Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kada se petkom uslišava dova?
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o vrlinama petka, dana u kojem se obavlja džuma-namaz, rekao: “U njemu se nalazi jedan čas, neće se desiti da u tom času Allahov rob, musliman, dok klanjajući moli, zatraži nešto od Allaha a da mu Allah to nviše
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govoreći o vrlinama petka, dana u kojem se obavlja džuma-namaz, rekao: “U njemu se nalazi jedan čas, neće se desiti da u tom času Allahov rob, musliman, dok klanjajući moli, zatraži nešto od Allaha a da mu Allah to ne podari.” Pri tome je Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, svojom rukom išaretio ukazujući na kratkoću tog časa. (El-Buhari, br. 935)
U preciziranju tog časa u kojem se molitva uslišava, učenjaci imaju različita mišljenja od kojih su po jačini argumenta najizraženija dva:
prvo, to je vrijeme nakon što imam sjedne na minberu pa sve do završetka džuma-namaza;
drugo, to je vrijeme nakon ikindija-namaza pa do zalaska sunca, a naročito neposredno pred zalazak.
Za oba mišljenja navode se dokazi u sunnetu i svako od njih odabrala je skupina istaknutih učenjaka. Dokaz za prvo mišljenje jeste hadis koji prenosi Ebu Musa el-Ešari, radijallahu anhu, u kojem navodi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da o tom vremenu kaže: “To je vrijeme nakon što imam sjedne (na minber) pa sve dok se namaz ne završi.” (Muslim, br. 853) Ovo mišljenje odabrali su brojni učenjaci od kojih su El-Bejheki, Ibnul-Arebi, El-Kurtubi i En-Nevevi. (En-Nevevi, El-Medžmu, 4/541, i Ibnul-Hadžer, Fethul-Bari, 2/421)
Dokaz za drugo mišljenje jeste hadis Džabira, radijallahu anhu, u kojem se navodi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dan džuma-namaza (petak) ima dvanaest sati, i nema nijednog muslimana koji će (u vremenu uslišenja dove) tražiti nešto od Allaha a da mu Allah to neće uslišati. To vrijeme tražite u zadnjem satu nakon ikindija-namaza.” (Bilježe Ebu Davud, br. 1048, i En-Nesai, br. 1389, a hadis je vjerodostojan po ocjeni En-Nevevija i Albanija) Ovo mišljenje zastupaju brojni učenjaci na čijem je čelu poznati ashab Abdullah b. Selam, radijallahu anhu. Ibn Hadžer kaže: “Drugi su preferirali mišljenje Abdullaha b. Selama, a Et-Tirmizi prenosi od Ahmeda da je rekao: ‘Najviše hadisa na to ukazuje.’ Ibn Abdul-Berr veli: ‘To je najjače mišljenje o ovom pitanju.’ Seid b. Mensur vjerodostojnim senedom prenosi od Ebu Seleme b. Abdurrahmana da se jednom prilikom skupina ashaba sastala te su se prisjećali tog vremena na dan džume, u kojem se dova uslišava, a zatim su, prije nego što su se razišli, složili se da je to zadnji sat tog dana. To mišljenje preferirali su mnogi imami, poput Ahmeda i Ishaka.” (Fethul-Bari, 2/421)
U oba spomenuta vremena nadati se da će dova biti uslišana. U tom smislu Ibnul-Kajjim, nakon što je naveo argumente da je taj čas nakon ikindija-namaza, kaže: “Smatram da je vrijeme u kojem se obavlja namaz (džuma) također vrijeme u kojem se dova uslišava, i oba vremena su vrijeme uslišenja, iako je određeno vrijeme za to zadnje vrijeme nakon ikindija-namaza, jer to je fiksno vrijeme u danu, ne pomjera se naprijed ili nazad, dok vrijeme namaza prati sam namaz, klanjao se ranije ili kasnije. Vrijeme namaza je vrijeme u kojem se uslišava dova, jer skup muslimana, njihov namaz i skrušeno obraćanje Allahu ostavlja trag na uslišanje dove, prema tome, vrijeme tog skupljanja je vrijeme u kojem se očekuje uslišanje dove. Na ovakav način usklađuju se svi hadisi, a Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, podsticao je svoj ummet na upućivanje dove i skrušeno obraćanje Allahu u oba spomenuta vremena.” (Zadul-mead, 1/394)
Ovdje je neophodno navesti još dvije napomene:
Prva napomena: Nakon što imam sjedne na minber, pa sve dok se ne klanja džuma-namaz, to je vrijeme u kojem se uslišava dova, međutim, kada imam ustane i počne držati hutbu, klanjači su dužni šutjeti i slušati imamov govor. Imajući to u vidu, postavlja se pitanje, pa kada onda da dove? Nakon što se prouči ezan i prije nego što imam počne sa hutbom, propisano je moliti dovom koja se uči nakon ezana, kao što je to prilika za bilo koju dovu, jer je to, pored mogućnosti da bude čas uslišanja petkom, i vrijeme između ezana i ikameta u kojem se prima dova. Također se može doviti u vremenu kada imam sjedne između dvije hutbe, te za vrijeme sedžde u namazu, jer sedžda je stanje u kojem je rob najbliži svom Gospodaru, te je, nakon što se izgovori propisani zikr na sedždi, pohvalno doviti. Također, na sjedenju u namazu, prije predaje selama, propisano je doviti i tražiti dobro ovog i budućeg svijeta. Poslanik, sallallahu aljehi ve sellem, u hadisu Ibn Mes‘uda, radijallahu anhu, nakon što je ukazao na obavezu učenja et-tešehhuda na sjedenju u namazu, rekao je: “A zatim neka izabere koju god dovu želi.” (Muslim, br. 402)
Druga napomena: Prema drugom mišljenju, čas uslišanja je nakon ikindija-namaza pa do zalaska sunca, a to je vrijeme u kojem nije propisano klanjati nafila-namaz, međutim, u spomenutom hadisu Ebu Hurejre navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o tom času rekao: “…dok klanjajući moli”. Odgovarajući na ovu nejasnoću, učenjaci su kazali da je osoba koja iščekuje namaz ustvari u namazu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o takvom kazao: “Neprestano je u namazu sve dok iščekuje namaz” (Buharija, br. 647). U jednoj predaji spominje se kako je Ebu Hurejre kazivao ovaj hadis u prisustvu Abdullaha b. Selama, Allah bio zadovoljan njima, nakon čega je Abdullah rekao: “Ja doista znam kada je taj čas!”, a Ebu Hurejre povika: “Obavijesti me kada je taj čas!” Abdullah reče: “To su posljednji trenuci pred završetak dana džume.” Ebu Hurejre priupita: “Kako da to budu posljednji trenuci petka kada je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Neće se desiti da u tom času Allahov rob musliman, dok klanjajući moli…’, a u tom vremenu se ne klanja?” Na to Abdullah reče: “Zar Allahov Poslanik nije rekao: ‘Ko sjedne na svom mjestu čekajući namaz, on je u namazu sve dok ne klanja’?” “Naravno”, reče Ebu Hurejre, a Abdullah kaza: “To je to!” (Bilježe Ebu Davud, br. 1046, En-Nesai, br. 1430, i drugi, a predaja je sahih po ocjeni Albanija)
Također je moguće da se riječi Poslanika: “…dok klanjajući moli…”, odnose na molitvu uopćeno, bio onaj ko dovi u namazu ili ne, jer u arapskom jeziku riječ “klanjati” znači doviti.
Onaj ko želi tražiti vrijeme uslišanja dove petkom nakon ikindija-namaza, može to učiniti na više načina:
prvi, da nakon što klanja ikindiju ostane u mesdžidu i vrijeme provede u dovi i ibadetu sve do zalaska sunca, a naročito neposredno pred zalazak sunca. Ovo je najpotpuniji oblik;
drugi, da prije akšama ode u mesdžid, te klanja tehijetul-mesdžid, a zatim ostane i dovi sve do akšama;
treći, da petkom pred zalazak sunca, gdje god se nalazio, dovi i moli svog Gospodara.
Ibn Baz, rahimehullah, upitan je o tome kako da postupi onaj ko želi doviti petkom pred zalazak sunca, da li treba biti u džamiji ili to može učiniti i kod kuće, pa je kazao: “Hadisi koji o tome govore uopćeni su i svojim doslovnim značenjem obuhvataju svakog ko dovi u vremenu kada se dova uslišava. Stoga, nadati se da će biti uslišano svakome ko dovi u tom vremenu, međutim, onome ko ostane u džamiji iščekujući akšam-namaz preče je da mu dova bude uslišana, jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “…dok klanjajući moli…”, a onaj ko iščekuje namaz poput je onoga ko je u namazu. Ako se, pak, radi o bolesniku, koji dovi u svojoj postelji, ili ženi koja u svojoj kući, čekajući akšam-namaz, na mjestu gdje klanja, upućuje dove petkom nakon ikindija-namaza, nadati se, također, da će im biti uslišano.” (Fetava Ibn Baz, 30/271) Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li su poslanici bili bezgrješni ljudi i da li su činili velike ili male grijehe?
U dostavljanju poslanice i vjerskih propisa poslanici su bili bezgrješni: nisu zaboravljali ništa od Allahove objave, osim ako Allah nije odredio da nešto zaborave kada je neki propis bio derogiran. Uzvišeni Allah stavio je Sebi u obavezu da poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poduči Oviše
U dostavljanju poslanice i vjerskih propisa poslanici su bili bezgrješni: nisu zaboravljali ništa od Allahove objave, osim ako Allah nije odredio da nešto zaborave kada je neki propis bio derogiran. Uzvišeni Allah stavio je Sebi u obavezu da poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, poduči Objavi i da je nakon toga ne zaboravlja i obavezao se da u njegovom srcu sakupi Kur’an, rekavši: “Mi ćemo te naučiti da izgovaraš pa ništa nećeš zaboraviti osim onoga što će Allah htjeti” (El-‘Ala, 6-7); “Mi smo dužni da ga saberemo da bi ga ti čitao. A kada ga čitamo, ti prati čitanje njegovo, a poslije, Mi smo dužni da ga objasnimo”(El-Kijama, 17-19). Poslanici su bili bezgrješni u dostavljanju objave od Allaha, Uzvišenog Gospodara, i oni od Božije objave ništa nisu prikrivali. Rekao je Uzvišeni Allah: “O Poslaniče, kazuj ono što ti se objavljuje od Gospodara tvoga – ako ne učiniš, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu – a Allah će te od ljudi štititi.” (El-Maida, 67)
Vjerovjesnici su, također, bili zaštićeni od velikih grijeha, poput zinaluka, alkohola i sl. Što se, pak, tiče malih grijeha, većina učenjaka smatra da nisu bili zaštićeni od malih grijeha, a ako bi se desilo da počine neki mali grijeh, Uzvišeni Allah upozorio bi ih na to, a oni na tome ne bi ustrajavali, nego bi se brzo kajali i grijehe ostavljali.
U tom je kontekstu Ibn Tejmijje, rahimehullahu, rekao: “Mišljenje da su vjerovjesnici bili zaštićeni od velikih grijeha, a nezaštićeni od malih grijeha, zastupa većina islamskih učenjaka i svih frakcija. Štaviše, to je mišljenje i većine islamskih racionalista. Ebu Hasan el-Amdi spominje da je to mišljenje Ešaira, a to je mišljenje i većine mufessira, kao i hadiskih i fikhskih eksperata. Štaviše, od selefa, naših prethodnika, imama, ashaba, tabiina i tabi-tabiina, prenesena su samo mišljenja koja se podudaraju sa ovim.” (Medžmul-fetava, 4/319)
Dokazi da su vjerovjesnici mogli zapasti u male grijehe i da ih je Allah nakon toga upozoravao i vraćao ispravnom putu, jesu sljedeći:
● Govor Uzvišenog Allaha o Ademu, alejhis-selam: “Tako Adem nije Gospodara svoga poslušao i s Puta je skrenuo. Poslije ga je Gospodar njegov izabranikom učinio, pa mu oprostio i na Pravi put ga uputio” (Ta-ha, 121-122). Ovo je dokaz da je Adem počinio grijeh, te da ga je Allah na to upozorio i da se Adem pokajao.
● Riječi Uzvišenog: “Musa ga udari šakom i – usmrti. ‘Ovo je šejtanov posao!’, uzviknu, ‘on je, zaista, otvoreni neprijatelj koji u zabludu dovodi! Gospodaru moj’, reče onda, ‘ja sam sâm sebi zlo nanio, oprosti mi!’ I On mu oprosti, On, uistinu, prašta i On je milostiv.” (El-Kasas, 15-16) Musa, alejhis-selam, priznao je svoj grijeh i tražio od Allaha da mu oprosti nakon što je greškom ubio Kopta i Allah mu je uistinu grijeh oprostio.
● Riječi Uzvišenog: “I Davud se uvjeri da smo Mi baš njega na kušnju stavili, pa oprost od Gospodara svoga zamoli, pade licem na tle i pokaja se. I Mi smo mu to oprostili, i on je, doista, blizak Nama i divno prebivalište ga čeka.” (Sād, 23-24) Davud, alejhis-selam, pogriješio je jer je požurio sa presudom prije nego što je saslušao drugog parničara u sporu u kojem je sudio.
Našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, Uzvišeni Allah u nekoliko navrata ukorava, a jedni od tih ajeta su na početku sure Et-Tahrim: “O Vjerovjesniče, zašto sebi uskraćuješ ono što ti je Allah dozvolio – u nastojanju da žene svoje zadovoljiš? A Allah prašta i samilostan je” (Et-Tahrim, 1). Isto tako, ukorio ga je po pitanju zarobljenika Bitke na Bedru i događaja sa slijepcem – Ibn Ummu Mektuma, radijallahu anhu.
Ipak, ima onih koji mogućnost da su poslanici zapadali u grijeh glorificiraju i smatraju nevjerovatnom i neprikladnom, te stoga spomenute i druge njima slične citate pogrešno tumače. Takav stav izgradili su na dvije postavke:
Prva postavka: Uzvišeni Allah naredio je da slijedimo poslanike i za njima se povodimo, a naredba da se oni slijede iziskuje da sve što oni čine bude prikladno za slijeđenje, te da je svako njihovo djelo i ubjeđenje oblik pokornosti Bogu. Kada bi bilo dozvoljeno da poslanici zapadaju u grijehe, to bi rezultiralo proturječnošću i kolizijom, jer to bi značilo da se u tom grijehu koji počine poslanici spajaju dvije kontradiktornosti, a to su: naredba da se to djelo čini, s obzirom da nam je naređeno da slijedimo poslanike, i zabrana da to djelo činimo, jer je to grijeh.
Ova bi sumnja bila opravdana kada bi grijeh bio skriven i nejasan, tako da se može pomiješati sa pokornošću i dobrim djelom, međutim, Uzvišeni Allah upozorava Svoje poslanike na to i ukazuje na pogrešku, te im daje nadahnuće da se, bez imalo odgađanja, pokaju i oprost zatraže.
Druga postavka: Grijesi se ne podudaraju sa potpunošću i savršenstvom, nego su mahana i nedostatak. Ova je postavka tačna ukoliko grijeh ne poprati tevba i pokajanje, jer tevba briše grijeh i mahanu i ne negira potpunost, a onaj ko se pokaje ne zaslužuje ukor nakon pokajanja. Štaviše, često se dešava da čovjek nakon pokajanja bude bolji nego što je bio prije grijeha. Poznato je da nijedan poslanik nije počinio grijeh a da nije požurio sa tevbom – pokajanjem i traženjem oprosta. Za poslanicima se ne povodi u grijehu, nego u brzini i iskrenosti pokajanja nakon počinjenog grijeha. Grijeh je neminovan da bi mogli biti praktičan uzor u tevbi i pokajanju, a nakon tevbe, oni su samo potpuniji nego što su bili prije grijeha. Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeDa li je dozvoljeno ići na žalost kada neko umre? Kako islam na to gleda?
Nema smetnje otići na žalost porodici umrlog i utješiti ih ili “izraziti saučešće”, kako je poznato u našem narodu. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko utješi (podstakne na strpljivost) brata muslimana u nedaći koja ga zadesi, Allah će ga na Sudnjem danu ogrviše
Nema smetnje otići na žalost porodici umrlog i utješiti ih ili “izraziti saučešće”, kako je poznato u našem narodu. Enes b. Malik prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko utješi (podstakne na strpljivost) brata muslimana u nedaći koja ga zadesi, Allah će ga na Sudnjem danu ogrnuti u zeleni ogrtač na kojem će mu zavidjeti ljudi.” (Bejheki, Šuabul-iman, 7/13/9282, s dobrim lancem prenosilaca. Vidjeti: Irvaul-galil, 3/217)
Lijepo je porodicu umrlog utješiti sljedećim riječima: “Allahu pripada ono što je uzeo i dao. Svaka stvar kod Allaha ima svoj određeni rok. Strpite se i očekujte nagradu od Allaha!”
إِنَّ لِلّهِ مَا أَخَذَ وَلَهُ مَا أَعْطىَ وَكُلُّ شَيْىءٍ عِنْدَهُ بِأَجَلٍ مُسَمَّى فَاصْبِرْ وَاحْتَسِبْ.
“Inne lillahi ma ehaze ve lehu ma eata, ve kullu šejin indehu bi edželin musemma, fasbir vehtesib.” (Buhari, str. 270/1284, i Muslim, 6/188/923)
Međutim, ne smeta drugim, vlastitim riječima, utješiti porodicu umrlog. Burejda b. El-Husejn prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obišao ženu ensarijku kada joj je umro sin jedinac. Podsticao ju je na bogobojaznost i strpljenje.
(Ibn Madža, 2/45/1624, i Hakim, 1/540/1416. Imam Hakim i Zehebi ovaj hadis smatraju vjerodostojnim. Imam Hejsemi ovu predaju pripisuju Bezzaru i kaže da su njeni prenosioci pouzdani. Vidjeti: Medžmeuz-zevaid, 3/8)
Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je žena griješna ako udjeljuje sadaku bez muževog dopuštenja?
Nema smetnje da žena udjeljuje iz vlastitog imetka na Allahovom putu. Međutim, pohvalno je da obavijesti muža gdje daje svoj imetak jer će se tako zatvoriti vrata šejtanu i izbjeći nesuglasice koje često bivaju izazvane ovim povodom. Vasile prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:više
Nema smetnje da žena udjeljuje iz vlastitog imetka na Allahovom putu. Međutim, pohvalno je da obavijesti muža gdje daje svoj imetak jer će se tako zatvoriti vrata šejtanu i izbjeći nesuglasice koje često bivaju izazvane ovim povodom. Vasile prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće žena trošiti nešto od imetka osim uz dozvolu muža.” (Taberani, 22/83. Vidjeti: Sahihul-džamia, 2/955) Postoje i druga predanja u ovom smislu, ali su se hadiski stručnjaci na njih kritički osvrtali. U svakom slučaju, većina islamskih učenjaka u ovoj situaciji ne smatra traženje dozvole od muža obavezom, jer ne prihvataju predanja koja su navedena o ovoj tematici. To je stav hanefijskih, šafijskih i hanbelijskih učenjaka. (Vidjeti: Šerhu meanil-asar, 4/351-354, El-Mugni, 4/300, Mugnil-muhtadž, 2/170, El-Insaf, 5/342 i Ialaus-sunen, 16/157).
Ako je, pak, u pitanju mužev imetak, većina islamskih učenjaka smatra da žena smije udijeliti nešto neznatno. Ovo je stav učenjaka hanefijske, šafijske i hanbelijske pravne škole. (Vidjeti: El-Mebsut, 26/28, Tarhut-tesrib, 4/137, i El-Insaf, 5/352). Ovaj stav dokazuju predanjem u kojem Aiša prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada supruga podijeli milostinju od hrane iz svoje kuće umjereno (bez poremećaja ishrane svojih ukućana), ona će imati nagradu što ju je podijelila, njen muž imat će nagradu zato što je to zaradio, a i čuvar isto tako, i niko od njih neće ništa umanjiti nagradu drugome.” (Buhari, str. 301/1425, i Muslim, str. 395/1024)
Dakle, ženi je dozvoljeno udijeliti iz muževog imetka nešto što nema posebnu vrijednost, ili je poznato u običajnom pravu jednog podneblja da se za udjeljivanje slične stvari ne traži dozvola. Ako supruga bude imala opću dozvolu da udjeljuje iz muževog imetka shodno svojoj želji, neće smetati da udjeljuje po potrebi, bez pretjerivanja u tome. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: dr. Safet Kuduzović
Vidi manjeDa li je haram nositi hlače koje prelaze nožni članak?
Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah… Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „U vatru će sve što je niže od članaka!“ Sahih. Sahihul-Buhari, br.5450.; Sunen el-Nesa’i, br.5331.. Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao:više
Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah…
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „U vatru će sve što je niže od članaka!“ Sahih. Sahihul-Buhari, br.5450.; Sunen el-Nesa’i, br.5331..
Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Allah neće pogledati, na Sudnjemu danu, u osobu koja je svoju odjeću, iz oholosti, vukla po zemlji!“ Sahih. Sahihul-Buhari, br.5451..
Džabir b. Sulejm, rhm., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „…i podigni izar – donji dio odjeće do pola potkoljenica, a ako nećeš – onda do članaka. Strogo se pazi spuštanja izara – donjeg dijela odjeće, jer je to oholost/el-mehila, a Allah ne voli oholost/el-mehila…“ Sahih. Sunen Ebu Davud, br.4084.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.16667-20655-23253.; el-Mu’udžem el-Kebir, br.6386.; Musannef Abdurrezzak, br.19982.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.20882..
Poslanik, s.a.w.s., je rekao: „Boj se Allaha i ne potcijeni ni jedno dobro djelo! Strogo se čuvaj isbala – puštanja odjeće po zemlji, jer je to mehila/oholost, a Allah, dž.š., ne voli ohole! Jedan čovjek reče: O Allahov Poslaniče, spomenuo si isbal izara – puštanje odjeće po zemlji, ali na potkoljenici nečijoj može biti kakva rana ili nešto od čega bi se zasramio pred drugima, na šta Poslanik, s.a.w.s., reče: Može ili do pola potkoljenice ili do članaka. Jedan čovjek koji je živio prije vas, je obukao burdu-ogrtač, pa se oholio s njim. Allah, dž.š., sa Arša pogleda u njega, i namah Mu posta omražen, i naredi zemlji da ga proguta – pa ga i proguta! Čuvajte se toga da se, Allah dž.š., ne omrazi na vas!“ El-Mu’udžem el-Kebir, br.6384..
Salim b. Abdullah, rhm., prenosi od njegovog oca da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ko bude iz oholosti vukao svoju odjeću po zemlji – Allah neće pogledati u njega na Sudnjem Danu. Ebu Bekr, r.a., reče: Meni se katkad desi da se jedan dio izara – donjeg djela odjeće, opusti, pa ga popravljam. Poslanik, s.a.w.s., reče: Ti nisi od onih koji to rade iz oholosti!“ Sahih. Sunen Ebu Davud, br.4085..
Muhammed b. ‘Akil, rhm., kaže: Čuo sam Abdullaha b. Omera, r.a., kako govori: „Poslanik, s.a.w.s., me ogrnu ogrtačem „koptijom“, a i Usamu ogrnu, pa me Poslanik, s.a.w.s., spazi kako mi se ogrtač vuče po zemlji, pa priđe i dohvati me za rame, i reče: O Ibnu Omere, u vatru će svaka odjeća koja dotiče zemlju. Ibnu ‘Akil kaže: Gledao sam Ibnu Omera, r.a., kasnije, kako je svoj izar – donji dio odjeće, nosio do pola potkoljenice!“ Sahih ligajrihi. Musned Ahmed b. Hanbel, br.5727.; el-Mu’džem el-Kebir, br.13433..
Abdullah b. Omer, r.a., kaže:Ušao sam Poslaniku, s.a.w.s., a na meni bijaše izar – donji dio odjeće, koji padaše na zemlju. Poslanik, s.a.w.s., upita: Ko je to? Rekoh: Abdullah b. Omer.Reče: Ako si pravi Allahov rob (Abdullah), podigni svoju odjeću, pa sam je podigao do pola potkoljenica, i tako sam je držao sve do njegove smrti. Hasen. Musned Ahmed b. Hanbel, br.6263.; el-Mu’udžem el-Kebir, br.13331.; el-Mu’udžem el-Evsat, 4/328..
Abdullah b. Muhammed prenosi od Abdullaha b. Omera, r.a., da mu je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „O Abdullahu, podigni svoj izar – donji dio odjeće. Ono što dodiruje zemlju ispod članaka – to će u vatru!“ Abdullah b. Muhammed, rhm., kaže: Nisam vidio da je iko jače pritezao svoju odjeću od Abdullaha b. Omera, r.a.. Hasen. Musned Ebu Ja’ala, br.5714., 10/78..
Ebu ‘Avvaneh, rhm., prenosi od Abdullaha b. Hasena da je rekao: „Vidio sam Abdullaha b. Omera, r.a., odjevenog u odijelo iz dva dijela. Odjeća mu je bila do pola potkoljenica.“ El-Mu’udžem el-Kebir, br.13049..
Od Ebu Se’id el-Hudrija, r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Donji dio odjeće jednog mu’mina je do polovine potkoljenica, a ako bude do članaka nije strašno, sve što je ispod članaka, to je u vatri.“ Sahih. Musned Ahmed b. Hanbel, br.11273.; Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24821..
Enes, r.a., kaže da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Izar – donji dio odjeće, je ili do koljena ili do članaka. Nema dobra u nižem od toga!“ Sahih. Musned Ahmed b. Hanbel, br.12447..
Enes, r.a., kaže da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Izar – donji dio odjeće- je do pola potkoljenica! Kada je primijetio da je to postalo teško muslimanima, rekao je: Do članaka; nema hajra u nižem od toga.“ Sahih. Musned Ahmed b. Hanbel, 13630-13717.; Musannef Ibnu Ebi Šejbeh, br.24827..
U drugoj predaji stoji: „Nema hajra u onome što prelazi članke.“ Šu’abul-Iman, br.6136..
Od Ebu Hurejre, r.a., se bilježi sljedeće: „Jedan čovjek je klanjao namaz spuštene odjeće, pa mu Poslanik, s.a.w.s., reče: Idi i uzmi abdest – pa on ode, uze abdest i dođe, pa mu Poslanik, s.a.w.s., opet reče: Idi i uzmi abdest! Neki čovjek reče: O Allahov Poslaniče, što si mu naredio da uzme abdest? Poslanik, s.a.w.s., reče: Klanjao je namaz a odjeća mu je spuštena; Allah, dž.š., ne kabuli namaz osobi čija je odjeća spuštena!“ Da’if. Sunen Ebu Davud, br.4086..
Ebu Zerr r.a, prenosi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao: „S trojicom ljudi Allah dž.š., neće razgovarati, niti će pogledati na njih na Sudnjemu Danu, niti će ih očistiti, i snaći će ih bolna patnja! Rekoh: Ko su ti ljudi, o Allahov Poslaniče; baš su propali i stradali? On tri puta jedno te isto, i ja tri put upitah jedno te isto!? Reče: Osoba koja pušća svoju odjeću (musbil), i ona koja prenosi tuđe riječi (mennan), i osoba koja prodaje svoju robu lažno se zaklinući!“ Sahih. Sunen Ebu Davud, br.4087..
Ebul-Derda’, r.a., prenosi da je Ibnul-Hanzalijje, r.a., rekao: „…Divan li je čovjek Harim el-Esedi, da mu nije duge kose i duge odjeće (isbal)! To je Harim čuo, pa uze sječivo i skrati kosu do ušiju a odjeću podiže do pola potkoljenica…“ Da’if. Sunen Ebu Davud, br.4089..
Ebu Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Donji dio odjeće jednog muslimana treba da bude do pola potkoljenice. Nema grijeha ako odjeća bude u dužini između toga djela tijela i članaka. Sve što je ispod članaka je u vatri. Ko svoju odjeću vuče po zemlji iz oholosti – Allah neće u njeg’ pogledati!“ Sahih. Sunen Ebu Davud, br.4093.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.11415-11505-11944.; Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.9716..
Imam Taberani, rhm., bilježi predaju od Ebu Se’id el-Hudrija, r.a., koji kaže: Čuo sam Allahovog Poslanika, s.a.w.s., da je rekao: „Donji dio odjeće jednog mu’mina treba da bude do pola potkoljenice, ali nema grijeha ako mu odjeća bude u dužini između tog dijela tijela i članaka ili ispod članaka! Allah neće pogledati u onog ko svoj izar – donji dio odjeće, vuče po zemlji iz oholosti!“ El-Mu’udžem el-Evsat, br.5204., Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.3135..
Ijjas b. Selemeh prenosi od svog oca da je Osman, r.a., nosio izar – donji dio odjeće, do pola potkoljenica, rekavši: „Ovakav je bio izar Allahova Poslanika, s.a.w.s..“ Musned el-Bezzar, br.353.. Imam el-Bezzar rhm., kaže: „Nije nam poznato da je iko prenio hadis koji govori o tome da je Poslanik, s.a.w.s., više od ovoga, podizao svoj izar.“
Šu’ube prenosi od Eš’asa b. Sulejmana: Čuo sam očevu sestru kako govori o mome amidži da je bio u Medini, kada začuh riječi: Podigni odjeću svoju, to ti je bogobojaznije i trajnije. Pogledah, kad ono Poslanik, s.a.w.s.. Rekoh: To je samo burda milha – prugasti ogrtač!? Poslanik, s.a.w.s., reče: Zar ti ja nisam najljepši primjer – pa pogledah u njega, a izar – donji dio odjeće, mu bijaše do pola potkoljenica.“ Sunen el-Bejheki el-Kubra, br.9682..
Imam Buhari, rhm., bilježi da je Omer, r.a., dok je bio na smrtnoj postelji, jednom mladiću rekao sljedeće: „Sine brata mog, podigni odjeću svoju, jer je to čistije po odjeću tvoju, a i bogobojaznije je prema Gospodaru tvome!“ Sahihul-Buhari, br.3497..
Kako islamski učenjaci razumijevaju sve navedene predaje?
Šejh Ibnu Usejmin, rhm., kaže: „Isbal – puštanje odjeće, se dijeli na dvije vrste:
1. Isbal iz uzdizanja i oholosti – što spada u velike grijehe i što iziskuje veliku kaznu.
U dva Sahiha se bilježi od Abdullaha Ibnu Omera, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ko svoju odjeću bude vukao po zemlji iz oholosti – Allah ga neće pogledati na Sudnjem danu!“
Od Ebu Zerra el-Gifarija, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „S trojicom ljudi Allah, dž.š., neće razgovarati na Sudnjemu Danu, niti će pogledati na njih, niti će ih očistiti, i snaći će ih bolna patnja! Poslanik, s.a.w.s., tri puta ponovi jedno te isto! Rekoh: Ko su ti ljudi, o Allahov Poslaniče; baš su propali i stradali? Reče: Osoba koja pušća svoju odjeću (el-musbil), i ona koja prenosi tuđe riječi (el-mennan), i osoba koja prodaje svoju robu lažno se zaklinući!“
Dakle, za isbal propraćen ohološću obećava se ovakva žestoka kazna, tj. Allah, dž.š., neće pogledati u onoga koji to čini, niti će zboriti s njime, niti će ga očistiti na Sudnjemu Danu, i pripašće mu bolna kazna.
Općenitost Ebu Zerrovog hadisa se pobliže pojašnjava Ibnu Omerovim hadisom, pa će se ova kazna odnositi na onoga koji to bude činio iz oholosti, spajajući između postupka i kazne spomenute u oba hadisa.
2. Isbal kojeg ne prati uzdizanje i oholost – što je haram/zabranjeno, i za bojati se je da i to ne spada u velike grijehe, jer je Poslanik, s.a.w.s., i za takav postupak priprijetio vatrom. U Buharijinom Sahihu se bilježi od Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Sve što je niže od članaka će u vatru!“
Ovaj hadis se ne može suziti Ibni Omerovim hadisom, zbog toga što je kazna različita, a to nam potvrđuje i hadis Ebu Se’ida el-Hudrija, r.a., koji kaže da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Izar mu’mina je do pola potkoljenica, a nema smetnje i da bude između toga i članaka. Sve što je niže od članaka će u vatru. Ko bude vukao svoju odjeću iz oholosti po zemlji – Allah ga neće pogledati!“ (Malik, Ebu Davud, Nesa’i, Ibnu Madždžeh, Ibnu Hibban)
Dakle, Poslanik, s.a.w.s., je napravio razliku između onoga ko vuče svoju odjeću iz oholosti i između onoga kome njegov izar samo prelazi niže od članaka. Ali, ako nekom čovjeku pantalone prelaze članke nenamjerno pa ih on s vremena na vrijeme zadiže – to nije strašno. U prijašnjem Ibnu Omerovom hadisu stoji da je Poslanik, s.a.w.s., rekao Ebu Bekru, r.a.: „Ti nisi od onih koji to rade iz oholosti!“ (Pogledaj: Fetava ve Resa’il Ibni ‘Usejmin, 12 tom, br.224.)
Šejh Mustafa el-Buga kaže: „Jer je to čistije po odjeću tvoju“ – a u drugoj predaji stoji: „i trajnije“, tj. odjeća se, zbog svoje dužine, zna za vrlo kratko vrijeme raspasti; „a i bogobojaznije je prema Gospodaru tvome“ – odnosno dalji si od oholosti onda kada ti je odjeća kraća, a ujedno si dalji i od prljanja i nečistoća.“ (Pogledaj: el-Džami’ el-Sahih el-Muhtesar, br. 3497., 3/1353.)
Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: „Iz svih navedenih hadisa se da razumjeti to da je spuštanje svoje odjeće (isbal) iz oholosti – veliki grijeh/kebira, a što se tiče spuštanja odjeće (isbal) bez oholosti – vanjština navedenih hadisa nam ukazuje na to da je takvo postupanje također haram, ali zbog stavljanja akcenta na oholost, u navedenim predajama, može se razumjeti to da nije zabranjeno puštanje odjeće preko članaka koje nije propraćeno ohološću.
Imam Ibnu Abdul-Berr, rhm., kaže: „Da se razumjeti to da se prijetnje ne odnose na puštanje odjeće po zemlji koje nije propraćeno ohološću, mada je u svakom slučaju pokuđeno vući odjeću po zemlji!“
Imam el-Nevevi, rhm., kaže: „Haram je spuštati odjeću preko članaka – radi oholosti, dok je spuštanje odjeće preko članaka bez oholosti – mekruh!“ Isto ovo je naznačio i imam Šafija, rhm., (Pogledaj: ‘Umdetul-Kari, 21/295.), praveći razliku između spuštanja odjeće iz oholosti ili bez nje, pa kaže:
„Mustehabb/lijepo, je da izar – donji dio odjeće bude do pola potkoljenica, dok je dozvoljeno bez ikakvog keraheta/pokude, spustiti izar – donji dio odjeće, do članaka. Ono što prelazi članke je zabranjeno haram kategorijom – ako je zbog oholosti, a ako nije zbog oholosti – onda je zabranjeno tenzih kategorijom, zbog toga što su hadisi koji nas upozoravaju na opasnost puštanja odjeće preko članaka – općeniti, pa ih je potrebno shvatiti na taj način da se odnose na takvo postupanje iz oholosti.“ (Pogledaj: Fethul-Bari, 10/263.)
Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani, rhm., kaže: Ako je odjeća neke osobe duža od normalne, zabraniće joj se takvo postupanje zbog toga što je u pitanju:
1. Rasipanje novca.
2. Poistovjećivanje sa ženama.
3. Mogućnost prljanja odjeće.
4. Mogućnost oholjenja.
Imam Ibnul-‘Arebi, rhm., kaže: „Nije dozvoljeno čovjeku da mu odjeća prelazi članke i da govori ‘ja ne vučem svoju odjeću po zemlji iz oholosti’, jer je zabrana definisana riječju, i ko je sprovodi ne može reći da se na njega ne odnosi; takva odbrana nije validna. Spuštanje svoga ogrtača na zemlju je znak njegove oholosti!“
Ibnu Hadžer, rhm., dalje nastavlja: „Isbal – puštanje odjeće, iziskuje spuštanje odjeće na zemlju, dok spuštanje odjeće na zemlju iziskuje oholost, pa makar osoba koja to ne radi i ne htjela se time oholiti, što nam potvrđuje i sljedeća predaja: „Strogo se čuvaj spuštanja odjeće na zemlju! Spuštanje odjeće na zemlju (džerrul-izar), je oholjenje!“ (Ahmed)“ (Pogledaj: Fethul-Bari, 10/264.)
Imam Ibnu Abdul-Berr, rhm., kaže: „Imam el-Evza’i prenosi od Amra b. Muhadžira sljedeće: „Košulje i odjeća halife Omer b. Abdul-‘Aziza, rhm., sezala je između članaka i vezica na njegovoj obući.“ Ovo se da protumačiti time da je halifa Omer b. Abdul-Aziz, rhm., smatrao da komplet članci spadaju u značenje hadisa – kao što se govori o člancima prilikom uzimanja abdesta gdje se obuhvataju cijeli članci – mada je bilo sigurnije da se zadržao samo do njih, jer je i značenje ovog propisa suprotno značenju abdesta, mada halifa Omer b. Abdul-Aziz, rhm., nije od onih na koje se dotični hadisi odnose, kao što je rekao Allahov Poslanik, s.a.w.s., Ebu Bekru, r.a.: „Nisi ti od onih koji vuku svoju odjeću po zemlji iz oholosti!““ (Pogledaj: el-Temhid, 20/229.)
Šejh Muhammed Šemsul-Hakk el-‘Azim Abadi Ebul-Tajjib, rhm., kaže: „Strogo se čuvaj spuštanja izara“, tj. čuvaj se spuštanja izara – donjeg djela odjeće, ispod članaka.“ (Pogledaj: ‘Avnul-Ma’abud, 11/94.)
Šejh Muhammed Šemsul-Hakk el-‘Azim Abadi Ebul-Tajjib rhm., u komentaru hadisa: „Strogo se čuvaj spuštanja izara – donjeg djela odjeće, jer je to oholost/el-mehila, a Allah ne voli oholost/el-mehila…“, kaže: „Ovaj hadis nam ukazuje na to da je poželjno da izar – donji dio odjeće, bude do pola potkoljenica, a da je dža’iz i dozvoljeno, i bez ikakvog keraheta/pokude, sve što je u dužini do članaka. Ono što je preko članaka i prekriva ih, to je haram.“ (Pogledaj: ‘Avnul-Ma’abud, 11/95.)
Na drugom mjestu, šejh Muhammed Šemsul-Hakk el-‘Azim Abadi Ebul-Tajjib, rhm., u komentaru dijela hadisa: „Ebu Bekr, r.a., reče: Meni se katkad desi da se jedan dio izara – donjeg dijela odjeće, opusti, pa ga popravljam. Poslanik, s.a.w.s., reče: Ti nisi od onih koji to rade iz oholosti!“, navodi riječi imama el-Karija, rhm., koji kaže: „Ovo bi značilo da nenamjerno puštanje odjeće ne škodi, pogotovo ne onima koji nisu poznati po oholosti, ali je ipak bolje slijediti sunnet, pa se iz svega navedenog da razumjeti to da je sebeb i razlog zabrane vuče odjeće po zemlji (džerrul-izar) – oholost/el-hujela’.
Šejh Muhammed Abadi, rhm., dalje navodi: Ovaj hadis nam ukazuje na to da je haram iz oholosti vući odjeću po zemlji. Džerr znači vući odjeću po zemlji i ono je u skladu s riječima Poslanika, s.a.w.s.: „Što je ispod članaka – to je u vatri!“
Vanjski dio ovog hadisa nam ukazuje na to da je isbal – puštanje odjeće, zabranjen kako ljudima tako i ženama, jer se u hadisu kaže „ko pusti svoju odjeću“, ali, muslimani su se već složili na tome da je ženama isbal – spuštanje odjeće, dozvoljeno, kako nam to potvrđuje Ibnu Reslan u Šerhul-Sunenu. Vanjski dio hadisa koji povezuje spuštanje odjeće sa ohološću ukazuje nam na to da puštanje odjeće koje nije propraćeno ohološću – ne potpada pod navedenu prijetnju.
Imam Ibnu Abdul-Berr, rhm., kaže: Iz navedene predaje se da razumjeti to da osoba koja pušta svoju odjeću, ali ne iz oholosti – ne spada u navedenu prijetnju, s naznakom da ipak u pitanju pokuđeno djelo. Imam el-Nevevi, rhm., kaže: Spuštanje odjeće ispod članaka iz oholosti – nije dozvoljeno, ali ako nije iz oholosti – onda je mekruh!
Imam Ibnul-‘Arebi, rhm., kaže: Muškarcu nije dozvoljeno da mu odjeća prelazi članak i da kaže ‘ja to ne radim iz oholosti’ jer ga zabrana svojim izrazom obuhvata i nije je dozvoljeno kršiti, jer će ispasti da kaže ‘ja to ne radim’ zbog toga što razlog zabrane (tj. oholost), nije pri meni – što je tvrdnja koja nema jake potpore, zbog toga što je samo spuštanje odjeće znak nečije oholosti.
Na kraju, isbal – spuštanje odjeće, iziskuje to da se odjeća vuče po zemlji, dok sama vuča odjeće po zemlji iziskuje oholost, pa makar i dotična osoba ne imala to za cilj. Da se oholost ne uzima u obzir pri ovom propisu ukazuje nam na to i dio hadisa: „Strogo se čuvaj spuštanja izara – donjeg djela odjeće, zbog toga što je to oholost“, kako je to spomenuto u Džabirovom hadisu.“ (Pogledaj: ‘Avnul-Ma’abud, 11/96.)
Imam Muhammed el-Ševkani, rhm., u komentaru hadisa: „Ti nisi od onih koji to rade iz oholosti!“, kaže: „Ovaj dio hadisa nam eksplicite ukazuje na to da razlog zabrane isbala – spuštanja odjeće, kruži oko oholosti (menatul-tahrim el-hujela’), te da samim tim spuštanje odjeće nekada može biti iz oholosti a nekada ne iz oholosti, stoga se riječi: „To je oholost!“ – iz hadisa Džabirovog, trebaju shvatiti da je takvo postupanje u većini slučajeva takvo, pa se i dotična prijetnja odnosi na one koji to rade iz oholosti. Reći da je svaki isbal – puštanje odjeće, oholost – takvo što ne prihvata nužda (terudduhu darura), jer svako zna da postoje ljudi kojima je odjeća spuštena a kojima oholost ne pada na pamet. Isto nam ovo potvrđuju i riječi Poslanika, s.a.w.s., upućene Ebu Bekru, r.a., koje već znaš. Na ovaj način se može napraviti spoj između svih hadisa, ne ispuštajući uslov oholosti iz vida, koji je naglašen u dva Sahiha.
Nekoliko učenjaka kasnijeg doba je pisalo zasebna djela na ovu temu protežirajući stav da je svaka vrsta isbala – haram, ali najjači dokaz za kojeg se drže jeste Džabirov, r.a., hadis, dok najviše na šta nam ukazuje hadis Ebu Umame, r.a., jeste da Allah, dž.š., ne voli musbila – onoga kome je odjeća spuštena, dok je hadis o kojem mi zborimo eksplicite vezan za oholost, tako da uopštenost nekog propisa (itlak), moramo vezati za njegov takjid, tj. njegovo bliže pojašnjenje.“ (Pogledaj: Nejlul-Evtar, 2/112.)
Šejh Abdurre’uf el-Menavi, rhm., kaže: „Haram/zabranjeno, je muškarcu da spušta odjeću svoju ispod članaka s ciljem oholjenja, dok mu je mekruh/pokuđeno, da to radi ne imajući oholost za cilj.“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir šerhul-Džami’ el-Sagir, br.116., 1/121.)
Šejh Abdurre’uf el-Menavi, rhm., u komentaru dijela hadisa: „…i podigni izar – donji dio odjeće…“, kaže: „U ovom hadisu je dokaz tome da je zabranjeno – haram- čovjeku da spušta odjeću svoju preko članaka s ciljem oholjenja, dok mu je mekruh – pokuđeno, ako to radi bez cilja oholjenja. Sunnet je držati svoj izar – donji dio odjeće, do pola potkoljenica!“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir šerhul-Džami’ el-Sagir, br.946., 1/475.)
Šejh Abdurre’uf el-Menavi, rhm., na drugom mjestu kaže: „Allah, dž.š., neće pogledati“ – pogledom milosti – „u osobu koja čini isbal – pušta svoju odjeću“ – niže članaka, tj. iz oholosti, kako je to spomenuto u prvom rivajetu, dok je isbal – puštanje odjeće, koji nije propraćeno ohološću i uzdizanjem, mekruh/pokuđeno, ali ne i haram/zabranjeno. Ovdje govorimo o isbalu – puštanju odjeće, bez neke posebne nužde i to kada su u pitanju muškarci, dok su muslimani složni na tome da je isbal dozvoljen ženama.“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir šerhul-Džami’ el-Sagir, br.1834., 2/278.)
Šejh Abdurre’uf el-Menavi, rhm., na trećem mjestu kaže: „Znaj da je isbal izara – spuštanje donjeg djela odjeće – s ciljem oholjenja – haram, dok je spuštanje odjeće – bez cilja oholosti – mekruh. Poput izara je i svaka druga odjeća poput košulje i pantalona ili džubbeta.“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir šerhul-Džami’ el-Sagir, br.2673., 3/33.)
Šejh Abdurre’uf el-Menavi, rhm., na četvrtom mjestu kaže: „Svi propisi koji su spomenuti za izar – donji dio odjeće od halala, harama i mekruha, sve to važi i za ostale dijelove odjeće poput košulje i ostalog!“ (Pogledaj: Fejdul-Kadir šerhul-Džami’ el-Sagir, br.3051., 3/175.)
Imam el-Nevevi, rhm., je u svom poznatom djelu „Rijadul-Salihin“, br.119., 1/1006., naslovio poglavlje slijedećim naslovom: „Opis dužine kamisa – košulje, kumma – rukava, izara – donjeg dijela odjeće, i ‘amame – kape, uz naznaku da je zabranjeno/haram, spuštanje bilo čega od navedenog do zemlje iz oholosti (el-isbal), te da je pokuđeno/mekruh, činiti to bez oholosti.“
Imam Ibnu Hibban, rhm., u svom Sahihu, 12/263., bilježi sljedeći naslov: „Pojašnjenje u vezi toga da se treba bojati džehennemske vatre za osobu čiji izar – donji dio odjeće, ide ispod članaka; utječemo se Allahu od džehennemske vatre!“
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: „Mekruh je puštati, iz oholosti, kamis – košulju, ili rida’ – ogrtač, ili seravil – pantalone, a izar – donji dio odjeće, je poput pantalona. Dobar dio učenjaka našeg mezheba je koristio termin mekruh za navedeno, ali je i dobar dio njih koristio termin haram – i ovo je stav našeg mezheba bez ikakve dvojbe. Ebu Abdullah, rhm., kaže: Nisam prenosio hadise od čovjeka čije su pantalone dosezale vezice na cipelama. Govorio bi: „Što je ispod članaka – u vatru će“, a pantalone su poput izara; ništa se od odjeće ne smije vući! Ali, ako se to desi a nije propraćeno ohološću, već bude iz nekog razloga ili potrebe ili se nema za cilj oholjenje ili ukrašavanje dugačkom odjećom itd. – od njega se bilježi da takvo što nije strašno, i to mišljenje je odabrao imam el-Kadi el-Hanbeli, rhm., i ostali. U drugom rivajetu stoji: Spuštanje izara ili ogrtača u namazu – ako nije radi oholosti – može (la be’ese bihi).“ (Pogledaj: Šerhul-‘Umdeh, 4/361.)
Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: „Većina hadisa koji govore o isbalu – spuštanju odjeće, su vezani za oholost, tako da će se njihova općenitost prvashodno odnositi na oholost, dok se sve ostalo zadržava na dozvoljenosti/el-ibaha. Hadisi koji zabranjuju takvo postupanje se u globalu temelje na onome što se u većini slučajeva dešava i onome što je otprilike razlog samoga grijeha, ali mi ovdje govorimo o osobi kod koje se ne nađe ništa od toga! Ali, sve u svemu, kratka odjeća je sunnet Muhammeda, s.a.w.s., i njena granica se kreće između polovine potkoljenice i članaka… Dalje kaže: Što se tiče samih članaka – jedan dio učenjaka našeg mezheba je smatrao da je dozvoljeno spuštati odjeću do ispod članka… Bilježi se od Abdullaha, rhm., da je rekao: „Ne prenosim hadise od toga i toga – zbog toga što su mu pantalone sezale do kopči na cipelama. Na osnovu ovoga se da zaključiti da je mekruh prekrivati članke, a i na osnovu Huzejfinog, r.a., hadisa: „Izar – donji dio odjeće, ne polaže pravo na članke.“ (Sunen Tirmizi, br.1783.; Sunen Ibnu Madždžeh, br.3572.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.23404-23426-23450.)“ (Pogledaj: Šerhul-‘Umdeh, 4/367-368.)
Dakle, na kraju svega bi se moglo zaključiti slijedeće:
1. Isbal je haram – ako je iz oholosti i ako dodiruje zemlju.
2. Isbal je mekruh – ako nije iz oholosti i ako ne dodiruje zemlju.
3. Sunnet je da odjeća bude iznad članaka.
4. Mustehab je do odjeća bude do polovine potkoljenica.
A Allah, dž.š., najbolje zna. Vel-hamdu lillahi rabbil-‘alemin.
Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha
Vidi manjeDa li je validnost namaza uvjetovana ravnanjem safova?
Uvaženi brate u vjeri, u tvom pitanju postoji jedna diskutabilna konstatacija koja ti je uzrokovala nejasnoću u pogledu tog pitanja. Da li je ispravnost namaza uvjetovana ravnanjem safova? Prije toga, vjerujem da je tvoja nejasnoća nastala kao plod neispravnog razumijevanja hadisa koji ukazuju na obviše
Uvaženi brate u vjeri, u tvom pitanju postoji jedna diskutabilna konstatacija koja ti je uzrokovala nejasnoću u pogledu tog pitanja.
Da li je ispravnost namaza uvjetovana ravnanjem safova?
Prije toga, vjerujem da je tvoja nejasnoća nastala kao plod neispravnog razumijevanja hadisa koji ukazuju na obaveznost ravnanja safova.
U osnovi, mnogi hadisi ukazuju na to da je ravnanje i popunjavanje safova u namazu obavezno. Veliki broj učenjaka iz reda prvih i potonjih generacija odabrao je ovaj stav, kao i imami Buharija, Ibn Hazm, Ibn Tejmijja i veliki broj savremenih učenjaka.
Svoj stav zasnovali su na mnogim hadisima koje je Allahov Poslanik izrekao u imperativnoj formi, u kojima klanjačima naređuje da poravnaju safove.
Isto tako, Allahov Poslanik žestoko je zaprijetio onima koji ne ravnaju safove, riječima: “Ili ćete vi poravnati safove ili će Allah razjediniti vaša srca.” (Buhari i Muslim), što jasno ukazuje na obaveznost poravnavanja safova.
Nakon ove konstatacije da je ravnanje safova obavezno, postavlja se pitanje da li je to uvjet za validnost namaza?
Tačno je da validnost namaza nije uvjetovana ravnanjem safova, bez obzira što je to obaveza.
Ravnanje safova je zaseban ibadet o kojem govore mnogi hadisi, a kao takav, on upotpunjuje čovjekov namaz i nagradu za njega, kao što je spomenuto u vjerodostojnim predajama.
Na kraju, dragi brate, ti se Allaha boj što više možeš, a Allah čovjeka ne obavezuje onim što nije u granicama njegovih mogućnosti.
Trudi se da poravnaš saf prije namaza, da ljudima na lijep način ukažeš da se poravnaju, a onaj ko to prihvati, to je dobro, a onaj ko to odbije, sam sebi nepravdu čini, i nakon toga ne treba da se brineš za validnost svog namaza.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić
Vidi manjeU kakvom je položaju čovjek koji iz neznanja obavi namaz prije nego što nastupi njegovo vrijeme?
Ukoliko se dogodi da čovjek obavi farz-namaz prije nego što nastupi namasko vrijeme, to mu se ne računa kao obavezni namaz jer je Allah, dželle šanuhu, rekao: “…jer vjernicima je propisano u određeno vrijeme namaz obavljati” (en-Nisa, 103). U hadisu koji je zabilježio imam el-Buhari stoji da je Allaviše
Ukoliko se dogodi da čovjek obavi farz-namaz prije nego što nastupi namasko vrijeme, to mu se ne računa kao obavezni namaz jer je Allah, dželle šanuhu, rekao: “…jer vjernicima je propisano u određeno vrijeme namaz obavljati” (en-Nisa, 103). U hadisu koji je zabilježio imam el-Buhari stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “Podne-namaz nastupa kad sunce pređe zenit…”, pri čemu je objasnio početak i kraj namaskih vremena. Onom ko neki farz-namaz obavi prije nastupanja vremena računa se da je obavio nafilu i imat će za to sevap, ali mora taj namaz ponoviti nakon što nastupi njegovo vrijeme. A Allah najbolje zna.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeKako da koristim facebook?
Uvažena sestro u islamu, doista je mnogo toga što bi se moglo kazati u pogledu pravila i principa vezanih za korištenje neta i facebooka, kao i određenih devijantnih pojava vezanih za korištenje facebooka, ali ja ću, kroz neka moja subjektivna zapažanja, spomenuti samo najbitnije: Prvo, nema sumnjeviše
Uvažena sestro u islamu, doista je mnogo toga što bi se moglo kazati u pogledu pravila i principa vezanih za korištenje neta i facebooka, kao i određenih devijantnih pojava vezanih za korištenje facebooka, ali ja ću, kroz neka moja subjektivna zapažanja, spomenuti samo najbitnije:
Prvo, nema sumnje da je propis o korištenju facebooka identičan propisu o korištenju interneta. Facebook se može koristiti u korisne stvari, kao što je pozivanje ljudi u vjeru ili komunikacija sa ljudima u dalekim zemljama širom svijeta, a isto tako može se koristiti u ono što je strogo zabranjeno vjerom.
Drugo, primjetno je da su mnogi muslimani, korisnici facebooka, izgubili kompas islamskog bontona u korištenju istog. U svemu tome najžalosnije je da postoji mnogo onih u koje se ”pokazuje prstom” a koji su se oglušili u pogledu određenih smjernica koje su spomenuli islamski učenjaci za korisnike interneta općenito, a korisnike facebooka posebno, naročito ako se radi o komunikaciji između suprotnih spolova. Tako da nerijetko možemo vidjeti da se muškarci veoma liberalno odnose prema pitanju prihvatanja prijateljstva sa ženama kojima oni nisu mahremi, kao i sa ženama koje su na svome profilu postavile slike na kojima nisu odjevene u skladu sa šerijatskim uvjetima, što ne znači da ako bi bila ispravno šerijatski pokrivena da je to dopušteno. S druge strane, i žene prihvataju ili nude prijateljstvo muškarcima s kojima nisu u mahremskoj vezi, što je dosad u oba spomenuta slučaja uzrokovalo mnoge porodične probleme, preljube, ašikovanja i sl.
Treće, islam je u osnovi ženi propisao da boravi u kući i da se posveti odgoju djece i kućnim poslovima, zbog toga što žena po svojoj prirodi predstavlja izazov muškarcu, odnosno žena svojim bespotrebnim i nekontroliranim izlaskom iz kuće, svjesno ili nesvjesno, nanosi i uzrokuje mnoge štete društvu u kojem živi.
Obraćajući se suprugama Allahovog Poslanika, Uzvišeni Allah je rekao: ”U kućama svojim boravite i ljepotu svoju, kao u davno pagansko doba, ne pokazujte, i molitvu obavljajte i zekat dajite, i Allaha i Poslanika Njegova slušajte!’’ (El-Ahzab, 33) S obzirom da se na ovaj način obratio Poslanikovim suprugama, najčestitijim ženama, onda je mnogo prioritetnije da ovaj propis obuhvata i druge žene. Ako smo to ispravno shvatili, postavlja se pitanje da li je žena koja boravi u kući i svakodnevno sate provodi na facebooku, i uz sve to je na svome profilu postavila sliku na kojoj se jasno vidi njeno lice i to je dostupno svakom korisniku interneta, muslimanu i nevjerniku, ispravno shvatila spomenutu osnovu. Očito je da nije.
Četvrto, žalosno je što su muslimani, po mom skromnom mišljenju, u velikoj mjeri pali na ispitu facebooka. Kako je moguće zamisliti sestru koja se odlučila pokriti radi Allaha, da na svoj profil stavi svoju sliku, pa makar i bila ispravno šerijatski pokrivena, i na taj način dopušta svima da gledaju u njeno lice. Zamislite kako bi svako od nas reagirao kada bi ga neko na ulici zaustavio, a naročito ako se na njemu budu primjećivali znaci iskvarenosti, i tražio da pet minuta gleda u lice naše supruge, sestre ili majke? Ne mislim da postoji vjernik koji bi to dopustio i kojeg to ne bi naljutilo. Pa gdje je razlika između toga i postavljanja slike na profil koja je dostupna svim korisnicima neta?
Gdje je nestalo najljepše svojstvo koje može da krasi ženu muslimanku – stid? Zar islamski učenjaci nisu spomenuli da kada nastupe vremena smutnje i ljudi se udalje od vjere, te ne budu obarali pogled i izbjegavali gledanje u ženu, da je ženi tada propisano nošenje nikaba, iako to u osnovi nije obaveza, po mišljenju nekih od njih. Poznati alim današnjeg vremena Bekr Ebu Zejd kazao je: ”A treba znati i da niko od velikih islamskih autor¬iteta nije dozvolio otkrivanje lica i šaka u vremenu smutnje, iskvarenosti i slabosti vjere. Naprotiv, svi su složni oko pokrivanja lica i šaka, kao što to prenosi veliki broj učenjaka. Iskvarenost vremena u kojem živimo obavezuje na pokrivanje lica i šaka, i kada ne bi postojao nikakav drugi dokaz. Nerealno je u ovom vremenu pozivati i govoriti uopćeno (da je nošenje nikaba pohvalan čin – sunnet), a ne ograničeno, o otkrivanju lica i šaka, imajući u vidu slabost vjere kod ljudi te nered (fesad) koji je se raširio u muslimanskim zemljama.” (Bekr ibn Abdullah Ebu Zejd, Čuvanje čednosti, str. 55) Imam Ševkani u svome čuvenom djelu Nejlul-evtar prenio je od Ibn Raslana jednoglasan stav muslimana u pogledu zabrane izlaska žene iz kuće otkrivenog lica u vremenima smutnje i iskvarenosti.
To sve u slučaju da je žena na slici propisno odjevena, a šta ako je, kao što je to primjetno u mnogim situacijama, na tim slikama našminkana, ili pokrivena na način da njena odjeća ne ispunjava uvjet islamske odjeće, ili u pozama u kakvim je ne bi trebali vidjeti muškarci koji joj nisu mahremi.
U svemu tome najteže je shvatiti muževe koji su u nedostatku ljubomore odobrili takve stvari.
Peto, ako bismo prihvatili činjenicu da se korisnik facebooka sačuvao od svih šerijatskih prijestupa prilikom korištenja facebooka i da je u pogledu njega korištenje istog mubah i dopuštena stvar, da li to znači da čovjekova glavna preokupacija u životu treba da bude facebook? Znajući koliko pažnje islam posvećuje vremenu i njegovom korisnom iskorištavanju, te da će insan na Sudnjem danu polagati veoma strog račun o svakom momentu svoga života, svako od nas trebao bi da sebi postavi nekoliko sljedećih pitanja:
Koliko vremena dnevno provodim sa Kur’anom, koji je izvor naše sreće i uspjeha, a koliko na facebooku?
Koliko vremena provodim čitajući hadise Allahovog Poslanika, njegovu siru, a koliko vremena provodim na facebooku?
Koliko vremena provodim čitajući korisne knjige, a koliko vremena provodim na facebooku?
Koliko vremena provodim spominjući Allaha, zikreći, a koliko provodim na facebooku?
Koliko vremena provodim obilazeći svoju rodbinu, a koliko vremena provodim na facebooku?
Koliko vremena provodim čineći dobročinstvo roditeljima, prijateljima, komšijama, poznanicima, a koliko vremena provodim na facebooku?
Kiliko vremena dnevno smo posvetili odgoju svoje porodice , supruzi i djeci, a koliko facebooku?
Ako odgovor u većini pitanja bude da čovjek daje više vremena facebooku nego spomenutim stvarima, a to su samo neke od naših svakodnevnih obaveza u kojima smo skoro pa svi zakazali pod izgovorom nepostojanja slobodnog vremena, onda se doista s pravom postavlja postavlja pitanje koliko smo ispravno pristupili ovom novom iskušenju, zvanom facebook.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: Pezić Elvedin, prof.
Vidi manjeKako da se sačuvam grijeha sa interneta i tv?
Molimo Uzvišenog Allaha da te uputi, da od tebe otkloni zlo i razvrat, i da te učini od Svojih iskrenih robova! Najbolje što ti možemo preporučiti jeste bogobojaznost, čuvanje od Njegove osvete, srdžbe i bolne kazne. Uzvišeni Allah daje roka svakome, ali ne zaboravlja i nije nemaran. Šta ti je garanviše
Molimo Uzvišenog Allaha da te uputi, da od tebe otkloni zlo i razvrat, i da te učini od Svojih iskrenih robova!
Najbolje što ti možemo preporučiti jeste bogobojaznost, čuvanje od Njegove osvete, srdžbe i bolne kazne. Uzvišeni Allah daje roka svakome, ali ne zaboravlja i nije nemaran. Šta ti je garancija da te Allah neće pogledati dok si u nepokornosti i kazati: “Tako mi Moje časti i uzvišenosti, neću ti oprostiti!”
Pogledaj svoje tjelesne udove kojima činiš nepokornost. Zar ne misliš da je Allah Moćan da ti ih oduzme da vidiš i osjetiš kako je teško bez njih.
Pogledaj kako te Allah prikriva, kako je Blag prema tebi, a ti znaš kako je On ljubomoran prema Svojim robovima. Šta ti je garancija da se neće rasrditi na tebe, tvoje stanje na vidjelo iznijeti, ljudima tvoju tajnu otkriti, a tebe osramotiti na dunjaluku prije ahireta?!
Zabranjenim gledanjem ćeš samo propasti, nesreću i tamu srca zadobiti.
Možda si neki užitak ili slast osjetio, dan ili dva, mjesec ili godinu, a šta poslije?
– Smrt, kabur, obračun, kazna – slast je prestala, a jad ostao.
Ako se stidiš da te tvoj brat vidi u grijehu, zašto činjenicu da te Allah gleda smatraš nebitnom?!
Zar ne znaš da te Allah gleda, da meleki sve pišu i da će tvoji dijelovi tijela sutra govoriti ono što je bilo?
Razmisli o svom stanju nakon što počiniš grijeh. Tvoje srce je zabrinuto, prsa stegnuta, postoji pregrada između tebe i Allaha.
Nestalo je skrušenosti, noćni namaz je zamro, post si napustio… Tako ti Tvoga Gospodara reci mi, onda, koju vrijednost takav život ima?
Svaki pogled kroz ove šejtanske prozore u tvom srcu čini crnu mrlju dok ga potpuno ne zacrni i prekrivačem zastre i spriječi te da osjetiš slast pokornosti i imana.
Vjerovjesnik, ﷺ. kaže: “Kad rob počini grijeh na njegovom se srcu pojavi crna mrlja. Ako se otrgne, oprosta zatraži i pokaje se, srce mu se očisti, a ako se vrati, mrlja se namnože sve dok srce ne prekriju. To je prekrivač koji Allah spominje: ‘A nije tako! Ono što su radili prekrilo je srca njihova.’“ (Hadis bilježi Tirmizi, 3257. i Ibn Madže 4234. čiju je verziju Albani ocijenio kao hasen – dobar, i to u djelu Sahih Ibn Madže, 3422.) (El-Mutaffifun, 14.)
Koliko je onih koji su se povratili, oprosta zatražili i pokajali se! Budi što više skrušen prema Allahu kako bi ti srce očistio, tvoj spolni organ sačuvao i dao ti Svoje utočište od šejtanskih spletki.
Izbjegavaj svako sredstvo koje te podsjeća ili privlači haramu, ako iskreno želiš pokajanje.
Izbaci tu satelitsku antenu iz svoje kuće, prekini posjećivati nemoralne internet-stranice. Znaj da je najbolje sredstvo, koje će te pomoći u borbi protiv tvoje navike da činiš haram, da u startu presiječeš, kada te takve misli, nakane, razmišljanja okupiraju, i odbaciš ideju da gledaš (zabranjeno) prije nego što to postane želja, htijenje, nakana, a onda i stvarni čin.
El-Gazali, Allah mu se smilovao, kaže: “Prvi korak ka zabludi, ako je odmah ne presiječeš, pobudit će želju. Želja rađa htijenje, htijenje nakanu, a nakana djelo, a ono rađa propast i prezir. Neophodno je zlo u korijenu presječi, a to (zlo) je pomisao koju sve drugo lančano prati.” (Ihjau ulumid-din, 6/17.)
Ovo je izvedeno iz riječi Uzvišenog: “O vjernici, ne slijedite šejtanove korake, a ko slijedi šejtanove korake, on mu naređuje razvart i griješenje.” (En-Nur, 21.)
Ako možeš da nikako ne koristiš intrenet – učini to, sve dok ne osjetiš da ti je srce očvrslo, a iman ojačao.
Nastoj da imaš lijepo društvo, da namaz obavljaš u propisano vrijeme, povećaj dobrovoljne ibadete i čuvaj se, prema mogućnosti, osamljivanja i razmišljanja o haramu.
Suština liječenja je u činjenju dobra i ostavljanju zla.
Molimo Allaha da nas, a i tebe, uputi ka dobru. Allah najbolje zna.
Muhammed Salih el-Munedždžid
Vidi manjeŠta da uradim sa hamajlijom?
Cijenjena i poštovana sestro u islamu, kada se radi o uništavanju sihra koji čovjek pronađe, propisano je da se raspetlja – rastavi učeći kur’anske sure npr. El-Felek, En-Nas, Ajetul-Kursijj, a nakon toga da se uništi spaljivanjem ili na neki drugi način. Sve spomenuto učenjaci su odobrili na osnovuviše
Cijenjena i poštovana sestro u islamu, kada se radi o uništavanju sihra koji čovjek pronađe, propisano je da se raspetlja – rastavi učeći kur’anske sure npr. El-Felek, En-Nas, Ajetul-Kursijj, a nakon toga da se uništi spaljivanjem ili na neki drugi način. Sve spomenuto učenjaci su odobrili na osnovu događaja u kojem je spomenuto da je pronađen i na taj način raspetljan sihr kojim je bio opsihren Allahov Poslanik. (Hadis o tome bilježe Hakim, Nesai i Ahmed, šejh Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u ‘’Es-Sahiha’’, br. 2761, 6 tom, str. 615)
A Allah najbolje zna!
Odgovorio: Elvedin Pezić
Vidi manje