Alejkumus-selam ve rahmetullahi ve berekatuhu! Cijenjeni brate, što se tiče odjeće muslimana, treba da znaš da je to poglavlje veoma opširno. Najkraće što se može kazati jeste da je osnova u nošenju odjeće dozvola, tj. sve je dozvoljeno nositi osim onoga što je načelima ove vjere zabranjeno. Ova vjera zabranila je nekoliko stvari u tom poglavlju, a spomenut ćemo najpoznatije i najrasprostranjenije

1-Muškarcima je zabranjeno nošenje svile i zlata. Na to ukazuje hadis Alije, r.a., da je Poslanik jednoga dana uzeo svilu desnom rukom, zlato lijevom i kazao: ”Ovo dvoje zabranjeno je muškarcima moga ummeta.“ (Ebu Davud i dr., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

2-Muškarcima je zabranjeno da oponašaju žene, a ženama je zabranjeno da oponašaju muškarce. Na to nam ukazuje hadis Ibn Abbasa, r.a., da je Poslanik prokleo muškarce koji oponašaju žene i žene koje oponašaju muškarce.“ (Tirmizi i dr., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

3-Takoðer, ova vjera zabranila je nošenj tzv. ”libasu eš-šuhra” – odjeće kojom će se insan isticati meðu drugima, odjeće kojom će se uzdizati nad drugima i to će činiti da bi ljudi podizali svoje poglede prema njemu. Na to nam ukazuje hadis Ibn Omera, r.a., da je Poslanik kazao: ”Ko bude nosio libase eš-šuhrati – odjeću reputacije, Allah će ga odjenuti na Sudnjem danu takvom odjećom.“ (Ebu Davud, njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

4-Muslimanima je zabranjeno da odjećom oponašaju nevjernike u svemu što je prepoznatljivo za njih i njihovu vjeru. Npr. da čovjek obuće odjeću koju nose popovi, i po kojoj su prepoznatljivi. Na to ukazuje poznati hadis Ibn Omer, r.a., da je Poslanik kazao: ”Ko oponaša jedan narod njemu pripada.“ (Ebu Davud i dr., njegovu vjerodostojnost potvrdio je šejh Albani)

Smatram korisnim spomenuti odgovor na pitanje koje se često postavlja u ovom poglavlju: da li je nošenje hlača i kravate oponašanje nevjernika? Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji izdala je više fetvi u kojima su pojasnili da nošenje hlača i kravate nije oponašanje nevjernika, osim ako se nosi s tim ciljem. Normalno, za hlače su uvjetovali da nisu tijesne i da ne oslikavaju stidne dijelove tijela. Nošenje hlača i kravate nije nešto što je karakteristično samo za nevjernike, niti njihovo nošenje aludira na nešto iz njihove vjere.

(Fetva br. 4257, str. 40, 24. tom)

Allah najbolje zna.

Odgovorio: Pezić Elvedin, 29. safer 1429. h.g. / 7. 3. 2008. god.

Sva zahvala pripada Uzvišenom Allahu i neka je salavat i selam na Njegovog poslanika Muhammeda, ﷺ.
Propis korištenja parfema koji sadrže alkohol vraća se na propis čistoće, odnosno nečistoće alkohola, oko čega kod islamskih učenjaka postoje dva poznata mišljenja.

Prvo: Alkohol je nečist. Ovog mišljenja su sve četiri priznate islamske pravne škole (hanefijska, malikijska, šafijska i hanbelijska), a ovo mišljenje preferirao je i šejhul-islam Ibn Tejmijje, r.h. Kao dokaz, prvenstveno navode sljedeći ajet:
«O vjernici, vino i kocka i kumiri i strelice za gatanje su odvratne (pogane) stvari, šejtanovo djelo, zato se toga u potpunosti klonite da biste postigli što želite.» (El-Maide, 90.)
– Kažu da je Allah alkohol nazvao ”er-ridžs” (nešto odvratno i pogano), odnosno nečistim, i naredio da ga se u potpunosti klonimo.

Drugo: Alkohol je čist. Ovog stava iz reda prvih generacija bili su Rebi’a, Lejs i Muzeni, a kao prioritetnije mišljenje od potonjih učenjaka odabrali su ga imam Ševkani, San’ani, Ahmed Šakir, Albani i Ibn Usejmin, r.h.
Kao dokaz navode činjenicu da u ajetu nema jasnog dokaza da se pod pojmom
”er-ridžs” misli na nečistoću, jer u arapskom jeziku ovaj pojam pored toga što može značiti nečistoća, ima još mnogo drugih značenja, kao naprimjer:
šerr – zlo, haram – zabranjeno, azabun – kazna (patnja), ismun – grijeh, kufrun – nevjerstvo, kabihun – nešto ružno itd.
Isto tako kažu da niko od prvih generacija riječ ”er-ridžs”, koja se spominje u ajetu, nije protumačio kao nečist.
– Kažu da alkohol iako je haram – zabranjen, to ne znači da je nužno i nečist, jer nije sve ono što je haram uvijek i nečisto. Naprimjer, zlato i svila zabranjeni su muslimanima muškarcima, ali se smatraju čistim po konsenzusu učenjaka. Isto tako, otrov je haram, ali nije nečist.

– Navode i nekoliko hadisa iz kojih se indirektno može zaključiti da alkohol nije nečist:

1. Kada je Allah, dž.š., zabranio alkohol, Allahov Poslanik, ﷺ, naredio je da se sve zalihe alkohola unište i proliju, što su ashabi i učinili tako da je ”alkohol tekao ulicama Medine”, kako kaže prenosilac hadisa. (Hadis bilježi Buharija, br. 2332, Muslim, br. 1980, od Enesa b. Malika, r.a.)
Učenjaci koji alkohol smatraju čistim kažu da su ashabi gazili po ulicama po kojim je bilo alkohola, a zatim su ulazili u džamiju koja tada nije bilo zastrta tepisima, a Allahov Poslanik, ﷺ, nije im naredio da operu svoju obuću.

2. Jedan čovjek je Poslaniku, ﷺ, htio pokloniti alkohol ne znajući za njegovu zabranu, pa mu je Poslanik, ﷺ, na to rekao: ”Allah koji je zabranio pijenje alkohola zabranio je i njegovu prodaju”, nakon čega je čovjek odmah prolio alkohol iz posude u kojoj je bio. (Muslim, br. 1579, od Abdullaha b. Abbasa, r.a.)

Kažu učenjaci: da je alkohol bio nečist, Allahov Poslanik, ﷺ, naredio bi ashabima da proliju vodu na mjesto gdje je alkohol proliven kako bi ga očistili, kao što je učinio kada je jedan pustinjak izvršio malu nuždu u džamiji, pa im je Poslanik, ﷺ, naredio da na to mjesto proliju kofu vode.

Na kraju zaključujemo da je drugo mišljenje jače, a ide mu u prilog i činjenica da nema jasnog i nedvosmislenog dokaza koji upućuje na nečistoću alkohola (jer poznato islamsko pravilo glasi da je sve u osnovi dozvoljeno, osim onoga za što postoji jasan dokaz da je zabranjeno), tako da je dozvoljeno koristiti mirise u kojima ima alkohola.

Pored toga, prvo mišljenje takoðer ima svoju težinu, pogotovo zbog činjenice da ga zagovaraju sve četiri pravne škole, i da je Uzvišeni Allah u ajetu naredio da se alkohola klonimo, pa je opreznije izbjegavati ovakve mirise. Takoðer, postoji mnoštvo mirisa koji ne sadrže alkohol, a vrlo su dobri i kvalitetni pa će musliman njihovom upotrebom izbjeći ulazak u ono oko čega postoji spor, što je svakako pohvalno.
A Allah Uzvišeni najbolje zna.

Odgovorio: Amir Durmić, prof.

Znajte, a neka znaju i svi oni koji će pročitati odgovor na ovo pitanje, da je mudrost izricanja islamskih propisa to što su ih izrekli Allah, dželle šanuhu, i Njegov Poslanik, ﷺ. Gospodar je rekao: “Kad Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravog puta” (el-Ahzab, 36). Svakom onom ko nas upita zbog čega je to i to obaveza, ili zašto je to i to zabranjeno, odgovorit ćemo: “To je obaveza, ili zabranjeno je zato što su Allah, dželle šanuhu, i Resulullah, ﷺ, rekli tako i tako.” I to je dovoljno svakom vjerniku. Kad je neka žena upitala Aišu, radijallahu anha: “Zbog čega žena mora napostiti dane ramazana koje propusti tokom mjesečnog pranja, a ne mora naklanjati namaze koje tad propusti?”, ona je odgovorila: “Imale bismo mjesečno pranje, pa bi nam bilo naređivano da napostimo propuštene dane, a ne bi nam se zapovijedalo da naklanjamo izostavljene namaze”  (el-Buhari, 321, i Muslim, 335). Ipak, nema smetnje u tome da se obveznik raspituje o povodu i mudrosti donošenja određenog propisa, tim prije jer pomoću toga može učvrstiti vjerovanje i uvjerenost u veličinu šerijata, kao što mu to može pomoći da analogno tom propisu, za koji postoji šerijatski tekst, izvede neki drugi propis. Eto to su tri koristi koje donosi upućenost u povod i mudrost izricanja određenog propisa.

Kao odgovor na postavljeno pitanje možemo reći da se u pouzdanim predanjima kaže da je Vjerovjesnik, ﷺ, zabranio nošenje zlatnog nakita muškarcima, a ne ženama. Zlato je najvredniji nakit kojim se osoba može ukrasiti, a muškarac nije stvoren da bi se ukrašavao, to jest on, jer je muževan i potpun, nema potrebe da se nečim upotpunjuje, uljepšava i skreće nečiju pažnju na sebe, za razliku od žene. Valja znati da ukrašavanje žene zlatnim nakitom u braku, dovodi do sreće. Opisujući žene, Allah, dželle šanuhu, rekao je: “Zar one koje u ukrasima rastu i koje su u prepirci bespomoćne?” (ez-Zuhruf, 18)

Koristim se ovom prilikom da onim muškarcima što nose zlatni nakit kažem da su neposlušni Svevišnjem Allahu i Vjerovjesniku, ﷺ, i da su se poistovijetili sa ženama, te da, noseći zlatni nakit, na sebi drže džehennemsku žeravicu, kako se to kaže u pouzdnanom hadisu. Eto, neka se zato pokaju Uzvišenom Allahu! A ako hoće, mogu mimo zlata nositi i srebreni nakit u okvirima šerijata, kao i nakit od drugih metala, pod uvjetom da ne pretjeruju u tome.

Šejh Muhammed b. Usejmin

Ono što se da zaključiti iz šerijatskih tekstova jeste da tebi nije dozvoljeno kupiti taj artikal, ako si saznao ili kod tebe preovladava mišljenje da je to ukradena stvar, zbog riječi Uzvišenog Allaha: “Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sudjelujte u grijehu i neprijateljstvu.” (El-Maida, 2) U ovom slučaju ti znaš ili kod tebe preovladava mišljenje da osoba koja ti to nudi nije vlasnik te stvari, niti ima dozvolu da to čini, pa kako da takvoj osobi pomažeš u činjenju nepravde, tj. da uzmeš tuđi imetak bespravno.

Međutim, ako bi mogao da kupiš spomenutu stvar kako bi je vratio njenom vlasniku, to bi svakako bilo pohvalno, ako se ta stvar ne bi mogla oduzeti onome koji ju je ukrao i propisno ga kazniti. Ako bi se spomenuta stvar mogla oduzeti od lopova i kazniti ga kaznom koju zaslužuje, to je obaveza, na osnovu poznatih argumenata, kao što je hadis: “Pomozi bratu, bez obzira činio on nepravdu ili je njemu činili….”

(Fetve šejha Ibn Baza, tom 19, str. 91)