Šerijatski dokazi iz Kur’ana i hadisa ukazuju na to da je proslava rođendana novotarija u vjeri koja nema osnove u čistom šerijatu. Nije dozvoljeno odazivati se pozivima na takve svečanosti, jer se to smatra podrškom novotarijama. Uzvišeni Allah kaže: “Zar oni da imaju bogove koji im propisuju da vjeruju u ono što Allah nije naredio?” (Eš-Šura, 21) Na drugom mjestu kaže: “A tebi smo poslije odredili da u vjeri ideš pravcem određenim, zato ga slijedi i ne povodi se za strastima onih koji ne znaju, jer te oni nikako ne mogu od Allahove kazne odbraniti; nevjernici jedni druge štite, a Allah štiti one koji Ga se boje i grijeha klone.” (El-Gašija, 18–19) Allah, dž. š., također kaže: “Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje i ne uzimajte, pored Njega, nekog drugog kao zaštitnika! A kako vi malo pouku primate!” (El-A‘raf, 3)

Postoji vjerodostojan hadis u kojem se navodi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko uradi neko djelo koje nema uporišta u našoj vjeri – to se odbacuje.” (Muslim) U drugom hadisu kaže: “Najbolji govor jeste Allahova Knjiga, a najbolja uputa jeste uputa Muhammeda, ﷺ. Najgore stvari jesu novotarije i svaka novotarija je zabluda.” Postoje mnogi hadisi u ovom smislu.

Pored toga što su ove svečanosti ružne novotarije koje nemaju osnove u vjeri, one predstavljaju poistovjećivanje sa židovima i kršćanima u njihovom proslavljanju rođendana. Poslanik, ﷺ, upozorava na njihove običaje i kaže: “Vi ćete u potpunosti slijediti običaje onih prije vas, pa kad bi oni ušli u gušterovu rupu, i vi biste to uradili.” Ashabi su upitali: “Božiji Poslaniče, jesu li to židovi i kršćani?” On odgovori: “A ko drugi!?” (Buhari i Muslim) Riječi: “A ko drugi”, znače: Upravo se na njih misli. Poslanik, ﷺ, također kaže: “Ko oponaša neki narod – on je od njih.” (Fetava islamijja, 1/115)

Muhammed Salih Munedždžid, Odgovori o islamskom vjerovanju, str. 110.

Nije dozvoljeno dvolično komunicirati s ljudima, na osnovu riječi Vjerovjesnika, ﷺ: “Naći ćete da su najgori ljudi dvoličnjaci, oni koji se pred jednim pojave sa jednim, a pred drugim ljudima sa drugim licem.”

To znači da zbog ovosvjetskih dobiti u lice hvale čovjeka i u tome pretjeruju, a zatim u odsustvu tog čovjeka kude ga i omalovažavaju i to rade sa većinom onih koji im se ne sviđaju.

Dužnost onoga ko zna za nekog takvog jeste da ga posavjetuje i upozori na ovaj postupak koji spada u osobine munafika i da će ljudi otkriti ove njegove pokuđene osobine, pa će ga prezirati, izbjegavati i biti oprezni i on neće postići svoje ciljeve.

A ako ne bi poslušao savjet, dužnost je tada upozoravati na ovog čovjeka i njegove postupke, makar i iza njegovih leđa, na osnovu hadisa: “Spominjite razvratnika onakvog kakav jeste kako bi ga se ljudi čuvali.”

Šejh Ibn Džibrin

Fetve o ženskim pitanjima, str. 174, sakupio Muhammed el-Musnid

Uzimanje i davanje kamate generalno je zabranjeno jasnim kur’anskim i hadiskim tekstovima i konsenzusom islamskih učenjaka. Kada je riječ o uzimanju kamate, nema razlike između muslimana i nemuslimana, bilo da se bori protiv islama ili je u primirju s muslimanima, jer ovi argumenti nisu napravili razliku između tih kategorija ljudi, i to je stav većine islamskih učenjaka, za razliku od nekih pravnika koji su dopustili uzimanje kamate u nevjerničkoj zemlji koja se bori protiv muslimana. (Vidjeti: El-Umm, 9/507, El-Mebsut, 14/56, El-Muhalla, 8/514, El-Mugni, 4/176, Šerhu Fethil-Kadir, 7/38, El-Medžmu, 9/375-376, El-Binajetu šerhul-hidaja, 8/299-300, El-Insaf, 5/52-53, Es-Sejlul-džerrar, 3/154.)

Najjači dokaz učenjaka koji dopuštaju uzimanje kamate u ovom slučaju jeste hadis koji se pripisuje Poslaniku, ﷺ, a u kojem stoji sljedeće: “Nema kamate u neprijateljskoj zemlji između muslimana i nevjernika koji se bori protiv islama.” (Ovaj hadis nema nikakve osnove niti je uopće zabilježen u hadiskim zbirkama. Vidjeti: El-Umm, 9/507, El-Medžmu, 9/376, Nasbur-raja, 4/44, Ed-Diraja, 2/158, i El-Hidaja, 8/299.) Štaviše, iz tih riječi koje se pripisuju Poslaniku, ﷺ, može se razumjeti zabrana kamate, a ne negacija njenog postojanja. (Vidjeti: El-Medžmu, 9/376.) O

vi se učenjaci povode i za nekim logičkim argumentima koji se ne mogu i ne smiju pretpostaviti jasnim ajetima i hadisima koji zabranjuju kamatno poslovanje, a Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Ako se musliman zatekne u avionu kada nastupi namaski vakat, obavezan je obaviti namaz u okvirima svojih mogućnosti. Bude li mogao klanjati u stojećem položaju i bude li u stanju upotpuniti ruku’ i sedždu, učinit će tako. U nemogućnosti obavljanja namaza stojeći, klanjat će sjedeći saginjući se (spuštajući gornji dio tijela) prilikom obavljanja ruku’a i sedžde (za sedždu će se više sagnuti, op. prev.). Nađe li mjesta u avionu gdje će biti u stanju klanjati stojeći i gdje će moći učiniti sedždu na podu, obaveza (vadžib) mu je tako klanjati, a nikako sjedeći. Dokaz tome su riječi Allaha, dželle šanuhu:
”Zato se Allaha bojte koliko god možete.”

Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, Imranu b. Husejnu dok je bio bolestan:
“Klanjaj stojeći, pa ako ne budeš mogao, onda sjedeći, a ako ni tako ne budeš mogao, onda na boku.”

Ovaj hadis bilježi i Nesai sa vjerodostojnim lancem prenosilaca, sa dodatkom:
“…pa ako ne budeš mogao, onda na leđima (opružen).”
Namaz je, svakako, najbolje klanjati u prvom namaskom vremenu. Dozvoljeno je odgoditi ga do pred kraj namaskog vremena kako bi klanjao na zemlji, oslanjajući se na (druge) opće dokaze.
Isti propis važi i za obavljanje namaza u autu, vozu ili na brodu.

Šejh Ibn Baz

(Fetve učenjaka dvaju harema – 105. str.)

Poslanik, ﷺ, u hadisu koji prenose imami El-Buhari i Muslim, kaže: ”Neka niko od vas ne klanja u jednoj haljinci, a da na svome ramenu nema ništa (prebačeno).“

”Aatiq” u šerijatskoj terminologiji označava prostor ramena izmeðu pleća i vrata. Stoga, potkošulja, ukoliko u cijelosti ne pokriva ramena i pleća, ne zadovoljava opis izrečen u spomenutom hadisu.

Svi učenjaci slažu se da je propisano pokriti ramena prilikom obavljanja namaza. Imam Ahmed smatra da je obaveza barem jedno rame pokriti, i to samo u farz-namazu, te to postavlja kao uvjet ispravnosti namaza. Većina učenjaka, a i ostala trojica imama, smatraju da pokrivanje ramena nije stroga obaveza, već da je obaveza pokriti ono što se smatra avretom za muškarca u namazu, a ramena nisu avret. Znači, ostali ove riječi Allahovog Poslanika, ﷺ, razumijevaju u smislu pokuðenosti, a ne u smislu stroge zabrane.

Minimum koji muškarac dok je u namazu mora pokriti jeste od iznad pupka do ispod koljena.

Na osnovu rečenog zaključujemo da je obavljanje namaza bez pokrivenih pleća i ramena mekruh (pokuðeno), ali da se ne dovodi u pitanje ispravnost namaza. Allah najbolje zna.

Odgovorio: dr. Emir Demir