Hvala i zahvala pripadaju Svevišnjem Allahu! Na vaše pitanje možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, musliman je dužan da izvrši Božije zapovijedi u onoj mjeri u kojoj to može, od njega se ne traži da izvrši ono što nije u mogućnosti. Svevišnji Allah rekao je: “…zato se Allaha bojte koliko god možete…” (et-Tegabun, 16). Tumačeći ovaj ajet, šejh Abdurrahman es-Sa‘di zapisao je: “Allah, dželle šanuhu, naredio je da se ljudi boje Njega, to jest da izvršavaju vjerske naredbe i da se sustežu od vjerskih zabrana onoliko koliko to mogu. Ovaj uzvišeni ajet dokazuje da s čovjeka spada obaveza koju nije kadar izvršiti, i da od određene obaveze mora izvršiti onoliko koliko je u mogućnosti, a ono što ne može izvršiti, time nije ni zadužen. Na sve to ukazuje hadis u kojem Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: ‘Od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete…’” (Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 868)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Sustegnite se od onog što vam zabranim, a od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete” (el-Buhari, 7288, i Muslim, 1337). Ibn Redžeb veli: “Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Od onog što vam zapovjedim izvršite onoliko koliko možete’ dovoljne su kao dokaz da od određene obaveze čovjek mora izvršiti onoliko koliko je u mogućnosti, a za ono što ne može, to nije ni dužan niti mu se to stavlja u obavezu. Ovo je nepromjenljivo pravilo i ono se odnosi i na uzmanje abdesta. Naprimjer, ako zbog manjka vode ili bolesti nekih dijelova tijela koji se peru prilikom abdesta nije kadar oprati sve te dijelove, oprat će samo one dijelove tijela koje može, a za ostale će uzeti tejemum. Da će čovjek ovako postupiti prilikom uzimanja abdesta i gusula, stav je mnogih naših autoriteta.” (Džamiul-ulumi vel-hikem, 1/256)

Ukoliko se ne možete sagnuti radi pranja nogu, sasvim je dovoljno da noge oprete polijevajući po njima vodu sve dok ne budete sigurnu da ste ih oprali u potpunosti; to, nadam se, možete učiniti. Kad je riječ o pranju nogu, ne morate ih oprati tri puta i ne morate trljati rukom, to više jer trljanje prilikom uzimanja abdesta i gusula, prema mišljenju većine učenjaka, nije obavezno. Kad se radi o prostoru između prstiju, on se ne mora trljati ako se opere vodom, i to je stav većine islamskih autoriteta. Isto tako, dovoljno vam je da prilikom uzimanja abdesta ili gusula zamočite noge u posudu s vodom. A nije ni nedolično da zatražite od majke ili nekog drugog da vam pomogne u pranju nogu, bez obzira na to prala ta osoba vaše noge svojim rukama ili vam pripremila posudu s vodom u koju ćete zamočiti noge. Kažem ovako, jer se nalazite u vanrednom prolaznom stanju koje iziskuje da vam neko pomogne u uzimanju abdesta. Onda kad ništa od ovog što smo spomenuli ne mognete izvršiti, uzet ćete abdest, odnosno gusul, a za noge ćete uzeti tejemum.

Drugo, utemeljeno je da prihvati olakšicu onaj ko za njome ima potrebu; to Allah, dželle šanuhu, voli. Ibn Omer, radijallahu anhu, prenosi sljedeće Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uistinu Allah voli da ljudi prihvataju olakšice, a mrzi da čine grijehe.” (Ahmed, 10/107. El-Albani je ovaj hadis, u djelu Irvaul-galil, 3/9, ocijenio ispravnim.)

Kad je o tome riječ, zanimljivo je sljedeće zapažanje šejhul-islama Ibn Tejmijje: “Svevišnji Allah nagradit će čovjeka ako se sustegne od celibata, otežavanja vjere i samokažnjavanja, jer to On ne voli, ako istodobno prihvati olakšicu, koju On voli.”

Treće, Šerijat je, bez imalo sumnje, zabranio da čovjek nanosi štetu sebi ili nekom drugom čovjeku, na osnovi ajeta: “…i sami sebe u propast ne dovodite…” (el-Bekara, 195). Evo kako ove Božije riječi tumači mufesir es-Sa‘di: “Dovesti sam sebe u propast znači izostaviti ono što je obaveza, i to onda kad to ima za posljedicu neposredno uništenje tijela ili duše, odnosno činiti ono što tijelo ili dušu neposredno uništava. Ovaj kur’anski ajet odnosi se na mnoge situacije, pa obuhvata izazivanje problema koji čovjeka mogu koštati života, riskantno putovanje ondje gdje ima divljih zvijeri ili opasnih gmizavaca, penjanje na visoko mjesto s kojeg čovjek može pasti i tako dalje. Onaj ko učini nešto od toga ili nešto tome slično jedan je od onih koji sami sebe dovode u propast.” (Tejsirul-Kerimir-Rahman, str. 90)

Tu je i sljedeći ajet: “…i jedni druge ne ubijajte! Allah je, doista, prema vama milostiv” (en-Nisa, 29), u kojem je Mudri Allah zabranio da ljudi ubijaju jedni druge, kao što je zabranio i to da čovjek sebi oduzme život.

Kao zaključak možemo reći da vam nije dozvoljeno da učinite bilo šta što bi moglo naštetiti vama ili fetusu. Ako vam je ljekar preporučio strogo mirovanje i upozorio da bi kupanje moglo imati teške posljedice za plod, možete uzimati tejemum. A Allah, opet, najbolje zna.

 
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Alejkumus-selam! Nafila namaz, tj. noćni namaz koji se klanja u noći LEJLETUL-KADRA se ni po čemu ne razlikuje od običnog noćnog namaza koji se klanja u noćima mimo lejletul-kadra. To jest, klanja se kao što se klanja svaki KIJAMUL-LEJL (noćni namaz): dva po dva rekata koliko želimo a onda završimo sa jednim ili tri ili pet rekata vitr namaza. Nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je klanjao noćni namaz u noćima lejletul-kadra drugačije od ostalih noći.

U hadisu koji je muttefekun alejhi, tj. bilježe ga Buharija i Muslim, je došlo da je neki čovjek pitao Poslanika, sallallahu laejhi ve sellem, kako se klanja noćni namaz, pa je odgovorio: “Dva po dva, a kada se uplašiš da će nastupiti vrijeme sabah namaza klanjaj vitre jedan rekat“.
Takođe, prenosi Aiša, radijallahu anha, da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ni u ramazanu niti van njega nije klanjao više od 11 rekata, klanjao bi četiri ne pitaj o njihovoj dužini niti ljepoti, pa bi klanjao još četiri ne pitaj o njihovoj dužini i ljepoti”. (Buharija 1147 i Muslim 738) Međutim, došlo je u rivajetu kod Buharije (1164) od Aiše, radijalahu naha, da je nekad klanjao 13 rekata, takođe ovo se prenosi u vjerodostojnim predajama od Ibn ‘Abbasa (Buharija 117) i Zejd ibn Halida El-Džuhenija (Muslim 765), radijallahu anhum.

Od posebnih dova koje je mustehab učiti u noći lejletul-kadra su riječi “Allahumme inneke ‘afuvvun tuhibbul-afve f’afu ‘anni” jer se prenosi da je Aiša, radijallahu naha, pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, šta da uči i dovi u noći lejletul-kadra, pa joj je odgovorio da uči gore spomenutut dovu. (Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed, a vjerodostojnim ga je ocijenio Hakim i Albani)

A ono što neki prenose da u noći lejletul-kadra treba klanjati toliko i toliko rekata i na savakom rekatu učiti određene sure, i tome slično, to nema nikakvog osnova u Šerijatu, to su čiste novotarije koje nije dozvoljeno slijediti zbog riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Čuvajte se novotarija (novina u vjeri), jer je svaka novotarija dalalet“. ( Ebu Davud 4607 i Tirmizi 2676, a vjerodostojnim ga ocijenio Ibn Redžeb) Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio dr. Zijad Ljakić

Alejkumusselam. Ono što je propisano muslimanu je da robuje i čini ibadete Allahu onako kako je došlo u Kur’anu i onako kako je vjerodostojno potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Jer je osnova u ibadetima tevkif (tj. da se radi samo ono što je potvrđeno Kur’anom i Sunnetom) pa se za ovaj ibedet može reći da je propisan ako imamo ispravan (vjerodostojan) dokaz za njegovo klanjanje.

Naime, salatul-hadže (namaz za potrebu) se prenosi u četiri hadisa: prva dva su izmišljena – u prvom je došlo da se klanja dvanaest rekata a u drugom dva rekata, treći hadis je veoma slab a četvrti slab, a u oba je došlo da se klanja dva rekata.

Prvi hadis (koji je izmišljen) se prenosi od Abdullah ibn Mes’uda, radijallahu anhu, a u njemu je došlo: “Možeš klanjati dvanaest rekata danju ili noću učeći Tešehud poslije svaka dva rekata, pa kada proučiš Tešehud na kraju namaza, zahvali Allahu, donesi slavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te prouči čineći sedždu sedam puta Kulhuvelleh, potom uči … (dovu), a zatim izreci svoju potrebu te potom podigni glavu i predaj selam na desnu i lijevu stranu. Nemoj poučiti ovome (dovi Hadže namaza) glupake, jer će oni doviti njome pa će im biti uslišana dova”. Ovaj izmišljeni hadis bilježi Ibnul-Dževzi u svojoj knjizi “El-Mevdu’at” (2/63), u njegovom senedu je ‘Amr El-Belhi za kojeg kaže Ibn Me’in da je izmišljao hadise. U hadisu je takođe spomenuto učenje sure (Kulhuvelleh) na sedždi a što je zabranjeno u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Muslim, tj. da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio učenje Kur’ana na ruku’u i sedždi.

Drugi hadis (koji je izmišljen) se prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Došao mi je Džibril, alejhisselam, sa dovama i rekao: Kada ti se nešto desi na prouči ih (te dove) a zatim iznesi svoju potrebu: … (zatim je spomenuo dovu)”. Hadis bilježi El-Asbehani u knjizi “Et-Tergib vet-terhib” (1/275), a šejh Albani ga je ocjenio izmišljenim u svojoj Silsili-daife (5298).

Treći hadis (koji je veoma slab) se prenosi od Abdullaha ibn ebi Evfa El-Eslemija u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko ima potrebu kod Allaha ili nekog od sinova Ademovih, neka abdesti i upotpuni abdest, potom neka klanja dva rekata, a zatim zahvali Allahu, donese slavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te neka prouči: LA ILAHE ILLELLAHI ELHALIMULKERIM. SUBHANE RABBIL-ARŠIL-AZIM. ELHAMDULILLAHI RABILALEMIN, ALLAHUMME INNI ES’ELUKE MUDŽIBATI RAHMETIKE VE AZAIME MAGFIRETIKE VELGANIMETE MIN KULLI BIRRIN VESSELAMETE MIN KULLI ISMIN, ES’ELUKE ELLA TEDA’A LI ZENBEN ILLA GAFERTEHU VE LA HEMMEN ILLA FERREDŽTEHU VE LA HADŽETEN HIJE LEKE RIDAN ILLA KADAJTEHA JA RABBEL-‘ALEMIN”, a u rivajetu kod Ibn Madže je došao dodatak na kraju hadisa: “Pa onda da traži od Allaha od dunjalučkih ili ahiretskih potreba što god hoće pa će to biti kaderom određeno”. Hadis bilježe Tirmizi i Ibn Madže, a kaže Tirmizi da je ovaj hadis garib (nepoznat) i u njegovom senedu je sporna stvar, Faid ibn Abdurrahman koji je slab u hadisu. Kaže Albani da je on vrlo slab. Kaže Hakim: Od Faida ibn Abdurrahmana se prenose izmišljeni hadisi. (Miškatul-mesabih, 1/417).
Kaže pisac “Es-Sunen vel-mubtediat”: Nakon što je spomenuo riječi Tirmizija o Faidu ibn Abdurrahmanu i kaže Ahmed da se njegovi hadisi ostavljaju … i slabim ga je smatrao Ibnul-Arebi, i kaže: “Poznato je šta ima u ovom hadisu od slabosti pa je bolje da i iskrenije i sigurnije da doviš Allahu u zadnjoj trećini noći, između ezana i ikameta, na kraju namaza prije selama, u danima džume jer zaista u njoj (danu džume- petku) ima sat u kome se prima dova, kod iftara kada se posti. Kaže Uzvišeni: “Dovite mi ja ću vam se odazvati”, i kaže: “Kada te moji robovi upitaju za mene Ja sam blizu, odizavam se onome ko me doziva”, i kaže: “Allah ima lijepa imena i vi Mu dovite njima” (Es-Sunen vel-mubtediat, 124).

Četvrti hadis (koji je slab) se prenosi od Enesa, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O Alija, hoćeš li da te poučim dovi kada te zadesi briga i nevolja koju ćeš uputiti svom Gospodaru pa će ti se uslišati dova sa Allahovom dozvolom, i otkloniti nevolja? Abdesti, klanjaj dva rekata, zahvali Allahu, donesi slavat na tvog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, zatraži istigfar za sebe, mu’mine i mu’minke, a zatim reci … (u daljem tekstu hadisa se navodi dova)”. Hadis bilježi El-Asbehani u knjizi “Et-Tergib vet-terhib” (1/275), a šejh Albani ga je ocjenio slabim u svojoj Silsili-daife (5287), jer se u njegovom senedu nalaze ravije koji su nepoznati.

Prema tome, po pitanju ovog namaza (namaza za potrebu) nije ništa vjerodostojno prenešeno te nije propisano muslimanu da ga klanja. Dovoljno je muslimanu ono što je prenešeno u vjerodostojnom sunnetu od namaza, zikrova i dova. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa stranice n-um.com

Ve alejkumus-Selam ve rahmetullah! Pitanje muzike je stvar oko koje se nisu razišle prve generacije ovoga ummeta. Svi se slažu da je muzika haram. Prvi ko je dozvolio slušanje i korištenje muzičkih instrumenata bio je veliki islamski pravnik Ebu-Muhammed Ibn-Hazm El-Endelusi koji je umro (456 god. po H.) Allah mu se smilovao i uveo ga u Džennetska prostranstva. Međutim, pored velikog ugleda koje uživa imam Ibn-Hazm kod muslimana, neke hadise koji zabranjuju koristenje muzičkih instrumenata vjerodostojnim smatraju učenjaci koji su kud i kamo bili učeniji u hadiskim znanostima od Ibn-Hazma.

Npr. hadis Ebu-Musaa el-Esarija koga bilježi imam Buhari u kome Poslanik, s.a.v.s., kaze: “Zaista će se pojaviti ljudi iz moga ummeta koji će dozvoljavati nemoral, svilu, alkohol i muzičke instrumente…” , najveći imami ovoga ummeta smatraju vjerodostojnim, kao: Buhari, Ibn-Hibban, Nevevi, Ibn-Salah, Ibn-Tejmijje, Ibn-Kesir, Ibn-Kajjim, Ibn-Hadžer i brojni drugi učenjaci.

Obaveza je svakom muslimanu da poznaje Allahove dž.š.. granice, da zna šta mora, a šta ne smije činiti. Samo tako se može odazvati riječima Allahovog miljenika, s.a.v.s., koji kaže: “Kada vam nešto naredim učinite od toga koliko možete, a kada vam nešto zabranim ostavite to.” (Muttefekun alejhi). Iz citiranog hadisa zaključujemo da je činjenje naređenog djela uslovljeno mogućnošću, dok zabranjenu stvar treba ostaviti u svakom slučaju, jer je ostavljanje zabranjenog lakše od praktikovanja naređenog.

Jedan od brojnih poroka koga su muslimani naslijedili od nevjernika je upotreba muzičkih instrumenata i slušanje muzike. Danas možemo vidjeti brojne muslimane koji klanjaju pet dnevnih namaza kako slušaju muziku, te razvratne šejtanske glasove i još razvratnije stihove u kojima se najčešće spominju žena, preljuba, vino, nemoral itd. U nešto manjem zlu su oni koji slušaju nekakve islamske ilahije sa muzikom. Međutim, u islamu nema tzv. “islamske muzike”, kao što nema tkz. “islamske filozofije”, “islamske demokratije”, “islamske kamate” i sl. Sve je to haram i zabluda, strogo zabranjena jasnim kur’ansko-hadiskim tekstovima. Nije ispravno pakovati nečiju tradiciju ili (ne)kulturu u islamsku ambalažu, pokazujući time kako smi i mi muslimani, također, napredni, civilizovani i da idemo u trend sa vremenom. Vjernik je ponosan i napredan sa islamom pred kojim padaju svi sistemi i uređenja koja nisu ustrojena po Allahovoj vjeri. Neka se Uzvišeni smiluje Omeru, r.a., kada je kazao: “Bili smo ponižen narod. Allah nas je uzvisio sa islamom i kada budemo tražili ponos mimo islama poniziće nas Allah.” (Vjerodostojna predaja, Hakim).

Uzvišeni Allah u Kur’anu je zabranio muziku riječima: “Ima ljudi koji kupuju lehvel hadis, da bi neznajući (koliki je to grijeh) s Allhova puta odvodili.” (Prijevod značenja Kur’ana, Lukman, 6.) Od Ebu el-Bekerija se prenosi da je rekao: “Upitan je Ibn-Mesud za ovaj ajet, pa je odgovorio: “Tako mi Onoga, osim kojeg drugog boga nema, (ovu zakletvu je poniovio tri puta), lehvel hadis to je muzika.” (Taberi i Hakim). Ovu predaju vjerodostojnom smatraju imam Hakim, Zehebi i Ibn-Kajjim. Nema dvojbe da je Ibn-Mesud najučeniji ashab i da je najbolje poznavao komentare Allahovih ajeta. On se ne zaklinje Allahom osim kada je uistini ubijeđen u ono što govori.

Od Seida Ibn-Džubejra se prenosi da je Ibn-Abbas r.a.; za ajet: “Ima ljudi koji kupuju lehvel-hadis …” rekao: “To je muzika. (Vjerodostojna predaja, Bejheki i Ibn-Ebi-Šejbe). Poznato je da je Ibn-Abbas tumač Kur’ana, kojeg je Poslanik s.a.w.s. jedne prilike privio na svoje grudi i rekao: “Allahu moj, poduči ga mudrosti (Sunnetu) i tumačenju Kur’ana.” (Muttefekun alejhi). Dakle, ovo je tumačenje citiranog ajeta od dva najučenija ashaba koji su prisustvovali spuštanju Objave.

Od oca Ebi-Zabijana se prenosi da je poznati ashab Džabir za ajet: “Ima ljudi koji kupuji lehvel-hadis…” rekao: “To je muzika i slušanje muzike.” (Taberi). Ibn-Omer, također, kaže: “lehvel-hadis, to je muzika.” (Tefsir Kurtubija). Brojni tabiini smatraju da se ovaj hadis odnosi na muziku, kao: Mudžahid, Ikrime, Ataa, Hasan el-Basri, Seid Ibn-Džubejr, Mekhul, Amr b. Šuajb i drugi. (Taberi, Ibn-Ebi-Hatim i Ibn-Kesir).

Šta kazati nakon ovih dokaza i mišljenja najučenijih ljudi u ovome ummetu, ashaba Poslanika, s.a.v.s. Da li je ispravno hvatati se za iznimno mišljenje nekog pravnika, a ostavljati jednoglasni stav ashaba, tabiina i tabitabiina?! Molim Allaha da nam omili našu vjeru sačuva nas zla naših duša i naših strasti. Amin. Ko želi opširnije o muzici neka se vrati na knjigu “Stav islama o brijanju brade, pušenju i muzici” str. 56-78. autora Safeta Kuduzovića u kojoj su iznešeni jasni argumenti o zabrani muzike (muzickih instrumenta), kao i odgovori na neke sumnje koje koriste oni koji dozvoljavaju slušanje muzičkih instrumenata.

Odgovorio mr. Safet Kuduzović!

Preuzeto sa stranice n-um.com

Esselamu alejkum, Nema nikakve smetnje da se sura koja je proučena na prvom rekatu ponovi i na drugom rekatu. Dokaz je opće značenje ajeta:

فَاقْرَأُوا مَا تَيَسَّرَ مِنَ الْقُرْآنِ

„… a vi iz Kur’ana učite ono što je lako…“ (Al-Muzzammil, 20)

Ebu Davud bilježi hadis da je Poslanik s.a.w.s. na dva sabahska rekata učio „Iza zulziletil ardu zilzaleha“. Prenosioc hadisa Muaz ibn Abdullah El-Džuhenij zatim kaže: „Ne znam da li je Poslanik s.a.w.s. ovo učinio iz zaborava, ili je to uradio namjerno.“ (Hadis je pod brojem 816, a Albani kaže da je sened hadisa dobar)

Čak nema smetnje da se ista sura ili ajet ponavlja u jednm rekatu (više puta). Prenosi se od Ebu Zerra El-Gafarija da je rekao: „Ustao je Poslanik s.a.w.s. pa je ponavljao ajet (na namazu) sve do zore, a ajet je bio: „Ako ih kazniš, robovi su Tvoji, a ako im oprostiš, Silan i Mudar Ti si.” (Al-Maide, 118.) (Hadis bilježe Nesai i Ibn Madže, a šejh Albani kaže da je sened hadisa dobar)

Fetva prevedena sa stranice http://islamqa.info od uvaženog šejha Muhameda Saliha El-Munedžida

Preuzeto sa stranice n-um.com