Mnogo toga bi trebalo kazati da bi odgovor na vaše pitanje bio potpun, tako da ćemo spomenuti najbitnije stvari.

Prvo, Allaha molimo da vas učvrsti na putu istine i da vas pomogne da ustrajete u ostavljanju tog gnusnog grijeha.

Drugo, “problem” s kojim se suočavate odnosi se na tečnost koja se zove mezijj. Kada su u pitanju propisi o mezijju, primjetno je da je ova tematika mnogima nepoznata, što može imati veoma negativne posljedice na čovjeka, kao u tvom slučaju, kada se čovjek boji da je to sperma i da se zbog toga mora kupati, što može predstavljati veliku poteškoću, naročito u zimskom periodu.

Osnova ovog poglavlja uzeta je iz hadisa Alije, r.a., koji je kazao: “Imao sam izuzetno mnogo problema sa mezijjem, a stidio sam se o tome pitati Allahovog Poslanika, zbog mjesta njegove kćerke, pa sam naredio Mikdadu ibn Esvedu da ga pita, pa mu je kazao: ‘Neka opere spolni organ i neka abdesti.’” (Buharija i Muslim)

U drugoj, opširnijoj predaji ovoga hadisa, zabilježene su riječi Alije: “Imao sam izuzetno mnogo problema sa mezijjem, pa sam se u zimskom periodu kupao zbog toga, sve dok mi nisu ispucala leđa zbog čestog kupanja, pa sam upitao Allahovog Poslanika – ili je o tome upitan Allahov Poslanik – pa je kazao: ‘Ne čini tako, nego kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ i abdesti potpunim abdestom za namaz, a kada vidiš spermu, tada se trebaš kupati.’” (Hadis su zabilježili imam Ahmed, Ibn Huzejme, Ebu Davud, sa vjerodostojnim lancem prenosilaca. Vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani kao i šejh Šuajb Arnaut)

Šta je to mezijj?

(Arapska riječ mezijj, može se izgovarati na tri ispravna načina: mezj, mezijj i mezij, ovo napominjem kako se oni koji čitaju o ovoj tematici ne bi zbunili kada primijete da se ponekad piše ili izgovara na drugačiji način.) Mnogi učenjaci definirali su ovu tečnost riječima: “Bijela bistra sluzava tekućina koja izlazi prilikom nadražaja ili razmišljanja o spolnom općenju”.

Propisi vezani za mezijj:

1- Islamski učenjaci, u pogledu spomenute tečnosti – mezijja, imaju jednoglasan stav da je to nečistoća, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ.” Međutim, razilaze se u pogledu načina čišćenja od spomenute tečnosti. (Konsenzus zabilježio imam En-Nevevi u svome djelu “El-Medžmu”, 2/552)

2- Istjecanje mezijja kvari abdest, po jednoglasnom stavu učenjaka, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Neka opere spolni organ i neka abdesti.”

3- Nije se obaveza kupati prilikom istjecanja mezijja, po konsenzusu islamskih učenjaka, na osnovu riječi Allahovog Poslanika: “Ne čini tako (ne trebaš se kupati zbog istjecanja mezijja), nego kada vidiš mezijj, operi svoj spolni organ i abdesti potpunim abdestom za namaz, a kada vidiš spermu, tada se trebaš kupati.” (Konsenzus zabilježio imam En-Nevevi u svome djelu “El-Medžmu”, 2/142)

4- Kada muškarac vidi mezijj, propisano je da prilikom pranja spolnog organa zajedno sa spolnim organom opere i testise, na osnovu hadisa Abdullaha ibn Sa‘da el-Ensarija: “Pitao sam Allahovog Poslanika o tečnosti koju vidim nakon džunupluka, pa mi je kazao: ‘To je mezijj, a svaki energičan muškarac izbacuje mezijj, zbog te tečnosti operi svoj spolni organ i testise, i abdesti kao za namaz.’” (Ebu Davud, šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim)

5- Ako se desi da mezijj uprlja odjeću, po mišljenju većine islamskih učenjaka, tragove mezijja obaveza je oprati kao što se to čini prilikom čišćenja drugih vrsta nečistoće, a po mišljenju imama Ahmeda nije stroga obaveza to potpuno oprati vodom, već je dovoljno poprskati vodom, na osnovu predaje Sehla ibn Hanifa, r.a., u kojoj stoji: “Imao sam veoma mnogo problema sa mezijjem i zbog toga sam se često kupao, pa sam upitao Allahovog Poslanika o tome, a on je kazao: ‘Dovoljan ti je abdest.’ Upitao sam: ‘Šta da učinim sa odjećom na koju je kanuo mezijj.’ Kazao je: ‘Dovoljno ti je da uzmeš šaku vode i da njome poprskaš mjesto na odjeći koje je ukapano mezijjem.’” (Ebu Davud, Tirmizi, Darimi, Ibn Huzejme, šejh Albani i E‘azami kazali su za ovaj hadis da je hasen – dobar)

6- Prema ispravnom mišljenju, istjecanje mezijja ne kvari post.

Rezime o vrstama tečnosti koje izlaze kroz spolni organ:

1- Sperma (menijj): ako izađe u mlazu i sa strašću, obaveza je kupati se (džunupluk), a njeno izlaženje također kvari abdest. Po ispravnom mišljenju, sperma je čista. Izlaženje sperme uzrokuje neispravnost posta, izuzev ako se ejakuliranje desi u snu, kada ne kvari post, po konsenzusu učenjaka, ali je u toj situaciji obavezno kupanje.

2- Mezijj: izlaskom mezijja čovjek gubi abdest. Ova tečnost je nečista i obaveza je oprati spolni organ zajedno sa testisima, međutim, nije obavezno kupanje i njeno izlaženje ne kvari post.

3- Mokraća (urin): istjecanje mokraće uzrokuje gubljenje abdesta. Urin je nečist i obaveza je oprati odjeću ili dio tijela na koji dospije, ali istjecanje urina ne uzrokuje obaveznost kupanja.

Treće, što se tiče pričinjavanja da puštate vjetar, to su šejtanske vesvese i savjetujemo vam da se ne osvrćete na te stvari. Uzmite abdest jednom i obavite namaz kao da se ništa ne dešava. Allahov Poslanik nam je ukazao na najbolji način kako da se riješimo toga – da se ne osvrćemo na spomenutu stvar. Allahovom Poslaniku su spomenuli čovjeka kojem se pričinjava da mu se nešto desi u namazu, pa mu je kazao Allahov Poslanik: “Neka ne prekida namaz sve dok ne čuje zvuk (puštanja vjetra) ili dok ne osjeti neugodan miris (vjetra).” (Buharija i Muslim)

Četvrto, nije mi poznato da postoji vjerodostojan dokaz koji potvrđuje da se slušanjem (samo) sure Kaf može savladati šejtansko došaptavanje. A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Pezić Elvedin

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ve alejkumu selam. Islam zahtjeva od svakog postača da čuva ispravnost svoga posta i da izbjegava sve ono što može dovesti do upitnosti ispravnost njegovog posta. Rekao je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem,:’Dobro izaperi nos, osim kada si postač” ( Ebu Davud , hadis je vjerodostojan)

Sam ulazak vode u usta postača ne šteti njegovom postu, a dokaz za to je dozvola ispiranja usta, stim da post kvati ono što namjerno uđe u grlo ili unutrašnjost postača osim u slučaju kada postač bude nadjačan ili u stanju zaborava, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem:” Ukoliko zaboravi , pa jede ili se napije neka upotpuni svoj post… ( Muttefekun alejhi).

Ne kvari post, po saglasnosti islamski učenjaka kao što je to spomenuo imam Nevevi , Allah mu se smilovao, gutanje onog što je teško ili nemoguće spriječiti i sačuvati se od njega kao što je pljuvačka.Također se može reći za gutanje vlažnosti koja se nađe nakon ispiranja usta, nakon što se ispljuju ostaci vode. Allah najbolje zna.

Mr. Osman Smajlović

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Neće biti primljen sabah-namaz onom ko sijeli dokasno u noć, pa se na taj namaz ne može probuditi navrijeme, pod uvjetom da ima mogućnosti rano poći na počinak. To je tako, jer je on prouzročio izostavljanje namaza i, otuda, njegovo naklanjavanje, postupajući tako oprečno onom što Allah, dželle šanuhu, i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, traže od pripadnika islama. U hadisu koji je zabilježio imam Muslim stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Odbija se djelo koje nije u skladu s našom vjerom.”

Možda će neko pokušati opravdati svoj postupak, pa će se pozvati na to da je prespavao namaz, i na to da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko prespava namaz ili ga zaboravi klanjat će taj namaz kad se sjeti, i to je jedini iskup za to” (Muslim, 314). Ako ima mogućnosti, čovjek treba poći rano na počinak kako bi se mogao probuditi na sabahski namaz. Eto, zato treba podesiti budilnik ili pak treba zatražiti od nekog da ga probudi na namaz. Ako ne poduzme potrebne korake glede toga i propusti namaz, taj namaz neće mu biti primljen ako ga naklanja, a bit će primljeni njegovi drugi namazi koje pravovremeno obavi.

Koristim se ovom prilikom da podsjetim na to da musliman ibadete treba izvršavati onako kako to Svevišnji Allah traži od njega i onda kad je to šerijatom predviđeno. Čovjek na ovom svijetu postoji jedino zato da bi robovao Gospodaru. Čovjek ne zna kad će ga smrt pohoditi, a tad će stupiti na ahiret, svijet na kojem će biti nagrađen ili kažnjen, a u kojem neće moći učiniti nijedno dobro djelo. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Kad čovjek umre, prestaju mu teći sevapi za djela, izuzev u tri slučaja: trajne milostinje, korisnog znanja i dobrog djeteta koje za njega uči dovu.” (Muslim, 1631)

Šejh Muhammed b. Usejmin

Prenosi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan: “Može li vjernik biti kukavica?” “Da”, odgovorio je, pa je upitan: “Može li vjernik biti škrt?” “Da”, odgovorio je, pa je upitan: “Može li vjernik biti lažljivac?” “Ne”, odgovorio je. Hadis bilježe imam Malik u Muvetti i Bejheki u Šuabul-imanu, sa slabim lancem prenosilaca. (Albani, Daifu Et-Tergibi vet-terhib, br. 1752) Dakle, te riječi se spominju u hadisu, ali je hadis prenesen slabim lancem prenosilaca.

Što se tiče spomenutih osobina, jasno je da su to negativne osobine koje ne priliče vjerniku. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dovio je Allahu da ga sačuva od škrtosti i kukavičluka: “Allahu, utječem Ti se od brige i tuge, od nemoći, lijenosti, škrtosti, kukavičluka, teškog duga i ljudske nadmoći!” (Buhari, br. 2893) Kroz svoj život, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pokazao je nevjerovatnu hrabrost i plemenitost. Alija, radijallahu anhu, kazao je: “Kada nastupe muke i skupina se sukobi s drugom, štitili smo se Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tako da niko od nas nije bio bliže neprijatelju od njega.” (Ahmed, br. 1346, hadis je sahih po ocjeni Šuajba Arnauta)

Enes, radijallahu anhu, o plemenitosti Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Nije se desilo da je neko od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nešto radi islama zatražio a da mu on nije dao. Jednom prilikom dođe mu čovjek te mu Poslanik dade stado ovaca koje se nalazilo između dva brda. Ovaj se potom vrati svom narodu i reče: ‘O, ljudi, prihvatite islam, doista Muhammed poklanja i daje, ne boji se siromaštva!’” (Muslim, br. 2312)

Iskrenost je jedna od osnovnih vrlina vjernika, a laž joj je potpuno suprotna. Svevišnji Allah kaže: “Allah neće ukazati na Pravi put onome koji u zlu pretjeruje i koji mnogo laže.” (El-Gafir, 28) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Doista iskrenost vodi ka dobročinstvu, a doista dobročinstvo vodi u Džennet, a doista čovjek govori istinu sve dok ne bude upisan kao iskren. Doista laž vodi u grijeh, a doista grijeh vodi u Vatru, i doista čovjek govori laž sve dok ne bude upisan kao lažljivac. (Buhari, br. 6094, i Muslim, br 2607)

Ipak, postoje stanja kada se lažan govor tolerira, a na to ukazuje predaja od Ummu Kulsum bint Ukbe, radijallahu anha, koja kazuje da je čula Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: “Nije lažljivac onaj ko pomiruje ljude pa lijepo govori i prenosi lijep govor.” Ibn Šihab ez-Zuhri, nadovezujući se na ovu predaju, kaže: “Nisam čuo da se tolerira nešto od onoga što svijet naziva laž osim u tri slučaja: u ratu, kada se nastoji ostvariti pomirenje među ljudima, i u obraćanju muža svojoj supruzi i u obraćanju supruge svom mužu.” (Muslim, br. 2605)

Rat je posebno stanje kada su nužna lukavsta koja ponekad zahtijevaju lažan govor. Dozvola laži u ovom stanju ne podrazumijeva kršenje ugovora.

Laž koja se tolerira s ciljem da se pomire zavađeni jeste laž u kojoj nema nikakve štete, a donosi veliku korist, kao naprimjer da se jednom od zavađenih kaže kako ga onaj drugi spominje po lijepom i želi se s njim pomiriti.

Laž koja se tolerira u govoru među bračnim drugovima jeste samo ona koja je ponekad nužna da bi se popravilo stanje među njima, a ne uzrokuje nikakvu štetu, kao naprimjer, da muž kaže ženi: “najljepša si na svijetu”, ili “volim te” i sl., iako se to ne podudara sa stvarnošću.

Predaju koja govori o toleriranju laži u govoru u spomenutim situacijama, skupina učenjaka protumačila je kazavši da se to ne odnosi na stvarnu laž, nego na dvosmislen govor, tako da se u suštini kaže istina, ali na način da slušalac shvati nešto drugo, poput postupka Ebu Bekra, radijallahu anhu, kada je, za vrijeme hidžre, bio upitan o Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa je kazao: “Ovaj čovjek mi pokazuje put” (Buhari, br. 3911), a time je mislio na put imana, dok je onaj ko je pitao shvatio da govori o putu kroz pustinju. Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba