Zahvala pripada Uzvišenom Allahu, neka su salavati i selami na Allahovog miljenika, odabranog roba i poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji slijede njegovu uputu.

Ko se nađe u društvu onih koji psuju vjerske svetinje, makar bili rodbinski najbliži, dužan je napustiti takvo društvo, postupajući po kur’anskom ajetu: “Kada vidiš one koji se riječima Našim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu. A ako te šejtan navede da zaboraviš, onda ne sjedi više s nevjernicima kad se opomene sjetiš.” (El-En‘am, 68)

Poznato je da islam daje veliko pravo roditeljima nad djecom. Čak i kada roditelj nije vjernik, dijete je dužno lijepo se ophoditi prema njemu i plemenito postupati. Rekao je Svevišnji Allah: “A ako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga o kome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovome svijetu, velikodušno ponašaj.” (Lukman, 15) Vidimo kako Uzvišeni Allah u ovom ajetu naređuje da se velikodušno postupa prema roditeljima, koji ne samo da su nevjernici, nego i druge pozivaju u nevjerstvo i na to nagovaraju. Stoga je dužnost biti pokoran roditelju u svemu što nije grijeh, jer poslušnost je temelj velikodušnosti koju nam je Allah stavio u obavezu prema roditeljima.

To ipak ne znači da roditelj ima pravo činiti nepravdu djetetu, jer Allah je zabranio svaku nepravdu. U hadisi-kudsijju navodi se da je Allah kazao: “O, robovi Moji, Ja sam doista sam Sebi nepravdu zabranio i zabranio sam je Svojim robovima, zato jedni drugima ne činite nepravdu!” (Muslim, br. 2577)

Pri odabiru obrazovne struke roditelj treba uvažiti sklonosti djeteta i njegove mogućnosti, te pomoći djetetu da odabere struku koja ima najveću perspektivu i kroz koju očekuje da će postići najbolje rezultate i ostvariti pozitivne životne ciljeve. Ukoliko se mišljenja roditelja i djeteta ne podudaraju i ne može se među njima uskladiti, u pravilu, dijete je dužno poslušati roditelja, jer roditelj ima više iskustva, u stanju je zrelije donijeti odluku, a svom djetetu želi najbolje. Ako su pak ovi parametri poremećeni, tako da je dijete upućenije od roditelja i u stanju je donijeti ispravniju odluku, a roditelj zagovara očigledno nerealnu stvar čijim prihvatanjem dijete sebi čini veliku nepravdu, dijete ne mora nužno u tome poslušati roditelja, ali je dužno pokušati iznaći način da udobrovolji roditelja i dobije njegov pristanak.

Zatim, roditelj je dužan finansirati dijete sve dok ono ne bude u stanju samo zarađivati. Ukoliko roditelj nepravedno obustavi finansiranje djeteta, dozvoljeno je iz njegove imovine uzeti vrijednost na koju dijete običajno polaže pravo. Dokaz za to jeste predaja koju prenosi Hinda, supruga Ebu Sufjana, radijallahu anhuma, a u kojoj se navodi da je kazala Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Doista je moj muž Ebu Sufjan škrt čovjek, ne daje dovoljno meni i mojoj djeci, osim ako uzmem od njega, a da on ne zna!” Na to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Uzmi od njegovog imetka koliko je običajno dovoljno tebi i tvojoj djeci.” (Buhari, br. 5364, i Muslim, br. 1714)

Izraz “običajno” znači: kao što je običaj da žene tebi sličnog društvenog staleža troše.

Dakle, ako ti roditelj očigledno čini nepravdu promoravajući te da učiš u neodgovarajućoj školi, dozvoljeno je nepravdu spriječiti, a ako je stvar nejasna i polemična, osnova je da se roditelju pokorava u svemu što nije grijeh. Ako ti nepravedno uskraćuje tvoje materijalno pravo, dozvoljeno je bez njegovog znanja uzeti vrijednost koju običajno roditelj daje djetetu. Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice minber.ba

Zabranjeno je prodavati svinjsko meso i alkohol u svakoj zemlji, bio kupac musliman ili ne. Na to ukazuju mnogi dokazi i šerijatska pravila, od kojih navodimo sljedeća:

Prvo: Musliman, gdje god se nalazio, dužan je pridržavati se propisa vjere islama. Drugim riječima, odlazak u neislamsku zemlju neće zabranjeno učiniti dozvoljenim, niti će promijeniti vjerske obaveze. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Boj se Allaha gdje god se nalazio.” (Bilježe Ahmed, br. 21392, i Tirmizi, br. 1987) Sve što je zabranjeno u islamskoj zemlji, zabranjeno je i u nemuslimanskoj zemlji.

Drugo: Prodaja alkohola i svinjetine zabranjena je jasnim hadiskim tekstom koji svojim općim značenjem obuhvata svaku prodaju, bila ona u zemlji islama ili ne, bio kupac musliman ili ne. Džabir, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Doista su Allah i Njegov Poslanik zabranili prodaju alkohola, strvine, svinje i kipova!” Tada neko upita: “Allahov Poslaniče, šta misliš o loju strvine, njime se premazuju lađe, maste se kože (pri štavljenju) i ljudi od njega prave svijeće!” Na to Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovori: “Ne, ona (prodaja) je haram!” (Buhari, br. 2236, i Muslim, br. 1581)

Iako su Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, spomenute određene koristi koje se mogu ostvariti korištenjem nekih od tih zabranjenih stvari, Poslanik potvrđuje da je njihova prodaja zabranjena, jer kada Allah nešto zabrani, zabrani i njegovu protuvrijednost (kao što je izravno spomenuto u predaji koju bilježi Ahmed, br. 2678).

Treće: Svinjsko meso i alkohol, po šerijatskim parametrima, nemaju nikakvu vrijednost i ne smatraju se imovinom, naprotiv, to su nečiste tvari koje je musliman dužan izbjegavati. Uzvišeni Allah svinjsko meso naziva poganim: “Reci: ‘Ja ne vidim u ovome što mi se objavljuje da je ikome zabranjeno jesti ma šta drugo osim strvi, ili krvi koja istječe, ili svinjskog mesa – to je doista pogano.’” (El-En‘am, 145) O vinu, naređujući vjernicima da ga se klone, Uzvišeni Allah kaže: “O, vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje odvratne su stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite.” (El-Maida, 190)

Četvrto: Nevjernik će na Sudnjem danu, pored nevjerstva, odgovarati i za ostavljanje praktičnih šerijatskih propisa, jer, prema preferirajućem mišljenju učenjaka, praktične šerijatske naredbe i zabrane izrečene u šerijatskim izvorima odnose se na sve ljude, muslimane i nemuslimane. Argumenti koji podržavaju ovo mišljenje jesu kur’anski ajeti u kojima Allah kazuje o stanovnicima Džehennema, koji će, na upit o tome šta ih je u Sekar – Vatru dovelo, reći: ‘“Nismo’, reći će, ‘bili od onih koji su molitvu obavljali i od onih koji su siromahe hranili, i u besposlice smo se sa besposlenjacima upuštali, i Sudnji dan smo poricali, sve dok nam smrt nije došla.’” (El-Mudessir, 43–47) U ovom ajetu Uzvišeni Allah obavještava da će nevjernici biti kažnjeni Džehennemom te kada budu upitani o razlogu te bolne kazne, kazat će da su ostavljali namaz i da nisu siromašne hranili, što znači da će zbog toga biti kažnjeni iako su nevjernici, jer praktični propisi šerijata odnose se i na nevjernike.

U drugim ajetima Uzvišeni kaže: “One koji nisu vjerovali i koji su od Allahovog puta odvraćali, Mi ćemo dvostrukom kaznom kazniti zato što su pravili smutnju.” (En-Nahl, 88) Ovaj ajet jasno ukazuje na to da će nevjernici biti pitani za praktične propise šerijata koje su zapostavili, jer Allah će im povećati kaznu preko kazne za nevjerstvo zbog smutnje koju su činili.

Ako praktični propisi šerijata obuhvataju nemuslimane, to znači da ono što nije dozvoljeno prodati muslimanu, nije dozvoljeno prodati ni nemuslimanu. Kaže Uzvišeni: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.” (El-Maida, 2)

Peto: Fetva nekih hanefijskih učenjaka u kojoj se navodi da je muslimanu dozvoljeno poslovati zabranjenim ugovorima sa nevjernicima u neislamskoj zemlji ili zemlji protiv koje su muslimani u ratu, bazirana je na postavci da je imovina nemuslimana u toj zemlji u osnovi dozvoljena. Zatim, kada musliman posjeti tu zemlju, ili boravi u njoj uz dozvolu vlasti, zabranjeno mu je činiti nered i zlostavljati stanovnike zemlje u koju je došao, jer sigurnost koja mu je data jeste vid ugovora koji to podrazumijeva, a musliman je dužan poštovati svoje ugovore. Iako je imovina u takvoj zemlji u osnovi dozvoljena, muslimanu je zabranjeno uzeti je krađom, prevarom i sličnim djelima, jer bi time prekršio sklopljeni ugovor, međutim, imovinu koju mu nemuslimani svojevoljno nude, makar to bilo posredstvom sklapanja šerijatom zabranjenih ugovora, kao što je kamata, prodaja vina i sl., dozvoljeno je prihvatiti, jer je ta imovina dozvoljena, a uzima se bez prevare, krađe i sl. Ovo je osnova spomenute fetve, međutim, imam Nevevi odbija ovu postavku u samom temelju ukazujući da imovina koja je dozvoljena kada postane ratni plijen, nije dozvoljena prije nego što se to desi, i stoga nije dozvoljena zabranjenim ugovorima. (El-Medžmu, 9/392)

Spomenuta fetva nekih učenjaka hanefijskog mezheba izrečena je u vremenu koje se suštinski razlikuje od vremena u kojem živimo i potpuno je neispravno primijeniti je na današnje muslimane koji žive u neislamskim zemljama. U tom vremenu muslimani koji su odlazili u neislamsku zemlju bili su samo malobrojni pojedinci, poput misionara, trgovaca, diplomata i sl., dok danas milioni muslimana žive u neislamskim zemljama. Primjenom spomenute fetve za te milionske muslimanske mase mnogi propisi islama bili bi ignorirani, tokom dugog ili cjeloživotnog boravka u toj zemlji.

Uz to, muslimani koji žive u neislamskoj zemlji jesu ambasadori islama i njihova primarna uloga je iznad sitnih materijalnih interesa. Njihova je uloga da praktičnom primjenom šerijata pozivaju u Allahovu vjeru i pokažu drugima ljepotu islama, a to je zamislivo samo istinskom primjenom šerijatskih propisa.

Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji na pitanje o prodaji alkohola i svinjetine nemuslimanima odgovorila je: “Nije dozvoljeno trgovati prehrambenim i drugim artiklima koje je Allah zabranio, poput alkohola i svinjetine, iako je kupac nevjernik. Na to ukazuje vjerodostojna predaja Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojoj kaže: “Kada Allah nešto zabrani, zabrani i njegovu protuvrijednost” (Ahmed, br. 2678), kao i predaja u kojoj se proklinje alkohol, onaj ko ga pije, prodaje, kupuje, nosi, kome se nosi, onog ko jede zaradu stečenu prodajom alkohola, onoga ko ga proizvodi i onoga za koga se proizvodi. (Ahmed, br. 2899, Ebu Davud, br. 3674 i drugi) (Fetaval-ledžne, 13/49)

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice minber.ba

O vrijednosti sure El-Mulk zabilježene su brojne predaje u kojima se navodi da će se ta sura zauzimati za onoga ko je uči i da će ga štititi od kaburskog azaba (patnje). Iz tih predaja razumije se da će zauzimanje i zaštita obuhvatiti one koji su u potrebi za tim, tj. grješnike. Ipak, neki učenjaci ove predaje razumijevaju na drugi način, a to je da sura El-Mulk onoga ko je uči štiti od zapadanja u grijehe koji uzrokuju kaznu u kaburu.

Mubarekfuri, komentarišući jednu od predaja o vrijednosti sure El-Mulk u kojoj je ta sura nazvana štitom (elmania), kaže: “Ona je štit (elmania), tj. štiti od kaburske patnje ili od grijeha koji uzrokuju kabursku patnju.” (Tuhfetul-Ahvezi, br. 2815)

Ovom prilikom navest ćemo neke od predaja koje govore o vrijednosti sure El-Mulk:

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alehi ve sellem, rekao: “Sura u Kur’anu, ima trideset ajeta, zauzimat će se za onoga ko je uči sve dok mu se ne oprosti: El-Mulk.” (Ahmed, br. 7962, Ebu Davud, br. 1400 i drugi, hadis je hasen po ocjeni Albanija)

Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: “Ko svake noći bude učio suru El-Mulk, Allah će ga tom surom sačuvati od kaburske patnje. U vremenu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, nazivali smo ovu suru štitom (elmania). Ona je doista u Allahovoj Knjizi, ko je bude učio svake večeri, stekao je mnogo dobrih i lijepih dijela.” (En-Nesai,  Es-Sunenul-kubra, br. 10479, hadis je hasen po ocjeni Albanija)

Abdurrahman b. Avf govorio je: “Sura El-Ihlas vrijedi trećinu Kur’ana, a sura El-Mulk branit će onoga ko je bude učio.” (Malik, Muvetta, br. 487)

Imam Sujuti, rahimehullah, govoreći o ovim predajama, kaže: “Ove predaje ukazuju na to da će se sura El-Mulk zauzimati, u kaburu i na Sudnjem danu, za onoga ko ju je učio, zauzimat će se da od njega odagna kaznu i uvede ga u Džennet.” (Tenvirul-havalik, 1/164) Allah najbolje zna!

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Preuzeto sa stranice minber.ba

Žena sa istihazom ima tri stanja:

Prvo stanje: jeste da ženi bude poznato određeno vrijeme hajza prije istihaze. Ona će se ravnati prema tom vremenu hajza i u tom vremenu važit će propisi hajza. Sve preko toga jeste istihaza i za to važe propisi istihaze.

Primjer za to jeste da ženi hajz traje šest dana od početka svakog mjeseca, a onda joj se na to nastavi istihaza i krvarenje joj ne prestane. U tom slučaju njen će hajz biti šest dana od početka svakog mjeseca, a sve preko toga je istihaza, na osnovu hadisa koji prenosi Aiša, r.a., da je Fatima bint Ebi-Hubejš rekla: “Allahov Poslaniče, ja imam krvarenje i ono mi se ne prekida, pa hoću li ostaviti namaz?” On je odgovorio: “Ne, to je samo krv iz kapilara, ali ostavi namaz onoliko dana koliko si uobičajeno imala hajz, zatim se okupaj i klanjaj.” (El-Buhari)

U Muslimovom Sahihu stoj i da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao Ummu Habibi bint Džahš: “Ostani u stanju kada ne klanjaš i ne postiš onoliko koliko ti je trajao hajz, zatim se okupaj i klanjaj.”

Na osnovu ovoga, žena koja ima istihazu, a hajz joj traje poznato, određeno vrijeme, neće klanjati i postiti u tom određenom vremenu. Nakon toga, okupat će se i klanjati i neće se obazirati na krv.

Drugo stanje: jeste da ženi ne bude poznato određeno vrijeme hajza prije istihaze, tako da joj je krvarenje neprekidno od trenutka kada joj se prvi put pojavila krv. Ona će postupiti tako što će hajz određivati na osnovu onoga čime se on odlikuje: crne krvi, gustoće ili mirisa, i tada će važiti propisi hajza. Sve je preko toga istihaza i za to će važiti propisi istihaze.

Primjer za to jeste da je kod žene krvarenje neprekidno od trenutka kada je vidjela krv, s tim da tih deset dana krv bude crna, a u ostatku mjeseca crvena. Ili, deset dana bude gusta, a u ostatku mjeseca rijetka. Ili, da deset dana krv ima miris karakterističan za hajz, a u ostatku mjeseca nema tog mirisa.

Njen je hajz u prvom slučaju ono vrijeme kada joj je krv bila crna, u drugom slučaju kada je bila gusta, a u trećem kada je imala miris karakterističan za hajz. Sve preko toga je istihaza, na osnovu riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, upućenih Fatimi bint Ebi-Hubejš: “Ako je krv hajza, ona se poznaje po tome što je crna. Ako bude tako, ostavi namaz, a ako bude drugačije, uzmi abdest i klanjaj, jer je to krv iz kapilara.” (Ebu-Davud i En-Nesai, a Ibn-Hibban i El-Hakim ocijenili su ga vjerodostojnim). Učenjaci, Allah im se smilovao, postupaju po ovom hadisu i pored toga što postoje određene primjedbe na njegov lanac prenosilaca (sened) i tekst (metn). Postupati po ovom hadisu preče je nego da žena u ovakvom stanju računa hajz kao što on traje kod većine žena.

Treće je stanje: da ženi ne bude poznat određeni period hajza, niti se on ičim odlikuje, tako da joj je krvarenje od početka neprekidno, a krv joj je jednolična ili se javlja u promjenljivim stanjima i ne može biti hajz. Ona će postupati na osnovu uobičajenog trajanja hajza kod većine žena. Njen će hajz biti šest ili sedam dana svakog mjeseca, počevši od trenutka kada joj se pojavila krv. Sve preko toga je istihaza.

Primjer za to jeste da žena vidi krvarenje petog u mjesecu i ono joj se nastavi s tim da u njemu ne bude nešto čime se odlikuje hajz, kao što je boja i drugo. Njen hajz će biti šest ili sedam dana, počevši od petog dana svakog mjeseca, na osnovu hadisa u kojem stoji da je Hamna bint Džahš rekla:

“Allahov Poslaniče, ja imam jako i dugo krvarenje. Ono me sprečava da klanjam i postim, pa šta kažeš u vezi s tim?” On je rekao: “Objasnit ću ti. Stavi krpu od pamuka na spolni organ jer to zaustavlja krvarenje.” -“Krvarenje je jače od toga”, reče ona, a on na to doda: “To je onda šejtanska kušnja, a ti smatraj hajz šest ili sedam dana, a tačno znanje o tome je kod Uzvišenog Allaha. Zatim se okupaj dok ne vidiš da si postala čista i da ti je krv prestala, pa klanjaj dvadeset četiri ili dvadeset tri noći i dana i posti.” (Ahmed, Ebu-Davud i Et-Tirmizi, koji ga smatra vjerodostojnim. Prenosi se da ga je i Ahmed ocijenio kao vjerodostojan, a El-Buhari kao dobar).

Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem: “ …smatraj hajz šest ili sedam dana”, ne znače da žena jednostavno odabere jedan od dva perioda, nego ona treba razmotriti svoju situaciju i usporediti je sa situacijom žene koja joj je najbliža izgledom, godinama ili rodbinski. Ona će razmotriti krv pa će ono što je najbliže da je hajz smatrati hajzom. Također, uzet će u obzir i druge okolnosti, pa ako je bliže da hajz bude šest dana, smatrat će da je šest. A ako je bliže da je sedam, smatrat će da on traje sedam dana.

Muhammed ibn Salih el-Usejmin