Alejkumusselam. Zajednički fond Bejtu-l-mala Islamske zajednice sa šerijatske strane nije jedino ispravno mjesto za izdvajanje zekata i davanje sadekatu-l-fitr u Bosni i Hercegovini i dijaspori. I ne samo da nije jedino ispravno, nego davanja zekata i sadekatul-fitre na to mjesto je šerijatski sporno jer prikupljeni zekat i sadekatul-fitri ne dospijeva do korisnika koji su spomenuti u osam fondova u 60. kur’anskom ajetu sure Et-Tevba.

Prema tome, ova fetva je pogrešna i musliman nije obavezan da radi po njoj, niti je griješan ako uradi drugačije.

Razlozi neispravnosti ove fetve

Prvo: Nema razilaženja među učenjacima da je pravo i obaveza muslimanskog vladara da sakuplja zekat od onih koji su dužni da ga daju i da ga dostavi u osam šerijatom propisanih fondova. Ovaj propis se odnosi na pravednog vladara i na uzimanje zekata na vidljivi imetak, poput stoke (ovaca, krava i deva), poljoprivrednih plodova i usjeva i slično. Na ovome je idžma’u ashaba, tabi’ina i imama mudžtehida. A ako je vladar nepravedan, ili imetak skriven, poput novca, trgovačke robe i slično, oko obaveze sakupljanja od strane vladara i davanja istom učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Detalji, argumenti i stavovi učenjaka oko ovih mes’ela su spomenuti u osnovnim fikhskim knjigama svečetiri mezheba.

Neispravnost spomenute fetve se ogleda u tome što Islamska zajednica u Bosni i Hercegovini nije na stepenu muslimanskog vladara, imama, halife ili velijul-emra, jer se pod muslimanskim vladarom koji je obavezan sakupljati zekat misli na onog ko ima stvarnu vlast u svojim rukama: vojsku, policiju, zakonodavnu, sudsku i izvršnu vlast, a Islamska zajednica ne samo da nema vlast nego je ona samo udruženje građana koje zastupa interese muslimana na ovim prostorima.

Prema tome, šerijatski propis sakupljanja zekata od strane muslimanskog vladara se ne može odnositi na Islamsku zajednicu, niti ona ima pravo da se diže na taj stepen obavezujući da se samo njoj daje zekat i zabranjujući i smatrajući neispravnim da ga neko drugi sakuplja jer ona nije na nivou imama niti halife. A što se tiče tzv. “Menšure” i onog što navodno proizilazi iz nje to sa šerijatske strane nije vrijedno komentara. Oko toga da Islamska zajednica ne predstavlja vlast se ne bi trebali dvojica razumnih razići. Niti je ona poput islamske vlasti, niti mijenja islamsku vlast u njenom odsustvu jer nema izvršnu vlast a kamoli zakonodavnu i sudsku, nego najviše što se može za nju reći je da ona organizira, uređuje i usmjerava vjerski život i običaje muslimana ovih prostora.

Sa druge strane, prikupljanje zekata u muslimanskim zemljama danas u svijetu je otprilike onako kako navodi dr. Mustafa Hasani u svom tekstu pod naslovom “Modeli organiziranog prikupljanja i distribucije zekata u svijetu“, u kojem je on analizirajući današnju situaciju u svijetu, ustanovio da postoje tri oblika organizacije prikupljanja zekata:

1. Davanje zekata je obaveza propisana zakonom države (zekat je obaveza propisana zakonom u šest država: Saudijskoj Arabiji, Maleziji, Libiji, Pakistanu, Sudanu i Jemenu.)

2. Davanje zekata je dobrovoljno, nije obavezno zakonom, ali se država javlja kao osnivač agencije i fonda za prikupljanje i distribuciju zekata. (Ovaj model prisutan je u: Kuvajtu, Jordanu, Omanu, Kataru, Bahreinu, Bangladešu i Indoneziji. Egipat se izdvaja u odnosu na navedene zemlje time što su oni našli rješenje osnivanjem 1971. Nasir Social Bank Egipta, koja u zasebnom dijelu svojih poslova radi na prikupljanju i distribuciji zekata. On naglašava da ovi fondovi nisu jedine institucije u ovim državama koje prikupljaju zekat. Brojne se dobrotvorne i druge organizacije koje također prikupljaju zekat te se usljed tog mnoštva razvija takmičarski duh u visini prikupljanja zekata.

3. Davanje zekata je dobrovoljno, a muslimanima je prepušteno na volju da izaberu na koji način će se organizirati. (Takav je slučaj sa Indijom, u kojoj djeluju tri različita tipa organizacija koje se bave prikupljanjem i distribucijom zekata.)

Na osnovu ovoga, prikupljanje zekata u BiH od strane Islamske zajednice se može svrstati u treću kategoriju zemalja gdje je davanje prepušteno volji muslimana i gdje se oni organizuju kako hoće i kako vide da je najbolje, tj. iza prikupljanja zekata ove treće kategorije ne stoji država niti to ona organizuje. Zato je neprimjereno da Islamska zajednica ograničava i zadržava monopol ubiranja zekata samo na sebe, jer za takvo ponašanje nema uporište u šerijaskim tekstovima pošto ona ne predstavlja državu, tj. nije na stepenu imama ili halife.

U Saudijskoj Arabiji u kojoj je ubiranje zekata regulisano od strane države, mnoge firme, kompanije i pojedinci daju zekat na trgovačku robu i novac onim korisnicima zekata za koje smatraju i procijene da je najbolje dati. Takođe, skoro sve humanitarne i dobrotvorne organizacije javno sakupljaju zekat. Sve ovo rade jedni i drugi a da im država ili učenjaci ne zabranjuju te aktivnosti niti sugerišu da im je takvo izdvajanje zekata neispravno. Pa se postavlja pitanje kako u jednoj Bosni da se uzima monopol oko ubiranja zekata i zabranjuje i određuje ko ga skuplja i kome se daje s obzirom da sakupljanje zekata nije regulisano na državnom nivou?

Drugo: Spajanje sadekatul-fitra sa zekatom u kontekstu prava i obaveze ubiranja zekata je čisti promašaj jer je obaveza i šart valjanosti da sadekatul-fitr stigne u ruke korisnika (siromaha) prije Bajram namaza što nije slučaj u načinu kako to radi IZ-e. Učenjaci kada govore o obavezi muslimanskog vladara da sakuplja zekat misle samo na zekat a ne i na sadekatul-fitr. Nije Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, slao prikupljače zekata da sakupljaju sadekatul-fitr pred kraj Ramazana, nego su svaka porodica ili pojedinac sami za sebe izdvajali sadekatul-fitr davajući ga siromašnima na kraju Ramazana prije klanjanja Bajram-namaza. Ovo je bila praksa ashaba, tabi’ina i onih poslije njih.

Sadekatul-fitr se davao u namirnicama, poput pšenice, kukuruza, ječma i graha, a kasnije i riže, brašna i slično, a ne u novcu. Oko ispravnosti davanja sadekatul-fitra u novcu učenjaci imaju podijeljeno mišljenje pri čemu je većina učenjaka da nije ispravno davati u novcu.

Takođe, učenjaci imaju podijeljeno mišljenje u koji fond se daje sadekatul-fitr, da li daje kao zekat u osam spomenutih fondova u ajetu ili samo siramašnima što je bila praksa za vrijeme života Allahovog Poslanika, sallallahu laejhi ve sellem.
Uglavnom ono što je bitno na ovom mjestu spomenuti je da se sadekatul-fitr ne ubire od strane muslimanskog vladara kao što se ubire zekat. A oko korisnika sadekatul-fitra dokazi iz Sunneta ukazuju da se on udjeljuje siromašnim muslimanima, takođe, argumenti Sunneta ukazuju da sredstva u kojima se izdvaja su namirnice poput brašna, graha, riže, kukuruza i slično. Isto tako, šart valjanosti izdvajanja sadekatul-fitra je da se podijeli prije klanjanja Bajram namaza, a sa sakupljanjem sadekatul-fitra u Bejtul-mal Islamske zajednice se neizvršava ovaj šart jer oni ubrana sredstva koriste za potrebe IZ-a tokom cijele godine.

Treće: Ono što je zaprepaščujuće saznanje, da Islamska zajednica sakupljena sredstva od zekata i sadekatul-fitra koristi kao izvore finansiranja same Islamske zajednice, to jest ona od tih sredstava finansira samu sebe u svom raznolikom spektru aktivnosti koje radi: finasiranje medresa, FIN-a, sanacija i održavanje objekata, plate profesora, muallima i službenika IZ-a, i slično. Drugim riječima, Islamska zajednica ne raspodjeljuje zekat i sadekatul-fitr u osam fondova koji su određeni kur’anskim ajetom: “Zekat pripada samo siromasima i nevoljnicima, i onima koji ga skupljaju, i onima čija srca treba pridobiti, i za otkup iz ropstva, i zaduženima, i u svrhe na Allahovom putu, i putniku-namjerniku. Allah je odredio tako! A Allah sve zna i mudar je.” (Et-Tevba, 60)

Od dokaza sa kojima se potvrđuje da IZ sredstva sakupljena od zekata i sadekatul-fitra koristi za svoje vlastite potrebe je tekst od Mr. Mustafe Hasanija koji u svom radu: “Važnost islamske vlasti u organizaciji i vođenju akcije ubiranja i distribucije zekata sa posebnim osvrtom na Islamsku zajednicu u Bosni i Hercegovini“, objavljenom u Znakovi vremena, Naučnoistraživački institut “Ibn Sina”, Vol. 9, Sarajevo, 2006, br. 31, str. 63-78, kaže između ostalog sljedeće: “Kako je u uvodu ovoga rada rečeno, već decenijama Islamska zajednica u BiH vodi akciju ubiranja i distribucije zekata i sadekatu’l-fitra, oslanjajući se na tumačenje koje je ovdje kod nas iznio Husein Đozo. On nije bio prvi koji je kod nas pisao o tome. Prije njega, koliko je nama poznato, pisali su Džemaludin Čaušević i Abdulah Bušatlić, ali je Đozino tumačenje kategorije fi sebilillah prihvatila islamska zajednica i na kraju je realizirano.

U svom poznatom radu “Značaj i šeriatska osnova akcije ubiranja i raspodjele zekata i sadekai-fitra” Husein Đozo je zapisao: “Otvaranje Fakulteta iziskivalo je ogromna materijalna sredstva. Tu nam se najbolje ukazuje nužno povezivanje duhovne i materijalne komponente, odnosno duhovnih i materijalnih vrijednosti. Fakultet kao izraz potrebe duhovne komponente pretpostavljao je postojanje solidne materijalne baze. Trebalo je stvoriti tu bazu i pronaći stalne i sigurne nove izvore prihoda. Historija će najbolje pokazati koliko je bio značajan potez i koliko mudra i opravdana odluka organa Islamske zajednice da se u stvaranju nove baze i u pronalaženju novih izvora prihoda orijentira na zekat, zekatu’l-fitr i da reaktiviraju ove izvore i ponovo ih privedu njihovoj pravoj svrsi.

Novina koju donosi Ustav IZ-a iz 1990. godine, u odnosu na prethodne Ustave IZ-a odnosi se i na zekat. Naime, ovim Ustavom zekat, sadekat’l-fitr i prihodi od prikupljenih kurbanskih kožica navedeni su kao izvori stjecanja imovine, čime je priznato faktičko stanje da se gotovo dvije decenije ovom akcijom finansiraju vjerske škole, Fakultet i drugi naučno-istraživački projekti. U tu svrhu ovim Ustavom predviđeno je ustanovljenje zasebnog fonda «Bejtu’l-mala« u kojem će se sakupljati sredstva zekata. Fond je pod nadležnošću Vrhovnog sabora”.

Jedina kategorija pod koju bi sebe Islamska zajednica mogla ubrajati i pravdati za uzimanje i korištenje sredstava zekata i sadekatul-fitra je kategorija “fi sebilillahi”, tj. “u svrhe na Allahovom putu”. Analizirajući dokaze, mišljenja i stavove učenjaka o kategoriji “fi sebilillahi” može se reći da se pod ovom kategorijom prvenstveno misli na borbu na Allahovom putu, tj. džihad, oko ćega nema razilaženja među učenjacima. Učenjaci se razilaze oko nekih detalja, tj. da li u to ulazi mimo opremanja borca na Allahovom putu i priprema za džihad, kupovina oružja, obuka i slično. Po mnogim učenjacima u ovu kategoriju ulazi i davanje zekata za obavljanje Hadždža onima koji ga nisu obavili, na što ukazuju prihvatljivi hadisi koje bilježe Ebu Davud i Ahmed.

Takođe, u ovu kategoriju po mnogima spadaju i oni koji traže šerijatsko znanje, a u savremeno doba mnogi Kolegiji islamskog prava i mnoge Komisije za fetve su dozvolile da se pod ovom kategorijom daje zekat za davetske aktivnosti. Nema sumnje da je stav nekih učenjaka da se pod ovom kategorijom misli na sve oblike hajra (kullu vudžuhil-hajri) ništavan, jer iz njega proizilazi da nije bilo potrebe da se spominju sve druge kategorije u koje se daje zekat jer ih “svi oblici hajra” obuhvataju.

Prema tome, pod ovom kategorijom zekat se može dati mudžahidu (tj. za džihad), za obavljanje Hadždža, studentu šerijatskog znanja i za davetske aktivnosti. Nema sumnje da se korištenje prikupljenih sredstava od zekata i sadekatul-fitra kao izvor finansiranja Islamske zajednice ne mogu pravdati kategorijom “fi sebilillahi” jer prelaze okvire mogućeg značenja ove kategorije zekata.

Iz ovog proizilazi da je davanje zekata i sadekatul-fitreta IZ-e veoma upitno i diskutabilno sa strane neadekvatne raspodjele tih sredstava onima koji zaslužuju da ih dobiju, poput siromašnih muslimanskih porodica širom Bosne i Hercegovine. Zaista je žalosno saznanje da se sredstva od zekata daju bogatim profesorima fakulteta, nastavnicima medresa, muallimima, hodžama i drugim, a da se istvremeno zapostavljaju siromašne i neimućne muslimanske porodice koje su najpreče da dobiju zekat.

Nakon svega kazanog može se kazati da je fetva po kojoj je zajednički fond Bejtu-l-mala Islamske zajednice jedino ispravno mjesto za izdvajanje zekata i davanje sadekatu-l-fitra ne samo pogrešna i neobavezujuća sa strane šerijatskog tumačenja ovog pitanja, nego da ona predstavlja zloupotrebu emaneta i povjerenja koji se daje Islamskoj zajednici.

Ispravno je da Islamska zajednica ima obavezu i pravo kao najveće i najjače udruženje muslimana u našim krajevima da što bolje i kvalitetnije organizuje prikupljanje zekata i sadekatul-fitra (s tim da ga dostave korisnicima prije klanjanja Bajram namaza) i da ga distribuira istinskim korisnicima, tj. onima koji ulaze u osam spomenutih fondova u kur’anskom ajetu. Pri tome nemaju pravo monopola u ovome te da uskraćuju pravo bilo kojim drugim udruženjima i organizacijama da se bave istim poslom.

Dr. Zijad Ljakić
_________________________________________

Raspodjela sredstava iz Fonda Bejtu-l-mal u 2012. godini u procentima

Raspodjela iz Fonda Bejtu-l-mal u 2012. godini vrši se na osnovu prikupljenih 6.650.000,00 KM, od čega 5.800.000,00 KM od zekata i sadekatu-l-fitra i 850.000,00 KM od kurbana i kurbanskih kožica, a raspodjela je izvršena prema navedenom prikazu.

– Odgojno-obrazovne institucije IZ-e u BiH 47,1%
– Mediji IZ-e u BiH 12%
– Kulturno-obrazovne institucije IZ-e u BiH 11,4%
– Pomoć porodicama šehida, siromašnim, ugroženim, fond fir-rikab i pomoć za povratak 3,6%
– Troškovi štampanja i razduženja blokova 0,7%
– Sredstva za podršku vjersko-prosvjetnih aktivnosti i rada muftijstva, muftijstva, Sandžačkog Udruženja ilmijje, Vijeća za fetve i Sabora IZ-e 15,6%
-Vjerskoprosvjetne aktivnosti Rijaseta IZ-e 5,3%
– Stipendije, studentski dom FIN-a i drugi vidovi pomoći 4,3%

Izvor: http://www.zekat.ba/?str=pojasnjenja#fond

 

Preuzeto sa stranice n-um.com

Vidi manje

Alejkumusselam.
U osnovi je dozvoljeno da se dova upućuje Uzvišenom Allahu svojim riječima, tj. ne mora dova biti zasnovana na kur'anskom ili hadiskom tekstu. Ovo je dozvoljeno pod uvjetom da ta dova u sebi ne sadrži riječi ili značenje širka (širk je pripisivanje Allahu sudruga u svojstvima i ibadetu), grijeh, kidanje rodbinskih veza ili nešto drugo što je šerijatski sporno.

Međutim, gore spomenuta dova i način njenog širenja su sporni zbog sljedećih stvari:

Prvo – što ova dova u sebi sadrži sporno akidetsko značenje sa strane mjesta gdje se nalazi Uzvišeni Allah sa svojim bićem. U dovi je došlo “Allahu dragi, uđi u moju kuću i u kuću mojih prijatelja”, a ovako nešto mogu reči samo oni koji su na akidi da je Uzvišeni Allah svojim bićem na svakom mjestu, što je besumnjivo zabludjela akida. Ispravno je da je Uzvišeni Allah je svojim bićem iznad Arša odvojen od Svojih stvorenja, a Svojim znanjem je na svakom mjestu, On sve vidi i sve čuje. Ovo je ono našto ukazuju jesni i nedvosmisleni šerijatski tekstovi a što je akida Ehli sunneta vel džemata. A ako bi se pokušale opravdati ove riječi time da se misli u prenesenom značenju, kontekst same dove to obija zbog riječi “bdij i liječi nad nama …”.

Drugo – dovljenje Allahu da liječi u Allahovo ime, tj, da liječi u Svoje ime, što je došlo u dovi “Allahu dragi, uđi u …, bdij i liječi … u Allahovo ime”. Ovo je greška u ophođenju prema Allahu, jer je ispravno da Njegova stvorenja čine dobra djela u Njegovo ime a ne da Allah bdije i liječi u Svoje vlastito ime.

Treće – tvrdnja da je ova dova “toliko moćna” je izmišljanje nečega što nema argumenta u šerijatskim tekstovima. Jer da bi neka dova bila moćna i djelotvorna o tome nam treba doći obavještenje u šerijatskim tekstovima kao što je došlo za mnoge zikrove i dove u vjerodostojnom sunnetu.

Četvrto – tražiti da se dotična dova proslijedi 12 puta, te tvrditi da je prosljeđivanje ove dove test da li je Allah na prvom mjestu u nečijem životu, sve ovo je govor o Allahovj vjeri bez znanja i argumenata. Jer da je prosljeđivanje 12 puta (više ili manje što ne igra ulogu) neke dove poput ove test čovjekovog imana, tj. na kom mjestu je kod njega Allah, za ovakav način tumačenja vjere (jer je dova ibadet, tj. srž vjere) nema apsolutno nikakvog dokaza u Šerijatu. Čak nema sličnih primjera u slabim ili krvotvorenim hadisima.

Sve ovo spomenuto nam ukazuje da je ova dova sa načinom kako se širi čista novotarija u vjeri. Jer je dova ibadet, pa ako se ona izmisli (izgovara svojim riječima što je u osnovi dozvoljeno), sa šerijatsko spornim tekstom, a onda se za nju tvrdi da ima djelotvornu moć, te da je treba proslijediti 12 puta drugima i da to predstavlja mjerilo da li je Allah na prvom mjestu ili ne, a da za sve ovo nema dokaza u Šerijatu, onda je to bez sumnje novotarija u vjeri. A kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Aiše, radijallahu anha: “Ko uvede u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija (tj. to je batil i ništavno)”. Takođe, u hadisu kojeg bilježi Tirmizi, a kojeg muhaddisi ocjenjuju vjerodostojnim, je došlo: “Čuvajte se novina (u vjeri), jer je svaka novina novotarija a svaka novotarija dalalet a svaki dalalet vodi u Vatru”.

Prema tome, ovu dovu nije dozovljeno koristiti pri dovljenju zbog njenog spornog sadržaja. Takođe, traženje da se ova dova proslijedi u spomenutom broju, te tvrdnja da je moćna i da je odazivanje svemu ovome mjerilo na kom mjestu je kod nekoga Allah, sve ovo je čista novotarija u vjeri, a svaka novotarija je dalalet a svaki dalalet vodi u Vatru. Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa stranice dr Zijad Ljakić (zijad-ljakic.com)

Vidi manje

Alejkumusselam.

Ako je bilo moguće da kontaktiraš tu stranicu, trebao si tražiti sa te iste stranice pojašnjenje toga što ti nije jasno ili da pitaš nekog od naših daija koji su se specijalizirali u kiraetima.

Inače, tema Mushafa koji su napisani po takozvanom resmu (rukopisu) Usmanovom, radijallahu anhu, a to su ovi koji danas postoje među muslimanima, je veoma opširna i duga jer je izgrađena na poznanju i razumijevanju sedam harfova, kiraeta i onome što se desilo sa historijske strane prilikom pisanja i sakupljanja Kur'ana u jednu knjigu a zatim u jedan Mushaf na jednom harfu u vrijeme Ebu Bekra a zatim Usmana, radijallahu anhuma.

Uglavnom, ono što je došlo u pitanju to između ostalih lijepo pojasnio Muhammed Mahluf El-‘Adevi, poznati savremeni egipatski šejh i zamjenik direktora Univerziteta El-Azhar (preselio 1351 po Hidžri), u svojoj knjizi „El-Bejan fi ulumil-tibjan“ na veoma studiozan način. Rezime toga se sadrži u sljedećem:

Takozvani Usmanovi, radijallahu anhu, Mushafi (njih 6) su napisani njegovom naredbom u vrijeme njegovog hilafeta kada se pojavilo veliko razilaženje među muslimanima oko harfova (a Kur'an je objavljen na 7 harfova kao što je došlo u hadisu mutefekun alejhi) na kojima je Kur'an objavljen. Ti Usmanovi Mushafi su zapisani na jednom HARFU a to je harf Kurejš. Usman, radijallahu anhu, je naredio da se spale svi ostali Mushafi koji su do tada bili napisani, a koji su bili napisani na svih sedam harfova. A sam taj harf Kurejš unutar sebe ima više KIRAETA, pa je u svakom Mushafu pisano rukopisom da obuhvata po jedan kiraet. Naravno, svi ti kiraeti su prenešeni odPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem, oko čega nema spora niti razilaženja. U tim rivajetima (ili kiraetima) ima razlike u nekim harfovima i riječima, tj. u nekim su neke riječi potvrđene a u nekim nisu ili ima razlike unutar samih riječi u nekim harfovima. Zbog toga je su Usmanovim Mushafima pisano takvim rukopisima da oni u sebi obuhvataju te kiraete.

Treba naglasiti da te razlike unutar rivajeta i kiraeta ne utiču na značenje ajeta, recimo neke riječi se u arapskom izgovaraju i pišu na više načina pa su ti načini došli u različitim kiraetima, a isto imaju značenje.

Na primjer: riječ SIRATAL-MUSTEKIM unutar Fatihe je u tim kiraetima došla da se piše: siratal-mustekim (gdje je harf s sad), siratal-mustekim (gdje je harf s sin) i ziratal-mustekim (harf z je zal). Rukopis Usmanovog, radijallahu anhu,Mushafa je takav da se mogu čitati svatri spomenuta kiraeta ove riječi unutar Fatihe.

Sve navedeno je urađeno tako da bi se sačuvao svaki kiraet i rivajet koji je prenešen od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i to unutar jednog harfa a to je harf Kurejš.

Nadam se da nakon spomenutog ne bi trebalo ostati nejasnoće.

A poznati akidetski princip da ko zanegira makar jedan harf iz Kur'ana da time postaje nevjernik je ispravan.

Međutim, on se odnosi na negiranje harfa iz Kur'ana koji je prenešen i zapisan u mutevatir kiraetima, ušto naravno ulaze svi kiraeti (sa svojim međusobnim razlikama) koji su prenešeni u resmu (rukopisu) Usmanovih, radijallahu anhu, Mushafa. Znači, te sitne razlike u nekim riječima ili slovima unutar riječi ne ulaze u ono sa čijim se negiranjem izlaazi iz vjere. Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa stranice dr Zijad Ljakić (zijad-ljakic.com)

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Enver Mulahalilović, autor poznate knjige „Vjerski običaji muslimana u BiH“ izdane 1988. po Miladiju, je u svojoj knjizi napisao posebno poglavlje o dovama (od 166. do 191. stranice). Pa je naveo da sa stanovišta islamskih običaja i prakse dova dijeli na redovne i prigodne dove, a zatim detaljnije govorio o podvrstama ovih dova koje se praktikuju kod nas u BiH-u. Ono što nas zanima su prigodne dove u koje je ubrojao sljedeće dove: hafiska dova, kurra'ska dova, dova za kišu i dova za bradu.

Od ove četiri spomenute dove jedino dova za kišu ima uporište u vjerodostojnom sunetu, dok su ostale tri po svoj prilici autohtoni bosanski običaji.

Hafiska dova

Kaže autor knjige o hafiskoj dovi sljedeće: „Koliko naš svijet cijeni i uvažava hafiza i one koji nose ime hafiza, najbolje se vidi po hafiskim dovama, odnosno po svečanim skupovima na kojima se vrši proglašavanje i promocija hafiza. Na hafiskim dovama, koje se obavljaju isključivo u džamijama, okupi se uvijek dosta ljudi.

Dovi prisustvuju mnogi hafizi sa strane i iz dotičnog mjesta, a često tim dovama prisustvuju najviši fukcioneri Starješinstva IZ-a. Hafiska dova se zakazuje i održava kada kandidat savlada i prouči cijeli Kur'an napamet pred svojim muhaffizima, po svim pravilima učenja (po tedžvidu) i, kasnije, pred posebnom komisijom, koju obrazuje Starješinstvo iz redova poznatih hafiza. Komisije za polaganje hifza ranije je imenovao Ulema-medžlis.

Svečanost hafiske dove počinje, obično, počasnim učenjem Kur'ana od strane prisutnih hafiza, a iza njih hafiski kandidat prouči završna kratka sureta Kur'ana, da bi na kraju neko od prisutnih starijih hafiza proučio hafisku dovu.

Kada se i dova prouči i završi, uobičajno je da predstavnik Strješinstva održi prigodnu riječ o važnosti učenja hifza, nakon čega hafiskom knadidatu uruči diplomu i čestita mu na završenom hifzu. Poslije toga i ostali prisutni u džamiji čestitaju novom hafizu na uspješnom završenom hifzu, pošto to urade prvo svi prisutni hafizi“. (Vjerski običaji muslimana u BiH, str. 179-180)

Kurra'ska dova
Zatim je Enver Mulahalilović pojasnio da se kurra'ska dova organizije poput hafiske, osim što se ona upriličuje onim hafizima koji su završili poseban studij za učenje Kur'ana na sedam priznatih varijanti (tj. kiraeta), pa tako oni koji pored hifza savladaju tu disciplinu pred svojim profesorima dobijali bi diplomu i zvanje kurra’-hafiza. Onda je naveo mjesta gdje su organizovane prve kurra'ske dove (Banjaluka i Sarajevo).

Dova za bradu
A što se tiče dove za bradu, kaže Enver u svojoj knjizi sljedeće: „Običaj je bio da se vjerski čin oko puštanja brade, koji se sastojao od prigodne dove, obavlja u džamijama. To se najčešće radilo pred polazak na hadž, prilikom ikrara, a i u drugim prilikama i motivima. Poslije proučene dove u džamiji, prisutni bi obično bili počašćeni šerbetom, koje bi pripremao onaj koji pušta bradu i kome je proučena bradenska dova. Imućniji su ljudi, po običaju, u mnogim našim krajevima, tom prilikom priređivali u svojim kućama zijafete (od arapske riječi dijafet – ugošćavanje), kada bi se dova činila. Dovu je obično učio imam one džamije kojoj je dotični pripadao“. (Vjerski običaji muslimana u BiH, str. 190)

Nisam uspio naći tekstove tih hafiskih, kurra'skih i bradenskih dova koje se uče ovim prigodama, vjerovatno zato što takve dove u stvarnosti i ne postoje čak ni u izmišljenim hadisima.

Šerijstaki status ovih dova

Ovakve dove, hafiska, kurra'ska i dova za bradu, nemaju osnova u šerijatskim tekstovima. Za ove dove i njihovo organizovanje i upriličivanje nema dokaza ni u Kur'anu, ni u Sunnetu, niti u idžamu učenjaka, niti u kijasu (analogiji), a ni u Tevratu, ni u Indžilu niti u Suhifima Ibrahima, alejhisselam. Ove dove nisu prenešene ni od ashaba, niti tabi'ina, niti učenjaka poslije njih. Nije mi poznato da je neko od učenjaka ovog Ummeta potvrdio, dozvolio ili odobrio učenje ovih dova .

Sa druge strane, dova je ibadet a u ibadetu je osnova zabrana (tevkif), tj. ne radi se ništa od ibadeta osim ono zašto imamo argument u šerijatskim tekstovima. A u šerijtskim tekstovima nisu prenešene ni hafiska, ni kurra'ska i ni bradenska dova u kontekstu i povodu u kojima se to kod nas organizuje. S obzirom da su ove dove postale posebne: po nazivu, povodu, vremenu i mjestu organizovanja, i da se konstantno ponavljaju kao da su ibadet koji je potvrđen u šerijatskim tekstovima, a za ovakve ibadete je bilo razloga i povoda se organizuju i u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a nije bilo nečega što ih je u tome sprečavalo, a nisu ih činili niti je to prenešeno u Sunnetu, onda je sasvim jasno da su ovo čiste novotarije.

Drugim riječima, s obzirom da se ustrajava na učenju ovih dova i da su postale posebna i nezaobilazna vjerska praksa, a nemaju uporišta u Šerijatu, one predstavljaju novotariju u vjeri. A svaka novotarija po tekstu hadisa mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha, se odbacuje: “Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje to se odbacuje”. A po tekstu drugog vjerodostojnog hadisa kojeg bilježi Tirmizi svaka novotarija je dalalet a svaki dalalet vodi u vatru: “Čuvajte se novina (u vjeri), jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija je dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”.

Propis organizovanja i prisustvovanja ovim dovama

S obzirom da su hafiska dova, kurra'ska dova i dova za bradu novotarije u vjeri, a svaka novotarija je dalalet i vodi u Vatru po tekstu hadisa, nije dozvoljeno njihovo organizovanje.

Takođe, nije dozvoljeno prisustvovanje tim dovama jer je u tome potpomaganje u griješenju koje je zabranjeno kur'anskim ajetom (El-Maide, 2). Sa druge strane, prisustvovanje tim dovama predstavlja podrška takvim skupovima i uvećavanje broja prisutnih na zabranjenim skupovima. Ako ih nije učio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashabi niti prve generacije, a da su bile propisane, potrebne ili opravdane on bi ih učili, to znači da su Bošnjaci došli sa nekim hajrom u vjeri kojeg nije radio ni Poslanik ove vjere niti najbolje generacije ovog Ummeta.

Rješenje i zamjena za ove novotarije

Naravno, za novotariju dove za bradu nema zamjene i rješenja osim da se potpuno ukine i izbaci iz prakse. Mada poslije zadnjeg rata u BiH ove prakse skoro i da nema.

A što se tiče novotarija hafiskih i kurra'skih dova, one se mogu izbaciti iz prakse na taj način što bi se proglašavanje i promocija hafiza ili kurra’-hafiza izvodilo bez nazivanja tih promicija hafiskom dovom i kurra'skom dovom, i da se na tim skupovima ne uče te izmišljene hafiske ili kurra'ske dove. Znači, jednostavno da se samo izvede proglašavanje i promocija novih hafiza i kurra’-hafiza i time bi se izbjegle te novotarije.
Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa stranice dr Zijad Ljakić (zijad-ljakic.com)

Vidi manje

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

Vrste mevluda u našim krajevima

Uzimajući u obzir povod organizovanja mevluda, u našim krajevima se praktikuju dvije vrste mevluda.

Prvi vrsta – mevlud koji se proslavlja i obavlja 12. Rebi'ul evvela, za koji se smatra da je datum rođenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a što istorijski nije potvrđeno. Ova vrsta mevluda je rasprostranjena diljem islamskog svijeta.

Druga vrsta – su mevludi koji se organizuju zbog raznih povoda, poput: obilježavanje nečega značajnog, otvorenja džamije, završnog ispita u vjerskoj pouci, godišnjica sretnog braka, smrti, četeresnice, sedmine, useljenja u kuću, odlaska u vojsku, završetka školovanja, povodom mubarek noći, hatmi i slično. Ova vrsta mevluda je karakteristična i specifična za naše krajeve, nju praktikuju uglavnom Bošnjaci ma gdje živjeli, a nije mi poznato da se ovakva vrsta mevluda organizuje i praktikuje u drugim islamskim zemljama mimo Balkana.

S obzirom da su način obavljanja i sadržaj i prve i druge vrste mevluda otprilike isti, propis prve vrste je propis druge vrste.

Šerijatski status obe vrste mevluda

Proslavljanje prve vrste mevluda je šerijatski zabranjeno zbog mnogih spornih stvari na kojima je zasnovan, a najbitnije od njih su četiri:

Prva – jer predstvalja novotariju u vjeri, a svaka novotarija je dalalet po tekstu hadisa.

Druga – jer je proslavljanje mevluda (dana rođenja vjerovjesnika) oponašanje kršćana, a opnašanje židova i kršćana je zabranjeno po tekstu hadisa takođe.

Treća – jer sam mevlud u sebi sadrži mnogo popratnih šerijatsko zabranjenih stvari, poput traženja šefa'ata od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, džematsko ustajanje radi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, miješanja muškaraca i žena i mnoge druge stvari.

Četvrta – jer proslavljanje mevluda otvara vrata proslavljanju dana rođenja evlija, šejhova i znamenitih ljudi, što već imamo u praksi kod sufija, a ono što vodi u haram je haram.

Druga vrsta mevluda je takođe zabranjena zbog dvije stvari:

Prva – jer predstvalja novotariju u vjeri, a svaka novotarija je dalalet po tekstu hadisa.

Druga – jer u sebi sadrži mnogo popratnih šerijatsko zabranjenih stvari.

Detaljnije o mevludu, njegovoj historijskoj pozadini nastanka, detaljnim argumetima zabrane mevluda, proslavljanju dan rođenja Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i slično možete pročitati na ovoma dva linka:

http://zijadljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=472:pravljenje-mevluda-i-hatme-52-dana-u-istom-danu&catid=65:kurantefsirobjave&Itemid=44

http://zijadljakic.com/index.php?option=com_content&view=article&id=629:obiljeavanje-datuma-roenja-poslanika-savs-predavanjem-priredbom-sijelom-ili-slino&catid=29:fikh-islamski-propisi&Itemid=44

Propis prisustvovanja na mevludu
U osnovi vadžib je vođama i predvodnicima islamskih institucija, zajednica, mešihata, džemata i organizacija nekog mjesta u kojem muslimani žive da zabrane i ukinu praksu mevluda u bilo kojem obliku u kojem se praktikuje i organizuje.

A ako islamske institucije dozvoljavaju, organizuju i same učestvuju u praktikovanju novotarije mevluda, onda se prisustvovanje na mevludima od strane ostalih muslimana može podijeliti na tri stanja:

Prvo stanje – prisustvovanje na mevludu sa ubjeđenjem u njegovu ispravnost i korisnost.

Ovo je osnovni vid prisustvovanja na mevludu na koji se odnosi govor učenjaka kada govore o zabrani mevluda uopćeno, njegovom organizovanju i prisustvovanju.

Dakle, nema sumnje da je prisustvovanje na mevludu sa ubjeđenjem u njegovu ispravnost i korisnost zabranjeno i veliki munker. Dokazi za to su isti argumenti zabrane samog mevluda.

Drugo stanje – odlazak na mevlud sa ciljem negiranja tog munkera.

Odlazak na mevlud sa ciljem negiranja tog munkera i pozivanja ljudi da ostave tu novotariju i ružnu praksu je u osnovi propisan, a može biti mustehab, vadžib ili samo dozvoljen shodno okolnostima. S tim da se uslovljava da odlazak na mevlud sa ovim ciljem ne odvede i ne izazove još veći munker, poput izazivanja tuče, psovanja, ružnih riječi, kampanje širih razmjera protiv onih koje nazivaju „vehabijama“ i slično. U negiranje ovog munkera se ne bi trebali upuštati osim osobe koje su jake sa govorničke i retoričke strane i koje imaju uticaja na druge ljude zbog svog znanja, položaja i sličnog. U protivnom negiranje ove novotarije na samom mevludu će uzrokovati veću štetu nego željenu korist.

Dokaz da je ovo u osnovi propisano je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Ebu Se'ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ko od vas vidi neki munker, neka ga ukloni rukom, a ako ne može onda (neka ga zanegira) jezikom, a ako ne može onda (neka ga zanegira) srcem, a to je najmanji vid imana“.

Treće stanje – prisustvovanje na mevludu zbog neke koristi sa znanjem i ubjeđenjem da je to novotarija.

Ovdje se misli na prisustvovanje na mevludu od strane osoba koje su ubjeđene i znaju da je sam mevlud novotarija i da nema osnove u Šerijatu (Kur'anu, Sunetu i djelima selefa), svejedno bile te osobe učene, daije ili „obični“ muslimani, a koje smatraju da u tom prisustvovanju ima određene koristi ili da se time otklanjaju određene štete.

Najveća korist od prisistvovanja daije na mevludu je da održi predavanje ako mu se dozvoli, a najveća šteta koja se time otklanja je onemogućavanje da neki daija novotar (sufija, kaburija i slično) iskoristi tu priliku za širenje svog novotarskog akidetskog mezheba.

A od koristi prisustvovanja na mevludu od strane „obične“ braće je čuvanje lijepih odnosa sa roditeljima, rodbinom i komšijama.

O propisu prisustvovanja novotarskim skupovima upitana je Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji. U pitanju je došlo sljedeće: „Da li je dozvoljeno prisustvovati novotarskim skupovima, poput svečanosti u noći dana rođenja (mevluda) Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u noći Mi'radža i noći polovine mjeseca Ša'bana, onome ko je ubjeđen da to nije propisano kako bi pojasnio istinu o tome?“ Komisija za fetve je odgovorila sljedeće:

„Prvo: Nije dozvoljeno organizovanje prigoda ili svečanosti povodom ovih noći, činjenje toga predstavlja odvratne novotarije.

Drugo: Odlazak na ovakve svečanosti i prisustvovanje istima radi negiranja tih munkera i pojašnjenja istine o njima, tj. da su to novotarije koje nije dozvoljeno činiti, je propisano. Naročito onima koji imaju retoričke (govorničke) sposobnosti i ako preovlađuje mišljenje da se time neće izazavati fitne (smutnje). A prisustvovanje iz znatiželje, razonode ili uživanja to nije dozvoljeno, jer to predstavlja učestvovanje sa novotarima u njihovom munkeru, uvećanje njihovog broja (broja novotara) i propagiranje njihove novotarije.Predsjednik komisije za fetve Bin Baz, njegov zamjenik Abdurrezzak El-‘Afifi, i članovi Abdullah ibn Gudejan i Abdullah ibn Ku'ud“. (Fetava Ledžnetid-daimeti, 3/37-38)

Propis prisustvovanje na mavludu sa ubjeđenjem da je to novotarija
Nije dozvoljeno prisustvovati na mevludu (prve ili druge vrste) makar bili ubjeđeni da je on novotarija. Ova zabrana se odnosi i na daije i na „običu“ braću i sestre. Iz ove zabrane se izuzima odlazak na mevlud radi negiranja tog munkera i pojašnjenja istine, o čemu je bilo govora.

Argumenti i dokazi koji ukazuju na tu zabranu su sljedeći:

Prvi argument – prisustvovanje na mevludu sa uvjerenjem da je novotarija predstavlja sjedenje sa novotarima i poistovjećivanje sa onima koji poriču kur'anske ajete i izruguju im se, a što je zabranjeno sa dva kur'anska ajeta.

Kaže Uzvišeni: „On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove ajete poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni“. (En-Nisa, 140)

Prenosi poznati mufessir tabi'in Ed-Dahhak od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je rekao u tefsitu ovog ajeta: „Pod ovaj ajet (tj. pod značenje ovog ajeta) ulazi svaki novotar u vjeri do Sudnjeg dana“. Ovu predaju bilježe El-Begavi u svom tefsiru „Me'alimut-tenzil (2/301) i Siddik Hasan Han El-Kanudži u knjzi “Nejlul meram“ (str. 216).

U drugim tefsirskim knjigama se prenosi da su ovo riječi mufessira Ed-Dahhaka, to bilježe Kurtubi u svom tefsiru (El-Džamui liahkamil-kur'an, 5/418), takođe El-Kasimi u „Mehasinu et-t'evil“, El-Hazin u „Lubabu et-t'evil“, Eš-Šerbini u „Tefsiru es-siradži el-munir“, Ebu Lejs Es-Semerkandi u „Bahrul-ulum“ i mnogi drugi.

Ako bi neko upitao kako se može raći da novotari na mevludu poriču Allahove ajete i izruguju im se, kada oni ustvari čine ibadet, zikre, veličaju Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i slično? Odgovor bi bio: Uzvišeni Allah u nekoliko ajeta naređuje pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovo slijeđenje u onome sa čime je došao od vjere, poput ajeta: „Reci: budite pokorni Allahu i Poslaniku“ (Ali Imran, 32) „Reci: budite pokorni Allahu i budite pokorni Poslaniku“ (En-Nur, 54), a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Tirmizi kaže: „Čuvajte se novina u vjeri, zaista je svaka novina novotarija, a svaka novotarija dalalet, a svaki dalalet vodi u Vatru“. Oni koji prave novotariju mevlud sa uvjerenjem da je u tome hajr, nepokorni su Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, jer je on zabranio novotarije, od kojih je nesumnjivo i mevlud, a sa nepokornošću Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, oni praktično poriču Allahove ajete u kojima On naređuje pokornost Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, a ujedno se time i izruguju tim ajetima jer neće da im se odzovu.

A drugi ajet koji ukazuje na zabranu prisustvovanja na novotarskim skupovima su riječi Uzvišenog: „Kada vidiš one koji se ajetima Našim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu“. (El-En'am, 68)

Značenje ajeta je: kada vidiš one koji se izruguju Allahovim ajetima time što ih negiraju, odbacuju i ismijavaju, napusti ih i ne sjedi sa njima kako bi slušao taj veliki munker sve dok ne promijene razgovor. Ovim ajetom je Allah naredio da se klonimo sijela na kojima se omalovažavaju Allahovi ajeti sve dok se ne prestane sa time, tj. dok se ne primeni tema i razgovor tog sijela.

Kaže imam Ševkani u svom tefsiru „Fethul-kadir“ (2/429) u tefsiru ovog ajeta:„U ovom ajetu je ogromna pouka onome ko sebi dozvoli da prisustvuje novotarskim sijelima, sijelima onih koji iskrivljuju Allahov govor, koji se poigravaju sa Njegovom Knjigom i Sunnetom Njegovog Poslanika, koji odbacuju to zbog svojih zabludjelih strasti i pokvarenih novotarija. Pa ako već ne negira i ne mijenja ono na čemu su novotari, pa u najmanju ruku treba da ostavi sjedenje sa njima, to mu je bar lahko.

Novotari često njegovo prisustvovanje sa njima, iako je on čist od onoga na čemu su oni od zablude, uzimaju kao šubhu (argument) sa kojom zavode obične ljude, pa je tako u njegovom prisustvu dodatna šteta mimo samog slušanja munkera. Bili smo svjedoci bezbrojnih munkera koji se čine na ovim prokletim sijelima, pa smo ustali da pomognemo istinu i odagnamo batil koliko smo bili u stanju do zadnje naše snage.

Onaj ko istinski poznaje ovaj čisti Šerijat zna da u druženju (sjedenju) sa zabludjelim novotarima ima mnogostruko mnogostruko više štete od druženja i sjedenja sa onima koji griješe prema Allahu čineći neke harame (mimo novotarija, poput pijenja alkohola i slično). Pogotovo za onoga koji ima slabo znanje zasnovano na Kitabu i Sunnetu, njemu će se iznijeti njihove laži i nebuloze (praznovjerja) čija je ništavnost potpuno jasna, ali one će ostaviti uticaj na njegovo srce i to će biti veoma teško izliječiti i odbaciti (od njega). Pa će on po tome raditi čitav svoj život i srest će Allaha sa uvjerenjem da je na istini, a ustvari to je bila notorna laž i najgori munker“.

Prema tome, dovoljna su ova dva ajeta po ovom pitanju, oni presjecaju propis o tome, tj. oni ukazuju na zabranu sjedenja sa novotarima i prisustvovanja njihovim novotarijama.

Drugi argument – prisustvovanje na mevludu (sa uvjerenjem da je novotarija) je vid pomaganja novotara u tom munkeru, a Uzvišeni Allah je zabranio potpomaganje u griješenju. Kaže Uzvišeni: „I međusobno se potpomažite u dobročinstvu i takvaluku, a nemojte se potpomagati u griješenju i neprijateljstvu“ (El-Maide, 2).

Treći argument – prisustvovanje na mevludu (sa uvjerenjem da je novotarija) je vid veličanja takvih skupova, a novotarske skupove nije dozvoljeno veličati.

Četvrti argument – prisustvovanje na mevludu bez negiranja tog munkera je davanje legitimiteta pravljenju mevluda, a novotarija nije legitimna u Šerijatu. Obaveza je negirati je i boriti se prtiv nje.

Peti argument – prisustvovanje na mevludu (sa uvjerenjem da je novotarija) je u suštini učestvovanje sa novotarima u njihovom munkeru i time se uvećava broja novotara koji čine taj munker.

Šesti argument – prisustvovanje na mevludu (sa uvjerenjem da je novotarija) je vid propagiranja i reklamiranja njihove novotarije, jer onaj kome je sporna neka novotarija on ne prisustvuje njenom izvođenju osim ako će ukazati na njenu ništavnost i zabludjelost.

Sedmi argument – prisustvovanje na mevludu (sa uvjerenjem da je novotarija) otvara vrata prisustvovanja i durgim novotarskim skupovima, jer je novotarija mevluda kao i druge novotarije, u prisustvovanju svih tih novotarija uvijek se može naći neka umišljena korist.

Osmi argument – korist prisustvovanja daija na mevludu je jako neznatna i mala u odnosu na ogromne štetne posljedice koje iz toga proizilazi. Jer korist njegovog održavanja predavanja na mevludu bi bila stvarana ako bi se na njemu ukazalo na spornost samog mevluda, u protivnom tim predavanjem kao vidom učestvovanja na mevludu se daje legitimnost novotariji mevluda.

A sa druge strane, štetne posljedice prisustvovanja daije na mevludu su ogromne i nesagledive. Neke od tih štetnosti su:

– da tim prisustvovanjem daija daje legitimitet toj novotariji (tj. da nije sporna),

– daija svojim prisustvovanjem uveličava taj novotarski skup,

– on umjesto da negira taj munker on ga prešućuje i učestvuje u njemu,

– daija postaje uzor ostalim muslimanima u prisustvovanju na mevludu,

– tim prisustvovanjem daija je kontradiktoran samome sebi – jer smatra mevlud novotarijom a učestvuje u njemu i prešućuje istinu a ništa ga na to ne prisiljava,

– daija time narušava svoju principijelnost u slijeđenju Istine i pozivanja u nju,

– daija time gubi ugled kod sljedbenika izvornog Islama, jer je neprihvatljivo da daija koji je najpozvaniji da negira munker mevluda on sam prisustvuje na toj novotariji i prešućuje istinu …

Većina spomenutog se odnosi i na prisustvovanje „obične“ braće i sestara. A što se tiče pravdanja prisustvovanja na mevludu time da se ne bi kvarili odnosi sa roditeljima, rodbinom i komšijama, to predstavlja traženje zadovoljstva ljudi u srdžbi i nezadovoljstvu Allaha. Jer Uzvišeni Allah nije zadovoljan sa novotarijama niti sa novotarima, takođe nije zadovoljan sa našim sjedenjem (prisustvovanjem) na novotraskim skupovima na kojima se poriču

Allahovi ajeti i ismijava sa njima, kao što je došlo u dva gore spomenuta ajeta. Sa druge strane, udovoljavanje roditeljima i rodbini sa ovom novotarijom vodi i otvara vrata udovoljavanjima i u drugim novotarijama, što nema sumnje da narušava ispravno praktikovanje vjere.

Prema tome, konkretan odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Daije koje pozivaju u izvorni Islam, njima nije dozvoljeno prisustvovati na mevludu zbog zabrane istog koja je došla u dva kur'anska ajeta: „On vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove ajete poriču i da im se izruguju, ne sjedite s onima koji to čine dok ne stupe u drugi razgovor, inače, bićete kao i oni“ (En-Nisa, 140), „Kada vidiš one koji se ajetima Našim rugaju, nek si daleko od njih sve dok na drugi razgovor ne pređu“. (El-En'am, 68)

Oni koji poriču Allahove ajete i izruguju im se, između ostalih, su i novotari kako se prenosi tefsirskim knjigama od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, Ed-Dahhaka i mnogih drugih učenjaka. Pa tako po tekstu ovih ajeta nije dozvoljeno sjednje i prisustvovanje na novotarskim sijelima i skupovima. Ista ova zabrana se odnosi i na „običnu“ braću i sestre. A štetne posljedice ovog prisustvovanja su ogromne i nesagledive.

Na kraju da ponovo pročitamo ono što je imam Ševkani rekao o štetnim posljedicama prisustvovanja na novotarskim skupovima i sijelima: „U ovom ajetu je ogromna pouka onome ko sebi dozvoli da prisustvuje novotarskim sijelima, sijelima onih koji iskrivljuju Allahov govor, koji se poigravaju sa Njegovom Knjigom i Sunnetom Njegovog Poslanika, koji odbacuju to zbog svojih zabludjelih strasti i pokvarenih novotarija. Pa ako već ne negira i ne mijenja ono na čemu su novotari, pa u najmanju ruku treba da ostavi sjedenje sa njima, to mu je bar lahko.

Novotari često njegovo prisustvovanje sa njima, iako je on čist od onoga na čemu su oni od zablude, uzimaju kao šubhu (argument) sa kojom zavode obične ljude, pa je tako u njegovom prisustvu dodatna šteta mimo samog slušanja munkera. Bili smo svjedoci bezbrojnih munkera koji se čine na ovim prokletim sijelima, pa smo ustali da pomognemo istinu i odagnamo batil koliko smo bili u stanju do zadnje naše snage.

Onaj ko istinski poznaje ovaj čisti Šerijat zna da u druženju (sjedenju) sa zabludjelim novotarima ima mnogostruko mnogostruko više štete od druženja i sjedenja sa onima koji griješe prema Allahu čineći neke harame (mimo novotarija, poput pijenja alkohola i slično). Pogotovo za onoga koji ima slabo znanje zasnovano na Kitabu i Sunnetu, njemu će se iznijeti njihove laži i nebuloze (praznovjerja) čija je ništavnost potpuno jasna, ali one će ostaviti uticaj na njegovo srce i to će biti veoma teško izliječiti i odbaciti (od njega). Pa će on po tome raditi čitav svoj život i srest će Allaha sa uvjerenjem da je na istini, a ustvari to je bila notorna laž i najgori munker“.
Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa stranice dr Zijad Ljakić (zijad-ljakic.com)

Vidi manje