Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu.

Većina islamskih učenjaka dozvoljava pokrivenoj, propisno odjevenoj ženi, da posjeti groblje i mezarje pod uslovom da ta posjeta ne bude propraćena nekim fiskom-grijehom, bid’atom-novotarijom ili širkom-idolopoklonstvom, shodno hadisu od Aiše, r.a., u kojem se, od Ibnu Ebi Mulejke, rhm., bilježi: „Jednog dana je Aiša, r.a., došla sa groblja, pa joj rekoh: O Majko Pravovjernih, odakle to dolaziš? Reče: Dolazim sa groba mog brata Abdurrahman b. Ebi Bekra r.a.. Rekoh joj: Pa zar Poslanik, s.a.w.s., nije zabranio posjećivanje grobova? Reče: Jeste, bio je zabranio, nakon čega nam je naredio da ih posjećujemo!“ (Musned, Ebu Ja’ala, br.4871.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.7458.; el-Mustedrek, Hakim, br.1392.)

Isto tako, većina islamske uleme zabranjuje ženama da prate dženazu do groba i da prisustvuju samom ukopu mejta, što temelje na hadisu kojeg nam prenosi Abdullah b. Amr, r.a.: „Dok smo pratili dženazu s Poslanikom, s.a.w.s., on ugleda jednu ženu, a ne bih mislio da ju je poznavao; kada je došla do pola puta, zastade, sve dok ona ne dođe do njega, kad ono bijaše Fatima, r.a., kćerka Muhammeda, s.a.w.s.! Poslanik, s.a.w.s., joj reče: Fatima, šta te je to izvelo iz kuće? Reče: Bila sam kod porodice ove umrle osobe, zamolila sam za oprost njihovom mejtu i izjavila im saučešće. Poslanik, s.a.w.s., reče: Umalo da ne stigneš s njima do na groblje! Ona odgovori: Bože sačuvaj, da dođem s njima do na groblje, a čula sam te da o tome govoriš ono što govoriš! Poslanik, s.a.w.s., joj reče: Da si stigla na groblje – ne bi vidjela Dženneta koliko će ga vidjeti djed tvoga oca!“ (Hadis bilježi imam el-Nesa’i u Sunenu, br.1880.; imam Ahmed u Musnedu, br.6574-7082.; imam Ibnu Hibban u Sahihu, br.3177.; imam el-Hakim u Mustedreku, br.1382-1383.; imam Ebu Ja’ala u Musnedu, br.6746.; imam el-Bezzar u Musnedu, br.2440., i imam el-Bejheki u Sunenu, br.2007-6995..)

Ženama je, shodno navedenoj predaji, dozvoljeno i to da odu do porodice umrlog i da izvrše čin „el-Ta’azije“ – zdravoglave i izjavljivanja saučešća, i pri svemu navedenom se ne uslovljava to da žena mora biti čista od hajza-menstruacije, ili nifasa-poslijeporođajnog pranja, a Allah, dž.š., najbolje zna!

Za više detalja obratite se na slijedeći tekst:

http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=55209

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Što se tiče Bajrama – to su naša dva propisana islamska praznika, specifična po jelu, piću i veselju u tim danima, a nije nam posebno određeno šta i kako jesti, piti ili se veseliti. Sve što je u osnovi halal za jelo, piće i veselje/radost – dozvoljeno je u tim danima praktikovati.

Kada su u pitanju bajramske čestitke, one su nam vjerom propisane pa su samim tim i pohvaljene, shodno predaji od Halida b. Ma’adana koji kaže: „Susreo sam Vasilu b. el-Eska’a, na dan Bajrama, pa mu rekoh: Tekabbelallahu minna ve mink (Allah primio dobra djela od nas i od tebe) – pa reče: Naravno! Tekabbelallahu minna ve mink (Allah primio dobra djela od nas i od tebe). Vasila reče: Sreo sam Allahovog Poslanika, s.a.w.s., na dan Bajrama, pa mu rekoh: Tekabbelallahu minna ve mink (Allah primio dobra djela od nas i od tebe) – pa mi je rekao: Naravno! Tekabbelallahu minna ve mink (Allah primio dobra djela od nas i od tebe).“ (el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.6519-6520.; Šu’abul-Iman, Bejheki, br.3446.; el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.17589.; el-Du’a, Taberani, br.928.)

Šejh Atijja b. Muhammed Salim, rhm., kaže: „Ovako se pozdravlja na dan Bajrama!“ (Pogledaj: Šerhu Bulugil-Meram, 3/106.)

Kada su u pitanju pokloni i hedije, Ebu Hurejre, r.a., nam prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Dijelite poklone jedni drugima, jer doista hedijja otklanja zlobu iz prsiju, i nemoj žena da podcijeni poklon od svoje komšinke, pa makar u pitanju bio i ovčiji papak!“ (Sunen Tirmizi, br.2130.; Musned Ahmed, br.9239.; Musned el-Tajalisi, br.2453.); „Dijelite međusobno poklone – voljećete se!“ (el-Edeb el-Mufred, Buhari, br.594.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.12297.; Musned, Ebu Ja’ala, br.6148.); „Dijelite međusobno poklone, jer doista poklon duplira ljubav i otklanja zlobu iz prsiju!“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.20901.)

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je dijelio i primao poklone, i isto je bila praksa selefa. Nema ničeg spornog u tome da međusobno, a posebno djeci, a pogotovu djeci siromašnoj, izbjegloj i ratovima unesrećenoj itd., poklonimo poklon-hediju na dan Bajrama ili nekim drugim, šeri’atski ispravnim, povodom.

Dijeljenje hedija i poklona na bajramima nije praksa kršćana i jevreja, niti su muslimani to od njih preuzeli – kako ste u početku pitanja konstatovali. Oni dijele poklone za svoje kršćanske i ine praznike, a na bajramima ih ne dijele. Samo dijeljenje poklona nama je vjerom dozvoljeno i propisano djelo – a zabranjeno nam je da dijelimo poklone na praznicima koji nisu islamski, koji su specifični za druge vjere i religije poput Božića itd. Dakle, vaša briga za Sunnetom Poslanika, s.a.w.s., i strah od novotarija i oponašanja nevjernika je pozitivna stvar, ali pogrešno ste protumačili hadise koje ste citirali, i oni se ne odnose na ovo što ste iz njih razumjeli, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam. Šejh Ibnu Baz, rhm., kaže: „Ispisivanje kur’anskih ajeta i kačenje istih na zidove, radi opomene i koristi, ili sahih hadisa od Allahovog Poslanika, s.a.w.s., u tome nema nikakve smetnje, u ispravnijem od dva mišljenja islamskih učenjaka, ako su u pitanju zidovi na normalnim mjestima tipa kancelarija, soba za sjedenje itd., a što se tiče ostalih mjesta poput kupatila i WC-a, to nije dozvoljeno.

Dakle, ispisivati ajete i hadise, na čistim mjestima, radi opomene i koristi, poput kancelarija i soba i sl., nema smetnje u tome, na osnovu ispravnijeg mišljenja. Nije dozvoljeno stavljati ajete i hadise na mjestima koja su nepristojna, i nije dozvoljeno ispisivati ajete i hadise sa ubjeđenjem da ona odbijaju džinne ili u vidu hamajlija kojima se čuvamo od džinna i sl. Ako se ajeti i hadisi ispisuju na listovima i kače o zidove, ili po zidovima, radi koristi i opomene Allahovim časnim ajetima i sahih hadisima Allahovog Poslanika, s.a.w.s., koji nas navode na dobro, i pozivaju nas dobru – i cilj svega toga je opomena i podsjećanje – nema ničeg lošeg u tome.

Što se tiče mesdžida – ne treba ih stavljati u džamijama kako ne bi time ometali klanjače, niti u vidu levhi niti ih ispisivati po zidovima. Džamije trebaju biti pošteđene ispisivanja i šaranja, kako se džematlija ne bi zanimao ičim drugim mimo namaza.“

Pogledaj:

http://www.youtube.com/watch?v=BwMQX-q1XFg&list=PL6789C6FF79441A72&index=198

http://audio.islamweb.net/audio/index.php?page=FullContent&audioid=123608

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof. fikha

Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah. Allah, dž.š., kaže: “…a onome ko se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta…” (el-Talak, 2-3.)

Namaz je poslije monoteizma – Tewhida, najveličanstveniji dio Islama. Njegova uloga je poput uloge glave na čovjekovom tijelu. Kao što znamo da nema života osobi koja je izgubila glavu, moramo znati i to da osoba koja nema namaza – gubi svoju vjeru!!!

Vođa pravovjernih, Omer b. el-Hattab, r.a., je za vrijeme svoje vladavine slao izaslanice diljem islamske zemlje, poručujući muslimanima slijedeće: „Najvažniji od svih mojih zahtijeva kod vas jeste – NAMAZ! Ko ga sačuva, sačuvao je vjeru, a ko ga izgubi, pa šta će onda sačuvati! Znajte da nema udjela u Islamu onaj koji ostavi namaz!!!“ (Sahih)

Namaz je osnova i ispomoć ostalim stubovima Islama. On podsjeća roba na uzvišenost Allahovog rububijjeta (gospodarstva), a također ga podsjeća i na poniznost njegova robovanja. Podsjeća ga na dan nagrade ili kazne, gdje olakšava čovjeku slijeđenje, pokornost i povođenje za uputom.

Allah, dž.š., kaže: „O vjernici, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani strpljivih!“ (el-Bekara: 153)

Allahov Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Glava svake stvari je Islam, njegov stub – namaz, a vrhunac mu je Džihad (borba na Allahovom dž.š. putu).“ Sahih. Ahmed, 5/231; Tirmizi, 2616; Ibnu Madždže, 3973.

Namaz je baza vjere Islama i stub na kojem ona počiva, poput šatora koji ima stub u sredini na kojem se oslanja. Da li šator može održati hiljade kočića sa strane, ako nema glavnog stuba u sredini!? (Pogledaj: Risaletul-salat, str.16.; Kitabul-Salat, Ibnu Kajjim el-Dževzijje rhm., str. 48.)

Za razliku od ostalih ibadeta, namaz se u Kur’ani-Kerimu spominje na najviše mjesta.

Nekada se u kur’anskim ajetima spominje zasebno, poput: „I obavljaj namaz, početkom i krajem dana, i u prvim časovima noći!“ (Hud: 114)

Nekada se spominje uz strpljivost (sabur), poput: „O vi koji vjerujete, tražite sebi pomoći u strpljivosti i namazu! Allah je doista na strani izdržljivih.“ (el-Bekara: 153)

Nekada se spominje zajedno sa Džihadom, poput: „O vjernici, namaz obavljajte i Gospodaru svome ‘ibadet činite, i dobra djela radite, da bi ste postigli što želite & I borite sa, Allaha radi, onako kako se treba boriti …“ (el-Hadždž: 77,78)

Nekada se namaz spominje zajedno sa zekatom, i to na više mjesta poput: „…klanjajte namaz i dajite zekat…“ (el-Bekara: 43)

Allah, dž.š., nikada nije spomenuo namaz zajedno sa nekim drugim farzom (obavezom), a da ga njemu nije pretpostavio, tj. da nije prvo spomenuo namaz, a potom ostale propise!

Namaz se u Kur’anu, a.š., spominje kao preteča svim dobrim djelima, kao i svršetkom svih dobrih djela, što se da primjetiti u suri ”el-Mu’minun”, ili u suri ”el-Me’aridž”.

Kako da ostavimo posao zbog namaza?!

Pa i “posao je ibadet”!?

U predajama se spominje: „Robu će biti uskraćena opskrba zbog grijeha kojeg čini“ – tako da je nesreća osobe koja ne obavlja namaz – slaba nafaka i gubljenje prava na berićet u imetku!

Da bude stvar još gora, kada pozoveš neke ljude da stopiraju s poslom, kako bi obavili namaz, i odazvali se pozivu muezzina, na licima im se odmah pojave znaci nezadovoljstva. Kako da ostavimo posao zbog namaza?! Pa i “posao je ibadet”!!! Ovo je fraza koja je toliko proširena, razglašena i rabljena, tako da se danas na njoj odgajaju naša djeca, s njome zrijevaju naši ljudi, a niti je kur’anski ajet, a niti hadis Muhammeda, s.a.w.s., već upotrijebljena u ovome sklopu, biva vrlo nezrelom i odbojnom!

Posao koji odvraća od Allaha, dž.š., i od izvršavanja Njegovih obaveza je uistinu ibadet, ali, ibadet i robovanje šejtanu i dunjaluku! Poslanik, s.a.v.s., kaže: „Propao je rob dinara, i propao je rob dirhema.“ Ovo je staza današnjeg “savremenog” muslimana!? Allah, dž.š., kaže: „… oni koji vjeru svoju za igru i zabavu uzimaju, i koje je život na ovom svijetu obmanuo …“ (el-En’am: 70)

Gore navedena fraza „posao je ibadet“ (molitva, robovanje Bogu) je sekularistički „biser“ kojeg je u stanju okačiti o vrat samo onaj koji neće da iskaže nužno poštovanje prema Allahu, dž.š.; poštovanje koje On, dž.š., samo i jedino zaslužuje.

Da je dozvoljeno ostaviti namaz zbog nečega što je “preče” od njega, najpreče bi onda bilo da namaz odloži borac na Allahovom putu – mudžahid, koji se bori protivu neprijatelja, u jeku svoje borbe, ali, i pored teška stanja u kojem se nalazi, Allah, dž.š., mu nije dao izgovora za ostavljanje namaza, već mu je u takvoj okolnosti propisao “salatul-hawf” (namaz u trenucima straha)! Allah, dž.š., kaže: „Kada ti budeš među njima, i s njima budeš obavljao namaz, neka jedna grupa s tobom klanja i neka svoje oružje uzmu, i dok budu na sedždi, neka drugi budu iza vas, a onda neka dođe grupa koja nije klanjala i neka s tobom klanjaju, ali neka drže oružje svoje i neka oprezni budu! Nevjernici jedva čekaju da vi zanemarite oružje i oruđe vaše, pa da na vas svi odjednom navale! A ako vam bude smetala kiša ili budete bolesni, nije vam grijeh oružje svoje odložiti, s time da oprezni budete! Allah je doista nevjernicima sramnu patnju pripremio & A kada namaz završite, Allaha spominjite stojeći, i sjedeći, i ležeći. A kada budete sigurni, namaz obavljajte u potpunosti, jer namaz je propisan vjernicima u određenim vremenskim intervalima.“ (el-Nisa: 102)

Također i bolesnik, kojeg je bolest iznurila, nije pošteđen obavljanja namaza, i namaz ostaje njegova lična i konstantna obaveza, i obaviće ga, tj. klanjaće na način koji mu je najlakši, i onako kako bude u mogućnosti. Ne može se zamisliti čovjek – musliman, koji ne obavlja namaz! To je nešto veoma apsurdno, neprirodno, osim u slučaju žene koja ima mjesečno pranje (menstruaciju), ili se porodila pa ima poslijeporođajno pranje (nifas), dok u suprotnom insan – musliman, nema nikakva opravdanja za svoje neobavljanje namaza!!!

Namaz ne sputava čovjeka od životnih aktivnosti

Namaz ne sputava čovjeka, niti ga lišava njegove slobode! Čovjek je slobodan kada je u pitanju njegova privatnost, poput toga hoće li nešto jesti ili ne, hoće li spavati ili ne, hoće li negdje putovati ili ne, kupovati, prodavati … ali je sva ta sloboda određena i ograničena Božjim zakonom, i granicama Njegovog Šerijata.

Ti imaš potpuno pravo na pauzu u toku svog radnog vremena koju bi po pravilu proveo u nekom mesdžidu uz malu relaksaciju, psiho – fizički odmor, kako bi kasnije nastavio posao, svježijim, odmornijim, potpomognutim Božjom pomoći, kako bi uspješno završio započeti posao.

Tvoje potpuno pravo je to da ti niko ne može uskratiti povođenje za Božijim odredbama koje je Allah, dž.š., odredio radi sreće na obadva svijeta. Imaš potpuno pravo nepokoriti se – bilo kakva snaga da je u pitanju – sve dok se ista suprostavlja slovu šerijata!!!

Slobodan si da govoriš o čemu hoćeš, da radiš ono što voliš, da pišeš o nečemu što ti je zanimljivo, ali sve uz uslov da ne pređeš Bogom dozvoljene granice, te da tim svojim postupkom ne ugroziš sebe, ili ljude oko sebe. Ovo je ono što Islam brani, i na šta neprestano opominje.

Namaz nije samo opće dozvoljena stvar!

Namaz nije opće dozvoljena stvar – ko hoće neka ga obavlja, a ko neće neka ga ne obavlja. Naprotiv, namaz je stroga dužnost i obaveza koja ima svoje određeno vrijeme, specifičan način obavljanja, zasebne načine i zacrtan put, i niko nema pravo dodavati mu nešto ili pak nešto oduzimati od njega.

Namaz je poput zalogaja koji se meće u usta, a ne u uho, ili poput vazduha koji u naša pluća ulazi preko usta i nosa, a ne preko prstiju, s toga ako imaš ikakva uticaja na rad tvoga srca, ili na rad tvojih pluća, onda imaš i pravo uticaja na odgađanje ili sprovođenje tvoga namaza?!

Namaz je poput tvog obavljanja domaćeg zadatka, ili izvršenja zadužena posla, ili poput trgovine ako si trgovac. Ako ustraješ u svome poslu i izvršiš preuzete zadatke steći ćeš na kraju mjeseca svoju platu, i svoj džep ćeš napuniti novcem, ali ako budeš odsustvovao s posla, i svoje zadaće ne budeš izvršvao, od tvoje plate će biti oduzeto shodno tvojim izostancima s posla ili pak same nestručnosti, tako da će propasti ono što si mislio zaraditi.

Nekada neke opšte dozvoljene stvari (mubah) mogu biti kobne po tebe. Zar ne vidiš kada bi nakon ponoći uzeo kasetofon i pojačao ga do kraja, ili pak da počneš pjevati, iz sveg glasa, poslije ponoći – komšije će se uznemiriti, neki će te kuditi, neki će ti pokucati na vrata moleći te da stišaš glas, a neki će te prijaviti policiji. Zar nije slušanje kasetofona opšte dozvoljena stvar, to jest da slušaš šta hoćeš, koliko hoćeš, i gdje hoćeš, ali, da li si se zapitao, zašto je tvoja sloboda po ovim pitanjima ograničena.

Odgovor: Sve je to određeno posebnim zakonom kojeg ne smiješ prelaziti, pa kako se tek trebamo odnositi prema zakonima koje je Allah dž.š. propisao svojim robovima, onima koji su povjerovali u Njega, koji su zadovoljni vjerom koju im je On odabrao, i Njegovim šerijatom, pa, da li su oni slobodni po pitanju robovanja Njemu, obavljanja namaza, ili ograničeni Njegovim naredbama koje se moraju sprovesti!?

Namaz je neizostavni i obavezni dio našega života!

Da, namaz je neizostavni i obavezni dio našega života, kao što je hrana ili piće. Hrana i piće su osnova našeg materijalnog bivstvovanja, dok je namaz baza našeg psihičkog i duhovnog opstanka. On uzdiže na velike stepene osobu koja ga obavlja, i čini da se ta osoba postavlja u svim životnim situacijama isto kao kada je u trenucima stajanja pred svojim Gospodarom u namazu!

Namaz je ono što odvaja vjeru od nevjere, iman od kufra, dobro od zla! Svima nam je poznat hadis: „Neobavljanje namaza je između nevjere (kufra) i vjere (imana)!“

Kakve koristi ima Islam od muslimana koji se neodgovorno odnosi prema njegovim naredbama ili zabranama?! Zar ta nije osoba poput djeteta koje je neposlušno roditeljima – od njih je rodom i porijeklom, ali im kontrira ponašanjem?! Zar se treba nadati dobru od osobe koja sama sebi ne želi dobro?! Ne želimo da muslimani budu poput riječna mulja da se broje milionima, a dobre među njima da brojimo na prste! Zar jedan puni metak, kada je borba sa neprijateljem u pitanju, nije bolji od stotine praznih čaura!? Zar šator održavaju uspravnim hiljade malih kočića sa strane, ili onaj glavni stub u sredini na kojemu leži sva nosivost, a dobro znamo da je namaz glavni stub Islama!!!

Namaz predstavlja neizostavni dio vjerničkog života, jer je on taj koji skladnim čini naše ponašanje i moral, koji je poput ogromne brane kada smo u pitanju mi i naši grijesi!

Namaz je taj koji nas odvraća od razvrata i nemorala. Kako će griješiti onaj koji bude svjestan toga da će se, kroz veoma kratko vrijeme, naći pred svojim Stvoriteljem dželle ve ‘ala, i koji zna da ga tamo nema kuda ići nečista srca, nečistih ustiju, ruku i nogu!

Izvadak iz djela: „Zašto klanjati“,

Šejh Muhammed b. Isma’il el-Mukaddem

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Muslimani imaju dva godišnja praznika, dva Bajrama: Kurbanski i Hadžijski bajram. Također, petak se smatra sedmičnim praznikom koji ima mnoge odlike u odnosu na druge dane.

Obilježavanje Nove godine bila je nepoznanica prvim i najboljim generacijama ovog ummeta. U osnovi, nema sumnje da je proslavljanje Nove godine novotarija i stvar koja se eksplicitno vezuje za nevjernike.

Na osnovu spomenutog, bilo kakvo učestvovanje u proslavljanju Nove godine je zabranjeno, pa makar to bilo s nečim što u osnovi ima utemeljenja u vjeri.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Ko oponaša jedan narod, njemu i pripada.” (Ebu Davud, od Ibn Omera, radijallahu anhu, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u više svojih djela)

Ako bi neko upitao: “Kako to da sprečavate činjenje dobrog djela?”, na to ćemo dati sljedeći odgovor:

Da bi djelo bilo primljeno kod Gospodara, treba da bude učinjeno isključivo radi Allaha i da bude u skladu sa sunnetom Allahovog Poslanika, a pod tim se podrazumijeva, između ostalog, da bude učinjeno u vremenu i na način koji je pojasnio Allahov Poslanik, što nije slučaj sa spomenutim ibadetima.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ko uvede u ovu našu vjeru ono što nije od nje, to će biti odbijeno i to se ne prihvata.” (Buhari i Muslim, od Aiše, radijallahu anha)

Kada bi neko, želeći da bude “bolji musliman” od drugih, svjesno klanjao pet rekata podnevskih farza, mi bismo kazali da je to neispravno, iako, po nečijem rezonovanju, to ne treba sprečavati jer je to u osnovi dodatni hajr?!

U osnovi, noćni namaz, odlazak na umru, veoma su vrijedni ibadeti ako se čine tokom godine bez preciziranja dana, ali ih vremenski vezivati samo za noć u kojoj se obilježava Nova godina, to je stvar za koju se minimalno može kazati da je novotarija.

Ako je Allahov Poslanik zabranio da se noć uoči petka izdvaja posebnim ibadetima noćnog namaza i posta, pa da to bude zabranjeno u noći koju nevjernici obilježavaju kao praznik i koja je prepoznatljiva po mnoštvu grijeha, mnogo je prioritetnije.

Rekao je Allahov Poslanik: “Nemojte izdvajati noć uoči petka noćnim namazom u odnosu na druge noći i nemojte postom izdvajati petak u odnosu na druge dane, osim ako se radi o postu koji neko redovno posti.” (Muslim, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu)

Kazao je imam Nevevi: “Ovaj hadis jasno ukazuje na zabranu izdvajanja noći uoči petka posebnim namazom u odnosu na druge večeri, a isto tako i na zabranu da se dan petak izdvoji postom u odnosu na druge dane, i to je pitanje u pogledu kojeg učenjaci imaju jednoglasan stav da je pokuđeno. Ovaj hadis učenjaci uzimaju za dokaz pokuđenosti novotarskog namaza koji se zove “regaib”. Allah ubio onoga ko ga je izmislio, doista je to jedna odvratna novotarija, zasnovana na neznanju i zabludi, prepuna jasnih prekršaja.” (Šerh Sahihu Muslim, 8/20)

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Pezić Elvedin