovi u kojem se pravcu nalazi kibla. Svevišnji Allah rekao je: “…zato se Allaha bojte koliko god možete…” (et-Tegabun, 16). A tu je i hadis: “Sustegnite se od onog što vam zabranim, a od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete” (el-Buhari, 7288, i Muslim, 1337). U vezi s okretanjem prema kibli Svemogući Allah objavio je: “A Allahov je i istok i zapad; kud god se okrenete – pa tamo je Allahova strana. Allah je, zaista, neizmjerno dobar i On sve zna.” (el-Bekara, 115)

Druga je mogućnost da se čovjek nalazi ondje gdje može nekog upitati u vezi s pravcem kible, ali to ne učini. U toj situaciji mora ponoviti namaz, bez obzira na to ustanovio svoju grešku tokom ili poslije isteka namaskog vremena. Čovjek je u toj situaciji nehotice pogriješio, ali je i učinio grijeh: pogriješio je zato što namaz nije obavio u pravcu kible, a grijeh je učinio zato što se nije raspitao o pravcu kible, a mogao je.

Valja znati da nije problematično ako čovjek za nekoliko stepeni promaši pravac kible okrenuvši se na desnu ili lijevu stranu, na temelju Poslanikovih riječi koje je uputio stanovnicima Medine: “Kibla se nalazi između istoka i zapada” (Ibn Madža, 1011, i el-Hakim, 1/225. Ovaj su hadis prihvatili hadiski stručnjaci el-Hakim i ez-Zehebi). Onima u odnosu kojih se kibla nalazi na južnoj ili na sjevernoj strani reći ćemo da se prilikom namaza okrenu između istoka i zapada, a onima u odnosu na koje se kibla nalazi na zapadnoj ili istočnoj strani kazat ćemo da se prilikom namaza okrenu između juga i sjevera.

Koristim se ovom prilikom da ukažem na to da se onaj ko se nalazi u Haremi-šerifu i vidi Kabu mora prilikom obavljanja namaza okrenuti izravno prema njoj, te nije dovoljno da se okrene prema strani na kojoj se nalazi Kaba, jer se on u toj situaciji ne smatra jednim od onih što su se okrenuli prema Kabi. Vidio sam da se mnogi ljudi, dok obavljaju namaz u Haremu, ne okrenu prema kibli jer saf bude dug. I to je odista golema greška koju muslimani moraju uočiti i moraju je ispraviti.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Preovladava mišljenje onih učenjaka koji kažu da nije uvjet da na rukama ostane prašina od zemlje kojom se uzima tejemum. U skladu s tim mišljenjem, ispravno je uzeti tejemum blatom, premda na njemu nema prašine. To je tako, jer je Allah, dželle šanuhu, rekao: “…onda rukama svojim čistu zemlju dotaknite i njima preko lica svojih i ruku svojih pređite…” (el-Maida, 6), i jer su Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi putovali i kroz pustinju na koju bi pala kiša pa su uzimali tejemum čistom zemljom, onako kako je to Allah, dželle šanuhu, naredio. Valja znati i to da je sunnet puhnuti u dlanove nakon što se dotakne čista zemlja (o tome se govori u hadisu koji je zabilježio imam el-Buhari, 338).

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Poremećaj u menstrualnom ciklusu otvara mnoge dileme u pogledu čistoće, namaza i drugih vjerskih propisa koji se za to vežu. S obzirom na to da se mjesečni ciklus (hajz) mijenja shodno životnoj dobi i tjelesnom stanju žene, potrebno je ukazati na pravila koja reguliraju ovaj propis na osnovu kojih žena može znati propise čistoće ma kakve se promjene desile.

Prvo: Kod većine žena mjesečnica traje šest ili sedam dana, a period čistoće dvadeset tri ili dvadeset četiri dana, ali dešava se i da traje više ili manje od toga. Mnogi islamski pravnici mišljenja su da mjesečni ciklus žene traje najkraće noć i dan, a najduže petnaest dana. Ibn Tejmijja smatra da ne postoji najkraća i najduža granica, nego kad god se pojavi krv hajza sa svojim poznatim karakteristikama, to se smatra menstruacijom, bez obzira trajala ona dugo ili kratko. Rekao je: “Hajz je naziv za koji je Uzvišeni Allah vezao mnoge propise u Kur’anu i sunnetu, ne odredivši njegov najkraći i najduži period, niti dužinu perioda čistoće između dva hajza, iako je to pitanje učestalo i ummet je u potrebi za poznavanjem njegovih propisa. Lingvistički, hajzom se naziva, bez razlike, duži ili kraći period, a ko u tome odredi neku granicu, nije postupio u skladu sa Kur’anom i sunnetom.” (Medžmuul-fetava, 19/237)

Drugo: Završetak ciklusa prepoznaje se po jednom od dva znaka:

– pojava bijele tekućine koju maternica ispušta na kraju ciklusa,

potpuni prestanak istjecanja krvi.

Ashabijke su pitale Aišu, radijalahu anhuma, o znakovima po kojima se prepoznaje prestanak hajza i o situaciji kada na pamuku, nakon što ga stave na stidno mjesto, ostanu tragovi žute tekućine, a on je govorila: “Ne požurujte (ne mislite da je hajz završio) sve dok ne vidite bijelu tekućinu.” (imam Malik, El-Muvetta, br. 128, Bejheki fil-kubra, br. 1486, hadis je sahih po ocjeni Albanija, Irvaul-galil, br. 198)

Ako se nakon završetka uobičajenog ciklusa ponovo pojavi žuta ili smeđa tekućina, pojava te tekućine ne tretira se hajzom. Na to ukazuje predaja Ummu Atijje, radijallahu anha: “Žutu i smeđu tekućinu, nakon čistoće, nismo smatrali ničim.” (Ebu Davud, br. 307, hadis je sahih po ocjeni Albanija, a Buharija ga bilježi bez riječi “nakon čistoće”, br. 326) “Nismo smatrali ničim”, tj. nismo smatrali hajzom, međutim, pojava te tekućine kvari abdest. Ako se ova žuta ili smeđa tekućina pojavljuje u uobičajenom periodu ciklusa ili prije pojave znakova završetka hajza, tretira se hajzom.

Treće: O pitanju prestanka istjecanja krvi u periodu mjesečnog ciklusa, kao naprimjer da jedan dan postoji curenje, a drugi ne i sl., učenjaci imaju dva različita mišljenja:

Hanefijski i šafijski mezheb stanovišta je da se čistoća koja se pojavi u periodu hajza također tretira hajzom. Ovo mišljenje izabrao je Ibn Tejmijja, jer se u tom slučaju bijela tekućina, koja je znak čistoće, nije pojavila, te kada bi se tretiralo čistoćom, to bi bila teškoća, jer žena bi bila obavezna kupati se svaki ili svaki drugi dan.

Malikijski i hanbelijski mezheb stanovišta je da se vrijeme u kojem se pojavljuje krv tretira hajzom, a da se vrijeme u kojem nema krvi tretira čistoćom, osim ako to stanje potraje više od petnaest dana, onda je to istihaza o kojoj će kasnije biti više riječi. Prema ovom mišljenju, kada prestane krvarenje, žena je dužna okupati se i tretira se čistom, a kada se ponovo pojavi krv, smatra se da je opet u hajzu. Ovo je mišljenje preferirajuće, jer krvarenje je znak hajza, a prestanak curenja znak je čistoće, osim ako prestanak krvarenja traje kraće od jednog dana, u tom slučaju neće se tretirati čistoćom, kao što to ističe hanbelijski učenjak Ibn Kudama, jer obaveznost kupanja u kraćem periodu od toga predstavlja teškoću. Prema tome, prekid kraći od jednog dana ne smatra se čistoćom osim ako na to ukazuju posebne okolnosti, kao naprimjer da se prekid pojavi na kraju uobičajenog perioda mjesečnice ili da se pojavi bijela tekućina koja je znak završetka ciklusa. (El-Mugni, 1/399; Mevsuatul-fikhijetul-kuvejtije, 18/304; Ibn Usejmin, Ahkamud-dimait-tabiijje, 11)

Četvrto: Menstrualni ciklus može postati duži u odnosu na uobičajeno trajanje, ali isto tako može postati i kraći. Sve dok traje curenje krvi tipičnih karakteristika, koje će kasnije biti pojašnjene, smatra se da je žena u hajzu. Ako žena vidi znakove čistoće i vjeruje da je ciklus prestao te se okupa, tretira se čistom, a ako ponovo uoči krv hajza, to se tretira nastavkom prethodnog menstrualnog ciklusa i ponovo će ostaviti namaz i sve što je hajzom zabranjeno. Međutim, ako se krvarenje nakon čistoće pojavljuje tokom većine vremena ili na način da žena zna da to nije hajz, onda se ta krv tretira istihazom. Stalnoj komisiji za fetve u Saudijskoj Arabiji postavljeno je sljedeće pitanje: “Mjesečni ciklus kod mene nekad traje devet, a nekad deset dana. Nakon što postanem čista i radim kućne poslove, ponovo mi se pojavi krvi u isprekidanim intervalima. Kada mi se ponovo vrati krv nakon uobičajenog ciklusa, da li mi je dozvoljen post, namaz i obavljanje umre?”, na koje je dat sljedeći odgovor:

Mjesečni ciklus kod tebe traje u onom periodu u kojem ti obično dolazi hajz, a to je deset ili devet dana. Kad krv prestane curiti nakon devet ili deset dana, okupaj se i klanjaj, posti i obavljaj tavaf, a tvom mužu je dozvoljen odnos s tobom. Krv koja se pojavi nakon uobičajenog ciklusa, zbog kretanja pri poslu ili nečeg drugog neočekivanog, nije krv hajza, nego je to krv koja se pojavljuje zbog određene bolesti i poremećaja i ta krv ne sprečava te da klanjaš, postiš, tavafiš i tome slično, nego je očisti poput ostalih nečistoća, zatim uzmi abdest za svaki namaz te klanjaj, tavafi, uči Kur’an i sl.” (Fetaval-ledžne, 5/388)

Peto: Stalno istjecanje krvi ili sa kraćim prekidima, kao što je dan ili dva u mjesecu, naziva se istihaza. U pravilu, krv koja se pojavljuje kod žene tretira se hajzom osim ako je curenje kontinuirano i traje većinu mjeseca, po mišljenju Ibn Tejmijje, ili traje više od petnaest dana, prema mišljenju većine učenjaka, u tom slučaju tretira se istihazom. Krv istihaze razlikuje se od krvi hajza u sljedećem:

–    Krv hajza je crne boje, dok je krv istihaze prirodna boja krvi.

–    Krv hajza je gusta, dok je krv istihaze rijetka.

–    Krv hajza je neugodnog mirisa, za razliku od krvi istihaze.

–    Krv hajza izlazi iz maternice, a krv istihaze iz vene.

–    Krv hajza se ne gruša kada se pojavi, za razliku od krv istihaze.

Propisi istihaze razlikuju se od propisa hajza u tome da se za vrijeme hajza žena tretira nečistom i u tom periodu ostavlja namaz, dok se u istihazi tretira čistom i ne ostavlja namaz. Međutim, žena u istihazi će, ako je curenje konstantno ili se pojavi prije nastupanja sljedećeg namaza, očistiti se pred svaki namaz i spriječiti izlazak krvi uloškom i sl., zatim će se abdestiti i klanjati. Ako se nakon čišćenja i abdesta, za vrijeme namaza pojavi krv istihaze, to neće pokvariti namaz.

Šesto: Istihaza može imati tri različita stanja:

a) Prije pojave istihaze žena je imala poznat period u kojem je nastupao mjesečni ciklus. U tom slučaju će taj isti period tretirati hajzom, a ostalo vrijeme istihazom. Kao naprimjer, žena ima redovan ciklus u trajanju od šest dana na početku svakog hidžretskog mjeseca, zatim joj se pojavi istihaza, tako da ima konstantno curenje, u tom slučaju prvih šest dana svakog hidžretskog mjeseca je hajz, a ostalo vrijeme istihaza. Na to ukazuje predaja u kojoj se navodi da je Fatima bint Ebu Hubejš rekla: “Allahov Poslaniče, meni stalno dolazi krv tako da nikad nisam čista, da li ću ostaviti namaz?” “Ne, to je krv iz vene. Ostavi namaz onoliki broj dana koliko ti je trajao hajz, a zatim se okupaj i klanjaj”, odgovorio je Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam. (Buhari, br. 325).
b) Prije pojave istihaze žena nije imala kontinuiran mjesečni ciklus, nego se pojavom menstruacije pojavila i istihaza. U ovom slučaju mjerilo prepoznavanja hajza je razlika u karakteristikama krvi. Ako žena može prepoznati krv hajza na osnovu boje, mirisa, bolova koji prate njenu pojavu i sl., period u kojem se pojavljuje takva krv je hajz, a ostalo vrijeme, kada se pojavljuje krv drugih karakteristika, jeste istihaza. Dokaz za to jesu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene Fatimi bint Ebu Hubejš: “Kada se pojavi krv hajza, to je crna krv, neugodnog mirisa, i tada ostavi namaz, a kada bude drugačije, abdesti se i klanjaj, jer to je krv iz vene.” (Ebu Davud, br. 286, i Hakim, br. 618, hadis ima slabosti, ali su učenjaci prihvatili postupanje po njemu)
c) Prije pojave istihaze žena nije imala kontinuiran mjesečni ciklus niti je u stanju razlikovati krv hajza od krvi istihaze, i u tom slučaju ravnat će se prema ciklusu većine žena tako da se tretira da je u hajzu šest ili sedam dana počevši od prvog vremena u kojem je vidjela krv, a nakon toga u istihazi. Naprimjer, ako vidi krv petog u mjesecu, zatim curenje traje a ne uočava se razlika na osnovu koje bi se prepoznala krv hajza, u tom slučaju žena će biti u hajzu šest ili sedam dana počevši od petog dana svakog mjeseca. Dokaz za to jesu riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućene Hamni bint Džahš, radijallahu anha, ashabijki kojoj se pojavila istihaza: “U hajzu si šest ili sedam dana, a zatim se okupaj…” (Ahmed, br. 27514, Ebu Davud, br. 287, Tirmizi, br. 128, hadis je hasen po ocjeni Albanija) Poslanikove riječi: “šest ili sedam dana”, znače da treba vidjeti šta je od to dvoje bliže njenom stanju ravnajući se prema ženama iz svoje rodbine i ženama njene starosti.

Uzvišeni Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba