Voda zemzem datira od vremena Ibrahima, alejhis-selam, i izvire u neposrednoj blizini Kabe. Taj blagoslovljeni izvor omogućio je normalan život onima koji su boravili kod časnog Hrama i onima koji su ga posjećivali. Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolja voda na zemljinoj površini jeste voda zemzem; ona je hrana gladnom, a lijek bolesnom.” (Taberani, 11/80-81/11167, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 3/286, i Es-Silsiletus-sahiha, 3/44-45.) Povodeći se za ovim hadisom, neki učenjaci smatraju da je voda zemzem bolja od izvora Kevser. (Vidjeti: Fethul-Kadir, 3/599, i 5/490, i Et-Teberruk, str. 282, od dr. Nasira Džedija.) Ali ovo njihovo mišljenje nije jako jer se hadis odnosi na ovosvjetske vode, kako stoji u prethodnom hadisu: “Najbolja voda na zemljinoj površini…”, a izvor Kevser vezan je za ahiret, a ne za ovaj svijet.

Ibn Abbas veli: “Vodu zemzem nazivali smo vodom koja utoljava glad, i smatrali smo je velikom blagodati kada je riječ o prehranjivanju porodice.” (Abdurrezzak, 5/117/9120, Ibn Ebu Šejbe, 3/262/14131, Fakihi, 2/36/1094, i Taberani, 10/271/10637, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 3/286, Es-Silsiletus-sahiha, 6/419-421, i Sahihut-tergib, 1/41.)

Nakon što je Ebu Zerr vidno udebljao bez konzumiranja hrane, a pijući isključivo vodu zemzem trideset dana, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji je zabilježio Muslim, rekao je: “Voda zemzem blagoslovljena je, ona je hrana gladnom.” Šejhul-islam Ibnul-Kajjim napominje: “Mnogo nas se, Allahovim dopuštenjem, izliječilo vodom zemzem od raznih bolesti. Vidio sam čovjeka koji se hranio samo zemzemom, pijući ga oko pola mjeseca, ili više od toga, i nije osjećao glad. Tavafio bi oko Kabe kao i drugi ljudi. Pričao mi je da bi ponekad živio samo od zemzema oko četrdeset dana i imao bi dovoljno snage da posti, tavafi i spolno opći sa suprugom.” (Vidjeti: Zadul-mead, 4/393.) U drugom djelu Ibnul-Kajjim kaže: “Razbolio sam se u Mekki i liječio se učeći na zemzem i pijući ga, pa sam ozdravio. Nakon toga često sam se liječio na ovaj način od raznih bolesti i uvijek bi mi to pomoglo.” (Vidjeti: Et-Tibbun-Nebevi, str. 130.)

Kada je Džibril, alejhis-selam, rasporio Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, prsa, njegovo je srce isprao vodom zemzem. (Buharija i Muslim.) Komentirajući ovaj hadis, imam Ajni zapisao je: “Činjenica da su Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, prsa isprana isključivo vodom zemzem ukazuje nam na prednost ove vode nad drugim vodama.” (Vidjeti: Umdetul-kari, 9/277.)

Džabir prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Voda zemzem djeluje za ono za šta se pije.” (Ibn Madže, Hakim i Ahmed, 3/357/14892. Imam Munziri, Dimjati i Albani ovaj hadis smatraju dobrim. Vidjeti: Sahihul-metdžerir-rabih, str. 194, Sahihut-tergib, 1/41, Es-Silsiletus-sahiha, 2/543-544, i Irvaul-galil, 4/320.)

Ibn Abbas prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Razlika između vjernika i licemjera jeste u tome što licemjeri ne mogu napuniti stomak zemzemom.” (Ibn Madže, Abdurrezzak i Taberani, 11/101/11246, sa slabim lancem prenosilaca. Vidjeti: Irvaul-galil, 4/325.) Ovaj isti ashab prenosi predanje u kojem stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao sljedeće: “Temperatura je rezultat džehennemske vrućine pa je oborite vodom zemzem.” (Buharija, Nesai i Ahmed, 1/291/2649, i ovo je njegova verzija.) Navode se i neke druge odlike zemzema, ali predanja koje o tome govore nisu autentična, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Riječi: “Bolje je namaz klanjati nego spavati” dodaju se na prvi, a ne na drugi sabahski ezan, na temelju hadisa: “Kad budeš učio prvi sabahski ezan, dodaj riječi: ‘Bolje je namaz klanjati nego spavati!’” (Ahmed, 3/408)

Ovdje, međutim, treba znati da se pod sintagmom prvi sabahski ezan, koja je upotrijebljena u hadisu, podrazumijeva ezan koji se uči nakon nastupanja namaskog vremena; to je prvi ezan, a drugi ezan jest ikamet: i ikamet se naziva ezanom, pozivom. El-Buhari i Muslim zabilježili su sljedeći Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: “Između svaka dva poziva može se obaviti dobrovoljni namaz” (el-Buhari, 627, i Muslim, 304), a značenje je ovo: između ezana i ikameta može se obaviti dobrovoljni namaz. Imam el-Buhari zabilježio je predanje u kojem se kaže da je vladar pravovjernih Osman, radijallahu anhu, zarad džuma-namaza uveo treći ezan (to jest drugi, jer se i ikamet naziva ezanom, pozivom na namaz).

Dakle, Bilalu, radijallahu anhu, naređeno je da riječi: “Bolje je namaz klanjati nego spavati” doda prilikom učenja prvog sabahskog ezana. Ezan koji se uči prije nastupanja zore nije ezan zarad sabah-namaza. El-Buhari i Muslim zabilježili su da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bilal uči ezan potkraj noći da bi probudio one koji spavaju i da bi završili dobrovoljni namaz oni koji klanjaju.” Dakle, pomoću tog ezana Bilal je objema kategorijama najavljivao da je vrijeme za konzumiranje hrane koja se jede prilikom sehura. Imami el-Buhari i Muslim zabilježili su da se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obratio Maliku b. el-Huvejrisu: “Kad nastupi namasko vrijeme, neka jedan od vas prouči ezan”, a sabah-namaz nastupa nakon pojave zore.

Nije ispravno prosuđivanje onih ljudi koji smatraju da se sintagma prvi sabahski ezan odnosi na ezan koji se uči prije pojave zore. Neki ljudi vele: “Riječi: ‘Bolje je namaz klanjati nego spavati!’ izgovaraju se tokom ezana koji se uči prije zore, jer se ove riječ odnose na obavljanje dobrovoljnog namaza. Samo se za dobrovoljni namaz može reći: ‘Bolje je namaz klanjati nego spavati!’” Naime, kako se komparativ bolje može upotrijebiti za ono što nije farz, isto se tako može upotrijebiti i za strogu obavezu. Evo za to dva primjera: “O vjernici, hoćete li da vam ukažem na trgovinu, ona će vas spasiti patnje nesnosne: u Allaha i Poslanika Njegova vjerujte i imecima svojim i životima svojim na Allahovu se putu borite – to vam je, da znate, bolje…” (es-Saff, 10, 11) ; “O vjernici, kad se u petak na namaz pozove, kupoprodaju ostavite i pođite namaz obaviti – to vam je bolje neka znate!” (el-Džumua, 9)

Šejh Muhammed b. Usejmin

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

U vezi s ovim pitanjem islamski učenjaci imaju osam mišljenja, koja je naveo Ibn Hadžer u djelu Fethul-Bari, 10/306. Iz predanja koje je su preko Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, s dobrim lancem prenosilaca zabilježili Ebu Davud, Ahmed i neki drugi muhaddisi zaključuje se da je muškarcima zabranjeno oblačenje odjeće crvene boje.

Međutim, imam Muslim zabilježio je predanje u kojem Ebu Džuhajfa, radijallahu anhu, pripovijeda da je Resulullah, ﷺ, oblačio crveni jemenski ogrtač. A učenjaci su na nekoliko načina pokušali uskladiti prethodna dva hadisa. Najprihvatljiviji način jeste onaj koji je odabrao Ibnul-Kajjim u djelu Zadul-mead. Naime, on tvrdi da su jemenski ogrtači većinom prugasti (tj. nisu čisto crvene boje). Po njemu, Ibn Amrovo, radijallahu anhu, predanje odnosi se na odjeću čisto crvene boje, a Ebu Džuhajfino odnosi se na onu odjeću koja je manje ili više protkana drugim bojama, a Allah najbolje zna. Učenjaci šafijske i malikijske pravne škole dopuštaju oblačenje odjeće crvene boje u svakom slučaju. (Vidjeti: Tuhfetul-ahvezi, 5/319.) A hanefije i hanbelije to smatraju pokuđenim. (Vidjeti: El-Insaf, 1/481, i El-Bahrur-raik, 2/171.)

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović