Neka je hvala Allahu, neka su mir i spas Božijem Poslaniku, ﷺ. Allahova je blagodat spram ljudi i to što je učinio da dini-islam bude lahka vjera: “…Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…” (El-Bekara, 185); “…i u vjeri vam nije ništa teško propisao…” (El-Hadždž, 78). Aiša, radijallahu anha, kazuje da je Allahov Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Po slan sam s monoteističkom lahkom vjerom” (Ovaj je hadis zabilježio imam Ahmed s dobrim lancem prenosilaca).

S druge strane, iz Svoje mudrosti, Allah, džellešanuhu, stvorio je šejtana i dao mu mogućnost da zavodi ljude. A treba znati da je nevjerstvo prvo na šta šejtan pokušava navesti vjernika, kao što je u vašem primjeru. I, ako se vjernik prepusti šejtanovom došaptavanju, naći će se u košmaru, očaju i izbezumljenosti. Islamski učenjaci kažu da se vesvese, ružne misli, liječe na dva načina: prvo, spominjanjem dragog Allaha; i, drugo, nepridavanjem pažnje istim tim ružnim mislima kad se pojave. U Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, predanju stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Šejtan priđe čovjeku i upita ga: ‘Ko je stvorio to i to? Ko je stvorio to i to?’ Naposlijetku šejtan čovjeka upita: ‘A ko je stvorio Allaha?’ Kad se to dogodi, neka čovjek zatraži utočište u Allaha i neka prestane razmišljati o tome!” (El-Buhari i Muslim).

Čak ni ashabi, radijallahu anhum, nisu bili pošteđeni sumnji i nejasnoća, pa bi se neki žalili Vjerovjesniku, ﷺ. Imam Muslim zabilježio je da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ispričao: “Neki su ashabi došli Poslaniku, ﷺ, žaleći se: ‘Osjetimo nešta o čemu se ne bismo nipošto izjasnili!’ Vjerovjesnik, ﷺ, upita ih: ‘Jeste li to već osjetili?’ ‘Jesmo’, odgovoriše oni, a Resulullah, ﷺ, zaključi: ‘To je pokazatelj vašeg snažnog vjerovanja.’” Ovaj hadis znači: borba protiv ružnih misli, preziranje i uveličavanje iste te vesvese znak je da ste iskreni vjernici. Na pitanje u vezi s vesvesom Allahov je Poslanik, ﷺ, odgovorio: “To je pokazatelj čistote vjerovanja” (Muslim).

Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje: “Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, ﷺ, i požalio se: ‘Božiji Poslaniče, neki od nas izloženi su takvim mislima da bi im bilo draže izgorjeti nego se izjasniti s tim u vezi!’ Na to Vjerovjesnik, ﷺ, reče: ‘Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber! Hvala Allahu, Koji je šejtanovu spletku sveo na vesvesu!’” (Ebu Davud).

Sami kažete da se čovjek susteže od bluda zato što je blud zabranjen! Da mrzi zabranjenost bluda, čovjek se ne bi sustezao od činjenja ovog poroka, pogotovu danas, kad je rasprostranjen u toj mjeri da se čovjeku sâm nameće. To što osjetite samo je šejtanovo zavođenje i pokušaj da Vas uvjeri kako mrzite Allahove propise, a kad vas u to uvjeri, onda je logično i sasvim za očekivati da će Vas uvjeriti kako su dobra djela koja činite uzaludna. Vi ste, ako Bog da, na velikom dobru, upravo zato što se šejtan okomio na Vas, ali prestanite se time baviti, čitajte časni Kur’an i činite zikr.

Koristim se ovom prilikom da upozorim na opasnost čitanja svakojakih tekstova na internetu, jer danas postoje web portali na kojima se nalaze mnogi tekstovi koji zbunjuju ljude. O djelima koja izvode iz islama – trebalo bi više pisati i govoriti o uvođenju ljudi u islam – ne može se naučiti čitajući kratke tekstove, niti slušajući predavanja onih koji su zastranili. Molimo Allaha, džellešanuhu, da Vam olakša i odstrani od Vas šejtanovo zavođenje. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Neka je hvala Plemenitom Allahu, Koji Vas je izliječio od sihra! Ako je čovjek zahvalan dragom Allahu, On mu poveća Svoje blagodati. Uvaženi brate, trebate znati da je problem koji ste imali samo kušnja koju vam je Sveznajući Allah, iz Svoje goleme mudrosti, dao, i koju ste, Allahu hvala, uspješno prebrodili. No, ponekad iskušenje ima, uslovno rečeno, popratne pojave. U vašem je slučaju popratna pojava bila neosnovana optužba. Neka se čovjek utješi da nije ni prvi ni posljednji o kome narod priča. O poslanicima se svašto govorilo, učenjaci su potvarani, na dobre se ljude svašta iznosilo.

Na temelju Vašeg pitanja može se zaključiti da ste musliman praktičar, čijim moralom trebaju biti zadovoljni roditelji djevojke s kojom želite stupiti u brak, pa se stoga Vaš slučaj može sagledati u svjetlu hadisa: “Kad se pojavi prosac čijim ste stepenom privrženosti vjeri i moralom zadovoljni, podajte mu svoju štićenicu za ženu! Ne postupite li tako, na Zemlji će zavladati smutnja i nered” (Et-Tirmizi).

Zamolite Svevišnjeg Allaha za najbolje rješenje u pogledu te djevojke, pouzdajte se u Njega i pokušajte posredstvom nekoga urediti stvar s njenim roditeljima. Ako bude suđeno da u tome ne uspijete, onda Vam je možda neuputno stupiti u brak s njome. A Allah najbolje zna, On je pokrovitelj uspjeha.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Musliman mora biti primjer vjernosti i lijepa ponašanja ma gdje živio. Neki muslimani koji žive na Zapadu, misle da im je, zato što žive u nevjerničkoj zemlji, dozvoljeno činiti nered, potkradati i pljačkati gdje god i šta god stignu. I time što rade čine nevjernicima ogromnu uslugu – iskrivljuju učenje islama i kaljaju njegovu reputaciju. Muslimanu koji dobije turističku ili boravnu vizu za neku evropsku zemlju i nastani se u njoj (a je li uopće dozvoljeno živjeti u nevjerničkim zemljama?), nije dopušteno bespravno uzimati imetak stanovnika te zemlje. Ako to pak učini, skrnavio je obećanje da će se vladati po zakonima te iste zemlje, i takav je čovjek kradljivac.

Imam El-Buhari zabilježio je predanje u kojem se kaže da se El-Mugira b. Šuba, radijallahu anhu, u neznabožakom periodu družio s nekim ljudima pa ih je pobio i prisvojio njihov imetak. Nakon toga otišao je Vjerovjesniku, ﷺ, i prihvatio islam. Resulullah, ﷺ, rekao je: “Prihvatam te kao muslimana, ali s tim imetkom ja ništa nemam.” U Ebu Davudovoj verziji, koju šejh El-Albani smatra vjerodostojnom, stoji da se Poslanik, ﷺ, obratio ovom ashabu: “Prihvatamo te kao muslimana, ali taj imetak nama ne treba jer si ga stekao izdajnički i prevarom.”

Komentirajući ovaj hadis, hafiz Ibn Hadžer, rahimehullah, zapisao je sljedeće: “Poslanikove, ﷺ, riječi: ‘…ali s tim imetkom ja ništa nemam’ znače: ja ga neću uzeti jer si ga ti uzeo izdajnički. Iz ovog hadisa zaključuje se da nije dozvoljeno, u mirnodopskim uslovima, izdajnički uzeti imetak od nevjernika…” Imam Šafi, rahimehullah, kazao je: “Kad musliman, s ugovorom o zaštiti, uđe u neku nevjerničku zemlju čiji stanovnici ratuju protiv islama i mogne se domoći njihove imovine, nije mu dozvoljeno uzeti nimalo njihova imetka. Naime, ako on kod njih ima ugovor o zaštiti i vjernosti, isti takav ugovor i oni kod njega imaju…” (Sintagma “ugovor o zaštiti”, koju spominje imam Šafi, danas nije ništa drugo nego viza na temelju koje se ulazi u neku zemlju.) Slično ovom kazao je i hanefijski pravnik Es-Serahsi.

Dakle, zašto se, ako Poslanik islama i učenjaci ovako kažu, neki ljudi ponašaju kao da žive na Divljem zapadu?! Kradu nevjernički imetak i varaju bezbožnike tvrdeći da je to dozvoljeno i da je to džihad, borba na Allahovu putu, te da je imetak koji ukradu ratni plijen. O, lahkog li džihada i slatkog li ratnog plijena! Možda će se početi govoriti da je šehid onaj ko pogine kradući ili otimajući nevjernički imetak u Evropi. Molim Allaha, Gospodara svjetova, da nas sačuva svih puteva zablude. Borba na Zapadu, nije borba na Allahovu putu, tamo je, više-manje, borba za dunjaluk. Niti se ratni plijen stječe na Zapadu. Niti se tamo može pasti kao šehid. Da nije žalosno, bilo bi smiješno to kako se Iblis poigrao umom nekih ljudi.

Ako je u nekoj državi porez visok (u evropskim zemljama porez je otimačina i golema nepravda) i ako čovjek nema dovoljno da prehrani porodicu, zbog velikih izdataka, tad može raditi nacrno, i nije grešan. U svakom slučaju, bolje je da bude daleko od svega čime bi mogao okaljati ugled islama i muslimanâ. Jer, teško onom ko ljude, bilo djelima ili riječima, bude odvraćao od islama! Teško mu se na Danu konačnog polaganja računa! A Allah, Gospodar tvoj, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Premda savremeni čovjek ima neuporedivo više mogućnosti za udobnijim životom na ovom svijetu, nije sretan. Njegova se sreća čak ne može ni uporediti sa srećom čovjeka koji je živio prije dva-tri stoljeća. Kad su bolnice za duševne bolesti bile punije?! Kad je duševnih bolesnika bilo više nego što ih danas ima?! Dakle, napetost, unutrašnji nemir i opsesivne misli, kako ste se sretno izrazili, “krase” nas, a naizgled smo sretni i ništa nam ne nedostaje.

Allah, džellešanuhu, u časnom Kur’anu kaže: “…u Knjizi Mi nismo ništa izostavili…” (El-En‘am, 38). Ovaj ajet dokazuje da u islamu mora postojati odgovor na sva pitanja, pa i na pitanje zbog čega ljudi boluju od depresije i unutrašnjeg nemira. Evo odgovora: “‘A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživiti’” (Ta Ha, 124). Onaj ko se okrene od islama, taj živi tjeskobnim životom, nesumnjivo, makar izgledao sretan i bezbrižan – ljudi ne vide ono šta on osjeća, a on se upinje da svoje osjećaje sakrije. Blago onom čovjeku kojem Milostivi Allah ukaže Svoju milost, pa ga uputi na Pravu stazu! Takav uživa još na ovom svijetu, u slasti vjerovanja i Allahovoj naklonosti, a na ahiretu će uživati u džennetu, čije se čari ne mogu zamisliti ni opisati. Lijek protiv depresije jest vjerovanje i činjenje dobrih djela. Uzvišeni Allah kaže: “Onome ko čini dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i, doista, nagradit ćemo ih boljom nagradom nego što su zaslužili” (En-Nahl, 97). Zar je moguće da živi sretno onaj čovjek koji nije bogobojazan i koji se prema Allahu ružno odnosi, a On je Onaj Koji daje sreću i ugodnost?! Islam nas uči da je bogobojaznost temelj svakog dobra i čestitosti i da grijesi imaju za posljedicu zlo i kušnje. Evo o tome Božijih riječi: “Zbog onog što ljudi rade, pojavio se metež na kopnu i na moru…” (Er-Rum, 41); “Kakva god vas bijeda zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti.” (Eš-Šura, 30)

Budući da su muslimani uvelike odstupili od naučavanja islama, počeli su se baviti stvarima koje islam strogo zabranjuje i koje su sušta laž, a jedna od tih laži jest proricanje sudbine. O proricanju sudbine govori se u sljedećim hadisima. Safijja b. Ebu Ubejd prenosi od jedne Resulullahove, ﷺ, žene da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko posjeti vračara i upita ga nešto u vezi s gajbom pa mu povjeruje, njegov namaz neće biti primljen četrdeset dana” (Muslim). Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Ko posjeti vračara i povjeruje u ono šta govori, i ko priđe svojoj supruzi dok je u mjesečnom ciklusu, i ko priđe svojoj supruzi u analni otvor – takvi su se već odrekli Kur’ana, koji je objavljen Muhammedu.” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža, En-Nesai i neki drugi muhadisi)

Možda će neko, pročitavši ovo, kazati: “Ako vračevi ne poznaju budućnost, zbog čega se dogodi ono o čemu oni izvijeste?!” Ovo je pitanje sasvim logično, blisko je razumu, a i na njega nam islam nudi odgovor. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, jednom prilikom rekao sljedeće: “Kad Allah odredi nešta, na nebu, meleki udare svojim krilima, kao da su lanac kojim se udara po kamenu, povinujući se toj Božijoj odredbi. A kad ih mine strah, upitaju: ‘Šta je rekao vaš Gospodar?’ Tad pitaocima drugi meleki odgovore: ‘Istinu je rekao, a On je Svevišnji i Veličanstveni!’ I tu istu odredbu čuju oni koji prisluškuju, koji stoje jedni na drugima, pa džin čuje riječ i prenese je onome koji je ispod njega, a koji je, opet, prenese onome ispod sebe, sve dok tu istu riječ ne prenesu sihirbazu ili vraču. – Ponekad džina sustigne zvijezda padalica prije nego što prenese ono što je čuo, a ponekad je prenese pa ga ona tek tada sustigne. Na tu istinitu riječ sihirbaz, odnosno vrač doda stotinu laži, i ljudi govore: ‘Zar nije rekao da će se toga i toga dana desiti to i to!’, te mu bude povjerovano uslijed jedne nebeske vijesti koju je čuo” (El-Buhari). Ponekad šejtani prisluškuju koristeći se lakšim načinom od spomenutog. Naime, Aiša, radijallahu anha, prenijela je sljedeće Poslanikove, ﷺ, riječi: “Meleki u oblacima razgovaraju o budućim događajima na Zemlji, pa šejtani čuju riječ i šapnu je vraču na uho, kao što se šapće u flašu, ali na nju dodaju stotinu laži.” (El-Buhari)

I, na kraju, podsjetimo se na riječi velikog islamskog učenjaka El-Hattabija: “Vračevi su oštroumni i vatrenog temperamenta, ali veoma pokvareni ljudi kojima su šejtani ovladali zbog međusobne sličnosti i pomažu im svim raspoloživim sredstvima. Vračanje je u paganstvu bilo veoma rašireno, posebno među Arapima, tim više što tada nije bilo poslanika. Među njima su postojali brojni načini vračanja. Naime, nekim vračevima vijesti donose džini koji se uspinju jedan na drugog sve dok ne dosegnu visinu na nebu s koje mogu čuti ono što ih interesira, a kad džin čuje određenu vijest, prenosi je onome ispod sebe, i tako sve dok vijest ne dospije do vrača, pa on na zrno istine doda tovar neistine. Kad je s pojavom islama objavljen Kur’an, nebo je zaštićeno od šejtanâ, i Svevišnji je  Allah na njih slao zvijezde padalice, i ostalo je da onaj gornji krišom čuje neku vijest i prenese je dolje prije nego što ga pogodi padalica, na šta nas upućuju Allahove riječi: ‘…a onoga koji šta ugrabi – stigne svjetlica blistava’ (Es-Saffat, 10).

Prije pojave islama vračevi su često pogađali šta će se dogoditi, kako su pripovijedali Šikk i Setih, ali je s pojavom islama to smanjeno, skoro iskorijenjeno, hvala Allahu. Među vračevima ima i onih koje džin izvijesti o onome što je samo on vidio, a šta čovjek pretežno ne zna, ili ono šta je vidio prisutni, ali ne i odsutni. Ima i onih koji se oslanjaju na slutnje, pretpostavke i nagađanja, a to Svemogući Allah dadne nekim ljudima, osim što oni na to dodaju mnoge laži.

A ima i onih koji se oslanjaju na iskustvo i običaj, pa na osnovu prethodnog, sličnog, događaja tvrde da će se dogoditi tako i tako. I to uvelike liči crnoj magiji (sihru), tim prije što neki od njih posežu za gatanjem iz leta ptica, bacanjem piljaka i na osnovu položaja zvijezda, a sve je to Šerijatom zabranjeno” (Ove je riječi prenio Ibn Hadžer el-Askalani u djelu “Fethul-Bari”).

Allahu dragi, učini da robujemo samo Tebi, da lijepo živimo, još ljepše umremo i da Ti nama budeš zadovoljan! A Allah najbolje zna, On je Znalac svih tajni.

Odgovorio: Abdurrahman  Kuduzović

“Deja vu” je osećaj da je čovjek nešto o čemu se priča već doživio, da je nekog vidio, i tome slično. U svakodnevnom razgovoru može se dobiti “deja vu” osjećaj. Može se dogoditi da čovjek usnije san kojeg se ne sjeti odmah, a taj se njegov san ostvari, upravo onako kako ga je usnio i onda mu se čini da je određenu stvar već doživio, da je nekog sreo, vidio, i tako dalje. Allah, džellešanuhu, nije stvorio snove da bismo se njima bavili i na njima temeljili svoje ponašanje i životne odluke. Imam Muslim zabilježio je preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Tri su vrste snova: istiniti snovi, koji su radovijest od Allaha, zatim, snovi pomoću kojih šejtan unosi tugu u srce vjernika, i snovi koji dolaze uslijed razmišljanja o nečemu.”

Iz navedenog hadisa islamski učenjaci zaključuju da je Allah, džellešanuhu, stvorio snove, između ostalog, da budu radovijest čovjeku, upozorenje zbog činjenja određenog grijeha i da budu kušnja zbog tuge koju šejtan unosi u srce vjernika. Dio ajeta na koji se vaš sugovornik pozvao: “…a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi…” (El-Bekara, 255) prvak mufesira Ibn Džerir et-Taberi, rahimehullah, ovako je protumačio: “…i ovaj ajet znači da Allah, džellešanuhu, sve zna i da Mu ništa nije skriveno, te da samo Allah sve obuhvata i da drugi znaju samo ono šta im dozvoli da znaju, čemu ih On pouči. Kao da je Allah, džellešanuhu, rekao: ‘Ako se ibadet ne može činiti onome ko ne zna, zar se onda ibadet može činiti kipovima, koji su mrtva materija? Robujte isključivo Svevišnjem Allahu, Koji Svojim znanjem sve obuhvata, Koji apsolutno sve zna i Kojem ništa, ni bezazleno ni golemo, nije skriveno.’”

Ibn Kesir, rahimehullah, kaže: “Allahove, džellešanuhu, riječi: ‘…a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi…’ znače: drugi mogu saznati samo onoliko koliko im Allah, džellešanuhu, dozvoli da saznaju, a moguće je da je značenje: drugi mogu saznati o Allahovom Biću i Njegovim svojstvima samo onoliko koliko im On dopusti…”

Samo je poslanicima dato nešto od gajba, onoga što će se dogoditi u budućnosti. Allahov Poslanik, ﷺ, najbolji Allahov rob, nije poznavao budućnost: “Reci: ‘Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu štetu otkloniti; biva onako kako Allah hoće. A da znam pronicati u tajne, stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene…’” (El-E‘raf, 188). Tu su i Božije riječi: “On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere…” (El-Džinn, 26, 27).

Komentatori Kur’ana kažu da se izraz “poslanik”, spomenut u ajetu, odnosi na izaslanika koji prenosi objavu. Allahu, sačuvaj nas od poskliznuća, u riječima i djelima! Ti si Znalac svih tajni i Ti si pokrovitelj uspjeha!

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović