Prati dijelove tijela prilikom uzimanja abdesta po redoslijedu znači uzeti abdest u skladu s kur’anskim ajetom u kojem je prvo spomenuto umivanje lica, zatim pranje ruku, zatim potiranje glave i na koncu pranje nogu (Allah, dželle šanuhu, nije prije umivanje lica spomenuo pranje šaka jer je to sunnet). Ovo je, dakle, redoslijed prilikom uzimanja abdesta kojeg se treba držati, a redoslijed postoji i kad je riječ o nekim hadžskim propisima. Naime, u hadisu koji je zabilježio imam Muslim kaže se da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kad je obavljao hadž, počeo činiti sa’j od Safe, na kojoj je proučio ajet: “Safa i Merva Allahova su časna mjesta…” (el-Bekara, 158), a zatim rekao: “Počinjem, evo, od onog što je Allah prvo spomenuo.”

A uzastopnost znači da se između pranja dijelova tijela ne napravi vremenska pauza; ako se između toga napravi vremenska pauza, uzastopnost je poništena, i čovjek mora uzeti abdest ispočetka. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, primijetio je da je na nozi nekog čovjeka koji je uzeo abdest ostalo suho veličine nokta, pa mu je rekao: “Idi i temeljito uzmi abdest” (Muslim, 243). A u verziji koju je zabilježio Ebu Davud kaže se da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ispočetka uzme abdest. To dokazuje da je uzastopno pranje dijelova tijela tokom uzimanja abdesta uvjet njegove ispravnosti. Abdest je ibadet koji se ne može dijeliti na dijelove. Eto tako, preovladava stav onih učenjaka koji kažu da su redoslijed i uzastopnost farzovi abdesta.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Plastične operacije ili hirurški poduhvati čiji je cilj uljepšavanje fizičkog izgleda dijele se na dvije vrste. Prva su plastične operacije koje se vrše sa ciljem otklanjanja tjelesnih nedostataka koje su rezultat nekih bolesti (poput odsijecanja dojke radi otklanjanja raka dojke), saobraćajnih ili drugih nesreća, prirodnih katastrofa, požara i slično, kao i urođenih tjelesnih nedostataka poput šestog prsta na ruci i slično. Ova vrsta plastičnih operacija dozvoljena je, jer se njome ne namjerava mijenjanje Allahovog stvaranja, koje je zabranjeno. Dokaz za njihovu dozvolu jeste hadis koji bilježe Ebu Davud, 4232, Tirmizi, 1770, i Nesai, 5161, u svojim Sunenima, a koji je šejh Albani ocijenio dobrim u djelu Irvaul-galil, 824. Naime, prenosi se da je Arfedža b. Esad, radijallahu anhu, izgubio nos u bitki El-Kulab koja se odigrala u džahilijetu, pa je ugradio srebreni nos. Srebreni nos imao je neprijatan miris pa mu je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da ugradi nos od zlata.

Druga vrsta jesu plastične operacije koje imaju za cilj uljepšavanje izgleda poput: uljepšavanja nosa njegovim umanjivanjem, uljepšavanje dojki njihovim uvećavanjem ili smanjivanjem, uljepšavanje lica zatezanjem kože na licu i slično. Hirurški zahvati ove vrste nisu motivirani nuždom niti šerijatski opravdanom potrebom, nego je njihova suština mijenjanje Allahovih stvorenja shodno strastima i prohtjevima ljudi. Allah, subhanehu ve te‘ala, stvorio je neke ljude lijepim, a druge manje lijepim i zabranio je mijenjanje izgleda Svojih stvorenja čija je namjera samo dodatno uljepšavanje. Kaže Uzvišeni Allah: “Oni mimo Allaha ženskim kumirima ibadet upućuju, a ne upućuju ga drugom do šejtanu-prkosniku, prokleo ga Allah! A on je rekao: ‘Ja ću se sigurno potruditi da preotmem za sebe određen broj Tvojih robova, i navodit ću ih, sigurno, na stranputice, i primamljivat ću ih, sigurno, lažnim nadama, i sigurno ću im zapovjediti pa će stoci uši rezati, i sigurno ću im narediti pa će stvorenja Allahova mijenjati!’ A onaj ko za zaštitnika šejtana prihvati, a ne Allaha, doista će propasti!“ (En-Nisa, 117–119) Prema tome, šejtan je taj koji naređuje da se mijenjaju Allahova stvorenja. Također, u hadisu muttefekun alejhi (Buhari i Muslim) prenosi Ibn Mesud, radijallahu anhu, da je čuo da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proklinje žene mutenemmise (koje traže da im se otklone ili obriju obrve) i mutefellidže (koje traže brušenje zdravih zubi) radi uljepšavanja, koje mijenjaju Allahova stvorenja. (Muhammed Muhtar Šinkiti, Ahkamul-džerahatit-tibbijje) Prema tome, nije dozvoljeno da se žena muslimanka podvrgne operaciji povećavanja grudi čiji je cilj samo dodatno uljepšavanje, a ne otklanjanje nedostatka koji je nastao zbog bolesti, udesa i slično. Ve billahi tevfik!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio naplatu oplodnje. (Buhari, br. 2284, i Ahmed, br. 4630) Na osnovu ovog i drugih hadisa u sličnom značenju, islamski pravnici sve četiri mezheba zaključili su da vlasniku pastuha, bika, jarca i sl., nije dozvoljeno da naplaćuje uslugu oplodnje. Međutim, o pitanju iznajmljivanja mužjaka radi oplodnje, učenjaci imaju različite poglede. Većina učenjaka, hanefije, šafije i hanbelije, stanovišta su da to, isto tako, nije dozvoljeno zbog prethodnog hadisa, dok su malikije te pojedine šafije i hanbelije stanovišta da je dozvoljeno iznajmiti mužjaka radi oplodnje, ako se iznajmljuje na poznat vremenski period, poput jednog ili dva dana ili poznat broj oplodnji, kao što je dva ili tri puta. Iznajmljivanje na period dok ženka ne ostane plodna, prema ovom mišljenju, zabranjeno je zbog nejasnoće u dužini perioda najamnine. (Vidjeti: Ibn Hadžer, Fethul-Bari, 4/461, i El-Mevsuatul-fikhijetul-Kuvejtije, 30/94–95)

Zabrana iznajmljivanja životinje radi oplodnje preferirajuća je, jer spomenutim hadisom zabranjuje se svaki vid uvjetovane naknade. Hanefijski učenjak Kasani kaže: “Preneseno je od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je zabranio oplodnju. Ta zabrana ne može se odnositi na samu oplodnju, jer je besplatna oplodnja dozvoljena, tako znamo da se zabrana odnosi na prodaju i najamninu.” (Bedaius-sanai, 5/139)

Korisno je još naglasiti dvije stvari:

Prvo: Ako vlasnik mužjaka omogući oplodnju, bez uvjetovanja cijene, te mu vlasnik oplođene životinje zbog te usluge pokloni određenu vrijednost, dozvoljeno mu je da prihvati poklon.

Drugo: Ako vlasnik stoke nije u stanju naći onoga ko bi besplatno omogućio parenje, dozvoljeno mu je da plati tu uslugu, a grijeh je na onome ko naplaćuje.

Hanbelijski učenjak Behuti kaže: “Ako je čovjek u potrebi za tim, a ne nalazi nikoga ko bi besplatno omogućio oplodnju, dozvoljeno mu je da plati iznajmljivanje životinje, jer je to plaćanje s ciljem postizanja dozvoljene koristi za kojom postoji potreba, kao što je dozvoljeno platiti otkup zarobljenika i dati mito nasilniku kako bi se sačuvalo njegovog zla, a vlasniku mužjaka zabranjeno je uzeti naknadu, zbog u hadisu spomenute zabrane. Ako bi vlasnik mužjaka omogućio oplodnju bez prodavanja i bez prethodnog uvjetovanja te usluge, te mu se dâ poklon ili se na neki način počasti zbog toga, u tome nema smetnje, jer je učinio dobro djelo pa je dozvoljeno za to ga nagraditi.” (Keššaful-kina, 3/563) Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba

Namazi obavljeni na takav način ne smatraju se propuštenim namazima, jer ko uspije klanjati jedan rekat nekog namaza prije nego što nastupi namasko vrijeme drugog namaza, računa se da je obavio taj namaz. Dokaz za to jeste hadis muttefekun alejhi (Buhari, 580, i Muslim, 1401) koji se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a u kojem se navodi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko prispije na jedan rekat nekog namaza, prispio je na namaz.” Prema tome, nisi dužna naklanjati namaze. Ve billahi tevfik!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Za vrijeme putovanja putniku je dozvoljeno spajanje podne-namaza sa ikindijom ili akšama sa jacijom u prvom ili drugom namaskom vremenu, shodno njegovoj potrebi. Ako se putnik približio svom odredištu, bolje je da klanja namaz koji je nastupio, a da sljedeći namaz klanja kada stigne kući, upotpunjujući broj rekata. Ipak, u spomenutom slučaju dozvoljeno je i spojiti namaze, jer propisi putnika važe tokom cijelog putovanja. (Vidjeti: Stalna komisija za fetve, Zbirka fetvi, 6/425)

Kada bi Poslanik, sallallahu alejhi ve selem, odmarao za vrijeme putovanja, a zatim kretao prije nastupanja namaskog vremena, prakticirao je da odgodi prvi namaz te bi ga klanjao u vremenu drugog namaza zajedno s njim, a ako bi kretao, a nastupilo je namasko vrijeme, klanjao bi oba namaza zajedno u vremenu prvog namaza. (Vidjeti: Ahmed, Musned, br. 22147, Ebu Davud, Sunen, br. 1220, i Tirmizi, Džami‘u, br. 553. Hadis je vjerodostojan, vidjeti: Ebu Davud, Sahih, br. 1106, Nasiruddin Albani) Uzvišeni Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice http://www.minber.ba