Obzirom da ste tražili islamski stav o vještačkoj oplodnji dopustite mi da ovo pitanje u potpunosti obradim. Postoji unutrašnja i vanjska vještačka oplodnja

Unutrašnja vještačka oplodnja

Koristi se u svrhu liječenja sterilnosti u sljedećim slučajevima:

• Ako muž ima vrlo mali broj spermatozoida u spermi. Sperma se sakuplja i koncentrira, a zatim se u vrijeme ovulacije unese u matericu supruge.
• Ako je kiselost sluzi rodnice prejaka i zbog toga ubija spermatozoide.
• Ukoliko postoji imunitet između muževih i ženinih ćelija.
• Ako muž pati od prebrze erekcije i nemogućnosti unošenja spolnog uda u rodnicu.
• Ako muž boluje od zloćudne bolesti (rak) na, naprimjer, testisu te je neophodno liječenje zračenjem ili je nužno odstraniti testise. U tom slučaju se uzima određena količina njegove sperme, koja se pohrani, a onda u odgovarajućem vremenu unese u matericu supruge.

Vanjska vještačka oplodnja

Sastoji se u tome da se jajna ćelija žene oplodi spermom muškarca izvan njenog genitalnog aparata. Ako oplodnja uspije, oplođene jajne ćelije (zigoti) se vraćaju u njenu matericu ili u matericu druge žene. Ovaj način je poznat pod nazivom “beba iz epruvete”. U procesu liječenja neplodnosti a nakon što smo iscrpili sve druge načine liječenja, prilazimo projektu “beba iz epruvete” koju islamski pravnici dozvoljavaju pod određenim uvjetima.

Islamski pravnici su dozvolili unutrašnju i vanjsku vještačku oplodnju pod sljedećim uvjetima:

• Da bude primijenjena na bračnom paru u vrijeme punovažnosti braka bez miješanja treće osobe. Ukoliko bude primijenjena na trećem licu, ustvari ako sperma bude uzeta od drugog muškarca, dijete iz takvog braka ima status tuđeg djeteta prema hadisu: “Dijete pripada onome u čijoj postelji je rođeno”. Dijete rođeno kao posljedica ovakve vještačke oplodnje ima status djeteta rođenog u postelji muškarca koji nije legalan muž žene.
• Da se pri liječenju žene od privremene neplodnosti (izostale ovulacije) koja zahtijeva otkrivanje stidnih mjesta liječnici biraju po slijedećem redosljedu: liječnica muslimanka, ako takve nema – onda pouzdana liječnica nemuslimanka, ako takva ne postoji – onda pouzdan liječnik musliman, a u nedostatku takvog – pouzdan liječnik nemusliman.
• Zabranjeno je čuvanje suprugove sperme, i to zato da se njegovom spermom ne bi oplodila jajna ćelija tuđe žene.
• Strogo je zabranjeno osnivanje banki sperme, bez obzira na razlog.
• Operacija vještačke oplodnje mora se vršiti u prisustvu muža. Ako se ne mogu ispuniti svi ovi uvjeti, ovakva vrsta oplodnje nije dozvoljena.

Hfz.  Senaid Zaimović

Preuzeto sa stranice n-um.com

Džuma-namaz obaveza je svakom punoljetnom i razumnom muškarcu koji živi u naseljenom mjestu u kojem se taj namaz obavlja. Nije dozvoljeno muslimanu koji ispunjava ove uvjete da izostavi džuma-namaz bez šerijatski prihvatljivog opravdanja. Svevišnji Allah kaže: “O vjernici, kada se u petak na molitvu pozove, kupoprodaju ostavite i pođite molitvu obaviti; to vam je bolje, neka znate!” (El-Džumua, 9). Ovim ajetom Svevišnji Allah poziva da se ostavi kupoprodaja i da se na molitvu pođe. U značenju kupoprodaje je posao i sve drugo što ljude namaza od odvraća.

Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao onima koji izostaju sa džuma-namaza: “Bio sam naumio da naredim jednom čovjek da predvodi ljude u namazu, a potom da muškarcima koji nisu došli na džuma-namaz zapalim kuće.” (Muslim)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio: “Ili će ti ljudi prestati da izostaju sa džume ili će Allah njihova srca zapečatiti, a potom će nemarni biti.” (Muslim)

Ebu Dža’d ed-Damri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko iz nemara i bez razloga izostavi tri džume, Allah će mu zapečatiti srce.” (Ahmed i Ebu Davud. Hadis je hasen-sahih, po ocjeni šejha Albanija.)

U ovim hadisima upućena je velika prijetnja onome ko izostavlja džuma-namaz. Musliman je dužan svoje radno vrijeme uskladiti sa ovom obavezom i organizirati se tako da može prisustvovati ovom ibadetu. Dužan je odabrati posao i službu koji mu to omogućava pa i ako je zarada na tom poslu manja. Svevišnji Allah kaže: “A onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se i ne nada.” (Et-Talak, 2–3)

Ipak, postoje vanredne situacije u kojima je dozvoljeno izostaviti džumu. Učenjaci su, kazujući o posebnim okolnostima usljed kojih je dozvoljeno izostaviti džumu, istakli da je to stanje u kojem čovjek biva izložen neugodnosti i velikoj, neprirodnoj teškoći ili se izlaže sigurnoj šteti po život, zdravlje ili imovinu. Malikijski učenjak Ibn Abdulberr kaže: “Govor o razlozima izostavljanja džume je širok, ali se načelno može kazati da sve ono što sprečava čovjeka da dođe na džumu tako da mu pričinjava neugodnost, izlaže ga strahu od neprijatelja ili se time poništava nužna obaveza, validan je razlog izostanka…” (Et-Temhid)

To se odnosi na povremeno izostavljanje džume, dok je kontinuiran izostanak teži i opasniji, kao što na to ukazuju prethodno spomenute riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko iz nemara i bez razloga izostavi tri džume, Allah će mu zapečatiti srce.”

Posao i služba nisu prihvatljiv razlog za izostanak sa džume, izuzev u dva slučaja:

● Prvi je da se radi o poslu za kojim postoji velika potreba i nužda, a iziskuje kontinuirano prisustvo radnika i službenika, koji ako bi napustili posao i otišli na džumu, nastala bi velika šteta ili bi izložili sebe i druge ljude velikoj opasnosti, a nema mogućnosti da ih neko drugi u tom poslu zamijeni. Kao, naprimjer, dežurni ljekari u hitnoj pomoći, čuvari i policajci za vrijeme dežurstva na mjestima gdje postoji opasnost da bude ugrožena sigurnost ljudi ili imovine, nadzornici u pogonima koji se ne mogu zaustaviti i sl.

● Drugo stanje jeste kada posao nekom bude jedini izvor prihoda tako da nema drugog načina da pokrije svoje elementarne potrebe u hrani, piću, odjeći, smještaju i sličnim potrepštinama koje su nužno potrebne njemu i njegovoj porodici. Takvo stanje je nužda u kojoj je dozvoljeno izostati sa džume sve dok ne osigura ono što je neophodno potrebno njemu i onom ko je u njegovom skrbništvu, uz nastojanje da čim prije pronađe izvor prihoda uz koji može obavljati džuma-namaz. Hanbelijski učenjak Merdavi kaže: “Jedan od razloga koji izostanak sa džume i džemata čine legitimnim jeste opasnost po životnu opskrbu za kojom je čovjek u potrebi.” (El-Insaf) Allah najbolje zna!

Preuzeto od “El-Asr – Islamski informativni časopis”
Uredništvo: https://el-asr.com/autori/

Alejkum selam!

Cijenjena i uvažena sestro, mnogo je toga što bih ovom prilikom želio da vam kažem, u vidu savjeta, za stanje u kojem se nalazite, nadajući se da će to učvrstiti vašu namjeru da okrenete novu stranicu u svom životu, a svoj savjet rezimirat ću u nekoliko tačaka:

1- Treba da znate i da budete ubijeđeni da je milost Milostivog tolika da je obećao da će oprostiti svaki grijeh onome ko se iskreno pokaje za počinjene grijehe – pokajanjem u kojem se ispune uvjeti da bi pokajanje bilo primljeno kod Milostivog. Kazao je Milostivi: ”Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Ez-Zumer/Skupovi, 53)

Ovaj ajet je motivisao mnoge grješnike da okrenu novu, bijelu stranicu u svome mračnom životu, nakon čega su postali Allahovi pokorni robovi, uzoriti primjer onima koji ih okružuju. Cijenjena sestro, put pokajanja uistinu je put koji vodi ljubavi Milostivog, a blago se onome koga Milostivi zavoli. Kazao je Milostivi: ”Allah zaista voli one koji se često kaju i voli one koji se mnogo čiste.” (El-Bekare, 222)

Put pokajanja od grijeha je put oprosta grijeha te njihovog zamjenjivanja sa dobrim djelima, i to je apsolutna istina, a takav vid nagrađivanja ne postoji osim kod Milostivog, tj. da čovjek bude nepokoran i kada se pokaje, njegovi grijesi se pretvore u dobra djela. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Onima koji se pokaju i dobra djela čine, Allah će njihova loša djela u dobra promijeniti, a Allah prašta i samilostan je.” (El-Furkan, 70)

Također, mnogo je drugih nagrada koje očekuju pokajnike, a zbog skučenosti s prostorom zadovoljit ćemo se sa ove dvije. Svakako treba napomenuti da odgađanje pokajanja, zbog bojaznosti da ćete na taj način narušiti besprijekorno mišljenje o pokrivenim ženama, kao i odgađanje donošenja konačne odluke o nošenju islamske odjeće – hidžaba, nije ništa nego posljednji pokušaj šejtana, Allah ga prokleo, da vas i dalje zadrži u skupini onih koji javno krše Allahove granice, u skupini onih koji idu putem ka Džehennemu. Zato, odlučno mu kažite – ”ne”, i što prije se pokajte za počinjene grijehe, te donesite konačnu odluku da će islamska nošnja postati vaša svakodnevnica. Jer, već sutra možda bude kasno za to.

2- Cijenjena sestro, vjera islam na izuzetno visoko mjesto stavlja prava roditelja, pa čak je Allah njihovo pravo spomenuo odmah nakon Svoga prava – da bude obožavan. Kazao je Uzvišeni Allah: ”Gospodar tvoj zapovijeda da se samo Njemu klanjate i da roditeljima dobročinstvo činite. Kad jedno od njih dvoje, ili oboje, kod tebe starost dožive, ne reci im ni: ‘Uh!’ – i ne podvikni na njih, i obraćaj im se riječima poštovanja punim.” (El-Isra’/Noćno putovanje, 23)

Mnogo je drugih kur’ansko-hadiskih tekstova koji potvrđuju obaveznost činjenja dobročinstva roditeljima i zabranu nepokornosti njima. Pokornost roditeljima je uvjetovana da traženi čin i djelo nisu u koliziji sa načelima vjere, kada će čovjek dati prednost načelima vjere i na najljepši način pojasniti roditeljima razlog ”nepokornosti”. Allahov Poslanik je kazao: ”Nema pokornosti stvorenjima u nepokornosti Stvoritelju.” (vjerodostojan hadis)

Zato, cijenjena sestro, savjetujem vam da svojim roditeljima praktično pokažete da je nošenje mahrame kruna i savršenstvo islamskog morala u vašem životu, koji će se najprije manifestovati u činjenju dobročinstva roditeljima. Da oni shvate da mahrama na vašoj glavi nije samo ”komad platna” kojim ste pokrili kosu, već da je to pokazatelj i ogledalo vašeg morala, jer i put pokornosti roditeljima – normalno u onome u čemu je dozvoljeno pokoravati se roditeljima – također je put zadovoljstva Uzvišenog Allaha. Kazao je Allahov Poslanik: ”Zadovoljstvo Gospodara je u zadovoljstvu roditelja, srdžba Gospodara je u srdžbi roditelja.” (Tirmizi, vjerodostojan hadis)

3- Veoma mi je drago čuti da imate tako visoko mišljenje o ženama koje nose islamsku odjeću – hidžab, što je svakako pokazatelj izuzetno pozitivnih osobina kod vas. Osjećam potrebu da vam spomenem veliko pravilo koje glasi: ”Ljudi se vrednuju prema istini, a ne istina prema ljudima.” Zašto? Iz jednog razloga, što se bojim da sutra kada i vi postanete jedna od tih žena i takve žene postanu vaše prijateljice, primijetit ćete i kod njih mnogo toga što je u koliziji sa načelima vjere, te kako to ne bi uzrokovalo kod vas ubjeđenje da je islam nepotpuna vjera.

Naprotiv, islam je potpuna vjera, adekvatna za svako vrijeme i prostor, ali je pitanje koliko ga se mi pridržavamo. To ne treba da vas iznenadi, jer svi Ademovi, a.s., sinovi su grješni, a najbolji su oni koji se pokaju za počinjene grijehe. Ovo vam govorim kako biste ispravno shvatili da se te žene odlikuju nad drugima ženama nošenjem islamske odjeće –hidžaba, ali to ne znači da su u svakom drugom pogledu dostigle savršenstvo. Nošenje islamske odjeće sigurno je veliki pokazatelj njihovog morala, čednosti, pobožnosti, ali ipak nije pokazatelj ni potpunosti, ni bezgrješnosti. A Allah najbolje zna.

Allah da vam podari dobro oba svijeta!

prof. Pezić Elvedin

Preuzeto sa stranice n-um.com

Islam je dozvolio muškarcu i ženi ukrase i ljepotu: “O sinovi Ademovi lijepo se obucite kad god krenete na molitvu…” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Allah je lijep i voli ljepotu. Allah voli da vidi tragove Svoje milosti na Svom robu.”

Međutim, islam je protiv lažne i vještačke ljepote, tj. protiv svakog iskrivljavanja, deformacije, varanja i lažnog izgleda. Tetoviranja je jedna vrsta unakažavanja Allahovih stvorenja, jedna vrsta obmane i varanja. To je šejtanski posao, jer se šejtan zakleo da će nagovarati ljude da skrnave Allahova stvaranja. Prema tome, onaj ko je to već uradio treba da zna da je mjesto tetovaže nečisto zbog postojanja krvi i zato se treba ukloniti pa makar i hirurškim zahvatom ukoliko neće imati nekih opasnih posljedica i nakon toga treba se pokajati od toga. To podjednako važi i za muškarca i za ženu.

Tetoviranje ajeta i hadisa je još više zabranjeno od obične tetovaže, jer se time Allahove riječi pišu sa nečistom tvari, i na taj način se omalovažavaju. Zbog toga što se tetovaža ne može skinuti prilikom vršenja nužde, itd. Tetoviranje je strogo zabranjeno u islamu. Poslanik je to zabranio i rekao da je Allah prokleo i one koji tetoviraju i koji traže da im se to radi.

Na pitanje odgovorio dr. Sulejman Topoljak

Preuzeto sa stranice n-um.com

Namaz je stub vjere. Ko prakticira namaz, zapravo prakticira vjeru, a ko ga zanemari, zanemario je dini-islam. Udjel muslimana u islamu odredjuje se prema namazu; nakon ostavljanja namaza nema islama. Allahov poslanik, saws, upozorio je: “Islam ce nestajati jedan po jedan dio, kad se god koji dio izgubi, ljudi ce se hvatati za sljedeci. Prvo sto ce nestati od islama je islamska vlast, a zadnje sto ce ostati od vjere je namaz.” (hadis biljeze Ibn Hibban, Ahmed i dr.)

U drugom hadisu stoji: “Prvo sto ce nestati medju ljudima jeste povjerenje, a zadnje sto ce ostati od vjere je namaz.” Prvo sto ce covjek biti upitan na Sudnjem danu je namaz: ako namaz bude ispravan, bice ispravna i primljena ostala djela; ako namaz ne bude ispravan, nece biti primljena ni ostala djela, makar ih bilo mnogo kao morske pjene. Upozoravajuci na opasnost ostavljanja namaza, s jedne, i ukazujuci na njegovo mjesto u islamu, s druge strane, poslanik, saws, rekao je: “Ono sto odvaja od nevjerstva jeste obavljanje namaza.” (Muslim)

Poslanik, saws, takodjer je upozorio: “Granica izmedju nas i licemjera je namaz, pa ko ga ostavi, ucinio je nevjerstvo.” Imam Ibn Hazm konstatirao je: “Poslije sirka nema veceg grijeha od toga da covjek izostavi namaz ne klanjavsi ga dok ne istekne njegovo vrijeme.” Sejhul-islam Ibn Tejmijje govorio je: “Ko ustraje na izostavljanju namaza veliki je nesretnik, propalica i prijestupnik.”

Nakon navedenih, ali i brojnih drugih argumenata i izjava islamskih ucenjaka vidimo u kakvoj se nevolji nalazi covjek koji ne obavlja namaz. Stoga, muslimanka se ni u kom slucaju i ni pod kojim okolnostima ne smije udati za covjeka koji ne klanja. Lijepo je i obavezno postovati vjeru, ali to nije dovoljno. Dobro srce i lijepa dusa ne mogu nadomjestiti prakticno ispoljavanje islama, vec se njihova ispravnost vrjednuje prema izvrsavanju propisanih obredoslovlja.

U islamu ne postoji razlog zbog kojeg je dopusteni svjesno izostaviti namaz. Ako borba na bojnom polju nije valjan razlog za ostavljanje namaza, onda za to ne postoji validan i razuman razlog. Medjutim, sejtan neke ljude veoma vjesto obmane i zavede, pa se pozivaju na nekakve “opravdane razloge”, a Allah najbolje zna.

Dr. Safet Kuduzović

Preuzeto sa stranice n-um.com