Uvaženi brate u vjeri, pitanje koje ste vi postavili jedno je od čestih pitanja koja se postavljaju učenima. Nažalost, mnogo je onih koji imaju pogrešna ubjeđenja u pogledu ovog pitanja, pa smatraju da osoba koja se probudi u vremenu kada sunce izlazi ne smije da klanja dok sunce ne odskoči od horizonta, jer su čuli kako je to vrijeme u kojem nije dozvoljeno klanjati.
Međutim, tačno je sljedeće: ako se čovjeku desi da prespava namaz, nakon što je poduzeo sve što je u njegovoj mogućnosti da ustane na vrijeme, ili ako zaboravi da klanja namaz, on će ga klanjati kada se probudi ili kada se sjeti, ako je u pitanju zaborav, bez obzira o kojem se vremenu radilo.
Dokaz za to jesu riječi Allahovog Poslanika: “Ko zaboravi (klanjati) namaz, ili ga prespava, iskup za to je da ga klanja onda kada se sjeti.” (Muslim)
U drugoj predaji zabilježeno je da je Allahov Poslanik kazao: “Onaj ko zaboravi namaz, neka ga klanja onda kada se sjeti, drugog iskupa za to nema.” (Buhari i Muslim)
Na osnovu spomenutih hadisa, veliki broj učenjaka, od kojih su učenjaci tri pravne škole, smatrao je obaveznim klanjanje zaboravljenog i prespavanog namaza onda kada ga se čovjek sjeti, bez odgađanja i bez obzira o kojem se vremenu radilo.
Što se tiče nejasnoće koju smo spomenuli na početku, da su ljudi čuli da je u tom vremenu zabranjeno klanjati, ona je nastala kao plod neispravnog shvatanja hadisa u kojima se zabranjuje klanjanje nafile – dobrovoljnog namaza u periodu izlaska sunca pa sve dok sunce ne odskoči od horizonta.
Hadisi o toj zabrani su vjerodostojni, zabilježeni u hadiskim zbirkama imama Buharija i Muslima, ali se odnose samo na zabranu klanjanje opće nafila, a nikako na klanjanje obaveznih namaza koje je čovjek zaboravio ili prespavao.
Prema ispravnom mišljenju, a to je stav šafijske pravne škole i mnogih učenjaka današnjice, ova se zabrana ne odnosi ni na namaze s povodom, kao što je klanjanje dva rekata tehijjetul-mesdžida ili dva rekata nakon obavljenog tavafa, već se eksplicitno odnosi na klanjanje opće nafile. Imajući u vidu da se ova zabrana ne odnosi na dobrovoljni namaz s povodom, onda je prioritetnije da se ne odnosi na obavezni farz-namaz.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić

Enes, radijallahu anhu, kazuje da je Resulullah, ﷺ, jednom prilikom rekao: “Kad Allah zavoli čovjeka, iskuša ga” (Et-Tirmizi). Nadati se da je Sveznajući Allah zavolio Vašeg oca i zato ga stavio na tako golemo iskušenje koje će on, ako Bog da, pobijediti snagom svog imana i oslanjanjem na dragog Allaha. Većina islamskih učenjaka kaže da je liječenje bolesti dozvoljeno, dok šafijski i neki hanbelijski pravnici kažu da je to poželjno. U hadisu stoji da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao: “O Allahovi robovi, liječite se jer Allah nije dao bolest a da joj nije odredio lijek, osim jedne bolesti.” Neko ga je upitao za koju to bolest ne postoji lijek, a Resulullah, ﷺ, odgovorio je: “To je starost” (Ahmed i Et-Tirmizi).

Ako je pouzdano da će kemoterapije (pa makar i potrajale) biti korisne Vašem ocu i da će se pomoću njih, Allahovom voljom, izliječiti tumor – obaveza mu je da se liječi. Izgovor da će opasti brada uslijed kemoterapije, nije opravdan; očuvanje života važnije je od očuvanja brade. Neki šafijski autoriteti, opet, smatraju da je čovjek obavezan liječiti se u slučaju kad se jamačno zna da će liječenje biti uspješno. A Allah, džellešanuhu, najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Allahov Poslanik, ﷺ, podsticao je na učenje časnog Kur’ana i ukazao na velike nagrade koje čekaju onoga ko uči Kur’an, ma koji dio Kur’ana učio. Također je podstakao na učenje određenih ajeta i sura zbog njihovih posebnih vrlina i fadileta, poput Ajetul-Kursijje, dva zadnja ajeta sure El-Bekara, te sura El-Ihlas, El-Kafirun i drugih o čijim je vrlinama prenesena posebna predaja.

O vrlinama sure El-Vakia (Događaj) zabilježene su dvije predaje, jedna je vjerodostojna, a druga nije. Prenosi Ibn Abbas da je Ebu Bekr, radijallahu anhum, kazao: “Allahov Poslaniče, osijedio si!” Poslanik, ﷺ, reče: “Osjedile su me sure Hud, El-Vakia, El-Murselat, Amme i Izeš-šemsu kuvviret.” (Hadis bilježe Tirmizi, br. 3297, Hakim, br. 3314 i drugi. Ova je predaja vjerodostojna. Tirmizi ju je ocijenio dobrom, a Hakim vjerodostojnom, što je potvrdio i šejh Albani) Allahov Poslanik, alejhis-salatu ves-selam, to je rekao jer se u tim surama govori o Sudnjem danu, kazni u Džehennemu i stanju ljudi na budućem svijetu – ahiretu.

Druga predaja u kojoj se spominje sura El-Vakia prenosi se od Ibn Mesuda, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Allahov Poslanik, rekao: “Ko svake večeri bude učio suru El-Vakia nikada ga neće zadesiti neimaština.” (Bilježi Bejheki u Šuabul-imanu, br. 2268. Ovu predaju su slabom ocijenili brojni hadiski eksperti od kojih su imam Ahmed, Ebu Hatem, Darekutni, Bejheki i drugi, a od savremenih učenjaka šejh Albani. U lancu prenosilaca ovog hadisa nalazi se Ebu Šudža, a on je prenosilac koji nije poznat) Postoje i drugi razlozi koji ovu predaju čine slabom. (Pogledati: Silsiletul-ehadisid-daifa, br. 289) Dakle, to znači da nije dozvoljeno vjerovati da učenje sure El-Vakia štiti od neimaštine, jer predaja koja na to ukazuje nije validan argument.

Odgovorio: Dr. Hakija Kanurić

Potiranje lica nakon dove nije propisano u islamu. Do nas je došao veliki broj predaja o tome kako je Allahov Poslanik, alejhis-selam, dovio svome Gospodaru, ali se ne spominje da je nakon dove potirao svoje lice.
Oni koji kažu da se treba potirati lice nakon dove za dokaz uzimaju hadise koji nisu validni, i koji ne pojačavaju jedni druge.

O potiranju lica nakon dove islamski učenjaci su rekli sljedeće:

Šejhul-Islam Ibn Tejmijje rekao je: ”Što se tiče podizanja ruku prilikom dove, o tome postoji veliki broj sahih hadisa, dok za potiranje lica nakon dove postoji jedan ili dva hadisa, koji se ne mogu uzeti kao dokaz.” (Medžmu’ul-fetava, 22/519)

Kaže El-Iz b. Abdu-Selam: ”Potiranje lica nakon dove može raditi samo neznalica.” ( Fetava El-Iz b. Abdu-Selam, str. 47.)

Kako nije dozvoljeno potiranje lica, tako isto nije dozvoljeno potirati ostale dijelove tijela nakon dove. Upitan je šejh Muhamed Salih el-Usejmin o potiranju lica nakon dove, pa je rekao: ”Potiranje lica nakon dove nije sunnet Allahovog Poslanika, alejhis-selam. Poznato je da je Allahov Poslanik, alejhis-selam, dizao ruke na hutbi prilikom džume i kada bi molio Allaha za kišu, ali se ne prenosi da je nakon dove potirao svoje lice.”
(Medžmu’ul-fetava Ibn Usejmin, 14/ pitanje 781.)

Odgovorio: Sadik Turković, prof

Dozvoljeno je takvoj osobi obavljanje namaza, ali ne dolikuje da se dlake oko stidnih mjesta ne odstranjuju duže od četrdeset dana, zbog hadisa Allahovog Poslanika, alejhis-selam, u kojima se zabranjuje ostavljanje dlaka oko stidnih mjesta više od četrdeset dana.
(Fetve Stalne komisije: fetva broj 5091, 5. tom, str. 144)