Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi zikrili su poslije farz-namaza, svako za sebe. Čak se i prema hanefijskom mezhebu, kojem pripadaju muslimani Balkana, zikr čini zasebno, tiho, poslije farz-namaza. I toga bi se trebalo pridržavati. Sun-sunnet je zapravo sunnet i treba ga klanjati. Poslije namaza može se učiti zikr koji ćemo navesti.

Tri puta izgovoriti: ESTAGFIRULLĀH – Allaha za oprost molim!

ALLĀHUMME ENTES-SELĀMU VE MINKES-SELĀMU TEBĀREKTE JĀ ZEL-DŽELĀLI VEL-IKRĀM – Allahu, Ti si Mir i Ti daješ mir, blagodaran si, Posjedniče veličine i plemenitosti! (Muslim)

LĀ ILĀHE ILLALLĀHU VAHDEHŪ LĀ ŠERÎKE LEHŪ LEHUL-MULKU VE LEHUL-HAMDU VE HUVE ‘ALĀ KULLI ŠEJ’IN KADÎR. ALLĀHUMME LĀ MĀNIA‘ LIMĀ E‘TAJTE VE LĀ MU‘TIJE LIMĀ MEN‘ATE VE LĀ JENFEU‘ ZEL-DŽEDDI MINKEL-DŽEDD – Nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika, Njemu pripada sva vlast i svaka zahvalnost i On sve može. Allahu, ono što ti daješ, niko ne može uskratiti, niti iko može dati ono što ti uskratiš, a niti ikome koristi njegovo bogatstvo pored Tvog bogatstva! (El-Buhari i Muslim)

LĀ ILĀHE ILLALLĀHU VAHDEHŪ LĀ ŠERÎKE LEHŪ LEHUL-MULKU VE LEHUL-HAMDU VE HUVE ‘ALĀ KULLI ŠEJ’IN KADÎR. LĀ ILĀHE ILLALLĀHU VE LĀ NA‘BUDU ILLĀ IJJĀHU LEHUN-NI‘METU VE LEHUL-FADLU VE LEHUS-SENĀ’UL-HASEN. LĀ ILĀHE ILLALLĀHU MUHLISÎNE LEHUD-DÎNE VE LEV KERIHEL-KĀFIRŪN – Nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika, Njemu pripada sva vlast i svaka zahvalnost i On sve može. Obožavamo samo Allaha, Njemu pripada svaka blagodat, poštovanje i svekolika hvala. Nema istinskog božanstva osim Allaha. Njemu iskreno vjeru ispovijedamo, makar to bilo krivo nevjernicima! (Muslim)

U predanju stoji: “Ko poslije namaza trideset i tri puta kaže: SUBHANALLĀH – Neka je slavljen Allah!, trideset i tri puta: ALLĀHU EKBER – Allah je najveći!, i trideset i tri puta: EL-HAMDULILLĀH – Hvala Allahu!, pa to zaokruži na stotinu rekavši: LĀ ILĀHE ILLALLĀHU VAHDEHŪ LĀ ŠERÎKE LEHŪ LEHUL-MULKU VE LEHUL-HAMDU VE HUVE ‘ALĀ KULLI ŠEJ’IN KADÎR – Nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika, Njemu pripada sva vlast i svaka zahvalnost i On sve može!, bit će mu oprošteni grijesi makar ih bilo koliko ima morske pjene.” (Muslim)

Ukba b. Amir, radijallahu anhu, veli: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zapovijedio mi je da poslije svakog namaza proučim sure El-Felek i En-Nas.” (Ebu Davud, 1/284)

Hadis: “Onoga ko poslije svakog namaza prouči Ajetul-kursi od ulaska u džennet odvaja samo smrt.” (En-Nesai)

Neposredno poslije sabah-namaza uči se: ALLĀHUMME INNÎ ES’ELUKE ‘ILMEN NĀFI‘AN VE RIZKAN TAJJIBEN VE ‘AMELEN MUTEKABBELEN – Allahu, molim Ti se za korisno znanje, halal-nafaku i primljena djela! (Ibn Madža)

Poslije sabah i akšam-namaza treba učiti deset puta: LĀ ILĀHE ILLALLĀHU VAHDEHŪ LĀ ŠERÎKE LEHŪ LEHUL-MULKU VE LEHUL-HAMDU VE HUVE ‘ALĀ KULLI ŠEJ’IN KADÎR – Nema istinskog božanstva osim Allaha, Jedinog, Koji nema saučesnika, Njemu pripada sva vlast i svaka zahvalnost i On sve može. (Et-Tirmizi)

A poslije vitr-namaza tri se puta, povišenim glasom i otežući, uči: SUBHĀNEL-MELIKIL-KUDDŪS – Neka je slavljen Vladar, Sveti!, a na treći se put dodaje sljedeće: RABBIL-MELĀ’IKETI VER-RŪH – Gospodar melekâ i Džibrila! (En-Nesai i Ed-Darekutni)

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Lična zamjenica On (huve) nije Allahovo ime. Nijedan islamski učenjak, kako to kaže šejhu-islam Ibn Tejmijja, nije ovu zamjenicu uvrstio u Allahova imena.

Imam es-Sujuti je u djelu “el-Džamius-sagir” (1031) naveo hadis u kojem stoji da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najuzvišenije Allahovo ime, na koje se odaziva ako se njime zamoli, nalazi se u trima surama, a to su: el-Bekara, Alu Imran i Ta Ha” (Ibn Madža i et-Tahavi. Es-Sujuti i el-Albani ocijenili su ovaj hadis ispravnim.) Koliko mi je poznato, el-Albani ličnu zamjenicu “huve” nije smatrao Allahovim imenom, kamoli da je smatrao da je “huve” najuzvišenije Allahovo ime. Ovaj je hadiski stručnjak o najuzvišenijem Allahovu imenu govorio u djelu “Silsiletul-ehadisis-sahiha”, 2/372. Što se tiče Ibn Hadžera, on je u djelu “Fetul-Bari” naveo od er-Razija da neke sufije smatraju da je “huve” najuzvišenije Allahovo ime. Er-Razi je prihvatio njihovo mišljenje, ali Ibn Hadžer nije i, otuda, nepravdu čini (i potvara) Ibn Hadžera onaj ko tvrdi da je on smatrao da je “huve” najuzvišenije Allahovo ime.

Kao u većini slučajeva, sufije se pozivaju na paučinaste dokaze, na tome i počiva njihovo vjerovanje; tako su i ovdje postupili. Ni u jednom jedinom pouzdanom predanju, ni od Poslanika islama ni od ashaba, uopće se ne spominje lična zamjenica “huve” kao Allahovo ime, niti je iko od njih ovoj zamjenici pridavao važnost u tom smislu. Pored devedeset i devet Allahovih imena, spomenutih u hadisu, sufije se vežu za ličnu zamjenicu, a, k tome, nemaju nikakvog dokaza za to. Zar nam nisu dovoljne Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi da se najuzvišenije Allahovo ime nalazi u spomenutim trima surama, pa da izmišljamo i uvodimo u vjeru ono za šta ne postoji dokaz? Molim Allaha da nas uputi na Pravu stazu i omili nam slijeđenje ispravnih generacija, a da nas sačuva novotarija! A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Milostivi Allah rekao je: “…i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik – šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: ‘Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!’ I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali time nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati, iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za šta su se prodali, kada bi samo znali! A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!” (el-Bekara, 102, 103)

Safijja b. Ebu Ubejd prenosi da jedna od majki pravovjernih kazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara i upita ga nešto u vezi s gajbom, pa mu povjeruje, njegov namaz neće biti primljen četrdeset dana.”  (Muslim)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara i povjeruje u ono što govori odrekao se onog što je objavljeno Muhammedu…” (Ebu Davud i et-Tirmizi)

Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Visoke džennetske stupnjeve neće zaraditi onaj ko se bude bavio vračanjem, niti onaj ko se bude povodio za strelicama mejsira, niti onaj ko se vrati s puta iz zloslutnje.” (Temmam)

Imran b. Husajn, radijallahu anhu, prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…i ne pripada nam onaj ko se bavi sihrom ili traži da se nekome napravi sihr.” (el-Bezzar)

Prema navedenim ajetima i hadisima, Vi ste, sestro u islamu, počinili grijeh koji izvodi iz islama i navukli ste na sebe Allahovu, džellešanuhu, srdžbu posjetivši čovjeka za kojeg kažete da se bavi sihrom. Ne znam da išta, osim iskrenog pokajanja, može saprati ogavnost grijeha koji ste počinili i umanjiti Vašu odgovornost pred dragim Allahom. Samo iskreno pokajanje može Vas izbaviti iz ponora u koji ste bili pošli, a iz kojeg Vas je izbavio Plemeniti Allaha. Ovu Allahovu blagodat nikad ne smijete zaboraviti! Mogao Vas je ostaviti u tmini i bespuću zablude, ali je, jer je samilostan, učinio da Vas stigne Njegova milost. Sestro u islamu, počinili ste prevelik grijeh i nedužnim ste ljudima nanijeli nepravdu, ne znajući da će se situacija razvijati u tom pravcu, ali je Allahova milost veća od grijeha koji ste počinili! Nema mjesta očajavanju i gubljenju nade u Božiju milost! Neka Vas grijeh koji ste počinili uvede u džennet, to jest, neka bude razlog da Vam srce izgara od straha od kazne i nade u Allahovu milost, koja sve obuhvata.

Sihr koji ste dali napraviti svojoj prijateljici i bivšem “momku” koji je trebao biti Vaš muž ali nije jer je Gospodar svjetova, Mudri Allah, tako odredio, može se uništiti isključivo pomoću časnog Kur’ana, to jest, rukjom, a ne pomoću novog sihra. Zar biste opet, radi ispravljanja greške, posjetili čovjeka koji je proklet – ako je zaista sihirbaz – i koji druge ljude gura u prokletstvo i džehennemski ponor iz kojeg se nikad neće izbaviti?! To ne smijete uraditi! Onoliko koliko ste se potrudili, ono onda, da zagorčate život mladom bračnom paru, deseterostruko se toliko potrudite da ih uvjerite da prihvate liječenje časnim Kur’anom, ne bi li im Allah dao lijeka u tome i ne bi li se nesretni muž sustegnuo od opijanja. Nadam se da će to biti dio iskupa za Vašu grešku.

Vaše nepromišljeno djelo trebalo bi biti pouka svima onima koji se ne boje Silnog Allaha, pa se upuštaju u gatanje, bavljenje sihrom, sarađivanje sa sihirbazima… Evo, ovo su posljedice, nesagledive i kobne, koje vas mogu stići!

Gospodaru svih svjetova, Allahu, sačuvaj nas i naše porodice od svih neprijatnosti i svakog zla. A Allah, Znalac svih tajni, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Preuzeto sa stranice minber.ba

Ako muž dadne dozvolu ženi da udjeljuje milostinju iz njegova imetka, odnosno ako ona zna da je on time zadovoljan, tad nema smetnje u tome da ona udijeli milostinju od imetka koji je on stekao. Ali, ako joj to zabrani, u tom slučaju zabranjeno je da ona raspolaže njegovim imetkom. Ebu Davud i En-Nesai zabilježili su preko Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije dozvoljeno da žena udjeljuje od muževa imetka, osim s njegovom dozvolom.” Islam nas uči da ne zaboravljamo dobročinstvene postupke drugih ljudi. Uči nas da se zahvalimo za uslugu i da, ako smo u mogućnosti, uzvratimo na lijep način. Ako je to tako, Vaš je muž očito zaboravio da ste se nekad trudili i zalagali za boljitak porodice, a niste to bili dužni jer je muž dužan izdržavati porodicu. Da, ljudi zaboravljaju i nezahvalni su, a Plemeniti Allah ne zaboravlja i ne zapostavlja dobročinitelje. Neka se čovjek nada Allahovoj nagradi i oprostu na Danu konačnog i strašnog polaganja računa! Hoće li ženi ili neće muž biti zahvalan, nije presudno u životu. Zato su dobri ljudi govorili: “Čini dobročinstvo ljudima ne očekujući da ti se zahvale!” Koristim se ovom prilikom da podsjetim hadis koji je obećava i prijeti istovremeno, a koji smo umnogome zanemarili. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svakog dana, dvojica se meleka spuštaju s neba i jedan moli: ‘Allahu, nadoknadi darežljivom!’, a drugi moli: ‘Allahu, uništi imetak škrtice!’” (El-Buhari i Muslim). Allah je pokrovitelj uspjeha, On sve vidi i čuje.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Odgovor sa stranice minber.ba

Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Hvala Allahu i neka je salavat i selam na posljednjeg vjerovjesnika, a zatim:

O stijeni koja se nalazi u džamiji Kubetussahra (Kupola na stijeni) pisao sam u knjizi „U islamu je odgovor“ str. 235. U narednom slijedi tekst o tome:

Oko džamije Mesdžidul-aksa u čijem sastavu je i Kubetussahra u Kudsu su raširena mnoga pogrešna uvjerenja, predodžbe i shvatanja. Tome je doprinijelo neznanje mnogih muslimana o stvarnom mjestu i ulozi ove džamije u Islamu, kao i miješanje muslimana sa Židovima i kršćanima koji su dolazili da posjete ovo sveto mjesto. Navođenje tih pogrešnih shvatanja zahtijeva više prostora i posebnu analizu. U ovoj prilici navešću samo ono što je ispravno, pouzdano i šerijatskim tekstovima potvrđeno oko džamije Mesdžidul-aksa.

Naime, džamija Mesdžidul-aksa je bila prva Kibla muslimana (oko 16 mjeseci) i mjesto u koje je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio Isra’, oko ovog dvoga nema razilaženja među muslimanima. Džamija Mesdžidul-aksa se ne razlikuje od ostalih džamija, mimo dva Harema (mekanski i medinski), osim u dvije stvari:

Prva: dozvoli putovanja u tu džamiju radi obavljanja namaza u njoj, kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu: “Ne putuje se (radi svetosti nekog mjesta) osim prema tri džamije: ovoj mojoj džamiji (u Medini), Haremu (u Mekki) i džamiji Medžidul-aksa”[1].

Druga: da jedan namaz u ovoj džamiji vrijedi koliko 1000 namaza u nekoj drugoj džamiji, kako je došlo u vjerodostojnom hadisu od Mejmune, ili 500 namaza kako je došlo u vjerodostojnom hadisu od Ebu Ed-Derda’ ili 250 namaza kako je došlo u vjerodostojnom hadisu od Ebu Zerra, radijallahu anhum, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Namaz u ovom mom mesdžidu je bolji od četiri namaza u Mesdžidul-aksa”[2]. Šejh Albani pojašnjava da se ova vanjska kontradiktornost među hadisima o vrijednosti namaza u Mesdžidul-aksa može pomiriti tako što je Uzvišeni Allah u početku učinio da vrijednost namaza bude 250, a zatim povećao na 500 namaza i nakon toga ponovo povećao na 1000 namaza od Svoje dobrote i milosti, a Allah zna najbolje[3].

Sve drugo što se prenosi o vrijednosti i fadlu ove džamije nije vjerodostojno, a na jezicima ljudi se prenose mnoge stvari koje su ništavne i batil. Od tih stvari je i ono što se prenosi o stijeni koja se nalazi u džamiji Kubetussahra (tzv. Kupoli na stijeni) a koja ulazi u sastav same džamije Mesdžidul-aksa. Mnogi muslimani vjeruju da ova stijena po kojoj je džamija i dobila naziv Kupola nad stijenom (Kubetussahra) ima posebnu vrijednost, fadl i svetost.

Neka od tih pogrešnih uvjerenja su:

– da sve vode svijeta (rijeke, potoci i ostalo) podzemno izviru ispod te stijene,

– da stijena visi u zraku i ne oslanja se na zemlju,

– da će Sudnji dan biti kada ta stijena padne na zemlju,

– da ova berićetna stijena ima na sebi miris miska pa ko je dirne ruka mu miriše mnogo dana koliko god da je pere,

– da ako bi trudna žena vidjela ovu stijenu pobacila bi ono što joj je u utrobi,

– da je ona iznad jedne od džennetskih rijeka,

– da je sama stijena porijeklom iz Dženneta,

– da je ona prvak svih stijena i da će kod nje ljudi na Sudnjem danu biti sakupljeni i tu proživljeni,

– da su na njoj ostali tragovi stopala Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao i tragovi prstiju meleka,

– da je ova stijena na sredini dunjaluka i da je njegov centar,

– da ono što je Hadžerul-esved (crni kamen) kod Kabe to je ova stijena u džamiji Medžidul-aksa,

– da je ova stijena u noći Isra'a i Mi'radža kada je Poslanik, sallallhu alejhi ve sellem, podignut na nebesa da je ona poletjela za njim pa joj je Džibril, alejhisselam, dao išaret da stane te je ostala u zraku, i još mnoga druga uvjerenja.

Istina je da je ova stijena sasvim prirodna stijena kao i bilo koja druga, njen dio koji je iznad zemlje prirodno je povezan i spojen sa brdom nad kojim se nalazi. Ona nema nikakvu posebnost i značaj u Islamu osim što je dio džamije Medžidul-aksa. Sve što je prenešeno o njenoj vrijednosti je lažno i krivotvoreno. Ona se nalazi na najuzvišenijem mjestu dijela džamije Mesdžidul-aksa, otprilike u samom centru, nepravilnog je izgleda, duga je oko 18 a široka oko 13 metara, a visoka nešto manje od dva metra. Na sredini ove stijene ima šupljina koja predstavalja pećinu unutar nje, zovu je “Pećina duša” ili “Pećina vjerovjesnika” a ta pećina nema nikakvu nadprirodnu vrijednost ni značaj. Džamiju iznad ove stijene je sagradio emevijski halifa Abdulmelik ibn Mervan (rođen 26. umro 86., a postao halifa 65. po Hidžri).

Prenešeno je mnogo “hadisa” o stijeni u džamiji Mesdžidul-aksa za koje kaže Ibnul-Kajjim: “Svi hadisi koji govore o stijeni su lažni i izmišljeni”[4]. A najbolje što je rečeno o stijeni su riječi Ibn Tejmije: “Onaj ko danas uzme stijenu (koja je sada unutar džamije Kupola na stijeni a ova je u džamiji Mesdžidul-aksa) za Kiblu prema kojoj se klanja on je kjafir murted, traži se od njega da učini tevbu a u protivnom se ubija, iako je ona bila Kibla ali poslije je to derogirano, pa šta je tek sa onima koji čine tavaf oko nje kao što se tavafi oko Ka'be, … Zato je Omer, radijallahu anhu, sagradio musallu u prednjem dijelu džamije Mesdžidul-aksa, jer naziv Medžidul-aksa podrazumijeva cijelu džamiju koju je izgradio Sulejman, alejhisselam, a neki ljudi misle da je Medžidul-aksa samo musalla koju je sagradio Omer, radijallahu anhu, u prednjem dijelu džamije. Namaz u ovoj musalli koju je sagradio Omer, radijallahu anhu, je vrijedniji od namaza u ostalim dijelovima džamije. Kada je Omer, radijallahu anhu, oslobodio Kuds na stijeni je bilo veliko smetilište, jer su kršćani time htjeli pokazati svoj prezir i omalovažavanje stijene prema kojoj su židovi klanjali, pa je Omer, radijallahu anhu, naredio da se otkloni nečistoća sa stijene. Onda se posavjetovao sa K'abom el-Ahbar (židovom koji je primio islam) rekavši mu: “Šta misliš gdje da napravimo musallu za muslimane?” On mu odgovori: “Iza stijene” (čime bi muslimani klanjajući prema Kibli bili upravljeni i prema stijeni). Pa mu reče Omer, radijallahu anhu: “O sine židovski, u tebi je ostalo još židovstva, ne nego ću je izgradit ispred stijene, jer nama (muslimanima) pripadaju prednji dijelovi bogomolja”. Zato su imami ovog Ummeta kada bi zijaretili Mesdžidul-aksa klanjali u musalli koju je izgradio Omer, radijallahu anhu. Prenosi se od Omera, radijallahu anhu, da je klanjao u mihrabu Dvuda, alejhisselam. A što se tiče stijene, kod nje Omer, radijallahu anhu, nije klanjao, niti ashabi, niti je u vrijeme pravednih halifa nad njom bila kupola. Naprotiv, ona je bila otkrivena u vrijeme hilafeta Omera, Osmana, Alije, Muavije, radijallahu anhum, Jezida i Mervana. Tek kada je sin Mervanov, Abdulmelik ibn Mervan, preuzeo vlast u Šamu, a između njega i Abdullah ibn Zubejra, radijallahu anhu, je bila fitna, ljudi su išli na hadždž i tako bi se sastajali sa Abdullah ibn Zubejra, radijallahu anhu, a Abdulmelik je htio da ljude odvrati od njega pa je napravio kupolu nad stijenom i prekrio je i zimi i ljeti kako bi ljude pridobio da zijarete Kuds i odvratio ih od sastajanja sa Abdullah ibn Zubejra, radijallahu anhu. Dok učeni ljudi, počev od ashaba i onih koji ih slijede u dobru, nisu veličali stijenu. Jer ona je Kibla koja je derogirana (tj. čiji je propis poništen i promijenjen) kao što je dan subota bila (sedmični) praznik u šerijatu Muse, alejhisselam, pa je derogirana u šerijatu Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa petkom. Nije dozvoljeno muslimanima da subotu i nedjelju izdvoje sa nekom ibadetom kao što to rade Židovi i kršćani. Takav je propis i stijene, nju veličaju Židovi i neki kršćani. A ono što spominju neke neznalice oko stijene: da je na njoj trag stopala Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, trag njegovog turbana i tome slično, sve ovo je izmišljotina. Još veća laž od ovoga je ono što misle neki da je na njoj mjesto Allahovog stopala, kao i mjesto bešike Ise, alejhisselam. Ispravno je da je na njoj bilo mjesto kršćanskog krštenja. Takođe od laži je će na njoj biti Sirat i Mizan, te da Sur (pregrada) koji će biti postavljen između Dženneta i Džehennema da je to zid u istočnom dijelu džamije. Veličanje lanca ili mjesta na kojem on (zid) nije propisano”[5].

Nema nijedne vjerodostojne predaje koja upućuje da je Posalanik, sallallahu alejhi ve sellem, u noći Isra'a i Mitadža uzdignut na nebesa sa stijene.

Upitana je Stalna komisija za fetve u Saudijskoj Arabiji[6] da li stijena u džamiji Kubetussahra u zraku iznad zemlje, pa je odgovor bio da je čvrsto spojena sa brdom iznad kojeg se nalazi.

Ve billahi tevfik.

[1] Buharija (1189) i Muslim (3450).

[2] Hakim (4/509), Taberani u “El-Evsetu” (8395), Tahavi u “Muškilul-asar” (1/248), vjerodostojnim ga je ocijenio Hakim, Zehebi i Alabani u “Silsiletid-da'ife” (11/589), broj 5355.

[3] Es-Semeru el-mustetab (1/549).

[4] Menarul-menif str. 87.

[5] Medžu'ul-fetava (11-13/27).

[6] Fetava el-ledžnetid-daime (1/61), broj 200.

Odgovor sa zvanične stranice dr.Zijad Ljakić (zijad-ljakić.com)