Zahvala pripada Allahu.

Da, dijete će biti nagrađeno za dobra djela. Muslim u Sahihu prenosi od Ibn Abbasa, r.a., da je rekao: “Neka žena je podigla svoje dijete, pa reče: ‘Allahov Poslaniče, da li ovaj ima hadž?’ ‘Da, a tebi pripada nagrada.'”

Pisac Mevahibul-dželila u skraćenom komentaru navodi i pitanje djeteta kojem se naređuje obavljanje namaza u sedmoj godini. El-Karafi u knjizi El-Jevakit fil-mevakit kaže: “Dijete, prema hadisu El-Has’amijje, ima nagradu za dobra djela koja čini.”

Ibn Rušd kaže: “Djetetu se ne pišu loša djela, dok će, prema ispravnom mišljenju, biti nagrađen za dobra djela.”

Ibn Abdulberr, spominjući hadis El-Has’amijje, kaže:  “Od Ebu Alije er-Rijahija se prenosi da je Omer ibn el-Hattab, r.a., rekao:“Malodobnom djetetu se pišu dobra djela, a ne pišu mu se loša.”

Pisac Mevahibul-dželila u poglavlju o ihramu za hadž i umru malodobnoga navodi: Nema razilaženja među učenjacima da se malodobno dijete nagrađuje za činjenje djela pokornosti i da mu se opraštaju nevaljala djela. Namjerno učinjeno nevaljalo djelo (za malodobne) je kao djelo počinjeno iz nehata (za odrasle). U Muhtesarul-Vadiha kaže: “Maladobna djeca nisu obavezna obaviti hadž sve dok ne postanu (šerijatski) punoljetni, i to ejakulacijom ili menustruacijom. Međutim, nema smetnje da se s njima obavi hadž, jer je to pohvalno i praksa Poslanika, ﷺ.” Zatim pisac spominje  od Talhe ibn Musarrifa da je rekao: “U lijepe postupke muslimana se ubrajalo da obave hadž sa svojom djecom doneseći ih (na sveta mjesta) pred Allaha.”

Od Ibn Adbdu-l-Berra u Et-Temhidu stoji propis o hadžu s djecom, te pojašnjenje o pohvalnosti tog djela. Većina učenjaka je na tom stanovištu. On  kaže: “…ne nijekajući da se malodobnom djetetu zapiše stepen i nagrada na Ahiretu za namaz, zekat, hadž i ostala djela dobročinstva koja je radio i obavljao shodno pravilima, a iz Allahove blagodati prema njemu. Kao što je Allah dao blagodat mrtvome da bude nagrađen za sadaku koju za njega dadne živi. Zar ne vidiš da su se svi saglasili da je djetetu propisan namaz kada ga počne shvatati? Poslanik, ﷺ. je klanjao s Enesom, r.a., i jetimom. Većina ispravnih prehodnika smatra da je dužnost uzeti zekat iz imovine jetima, a nepojmljivo je da ti jetimi neće biti nagrađeni za to. Takav je slučaj i sa njihovim oporukama, gdje će i oni i oni koji ih sprovedu imati nagradu, isto kao i oni koji obave hadž s njima – imaju nagradu od Allaha. Prenosi se od Omera, r.a., da je rekao: ‘Malodobnom se djetetu pišu dobra djela, a ne pišu mu se loša, i ne znam nikog, čiji se stavovi slijede, ko se suprotstavlja ovom mišljenju.'”

U El-Ikmalu se prenosi da su mnogi učenjaci rekli: “Malodobno dijete će biti nagrađeno za pokornost, i njegova dobra djela će biti upisana, a loša neće.”

U Evailul-mukaddimat stoji: “Ispravno mišljenje kod mene jeste da i malodobni i staratelj malodobnih imaju nagradu. Poslanik, ﷺ. je rekao ženi: ‘I ti imaš nagradu… !’ Allah najbolje zna.”

Ibn Džemaa kaže: “Po mišljenju četverice imama malodobni se nagrađuje za pokornost, pišu mu se dobra djela, bio on dijete koje razlikuje pojmove ili ne. To se prenosi od Omera, r.a., a neki učenjaci spominju konsenzus uleme u vezi s tim pitanjem. Na to ukazuje prethodno rečeno u poglavlju o posebnim vrijednostima da je Poslanik, ﷺ. rekao: ‘Džihad starog (iznemoglog) i malodobnog jeste hadž i umra.’

Kao i hadis o ženi koja je podigla dijete (El-Has’amijja).” Uzvišeni Allah najbolje zna.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Kad je Božiji Poslanik, ﷺ, učinio hidžru u Medinu, zatekao je jevreje da poste deseti dan mjeseca muharema, dan Ašure, i povodom toga rekao je: “Meni je Musa preči nego vama”, te je postio dan Ašure i zapovjedio da ga se provede u postu (el-Buhari, 2004, i Muslim, 1130). El-Buhari i Muslim zabilježili su i od Ibn Abbasa da je Vjerovjesnik, ﷺ, postio dan Ašure i naredio da ga se posti. Tu je i ovaj hadis u vezi s postom dana Ašure: “Nadam se da će Allah zbog toga oprostiti grijehe koje je čovjek počinio u prethodnoj godini” (Muslim, 1162).

Kad se radi o tome, treba, međutim, dodati i to da je Allahov Poslanik, ﷺ, kasnije zahtijevao da se muslimani razlikuju od jevrejā, pa je zapovjedio da se uz deseti dan mjeseca muharema, uz dan Ašure, posti dan prije ili dan poslije njega; bolje je ipak da posti dan prije, to jest deveti dan.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Hvala Allahu! Sredstva koja šejtan koristi kako bi zaveo druge jeste ubacivanje sumnje u srca vjernika. Poslanik, ﷺ, upozorio nas je na ono što šejtan čini u sljedećem hadisu: “Nekome od vas dođe šejtan i upita: ‘Ko je stvorio ovo?’; ‘Ko je stvorio ono?’, sve dok ne upita: ‘A ko je stvorio tvoga Gospodara?’ Kad čovjeka to zadesi, neka zatraži utočište od Allaha od šejtana i neka prestane (misliti o tome).” (el-Buhari, 3277)

Poslanik, ﷺ,  ovdje je uputio na dvije stvari:

traženje utočišta od Uzvišenog Allaha, pridržavanje za Njegovo uže, jer je On plemenit i svemoguć: „A ako šejtan pokuša da te na zlo navede, ti potraži utočište u Allaha, On uistinu sve čuje i zna.“ (el-E’raf, 200);ignoriranje opsesija i zanimanje korisnim stvarima.

U Muslimovom Sahihu navodi se hadis od Ebu Hurejre, neka je Allah zadovoljan njime, gdje se kaže: „Neki ashabi Allahovog Poslanika, ﷺ, došli su kod njega, govoreći: ‘Allahov Poslaniče, ponekad pomislimo na takve stvari da ih smatramo toliko velikim da ne možemo pričati o tome. Allahov Poslanik, ﷺ,  upita: ‘Jeste li to već osjetili?’

Oni rekoše: ‘Da.’ Allahov Poslanik, ﷺ,  reče: ‘To je znak čistog, iskrenog imana.’”  (2/153)

Smisao je riječi Poslanika, ﷺ: „To je znak čistog, iskrenog imana“ da preziru opsesije i odbace ih od sebe, jer to ukazuje na istinsko vjerovanje.

Poštovani čitaoče, šejtan opsjeda vjernike dok nevjerniku dolazi sa bilo koje strane i ne bazira se samo na opsesivnost već se poigrava njime onako kako on želi.

Uvjerenje u koje nema sumnje jeste to da je cijeli univerzum, njegov gornji i donji dio, uređen i potčinjen Uzvišenom Allahu, na njemu niko ne posjeduje ništa. Uzvišeni Allah kaže: „Reci: ‘Zovite one koje, pored Allaha, bogovima smatrate. Oni ništa nemaju, ni koliko trun jedan, ni na nebesima ni na Zemlji; oni u njima nemaju nikakva udjela i On nema od njih nikakve pomoći.’

Kod Njega će se moći zauzimati za nekoga samo onaj kome On dopusti. I kad iz srca njihovih nestane straha, oni će upitati: ‘Šta je to rekao Gospodar vaš?’, ‘Istinu’, odgovorit će, On je uzvišen i velik. (Sebe, 22-23)

Poštovani brate! Ovaj neprijatelj, spletkaroš ustrajan je u obmanjivanju i sumnjičenju, onoliko koliko ti tražiš pomoć od Uzvišenog Allaha i koliko znaš o svom neprijatelju, odnosno koliko si spreman pobijediti ga, a kad upoznaš svog realnog neprijatelja, onda bi tvoje oružje trebalo biti sljedeće:

prvo, pridržavati se Kur’ana i sunneta Poslanika, ﷺ, raditi poslove koji udaljavaju od zablude. Na svakoj stazi šejtan vreba i poziva ka slijeđenju zabluda, a čovjek slijedi ono što mu je Allah propisao: iskreno vjerovanje, kur’anske ajete, vjerske dužnosti i vjerozakon, a ostavlja ono što mu je zabranjeno.

Onaj ko zapostavi islam otpočeo je slijediti šejtanove korake.

Pridržavanjem Kur’ana i sunneta Poslanika, ﷺ, riječima i djelima, čovjek tjera šejtana i čini ga bijesnim. Muslim bilježi hadis od Ebu Hurejre, neka je Allah zadovoljan njime, u kojem stoji: “Kad čovjek prouči neki od ajeta u kojem se spominje sedžda i on je učini, šejtan se povuče i počne plakati govoreći: ‘Teško meni! Naređeno mu je da učini sedždu, pa ju je učinio, i džennet je njegov, a meni je bilo naređeno da je učinim, pa sam odbio, i za mene je džehennem.’”  (Muslim bilježi u Sahihu, 133);

drugo, tražiti utočište i zaštitu od Uzvišenog Allaha od svih zala. Vjerozakon je upozorio da čovjek često traži pomoć od Uzvišenog Allaha, a posebno u sljedećim situacijama:

prilikom ulaska u zahod (“Allahumme euzu bike minel hubusi vel habaisi”);kada je ljut (“Euzubillahi mineš-šejtan nir-redžim”);pred spolni odnos (“Bismillahi, Allahumme dženibneš-šejtane ve dženibiš-šejtane ma razektena”);kada ulazi u neko mjesto (“Euzu bikelimatillahit-tammati min šerri ma haleka”);kada čuje revanje magarca (“Euzubillahi mineš-šejtanir-radžim”);nakon otpočinjanja namaza (“Euzu billahis-semiil-alimi mineš-šejtanir-radžimi, min hemzihi ve nefhihi ve nefsihi”).

Najbolja je zaštita učenje sura el-Felek i en-Nas. Ukba b. Amir, neka je Allah zadovoljan njime, prenosi hadis od Poslanika, ﷺ, u kojem stoji da je rekao: “Zar ne znaš ajete koji su objavljeni ove noći! Slični njima još nikada nisu objavljeni, a to su: sura el-Feleki sura en-Nas.” (Bilježi Muslim, 814);

treće, činiti zikr, jer je u njemu najveći spas za čovjeka. U hadisu Poslanika, ﷺ,  navodi se da je Uzvišeni Allah naredio Jahji pet stvari, da ih primjenjuje i da naredi Benu Israilcima da se po njima vladaju: „Naređujem vam da spominjete Allaha (zikr), jer je to kao primjer čovjeka koji bježi od neprijateljske vojske i stigne do neke čvrste tvrđave i zaštiti se od njih. Također i čovjek ne može sebe od šejtana ničim boljim zaštititi osim zikirom.” (Bilježi el-Hafiz Ebu Musa el-Medini u djelu et-Tergib);

četvrto, druženje sa muslimanima, jer čovjek kad živi u islamu, odabire za sebe primjerenu skupinu koja će ga usmjeriti dobrom. Poslanik, ﷺ, kaže: “Ko bude želio udobnost dženneta neka se drži zajednice, jer šejtan je s pojedincem, a od dvojice je daleko.” (Bilježi et-Tirmizi, 2254)

El-Kari smatra da je hadis vjerodostojan, a el-Mubarekfuri smatra da je vjerodostojan ili dobar (Tuhfetu el-ahvezi, 6/320);

peto, suprotstavljanje šejtanu, jer se on pojavljuje kao savjetnik, a dužnost je suprotstaviti mu se, jer da je on iskreni savjetnik, posavjetovao bi sebe, a ne bi sebe gurnuo u vatru. Ako ti se šejtan pojavi tokom namaza sa svojim spletkarenjem, suprotstavi mu se tako da mu se da do znanja da je lažac. Ako ubacuje misli da, naprimjer, mrtvi čuju, pomažu i mogu naštetiti, reci mu da je lažac, kad jedeš ili piješ, radi to desnom rukom, dakle otpočinji sve desnom rukom, također i spavajte u vrijeme popodnevnog spavanja (kajlule), u skladu s hadisom Poslanika, ﷺ: „Spavajte u vrijeme kajlule, jer šejtani u to vrijeme ne spavaju.“ (Prenosi Ebu Nuajm s ispravnim lancem prenosilaca, Sahihul-džami, 4/147). Ukoliko vam zalogaj padne na zemlju, postupite također u skladu s hadisom Poslanika, ﷺ: „Neka ga uzme i ne ostavlja šejtanu.“ (Bilježi Muslim, 12);

šesto, činjenje tevbe, pokajanja i traženje oprosta, u skladu s hadisom u kojem stoji: “Šejtan je rekao Uzvišenom Gospodaru: ‘Tako mi tvoje veličine, Gospodaru, neću prestati zavoditi Tvoje robove, sve dok su im duše u njihovim tijelima’, a Uzvišeni Allah je na to rekao: ‘Tako mi Moje moći i veličine, neću im prestati opraštati sve dok budu tražili oprosta.’” (Bilježi Ahmed u Musnedu, a el-Albani je potvrdio njegovu vjerodostojnost u djelu Sahihul-džami, 2/32.)

Čovjek treba uvijek da se kaje Uzvišenom Allahu: ‘“Gospodaru naš’, rekoše oni,  ‘sami smo sebi krivi, i ako nam Ti ne oprostiš i ne smiluješ nam se, sigurno ćemo biti izgubljeni.’” (el-E’raf, 23)

Ovo su neki savjeti, poštovani brate, koji ti pomažu da otjeraš od sebe opsesije. Molimo Uzvišenog Allaha, Njegovim lijepim imenima i uzvišenim osobinama, da nas sačuva od šejtanskih došaptavanja, ružnih misli i opsesija koje naturaju ljudima. Neka je hvala Allahu, Gospodaru svjetova!

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Onaj ko nosi dugu odjeću iz oholosti bit će kažnjen tako što Allah, dželle šanuhu, na njega neće obratiti pažnju, niti će ga osloviti, niti će ga očistiti, njemu pripada bolna patnja. A onaj koji dugu odjeću nosi tek onako, ne iz oholosti, taj će biti kažnjen tako što će dio ispod članaka koji bude pokrivala odjeća gorjeti u paklenoj vatri. U vezi s onim ko nosi dugu odjeću iz oholosti imam Muslim zabilježio je predanje u kojem stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “S trima kategorijama ljudi Allah neće govoriti na Sudnjem danu, niti će ih pogledati, niti će ih očistiti, oni će imati bolnu patnju. To su: onaj ko nosi dugu odjeću, čovjek koji prigovara zbog učinjenog dobra i trgovac koji se lažno zaklinje.” Tu je i hadis koji su zabilježili el-Buhari i Muslim, a u kojem stoji da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao: “Allah na Sudnjem danu neće pogledati onog čija se odjeća vuče po podu iz oholosti.” A u vezi s onim ko nosi odjeću preko članaka, ali ne iz oholosti, imam el-Buhari zabilježio je predanje preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji prenosi da je Božiji Poslanik, ﷺ, rekao: “U vatri će gorjeti onaj dio noge ispod članka koji bude pokriven odjećom.” Ovo Resulullah, ﷺ, nije ograničio na oholost, i neispravno je značenje ovog hadisa ograničiti prethodnim, tim prije jer Ebu Seid, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, ﷺ, rekao i ovo: “Vjernik nosi odjeću do pola cjevanice i nema smetnje”, ili je rekao: “…i nema grijeha u tome da nosi i dužu odjeću, ali pod uvjetom da ne pada ispod članka. U vatri će gorjeti onaj dio noge ispod članka koji bude pokriven odjećom. A Allah na Kijametskom danu neće pogledati onog čija se odjeća vuče po podu iz oholosti” (Ahmed, 3/5, Ebu Davud, 4093, Ibn Madža, 3573, i Malik, 2/217). Ovdje se, naime, radi o dvama različitim prijestupima, pa su i kazne različite. A dokaz koji ima općenito značenje ne može se ograničiti onim dokazom koji ima posebno značenje u slučaju da se povod njihova izricanja i konačan ishod razlikuju, jer bi to dovelo do kontradiktornosti.

Kad je Božiji Poslanik, ﷺ, rekao da Allah neće pogledati na Sudnjem danu čovjeka koji vuče svoju odjeću iz oholosti, Ebu Bekr, radijallahu anhu, kako je to zabilježio imam el-Buhari, požalio se: “Allahov Poslaniče, kraj mog haljetka, ako o njemu na vodim brigu, spusti se!” Na ovo mu je Božiji Poslanik, ﷺ, rekao: “Ti nisi jedan od onih koji to čine iz oholosti!”

Onom ko dokazuje ovim Ebu Bekrovim, radijallahu anhu, predanjem treba reći da u tome griješi iz dva razloga. Prvi je razlog to što se Ebu Bekr, radijallahu anhu, požalio Poslaniku islama rekavši ovako: “Allahov Poslaniče, kraj mog haljetka, ako o njemu na vodim brigu, spusti se!” Dakle, ovaj ashab nije svoju odjeću namjerno spuštao da pada ispod članka, već je haljetak sam od sebe padao, a Ebu Bekr ga je brižno podizao, za razliku od onih koji tvrde da ne nose odjeću iz oholosti: oni namjerno puste da njihova odjeća pada ispod članka i uvijek je tako nose ne podižući je iznad članka. I drugi je razlog to što je Allahov Poslanik, ﷺ, pohvalio Ebu Bekra, radijallahu anhu, rekavši mu da nije ohol, za razliku od onih koji dokazuju ovim hadisom: niko od njih nije pohvaljen na jeziku Allahova Poslanika, i nijednom od njih nije rečeno da nije ohol. A šejtan neke ljude navede na slijeđenje manje jasnih dokaza, kur’anskih ajeta i hadisa, kako bi opravdali svoje postupke. Allah je Onaj Koji upućuje na Pravi put, molimo Ga da nas uputi i sačuva.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Vješanje slika je zabranjeno ukoliko su slike živih bića, kao što su ljudi i druga živa bića, a dokaz za to su riječi Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, upućene Aliji, radijallahu anhu: “Nemoj ostaviti nijednu sliku, a da je ne uništiš, niti jedan uzvišen kabur, a da ga ne poravnaš.” (Muslim, poglavlje: “Dženaze”, 969.)

Također, se prenosi od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Na jedan prozor sam okačila zastor na kojem su bile slike (likovi), pa kada je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, to vidio, strgnuo ga je i lice mu se izmijenilo. Rekao je: ‘Aiša, oni koji prave ove slike bit će kažnjeni na Sudnjem Danu i bit će im rečeno: Oživite ono što ste stvorili!’” (Buharija, poglavlje: “Tevhid”, 7557. i Muslim, poglavlje: “Odjeća”, 2107. )

Međutim, ako se slike nalaze na prostirci koja se gazi ili na jastuku na koji se naslanja, tada je dozvoljeno. Prenosi se da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jedne prilike imao susret sa Džibrilom, ‘alejhi selam, i kada je došao odbio je da uđe u Poslanikovu, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kuću. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, ga je pitao zašto je odbio, a on mu reče: “U kući se nalazi zastor sa slikama i pas. Naredi da se slikama otkinu glave, a od zastora napravite dva jastuka na koja ćete se naslanjati. Naredi da se pas istjera.” Nakon što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, tako uradio, Džibril, ‘alejhi selam je ušao. (Ebu Davud, poglavlje: “Odjeća”, 4158; Tirmizi, poglavlje: “Edeb”, 2806. i Nesai, poglavlje: “Ukrasi”, 8/216.)

Pas koji je spomenut u hadisu je bio malo štene, koje su Hasan i Husejn, radijallahu anhum, držali ispod kreveta. Prenosi se u vjerodostojnom hadisu da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: “Meleki ne ulaze u kuću u kojoj su pas i slika.” (Buharija, poglavlje: “Početak stvaranja”, 3225. i Muslim, poglavlje: “Odjeća”, 2106.  Šejh Ibn Baz, “Kitabud – de’weti”, str. 19 – 20)

ŠEJH IBN BAZ