Na našoj stranici objavljen je tekst uvaženog šejha Selmana el-Aude, koji govori o pravilima komunikacije između različitih spolova, kojeg posjetitelji našeg portal mogu pročitati. Tekst je naslovljen sa “Zlatna pravila u Internet-komunikaciji između dvaju suprotnih spolova”, i zaista je opravdano nazvan zlatnim savjetima. Koliko je onih koji će zbog nepoznavanja ovih pravila izgubiti i dunjaluk i ahiret. Svakim danom svjedočimo sve većem broju ubistava čiji je scenarij počeo na Internetu, facebooku, pa su tako izgubili dunjaluk, a o gubljenju ahireta ne treba govoriti, zato što su to jasni i očiti grijesi.

U spomenutom tekstu šejh napominje da se prilikom komunikacije sa suprotnim spolom nikako ne koriste fotografije, pa kako onda opravdati korištenje kamere, i to u čemu? U ‘’virtualnom seksu’’! Ko? Dvije osobe koje kažu da prakticiraju islam! Kakav li je taj islam u kojem se dvoje ‘praktičara’ vjere virtualno naslađuju putem Interneta! Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun! Kada su učenjacima današnjega doba neki postavili pitanje da li je zakonitoj ženi dozvoljeno da putem Interneta pokazuje stidne dijelove tijela svome mužu koji radi u drugoj državi i ima potrebu za njom, odgovorili su da to ne bi trebali činiti, pa šta onda kazati o onima koji samo ‘’imaju namjeru da stupe u brak’’?

Nije mi jasno kako razmišljaju spomenute osobe? Kako mogu biti sigurne od prevare? Kako god se ‘’voljena’’ osoba spremna pokazati tebi, postoji mogućnost da u njenom životu postoji još ‘’voljenih’’ osoba kojima se pokazuje i virtualno naslađuje.

Spomenuta stvar, to što se oni vole, nije opravdanje da se virtualno naslađuju i da jedno drugome pokazuju stidne dijelove tijela, kao i da jedno drugome pričaju o stvarima intime. Nema sumnje da je spomenuta stvar zabranjena, i da počinioci tog gnusnog čina treba da se istinski pokaju Allahu. Allahov Poslanik u vjerodostojnom hadisu naziva zinalukom gledanje u ono što je zabranjeno.

Ako bi se takvim osobama izdala fetva da im je zabranjeno koristiti Internet općenito, normalno, korist toga prvenstveno bi se njima vratila – iako to oni sekundarno ne bi razumjeli – takva fetva ne bi bila daleko od istine.

Odgovorio: Elvedin Pezić prof.

Za Allaha, dž. š., ni u kom slučaju nije dozvoljeno reći da On pronevjerava niti iznevjerava, jer je to u osnovi veliki nedostatak koji nikako ne dolikuje Allahu, dž. š. Pronevjera znači da neko prevari i iznevjeri onda kada mu se vjeruje i kada mu se ukaže povjerenje. Allah, dž. š., kaže:

“A ako htjednu da te prevare, pa – oni su i prije Allaha varali, i zato ti je On omogućio da ih pobijediš. A Allah sve zna i mudar je.” (El-Enfal, 71) Allah, dž. š., dakle, nije rekao: “…pa je i On njih iznevjerio”. A kada Allah, dž. š., govori o munaficima (licemjerima), kaže:

“Licemjeri misle da će Allah prevariti, i On će ih za varanje njihovo kazniti…” (prevaru njihovu protiv njih okrenuti). (En-Nisa, 142)

Allahov Poslanik, ﷺ, rekao je: “Ne iznevjeri onoga ko tebe iznevjeri.” (Hadis bilježe Ahmed i Tirmizi)

Preuzeto sa android aplikacije pitanja i odgovori

Dragi Allah kaže: “Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim. Budi prema njima pažljiv i ponizan i reci: ‘Gospodaru moj, smiluj im se, oni su mene, kad sam bio dijete, njegovali!’” (El-Isra, 23, 24).

Ashab po imenu Muavija es-Sulemi, radijallahu anhu, ispričao je: “Došao sam Poslaniku, ﷺ, i obratio mu se: ‘Allahov Poslaniče, želim poći s tobom u borbu na Božijem putu, zarad Allahova lica i nagrade na budućem svijetu!’ ‘Teško tebi! Je li živa tvoja majka?’, upitao me Poslanik pa sam odgovorio da jest, i on mi tad kaza: ‘Vrati se kući i čini joj dobročinstvo!’ Prišao sam Poslaniku s druge strane te ga isto to upitao, a Resulullah mi je isto odgovorio. Zatim sam mu prišao sprijeda, a Poslanik mi je tad, treći put, rekao: ‘Teško tebi! Ne odvajaj se od majčinih nogu, tako ćeš džennet zaslužiti!’” (Ibn Madža).

Ovaj hadis često navodimo zato što je veoma važan i sadržajan. Istina je da postoje neki roditelji koji nisu zadovoljni dobročinstvom koje im čine njihova djeca, ali, jesmo li se ponekad zapitali jesu li roditelji možda s pravom nezadovoljni i je li naše dobročinstvo spram njih dovoljno? Dijete se treba truditi i učiniti onoliko koliko može, a Allah, džellešanuhu, dat će rezultate i taj se isti trud mora vidjeti, na ovom ili na budućem svijetu. Vaša majka nije nezahvalnija od majke Sa‘da b. Ebu Vekkasa, radijallahu anhu, koja se zaklela da neće jesti i piti sve dok se on ne odmetne od islama, pa je unatoč tome Allah, džellešanuhu, povodom ovog ashaba objavio: “Mi smo svakog čovjeka zadužili da bude dobar prema roditeljima svojim. Ali, ako te oni budu nagovarali da Meni nekoga ravnim smatraš, o kome ti ništa ne znaš, onda ih ne slušaj…” (El-Ankebut, 8).

Neka dijete čini dobročinstvo majci, i zaslužit će Allahovu naklonost, i nagradu, i džennet, i obilnu nafaku na ovom svijetu! I neka se ne obazire na to je li majka zahvalna ili nije. Ta majka je dovoljno učinila za svoje dijete što ga je s mukom nosila i s mukom rodila pa zatim se o njemu brinula i odgajala ga. Ne treba dozvoliti da čovjeka obuzme očaj (a ima li očaj gore ime) ako mu neko ne uzvrati na dobročinstvo! Treba znati da je u Allaha golema nagrada i da je Njegovo zadovoljstvo veće od svega. Molim Allaha, pomoću Njegovih lijepih imena i savršenih svojstava, da nas učini jednima od onih koji ugađaju svojim roditeljima i čine im dobročinstvo. A Uzvišeni Allah, opet, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Nema sumnje da su Isra’ i Mi’radž Allahovi, dželle šanuhu, uzvišeni dokazi koji upućuju na istinitost poslanstva Njegovog poslanika Muhammeda, sallallahu ’alejhi ve sellem, i na njegovo veliko mjesto kod Allaha, subhanehu ve te’ala.

Isra’ i Mi’radž su dokazi Allahove moći i dokaz da je Allah, dželle šanuhu, Uzvišen iznad svih stvorenja. Kaže Uzvišeni: ”Hvaljen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog u Hram daleki, čiju smo okolinu blagoslovili kako bismo mu neka znamenja Naša pokazali. On, uistinu, sve čuje i sve vidi.” ( El – Isra’, 1.)

Prenesen je veliki broj predaja od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, da je bio uzdignut na nebesa i da su mu se otvorila nebeska vrata, tako da je prošao sedmo nebo. Zatim je Allah, dželle šanuhu, s njim razgovarao i naredio mu da obavlja pet dnevnih namaza, nakon što mu je bio propisao pedeset namaza. Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, neprestano se obraćao i molio za olakšanje, pa mu je Allah, subhanehu ve te’ala, propisao pet namaza za koje slijedi pedeset nagrada, zato što se jedno dobro djelo nagrađuje deset puta više. Allahu, subahenhu ve te’ala, pripada zahvala na svim Njegovim blagodatima. Što se tiče noći u kojoj je bila Isra’ i Mi’radž, nije precizirano u vjerodostojnim hadisima da je ona u redžebu ili nekom drugom mjesecu. Sve što je došlo o preciznom određivanju ove noći, nije došlo vjerodostojnim putem od Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, kao što je to poznato kod učenjaka hadisa. Allah, dželle šanuhu, najbolje zna kakva je mudrost što nije zapamćeno kada je ova noć. Čak i da se pouzdano zna kada je ova noć, ne bi muslimanima bilo dozvoljeno da je izdvajaju iz ostalih noći nekim posebnim ibadetom, niti bi im bilo dozvoljeno da je proslavljaju, zato što je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, i njegovi ashabi nisu proslavljali niti su je uzdizali iznad ostalih noći. Da je proslavljanje ove noći dozvoljeno, objasnio bi to Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, svom ummetu bilo riječima ili djelima. Da je to činio Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, to bi se znalo i ashabi bi taj čin prenijeli. Ashabi su od svog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, prenijeli svaku stvar koja je potrebna ovom ummetu. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je najmarljiviji čovjek u davanju savjeta ljudima; savršeno je dostavio Objavu bez ikakve manjkavosti; izvršio je svoju obavezu. Da je veličanje ove noći od Allahove vjere, ne bi to zapostavio Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, niti bi to sakrio.

Obzirom da Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nije proslavljao ovu noć, proizilazi da njeno proslavljanje i veličanje nije od islama. Allah, dželle šanuhu, ovom je ummetu upotpunio vjeru, te je time upotpunio prema njemu svaku blagodat i negirao sve ono što neko uvede u vjeru što Allah, dželle šanuhu, nije propisao. Kaže Uzvišeni Allah u Svojoj Jasnoj Knjizi: ”Danas sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera.” (El – Ma’ ide, 3.)

Od Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je u vjerodostojnim hadisima došlo upozorenje o novim stvarima i jasno je rečeno da su novotarije zabluda, kako bi to bilo upozorenje ummetu na veličinu njene opasnosti i da se ne približavaju njenom činjenju. U Buhariji i Muslimu se prenosi hadis od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude uveo u ovu našu vjeru novu stvar koja nije od nje (vjere), to djelo se ne prima .” (Buharija, 1697. i Muslim, 1718.)

U drugoj predaji od Muslima se navodi: ”Ko bude uradio neko djelo koje nije od naše vjere, ono se ne prima.” (Muslim, 1718.)

Takđer, Muslim u svom “Sahihu” bilježi od Džabira, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, govorio na hutbi: “A zatim, doista je najbolji govor Allahova Knjiga i najbolji put je put Muhammeda, a najgore stvari su novotarije, a svaka novotarija je zabluda.” (Muslim, 867.)

Nesai bilježi dodatak: ”… a svaka zabluda vodi u vatru.” (Nesai, 3/188.-189.)

Također se navodi hadis od Irbad b. Sarijeh, radijallahu anhu, da je rekao: ”Uputio nam je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, jednom prilikom upečatljiv savjet od koga su nam zadrhtala srca i zasuzile oči, pa smo rekli: ‘Allahov Poslaniče, kao da je ovaj savjet onoga ko se od nas oprašta, pa oporuči nam nešto!’ Rekao je: ‘Oporučujem vam bogobojaznost prema Allahu, poslušnost i pokornost, pa čak i ako nad vama bude pretpostavljen rob. Doista, ko bude od vas živio, vidjet će mnoga razilaženja. Zato se pridržavajte moga sunneta i sunneta pravednih i upućenih halifa poslije mene. Čvrsto se držite za njega. Uhvatite se za njega očnjacima i klonite se novih stvari. Jer, svaka nova stvar je novotarija (bidat), a svaka novotarija je zabluda ?” (Ebu Davud, 4607; Tirmizi, 2678. i Ibn Madže, Mukaddima, 42.)

Od ashaba i ispravnih prethodnika došlo je mnogo upozorenja na novotarije, jer je novotarija, ustvari dodatak u vjeri koji Uzvišeni Allah, dželle šanuhu, nije dozvolio. Na taj način muslimani se poistovjećuju sa Židovima i kršćanima koji su dodavali mnoge stvari u svoju vjeru, koje im Allah, dželle šanuhu, nije dozvolio. Iz uvođenja novotarija u vjeru proizilazi da je islamska vjera manjkava i predstavlja napad na njenu savršenost. Nema sumnje da je ovo u očitoj suprotnosti riječima Allaha, dželle šanuhu: ”..danas sam vjeru vašu usavršio…” (El – Ma’ ide, 3.) i jasnoj suprotnosti riječima Allahovog Poslanika, sallallahu ‘alejhi ve sellem, koje upozoravaju na novotarije. Nadam se da su dokazi koje smo naveli dovoljni i ubjedljivi za onoga ko traži istinu i prezire sve novotarije. Proslavljanje noći Isra’a i Mi’radža nemaju nikakve važnosti u islamu. Obzirom da je Allah, dželle šanuhu, naredio upućivanje savjeta muslimanima i pojašnjenje onoga što im je Allah, dželle šanuhu, propisao u vjeri, shvatio sam da je neophodno upozoriti svoju braću muslimane na ovu novotariju koja se proširila u mnogim krajevima svijeta, te je dosta muslimana vidi kao dio vjere.

Molim Allaha, subhanehu ve te’ala, da popravi stanje svih muslimana, da ih poduči vjeri, te da uspješno prihvate istinu i ustraju na njoj, a da ostavimo ono što joj je suprotno. Doista, On je Svemogući. Neka su salavat i selam na Njegovog roba i poslanika Muhammeda, salallahu ‘alejhi ve sellem, kao i na njegovu porodicu i ashabe.

Šejh Ibn Baz

Preuzeto sa stranice minber.ba

Hvala pripada Allahu!

Čestitam ti na Allahovoj uputi, molim Allaha da učvrsti nas i vas u ovoj vjeri sve do susreta s Njim, a da On bude zadovoljan nama. Čestitam ti također na brizi koju imaš u vezi s ispravnim vaspitanjem svoje djece.

Što se odgovora na tvoje pitanje tiče, mogu spomenuti neke bitne stvari koje će ti, uz Božiju pomoć, pomoći.

Prvo: trebaš biti svjesna da loše vaspitanje obično ide zajedno s pohlepama duše i strastima, zato dijete brzo reaguje na njih i pada pod njihov utjecaj, suprotna osobina je dobar moral, to podrazumijeva čistu dušu, njeno sprečavanje da se ne povodi za svojim pohlepama, lijep moral znači kretati se suprotnim putem od povođenja za pohlepama, to je proces izgradnje, strpljenja i truda.

Ispravno vaspitanje znači snažno usaditi lijep moral kod djeteta, što će ga učiniti da uspije savladati svoje pohlepe do mjere da se čovjek ne osjeća smirenim, osim uz stvari koje su mu od koristi i izbjegava sve ono što se suprotstavlja lijepom ahlaku.

Da bi dijete prihvatilo lijepe moralne vrline, moraš raditi na tome da ih zavoli, ali to ne ide silom i strogošću, već su ti potrebne određene mjere osobine.

Nježnost i blagost
Došlo je nekoliko hadisa koji govore o blagosti. Prenosi se od Aiše, radijallahu anha, žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekla: “Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ‘Allah voli blagost u svim stvarima.’” (Bilježi El-Buhari, 6024)

Prenosi Džerir ibn Abdullah, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kome je uskraćena blagost, uskraćeno mu je sve dobro!” (Muslim, 2592)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao, a prenosi majka vjernika Aiša radijallahu anha, sljedeće: ”U čemu se god nađe blagost (ljubaznost), ona to i ukrasi, a odakle se god blagost ukloni, to bude unakaženo (izobličeno).” (Muslim, 2094)

Prenosi se od Aiše, žene Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekla: “Rekao je Allahov Poslanik sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ako Allah ukućanima želi dobro, on ubaci u njih blagost.’” (Prenosi ga Ahmed u Musnedu, 24427, verofikovao ga je Albani u djelu Sahihul-Džamius-Sagir, 303)

Prirodno je da dijete voli kad je otac prema njemu blag, ili onaj koji brine o njemu bez ljutne i vike, koliko to može, već mudro i strpljivo.

Dijete je u godinama kad mu je potrebna razonoda i igra, a i vaspitanje i odgoj, zato je potrebno dati djetetu svega upravo onoliko koliko i treba, jer ako djeca zavole svog oca, to će ih jako podstaći da budu njemu poslušni. I suprotno, kad nedostaje blagost, već su prisutni strogost i nasilje, to dovodi do neposlušnosti, a sve to ima za rezultat i strah, što tjera dijete da laže i vara.

Biti blag ne znači ne biti i strog kad ima za to potrebe, ali trebaš biti svjestan da se strogost kao vaspitna metoda mora koristiti mudro. Nije ispravno kažnjavati dijete za svaku sitnicu, treba kažnjavati kad blagost, savjet i upućivanje na dobro i odvraćanje od zla ne koriste.
Također treba kažnjavanje biti od koristi, recimo ovaj tvoj problem koji imaš u vezi s pretjeranim sjedenjem djece ispred televizora. Možeš, recimo, da im odrediš šta će i koliko gledati, nešto što će im koristiti, a ne učiniti štetu, maksimalno izbjeći nevaljale stvari, možeš ih kazniti ako prekorače ograničeno vrijeme tako što ćeš ih lišiti gledanja televizora jedan dan, ako se s njihove strane to ponovi, možeš ih lišiti gledanja televizora duže vremena u cilju postizanja željenog cilja i biti od koristi u ponašanju djeteta.

Lijep uzor
Roditelji se moraju predržavati lijepog ahlaka, da bi nakon toga mogli odgajati djecu na ispravan način, ne dolikuje ocu da zabranjuje sinu da puši cigarete, a on sam puši.

Zato je jedan čovjek iz prvih generacija rekao, savjetovajući odgajatelja: “Nek ti bude prvo što ćeš popraviti kod djeteta to što ćeš prvo popraviti sebe, jer njihovo nevaljalo ponašanje je tvoje nevaljalo, dobro za njih je ono što uradiš, a loše ono što ostaviš.” (Tarih Dimeški, 38/271-272)

Zdrava sredina
Zdrava sredina jeste ona sredina koja hvali dobar postupak i poštuje počinioca, a loša je ona koja kudi zlo i počinioca. U današna vremena puno nedostaje zdrave sredine, ali možemo uz puno uloženog tjelesnog, duševnog i materijalnog truda, doći do nje, inšallah.

Recimo npr. da muslimanska porodica živi u naselju gdje nema muslimana, neka se ova porodica trudi da preseli u naselje gdje ima puno muslimana, ili u naselje gdje ima džamija, islamskih centara koji vode brigu o muslimaskoj djeci.

Ili, recimo, ako djete pokaže zaiteresiranost za neki određeni sport, neka se potrudi porodica da ga upiše u neki klub ili kulturni centar koji drže vjernici muslimani, koji upisuju vjerske porodice koje brinu o svojoj djeci da ih zdravo vaspitaju. Kako si rekla, miješanje s drugima vrlo negatvno utječe na njih, te pokušaj riješiti svoj problem tako što ćeš ih dati da se druže s djecom muslimana, jer korisno druženje jeste druženje s muslimanskom porodicom.

Kao što otac ulaže novac u kupovinu lijepe odjeće, ukusne hrane i želi imati udoban smještaj, također treba ulagati u lijep odgoj, nadajući se Allahovoj nagradi.

Moraš doviti pogotovo u vremenskim periodima kad se dova prima, kao što je posljednja trećina noći, u toku sedžde, petkom, puno upućuj dove, da Allah poboljša stanje tvoje djece, da ih uputi na Pravi put, jer je dova za djecu osobina čestitih. Uzvišeni kaže: “…i oni koji govore: ‘Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!’” (El-Furkan, 74)

Šejh Es-Sadi, rahimehillah, kaže: “Ako upoznamo njihovo stanje i osobine, naći ćemo brigu i visoke ciljeve koje su imali, nisu zbog toga radosni sve dok ih ne vide da su Gospodaru pokorni, puni znanja i praktikovanja, ovo predstavlja i dova upućena za djecu i porodicu, a ujedno i za njega, jer i on ima koristi od toga. Oni kažu: (‘Podari nam…’). Ova se dova odnosi i na muslimane općenito, jer ako se poprave spomenuti, popravit će se i ostali oko njih.” (Iz tefsira šejha Es-Sadija, 587)

Allah najbolje zna!

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info