Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Bilježi Taberani u „El-Mu'adžemu el-evsat“, Hakim, Bejheki u „Šuabil-iman“ i drugi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Volite Arape zbog troga: jer sam ja Arap, jer je Kur'an na arapskom jeziku i jer je arapski jezik govor stanovnika Dženneta“.

Za ovaj hadis su trojica učenjaka hadisa rekli da je krivotvoren, tj. izmišljen: Ibnul-Dževzi, Zehebi i Albani.

Šejhul-islam Ibn Tejmije nakon što je spomenuto lanac prenocilaca i tekst ovog hadisa rekao je sljedeće: „Kaže Hafiz es-Selefi: Ovo je dobar hadis, pa ne znam je li mislio na valjanost njegovog seneda po principima muhaddisa ili na valjanost teksta hadisa u općem terminološkom značenju. Ebul-Feredž ibn El-Dđevzi je ovaj hadis ubrojao u izmišljene hadise (El-Mevdu'at), i kaže da je S'alebi rekao: Hadis nema osnova, a kaže Ibn Hibban: Jahja ibn Zejd prenosi od pouzdanih ravija maklub (vrsta slabog hadisa) hadise, te je time dokazivanje sa njim batil (ništavno), a Allah zna najbolje“ (Iktidau es-siratil-mustekim, 1/158).

Takođe, bilježi Taberani u „El-Mu'adžemu el-evsat“ od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Ja sam Arap, Kur'an je arapski i jezik stanovnika Dženneta je arapski“. Kaže Albani u svojoj „Silsili da'ifa“ (br. 161) da je ovaj hadis izmišljen.

Rezultat govora o ovom pitanju je da nije prenešen nijedan vjerodostojan argument koji pojašnjava ili ukazuje na jezik kojim će govoriti stanovnici Dženneta. Zbog toga je obaveza da se o tom pitanju šuti i ne govori bez argumenata, a znanje o jeziku kojim će se govoriti u Džennetu da se to prepusti Allahu, subhanehu ve te'ala. Sa druge strane, musliman se treba zabaviti i zaokupiti djelima koja će mu koristi na Ahiretu.

Upitan je Šejhul-islam Ibn Tejmije o govoru i jeziku sa kojim će se komunicirati na Sudnjem danu, da li će nam se Allah obraćati arapskim jezikom i je li tačno da će jezik stanovnika Vatre biti perzijski a jezik stanovnika Dženneta arapski? Njegov odgovor je bio sljedeći: „Hvala pripada Gospodaru svjetova. Nije poznato kojim će se jezikom govoriti toga dana, niti je poznato na kojem jeziku će ljudi slušati govor Gospodara, azze ve dželle, jer nas ničemu od toga Uzvišeni Allah nije obavijestio a niti Njegov Poslanik alejhisselatu vesselam. Nije tačno da će jezik Džehenemmlija biti perzijski niti da će arapski biti jezik stanovnika vječnog uživanja. Oko ovoga nam nije poznato da su se ashabi razišli, nego su svi ostavljali govor o tome, jer je govor o sličnom ovome bespotrebno pričanje… Međutim, o toj temi su se potonji učenjaci razišli: jedni kažu govoriće se arapskim jezikom, drugi kažu isto osim za stanovnike Vatre, tj. da će oni odgovarati na perzijskom koji će biti njihov jezik u Vatri. Treći kažu da će se govoriti sirijačkim jezikom (to je povijesni jezik istočnoaramejske podskupine aramejskih jezika) jer je on bio jezik Adema i jer su od njega su nastali ostali jezici. Četvrti kažu isto tako osim za stanovnike Dženneta koji će govoriti arapskim. Za sva ova mišljenja njihovi zagovorači nemaju dokaze ni razumske ni šerijatske, nego su to samo tvrdnje kojima nedostaju argumenti, a Allah, subhanehu ve te'ala, najbolje zna i On je najmudriji“ (Medžmu'ul-fetava, 4/299).

Prema tome, nije prenešeno niti u Kur'anu niti u vjerodostojnom Sunnetu, shodno znanju onoga ko piše, pojašnjenje kojim jezikom će govoriti stanovnici Dženneta, a ono što je prenosi o tome od hadisa i predaja nije vjerodostojno. Ve billahi tevfik.

Preuzeto sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić ( zijad-ljakic.com )

Šejtan je čovjekov otvoreni neprijatelj, kako kaže časni Kur’an, i nastoji ga, na bilo koji način, odvratiti od činjenja dobrih djela. Naime, ako ne uspije čovjeka odvratiti od vjere navodeći ga na podbacivanje i činjenje grijehâ, onda se upinje da mu oteža obavljanje ibadeta, to jest, navodi ga na pretjerivanje u vjeri. Ako se vjernik pak prepusti šejtanskim vesvesama, naći se u spletu nerazmrsivih misli, bezizlazu tuge, očaja i izbezumljenosti. Allahova je blagodat spram ljudi i to što je učinio da dini-islam bude lahka vjera. Evo o tome Božijih riječi: “…Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate…” (El-Bekara, 185); “Allah želi da vam olakša – a čovjek je stvoren kao nejako biće” (En-Nisa, 28); “…i u vjeri vam nije ništa teško propisao…” (El-Hadždž, 78). Aiša, radijallahu anha, kazuje da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom prilikom rekao: “Poslan sam s monoteističkom lahkom vjerom”(Ovaj je hadis zabilježio imam Ahmed s dobrim lancem prenosilaca). Imam El-Buhari naslovio je poglavlje “Abdest se ne uzima zbog sumnje da ga se izgubilo”, gdje je naveo predanje u kojem se kaže da se Abdullah b. Zejd el-Ensari, radijallahu anhu, požalio Resulullahu, sallallahu alejhi ve sellem, na to da se nekome učini da je u namazu izgubio abdest, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka čovjek ne prekida namaz sve dok ne čuje glas ili ne osjeti neugodan miris!” Rukovodeći se ovim hadisom, kao i mnogim drugim šerijatskim dokazima, islamski su učenjaci donijeli pravilo koje glasi: “Uvjerenje se ne potiskuje sumnjom.” Dakle, nakon što čovjek uzme abdest, jedanput, smatrat će da je čist za obavljanje namaza, i klanjat će određeni namaz jedanput, a abdest nema onda kad je sasvim siguran u to da je iz njega nešta izašlo. I Allah, džellešanuhu, od Svojih robova ne traži više od toga.

Uvažena sestro, to što se Vama događa nije ništa strašno i to je, uz Allahovu pomoć, lahko eliminirati. Islamski učenjaci kažu da se vesvese liječe na dva načina: prvo, spominjanjem dragog Allaha; i, drugo, nepridavanjem pažnje mislima koje se pojave. U Ebu Hurejrinom, radijallahu anhu, predanju stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Šejtan priđe čovjeku i upita ga: ‘Ko je stvorio to i to? Ko je stvorio to i to?’ Naposlijetku šejtan čovjeka upita: ‘A ko je stvorio Allaha?’ Kad se to dogodi, neka čovjek zatraži utočište u Allaha i neka prestane razmišljati o tome!” (El-Buhari i Muslim). Čak ni ashabi, radijallahu anhum, nisu bili pošteđeni sumnji i nejasnoća, pa su se neki požalili Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, da pate od sumnji i nejasnoća. Imam Muslim zabilježio je da je Ebu Hurejra, radijallahu anhu, ispričao: “Neki su ashabi došli Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, žaleći se: ‘Osjetimo nešta o čemu se ne bismo nipošto izjasnili!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita ih: ‘Jeste li to već osjetili?’ ‘Jesmo’, odgovoriše oni, a Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaključi: ‘To je pokazatelj snažnog vjerovanja.’” Ovaj hadis znači: borba protiv ružnih misli, preziranje i uveličavanje te iste vesvese znak je da ste iskreni vjernici. Na pitanje u vezi s vesvesom Allahov je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: “To je pokazatelj čistote vjerovanja” (Muslim). Tu je i Ibn Abbasovo, radijallahu anhu, predanje: “Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i požalio se: ‘Božiji Poslaniče, neki od nas izloženi su takvim mislima da bi im bilo draže izgorjeti nego se izjasniti s tim u vezi!’ Na to  Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allahu ekber! Allahu ekber! Allahu ekber! Hvala Allahu, Koji je šejtanovu spletku sveo na vesvesu!’” (Ebu Davud)

Vaša briga i tuga koja Vas obuzima zbog namaza očit je pokazatelj Vaše iskrenosti i nepobitan dokaz da niste licemjer. Molimo Allaha, džellešanuhu, da Vam olakša i odstrani od Vas vesvese pa da, inšallah, uživate u obavljanju namaza. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Svevišnji Allah nekim ljudima dadne da počine grijeh kako bi ih isti taj grijeh naveo na pokajanje i vraćanje prelijepoj vjeri islamu. A Gospodar ne želi dobro onim ljudima koje pušta da griješe. Kad se radi o braku onih koji su počinili nemoral, da bi on bio ispravan prijestupnici se moraju pokajati, pa tek potom stupiti u bračnu vezu. Nadam se da ste to učinili, i nadam se također da je vaša bračna veza ispravna. Vaše dijete nema baš ništa s onim što ste vi učinili, ono će biti odgovorno za svoja djela, a vi za svoja. Allah, džellešanuhu, u časnom Kur’anu na nekoliko mjesta kaže da niko neće odgovarati za tuđe grijehe niti će snositi posljedice zbog onog što nije uradio. Otac će odgovarati za svoje grijehe, majka za svoje, a dijete (ako umre nakon što postane punoljetno) odgovarat će za svoje prijestupe… Vaše dijete, ako Bog da, neće biti iskušano na ovom svijetu zbog vašeg ogavnog djela. Neka vas to ne brine! Svoju snagu, nakon što ste se očito ogriješili o Allahov vjerozakon, iskoristite u iskreno kajanje i činjenje što više dobrih djela, ne bi li vam Milostivi Allah ukazao Svoju milost. Neka vaša najveća briga bude zasluživanje Allahove milosti. Život je pred vama, pa nipošto ne dozvolite da Iblis, vaš najveći neprijatelj koji vas je i naveo na zlo, u vaša srca ubaci očaj i navede vas na gubljenje nade u Allahovu milost. Allah, džellešanuhu, kaže: “Reci: ‘O robovi Moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv’” (ez-Zumer, 53).

Navest ćemo ovdje kratki komentar ovog ajeta: “Poslaniče, obrati se onima koji su pretjerali prema sebi čineći grijehe: ‘Ne gubite nadu, o Allahovi robovi, u Njegovu milost ako ste počinili goleme, nebrojene grijehe! Allahova je milost velika, Njegova je dobrota nemjeriva. Allah će, džellešanuhu, oprostiti sve grijehe i preći će preko svih hrđavih postupaka ako se čovjek iskreno pokaje i bude žalio zbog svoje nepromišljenosti.’ Štaviše, Plemeniti se Allah obraduje čovjekovom pokajanju i preinačuje grijehe u dobra djela. Da pokajanje Allahu nije bilo drago, ne bi grijehom iskušao Adema, koji u Gospodara uživa visok stepen. Dakle, Allah mnogo oprašta i ne otkriva sramote, blag je prema ljudima, daje im najvrednije darove na najbolji mogući način i od njih otklanja neprijatnosti. Musliman se treba radovati ovom ajetu i treba lijepo misliti o Gospodaru svjetova, a nikako ne smije izgubiti nadu u Njegovu dobrotu i milost. Neka se čovjek, ma koliko griješio, vrati dobrom Allahu kajući se i tražeći oprost! O, blago pokajnicima! Blago onima koji se Allahu iskreno obraćaju! Blago monoteistima! Blago sretnicima! Njih u Allaha čeka velika nagrada. Molimo Milostivog Allaha, pomoću Njegovih lijepih imena i savršenih svojstva, da nam oprosti i pređe preko naših hrđavih postupaka! Mnogi su učenjaci govorili da ovaj ajet najviše ulijeva nade u Allahov, džellešanuhu, oprost” (Tefsir šejha Aida el-Karnija). Treba imati na umu i sljedeći hadis-kudsi: “O, čovječe, dok Me budeš molio i dok to budeš želio, Ja ću ti oprostiti ma koliko imao grijeha! O, čovječe, kad bi tvoji grijesi dostigli visinu neba, a ti onda zatražiš oprosta, Ja ću ti oprostiti! O, čovječe, kad bi Mi došao s grijesima kolika je Zemlja, a ti se onda sa Mnom susretneš, a nisi Mi nikog i ništa ravnim smatrao, Ja ću ti doći s isto toliko oprosta!”(Et-Tirmizi)

Čovjek bi volio da se nikom više ne dogodi ono što se vama dogodilo! Zašto naša omladina luta po bespućima stranputice i u zabludi traži sreću, a zabludi sreće nema?! Zašto sebi čovjek dozvoljava ono što Allah ne voli?! Zašto su djevojke neoprezne, pa vjeruju svojim momcima koji su ih zaludili?! Molimo dobrog Allaha da sačuva od nemorala nas i društvo u kojem živimo i učimo dovu koju je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, učio: “Allahu, molim Ti se za uputu, bogobojaznost, čednost i neovisnost od ljudi!” (Muslim). A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Šafijski, malikijski i hanbelijski autoriteti kažu da je pokuđeno zavjetovati se na takav način. Budući da Allah, džellešanuhu, ima pravo da samo Njemu robujemo i da se samo Njemu približavamo pomoću dobrih djela, zavjetovanje je kao kakva ucjena: ako mi dadneš to i to, Allahu, ja ću učiniti to i to dobro djelo. Ne treba se zavjetovati i zbog toga što sebi čovjek stavlja u obavezu ono što možda neće moći izvršiti. U hadisu koji su zabilježili El-Buhari i Muslim stoji da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao da zavjet ne donosi nikakvo dobro. Premda je pokuđeno zavjetovati se na ovakav način, kako smo to kazali, ovakav se zavjet mora izvršiti, na osnovu hadisa koji je prenijela majka pravovjernih Aiša, radijallahu anha, a u kojem stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:“Ko se zavjetuje da će učiniti dobro djelo neka izvrši svoj zavjet. A ko se zavjetuje da će učiniti grijeh ne smije izvršiti svoj zavjet” (El-Buhari). Prema tome, obavezni ste postiti deset dana. A ako se dogodi da, ne daj Bože, umrete, neko iz vaše porodice mora postiti tih deset dana koje ste sami sebi stavili u obavezu. Kažemo ovako, na osnovu hadisa koji prenosi Aiša, radijallahu anha: “Ko umre a nije ispostio obavezni post, umjesto njega postit će njegov staratelj” (El-Buhari i Muslim). Kad se radi o odabiru bračnog druga, treba klanjati istihara-namaz i moliti Allaha, Znalca svih tajni, za najbolje rješenje, a nije uputno pokušavati proniknuti u gajb, nepoznato, na kojekakve načine koji se čovjeku nameću u snu ili na javi. Šejtan može zavesti čovjeka i zaokupiti tim pojavama pa će biti izbezumljen. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Ogovaranje je strogo zabranjeno, a pogotovu ako se radi o osobi koja je umrla. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu kaže da se ne govori (pogrdno) o umrlima jer su oni otišli Gospodaru i zatekli djela koja su činili, to jest, da su u potpunosti dobili ono što su zaslužili. Međutim, nije ogovaranje spomenuti izgled osobe, ni za života ni poslije smrti, ako u tome nije kakva manjkavost.

Muslim (2589) je zabilježio preko Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao: “Znate li šta je gibet?” Ashabi odgovoriše: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Gibet je da spominješ svog brata po nečemu što ne bi volio o sebi čuti.” Neko primijeti: “A šta ako je istina to što o njemu iznosim?” “Ako je istina, ogovorio si ga; ako nije istina, potvorio si ga”, objasni Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.

El-Buhari (67) i Muslim (1679) zabilježili su preko Ebu Bekre, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, na Oprosnom hadžu, između ostalog, rekao: “Zaista su vam vaši životi, imeci i čast sveti kao što je svet ovaj dan, koji se nalazi u ovom, svetom mjesecu i kao ovaj sveti grad. Jesam li dostavio?”

Ebu Davud (4875), Et-Tirmizi (2502) i Ahmed, 6/189, zabilježili su da je Aiša, radijallahu anha, pred Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, rekla: “Pa zar ti se sviđa Safijja onako niska?” “Rekla si tako tešku riječ koja, koda bi se stavila u morsku vodu, zamutila bi je”, ljutito joj odvrati Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.

Ebu Davud (4878) i Ahmed, 3/224, zabilježili su da Enes, radijallahu anhu, kazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ispričao: “Na Miradžu, prošao sam pored ljudi koji su imali nokte od olova i njima grebali svoja lica i prsa. Upitao je Džibrila, ko su oni, a on mi je odgovorio: ‘To su oni koji su ogovarali ljude i kaljali njihovu čast.’”

Et-Tirmizi (1931) i Ahmed, 6/450, zabilježili su da Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko zaštiti čast svoga brata na dunjaluku, Allah će zaštiti njegovo lice od vatre na Sudnjem danu.”   Neka nam ovi hadisi budu upozorenje i opomena, pa da se čuvamo ogovaranja. A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba