Alejkum selam. Ajša, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Sve što opija je haram. Ono što opija u velikoj količini – haram je i zabranjeno konzumirati ga i u maloj količini!“ (Sunen, Tirmizi, br.1866.; Musned, Ahmed, br.24468.; Sunen, Darekutni, br.4656-4659-4660-4661-4662.)

Ovaj hadis nas upućuje na to da sve što ne opija je halal (izuzev ako zbog nečeg drugog nije zabranjeno), i da sve ono što ne opija u velikoj količini – dozvoljeno je koristiti ga. Osnovno pravilo kada je jelo i piće u pitanju je HILL-DOZVOLJENOST, izuzev onoga što nam je Šeri’atom zabranjeno da jedemo ili pijemo. Svako piće koje ima alkohola u sebi i opija ono je zabranjeno, makar se mlijekom zvalo, i svako piće koje nema alkohola u sebi i ne opija, dozvoljeno ga je konzumirat,i pa makar se i pivom zvalo, a Allah, dž.š., najbolje zna.

Pogledaj: http://www.islamqa.com/ar/12557

Odgovorio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam. Šejh Husamuddin Affane kaže: „Opšte poznato je da je okretanje prema kibli šart (uslov) ispravnosti namaza, na što nas upućuju riječi Allaha, dž.š., koji kaže: „Lice svoje upravi prema Mesdžidul-Haramu, i gdje god da bili svoja lica u tom pravcu okrećite!“ (El-Bekara, 150.) Obaveza je tačno odrediti pravac kible prilikom izgradnje džamije, a ako se džamija izgradi pa se kasnije utvrdi da je došlo do velikog odstupanja od pravca kible – obaveza je tu grešku ispraviti i okrenuti se u pravcu kible (veliko odstupanje od kible je sve što prelazi preko 45 stepeni).

Islamski učenjaci su složni na tome da je onome ko gleda Ka’bu obaveza okrenuti se u pravcu nje prilikom obavljanja namaza, a što se tiče onoga ko je daleko od Ka’be toliko da je ne vidi, većina islamske uleme (hanefije, malikije, hanbelije) smatra da je čovjeku tada obaveza da se okrene na stranu gdje se nalazi Ka’ba, i nije mu obaveza ciljati direktno samu Ka’bu. Ovo mišljenje je ispravnije i jače, jer je u saglasnosti sa opštim intencijama i ciljevima Šeri’ata, poput otklanjanja muke i zamora (ref’ul-haredž), shodno ajetu: „U vjeri vam ništa teško nismo propisali!“ (el-Hadždž, 78.) Svoje mišljenje temelje na ajetu: „Gdje god se nalazili vaša lica na tu stranu okrenite!“ (el-Bekara, 150.), kao i na hadisu Allahovog Poslanika, s.a.w.s., koji kaže: „Sve što je između istoka i zapada je kibla!“ (Sahih. Tirmizi, Ibnu Madždže)

Imam Ibnu Kudame el-Makdisi, rhm., kaže: „Obaveza je svakom onom ko je daleko od Ka’be da se okrene na stranu gdje se nalazi Ka’ba, ne sama Ka’ba. Imam Ahmed, rhm., je rekao: Sve što je između istoka i zapada je kibla. Ako se čovjek okrene malo od tog pravca neće obnavljati namaz, ali će se truditi da pogodi sredinu između to dvoje, i ovog je stava imam Ebu Hanife, rhm. Imam Šafija se u jednom od dva stava slaže s nama u mišljenju, ali u drugom stavu smatra da je čovjeku obaveza okrenuti se u pravcu same Ka’be, shodno ajetu: „Gdje god bili lica svoja u njenom pravcu upravite!“ – pa pošto nam je obaveza okrenuti se na tu stranu – obaveza nam je okrenuti se tačno prema njoj. Mi dokazujemo riječima Allahovog Poslanika, s.a.w.s., koji kaže: „Sve što je između istoka i zapada je kibla!“ (Tirmizi) – koje nam svojom vanjštinom ukazuju na to da sve što se nalazi između istoka i zapada je kibla.

Ako bi obaveza bila okrenuti se prema samom objektu Ka’be, ne bi bio ispravan namaz ljudima koji stoje u jednom dugačkom saffu, jer je njihov saff duži od samog objekta Ka’abe – tako da neki od njih maše samu Ka’bu. Ako neko bude rekao – sa daljinom se i proporcije horizonta razlikuju, kažemo: u pravu ste ako bi i saff išao lučno, ali ako će saff biti prav onda ne. Ka’benski šatr – koji se spominje u Kur’anu – znači strana.“ (Pogledaj: el-Mugni, 2/273., 1/318.)

Pogledaj:

http://ar.islamway.net/fatwa/27887

http://fatwa.islamweb.net/Fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&lang=A&Id=11029

http://fatwa.islamweb.net/Fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=115022

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam ve rahmetullahi ve berekatuhu…

a.) Žena i medicina: Ono što moramo ovom prilikom naznačiti, prije nego li se upustimo u detaljnije obrađivanje ovog pitanja, jeste to da su muslimani, tačnije muslimanke, prvi utemeljitelji rada bolničarki i medicinskih sestara, još prije 1400 god., jer nam brojne predaje iz toga doba ukazuju na to da su žene muslimanke učestvovale u ratnim pohodima sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s., i njegovim ashabima, tako da je laž i izmišljotina ono što nam se danas servira i plasira, tj. da je Britanka Florence Nightingale (1820-1910.) prvi utemeljitelj aktivnosti i rada bolničarki i medicinskih sestara!

Osnovno pravilo je da ženama nije dozvoljeno da liječe muškarce, niti je muškarcima dozvoljeno da liječe žene – izuzev u nuždi, kao npr. da se neka osoba nađe u životno ili tjelesno ugroženoj situaciji, a u datom momentu ne postoji doktor istoga pola koji bi mogao pružiti prvu pomoć ili adekvatno liječenje, ili su u pitanju ratne situacije – shodno sljedećim predajama:

Ummu ‘Atijja el-Ensarijja, r.a., kaže: „Bila sam u 7 ratnih pohoda sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s. – čuvala bih im karavanu, pripremala im hranu, liječila i gledala ranjenike.“ (Muslim, br.4793.; Sunen, Ibnu Madždže, br.2856.; Musned, Ahmed, br.20811.)

Ummu Selema, r.a., upita Allahovog poslanika, s.a.w.s.: „O Allahov Poslaniče, mogu li poći sa tobom u borbu?” Poslanik, s.a.w.s., reče: “O Ummu Seleme, ženama nije naređeno da idu u džihad.” Reče: “Liječiću ranjene, liječiću od oka, pojiću vodom…” Reče: “Onda, da.“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.739.)

Lejla el-Gifarijja, r.a., kaže: „Bila sam žena koja je išla u pohod sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s. – liječila sam ranjenike.“ (el-Mu’udžem el-Kebir, Taberani, br.20568.)

Umma ‘Atijja, r.a., kaže: „Išle smo u pohod sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s. – liječile smo ranjene i ukopavale ubijene.“ (el-Mu’udžem el-Kebir, br.20674.)

Ummu ‘Atijja, r.a., kaže: „Učestvovala sam u nekoliko pohoda sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s. – liječila sam ranjene, pripremala im hranu, i čuvala im poputninu.“ (Sunen, el-Darimi, br.2422.)

Ummu Kebša, žena iz Uzret Kuda’a, reče: „O Allahov Poslaniče, dozvoli mi da idem u pohod sa tom i tom vojskom.” Reče: “Ne.” Rekoh: “O Allahov Poslaniče, ne želim se boriti, već želim liječiti ranjenike, i bolesnike, i pojiti ih.” Reče: “Da se ne bojim da se ne uzme za pravilo (sunnet), i da se ne govori: Ta i ta je otišla sa vojskom – dozvolio bih ti, zato sjedi kod kuće.“ (el-Mu’udžem el-Kebir, br.20938.)

Ša’abi, rhm., prenosi da je Abdullah r.a., rekao: „Za vrijeme bitke na Uhudu žene su gledale ranjenike, pojile i liječile ih!“ (Musannef, Ibnu Ebi Šejbeh, br.37926.)

Enes b. Malik, r.a., kaže: „Allahov Poslanik, s.a.w.s., bi išao u ratni pohod sa Ummu Sulejm i ženama od ensarija – pojile bi vodom i liječile bi ranjenike.“ (Muslim, br.4785.; Sunen, Ebu Davud, br.2533.; Sunen, Tirmizi, br.1575.; el-Sunen el-Kubra, Nesa’i, br.7515.; Musned, Ebu Ja’ala, br.3295.; el-Sunen el-Kubra, Bejheki, br.18312.)

Imam el-Nevevi, rhm., kaže: „Ovo je dokaz dozvoljenosti polaska žena u ratni pohod, i služenje njihovim sposobnostima po pitanju pojenja vodom, liječenja itd.. ovo liječenje se odnosi na njihove bližnje rođake i muževe, a što se tiče ostalih – nije im dozvoljeno dodirivati ih osim u nuždi i potrebi.“ (Pogledaj. Šerhul-Nevevi ala Muslim, br.3375.)

U poglavlju pod naslovom „Da li će muškarac liječiti ženu ili žena muškarca“ imam Buharija bilježi predaju od Rubejji’a bint Mu’avvize b. Afra’e, r.a., koja pripovjeda: „Išli smo u ratne pohode sa Allahovim Poslanikom, s.a.w.s. – pojili bi vojsku i opsluživali ih, te vraćali ubijene i ranjene za Medinu.“ (Buharija, br.5679.)

Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani rhm., kaže: „Dozvoljeno je ženi da liječi muškarce-strance, u slučaju nužde, koja će se u datom momentu procjenjivati, kada je u pitanju gledanje, dodirivanje itd., o čemu smo podrobnije govorili i u poglavlju Kitabul-Džihad.“ (Pogledaj: Fethul-Bari, 10/136.)

Imam Ibnu Bettal el-Kurtubi rhm., kaže: „Ovo će se dozvoljavati samo pouzdanim starijim ženama, koje su sigurne od zapadanja u fitnu i iskušenje. Što se tiče mlađih žena, njima nije dozvoljeno da stupaju u kontakt sa muškarcima izuzev svojih bližnjih.“ (Pogledaj: Šerhu Sahihil-Buhari, 9/395.)

Imam el-Zerhuni, rhm., kaže: „Ženi je dozvoljeno da liječi muškarca i da je muškarac liječi u nuždi, i ako se sigurno od zapadanja u fitnu i iskušenje.“ (Pogledaj: Šerhul-Buhari, br.5679., 8/50.)

Na osnovu svega navedenog, žena muslimanka smije liječiti samo žene, a muškarce-strance samo u prijekoj nuždi, kada će se posebno čuvati i obraćati pažnju na svoje ponašanje, odijevanje i hidžab, na boju svoga glasa, na obaranje pogleda, osamu sa pacijentom i dodirivanje tijela ili pak stidnih dijelova tijela bez nužde ili prijeke potrebe, a Allah dž.š., najbolje zna!

b.) Pohvaljeno je podsjećati na šehadet muslimana koji je na samrti, a što se tiče nemuslimana, obaveza nam je za života ga pozivati i upoznavati ga sa šehadetom i islamom, a upitno je kol’ko će on imati koristi od talkina i šehadeta koji će im se učiti na samrti, jer je hadisom rečeno: „Allah prima tevbu i pokajanje Svoga roba sve dok ne zapadne u smrtni hropac (tj. sve dok ne počne davati dušu i umirati)!“ (Tirmizi, br.3537.; Ibnu Madždže, br.4253.)

Što se tiče učenja Kur’ana ili dove za oprost i rahmet umrlom nevjerniku, to je muslimanima zabranjeno, shodno ajetu: „Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici Džehennema biti. A što je Ibrahim tražio oprosta za svoga oca bilo je samo zbog obećanja koje mu je dao. A čim mu je bilo jasno da je on Allahov neprijatelj, on ga se odrekao. Ibrahim je doista bio pun sažaljenja i obazriv.“ (el-Tevba, 113-114.)

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Alejkum selam. Bismillah, ves-salatu ves-selamu ala resulillah…

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ljudi će neprestano postavljati pitanja, sve do momenta dok se ne zapitaju – Allah je stvorio stvorenja, a ko je stvorio Allaha? Ko to osjeti, neka prouči i kaže: Amentu billahi!“ (Muslim, br.360.) – a u drugom rivajetu stoji: „Ako kažu to – vi proučite: „Allah je jedan, Allah je utočište svemu, nije rodio i rođen nije, i niko Mu ravan nije – zatim neka tri puta pljucne na lijevu stranu, i neka se utječe Allahu od šejtana!“ (Sunen, Ebu Davud, br.4724.)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Šejtan će prilaziti nekome od vas, propitujući ga: Ko je stvorio to i to, sve dok ga ne pita – a ko je stvorio tvoga Gospodara!? – pa koga snađe to, neka traži utočišta kod Allaha dž.š., (od prokletog šejtana), i neka prekine (s takvim mislima)!“ (Muslim, br.362.)

Ebu Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Ljudi će vas o svemu ispitivati, pa će reći: Allah je sve stvorio – a ko je stvorio Njega!?“ (Muslim, br.367.)

Enes b. Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Allah dž.š., kaže: Tvoj Ummet će neprestano postavljati pitanja odakle ovo, odakle ono, sve dok ne kažu: Ovo je Allah, stvorio je stvorenja – a ko je stvorio Allaha!?“ (Muslim, br.368.)

Hafiz Ibnu Hadžer el-Askelani, rhm., u komentaru hadisa: „A ko je stvorio tvoga Gospodara!? – pa koga snađe to, neka traži utočišta kod Allaha dž.š., (od prokletog šejtana), i neka prekine (s takvim mislima)!“ – kaže: „Neka prekine opuštati se sa šejtanom u takvom razmišljanju, već nek se skloni pod Allahovo, dž.š., okrilje i odagna šejtana od sebe, i neka zna da mu šejtan želi vjeru i razum pokvariti putem takvih vesvesa i sumnji, pa se čovjek mora boriti i braniti od njih između ostaloga i tako što će se baviti nečim drugim. El-Hitabi, rhm., kaže: Ako šejtan priđe čovjeku sa takvim vesvesama, neka čovjek potraži utočišta kod Allaha, dž.š., od prokletog šejtana, i nek’ se ustegne od produžavanja govora sa njime – odbiće se. Ako čovjek raspravlja sa čovjekom, moguće je zaustaviti ga jakim dokazom ako se čovjek na pravi način posluži argumentacijom, ali šejtanskim vesvesama nema kraja. Kad god ga čovjek prisili na neki dokaz i pobijedi ga, on iznađe nešto novo, sve dok čovjeka ne zbuni i ne dovede ga do bunila, od čega se Allahu, dž.š., utječemo. Šejtanske riječi „ko je stvorio tvoga Rabba-Gospodara“ su same po sebi nelogične, i njihov kraj obara i poništava njihov početak. Nemoguće je da Stvoritelj bude stvorenje, pa ako bi pitanje imalo smisla onda nam lančani slijed ne gine (ko je stvorio stvoritelja), što je nelogično i nemoguće. Ono što nam zdravi razum i logika potvrđuju jeste to da je sve stvoreno u potrebi za svojim Stvoriteljem, pa ako bi Stvoritelj bio u potrebi za Stvoriteljem – onda on ne bi bio stvoritelj već stvorenje! Ove predaje nam ukazuju na to da ne smijemo raspravljati o ovom pitanju niti sa šejtanom, niti sa ljudima!“ (Pogledaj: Fethul-Bari, 6/341.)

Imam el-Nevevi, rhm., u komentaru hadisa Ebu Hurejre, r.a., koji kaže: Neki ashabi dođoše Allahovom Poslaniku, s.a.w.s., pa ga upitaše: „Mi ponekad razmišljamo o teškim pitanjima o kojima nas je sram i govoriti!?“ – reče: „Već ste to osjetili?“ Rekoše: „Da! „Reče: „To vam je čisti iman!“ (Muslim, br.357.) – kaže: „Vaše smatranje tog govora i razmišljanja toliko teškim da vas je sram da o tome i govorite je znak čiste vjere, jer veličanje takvog razmišljanja, strah od njega i od samog spominjanja istog, a kamo li od ubjeđenja i vjerovanja u to, se ne dešava osim onome ko je iman i vjeru na pravi način ispunio i ostvario, i od kojeg su sve sumnje i nedoumice nestale. Šejtan na ovaj način prilazi vesvesama onome od koga je izgubio nadu da ga može na drugi način zavesti, pa mu prilazi sa ovim vesvesama jer na drugi način ne može! Što se tiče nevjernika, njemu prilazi kako hoće, i ne mora se, kod njega, služiti vesvesama, već se s njime poigrava kako hoće. Dakle, shodno navedenom, može se reći: Razlog šejtanskih vesvesa je čisti iman, ili – šejtanska vesvesa je znak čistog imana kod čovjeka, što je i odabrano mišljenja kod imama Kadi ‘Ijada rhm..“ (Pogledaj: Šerhul-Nevevi ala Muslim, br.188.)

Kad je u pitanju razmišljanje, obaveza nam je (ljudska i vjernička) razmišljati o veličini Allahovog, dž.š., stvaranja; obaveza nam je razmišljati o stvorenjima koja nas okružuju – pa kada uvidimo i shvatimo njihovu složenost i veličinu, pa makar se radilo i o sitnom mravu ili još sićušnijem atomu, tek tada ćemo biti u stanju spoznati veličinu Stvoritelja – Allaha, dž.š., pa nam je zbog toga Allahov Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Razmišljajte o Allahovim stvorenjima, a nemojte razmišljati o Allahu, dž.š. – kako ne biste stradali!“ (Hasen-Sahih. Kitabul-Zuhd, Hennad Ibnul-Sirri, br.946.; el-‘Azameh, Asbehani, 1/215.; Ehadis fi Zemmil-Kelami ve Ehlihi, el-Razi, 1/76.)

Zabranjeno nam je razmišljati o kakvoći Allahovog, dž.š., Zata-bića, kao i o kakvoći Njegovih Sifata (svojstava), jer su to zamke na kojima šejtan lovi i zavodi ljude s pravoga puta. Allah, dž.š., kaže: “On zna šta su radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne mogu Njega obuhvatiti.” (Taha, 110.); “On zna šta je bilo i prije njih i šta će biti poslije njih, a od onoga što On zna – drugi znaju samo onoliko koliko On želi.” (el-Bekara, 255.); “Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (el-Šura, 11.)

Imam Ibnul-Dževzi, rhm., kaže: „Već smo govorili o tome da su šejtanska zavođenja jača sve dok je ljudsko neznanje veće, i mnogo je toga putem čega je šejtan zavodio ljude s pravoga puta, pa ćemo mi ovom prilikom spomenuti ono najglavnije u šta spada i to da šejtan prilazi običnom čovjeku i tjera ga na to da razmišlja o kakvoći Allahovog, dž.š., Zata-bića, i Njegovih Sifata-svojstava – kako bi ga naveo na sumnju.“ (Pogledaj: Telbisu Iblis, ‘alel-‘Avam, 1/464.)

Sve dok su ovakve ili neke druge šejtanske vesvese ostale na nivou razmišljanja i ružnih misli, i dok se ne počnu širiti, o njima pisati i ostali ljudi njima pozivati, spadaju u značenje hadisa kojeg nam prenosi Ebu Hurejre, r.a., da je Poslanik, s.a.w.s., rekao: „Allah, dž.š., je oprostio mom ummetu vesvese (ružna razišljanja) koja im kruže prsima, sve dok ne postupe po njima ili dok ih ne prozbore!“ (Buharija, br.2528.)

Pogledaj:

http://fatwa.islamweb.net/fatwa/index.php?page=showfatwa&Option=FatwaId&Id=223483

Odgovor priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikha

Gostoprimstvo je odraz lijepog ahlaka, sunnet Ibrahima, alejhis-selam, i svih poslanika i dobro djelo na koje je islam podstakao. Pravo gosta je da bude ugošćen jedan dan i noć. Ako produži boravak duže od toga, neka ga domaćin gosti još dva dana. Ako se, pak, boravak produži nakon tri dana, gošćenje je u tom slučaju sadaka. Gost ne treba oduljiti boravak tako da domaćin osjeti neugodnost i opterećenje. O pravu koje gost ima kod svog domaćina, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govori u većem broju hadisa, od kojih su sljedeći: “Noć gosta (gosta primiti na konak) je obavezno pravo na svakom muslimanu, pa kome gost osvane u dvorištu, postao je njegov dužnik, ako hoće, uzet će svoj dug, a ako hoće, ostavit će.” (Ahmed, br. 17211, Ebu Davud, br. 3750, Ibn Madže, br. 3677, i drugi, hadis je sahih)
“Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka lijepo ugosti gosta!” Neko upita: ”A kako se gost lijepo ugosti?”, a Poslanik reče: ”Tri dana, a šta bude više od toga, to je sadaka!” (Bilježe El-Bezzar, br. 9749, i Ebu Jala, br. 6218, rekao je Husejn Esed: ”Sened je vjerodostojan.”)
“Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka ukaže počast svome komšiji! Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan, neka svom gostu ukaže počast dajući mu njegovu nagradu!” ”A šta je njegova nagrada, Allahov Poslaniče?”, upitaše prisutni, a Poslanik reče: ”Dan i noć! Gostoprimstvo traje tri dana, a sve nakon toga je sadaka.” (El-Buhari, br. 6019, i Muslim, br. 48) U predaji kod Muslima (br. 48) još je navedeno: “…i nije dozvoljeno čovjeku muslimanu da ostane kod svog brata tako dugo da ga na grijeh navede!” ”Allahov Poslaniče, a kako će ga na grijeh navesti?”, upitaše, a Poslanik reče: ”Boravi kod njega, a on nema čime da ga ugosti!”
Rekao je Ibnul-Esir u komentaru ovog hadisa: ”Prvi dan će se potruditi da mu ponudi koliko je u mogućnosti dobrog i lijepog. Drugi i treći dan će mu ponuditi ono što ima pri ruci i neće nuditi više od svog običaja. Nakon toga će mu ponuditi opskrbu dovoljnu za putovanje u trajanju od jednog dana i noći.“ (En-Nihaje, 1/837)
Hanbelijski mezheb je stanovišta da je prihvatiti gosta jedan dan i noć vadžib, a upotpuniti tri dana je sunnet. Ostala tri mezheba, kao i neke hanbelije, stanovišta su da je prihvaćanje gosta sunnet, a gostoprimstvo traje tri dana. (El-Mevsuatul-kuvejtije, 28/316) Imam En-Nevevi, rahimehullah, mišljenje da je gostoprimstvo sunnet pripisuje izrazitoj većini učenjaka. (Komentar Muslima, 1/128)
Argument prvog mišljenja su poslaničke naredbe u navedenim predajama, kao i hadisi u kojima Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dozvoljava gostu da, ukoliko mu bude uskraćeno gostoprimstvo, bez dozvole domaćina uzme svoje pravo.
Drugo mišljenje crpi svoje argumente iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Neka svom gostu ukaže počast dajući mu njegovu nagradu!”, jer ukazati počast i dati nagradu biva proizvoljno.
Učenjaci malikijskog i hanbelijskog mezheba ističu da se obaveza odnosi isključivo na nenaseljena mjesta, a ne na urbane zone, odnosno na stanje kada bi gost, u slučaju da mu se ne pruži gostoprimstvo, bio izložen opasnosti i neugodnosti. U tom slučaju, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dozvolio je gostu da, bez dozvole, uzme svoje pravo na gostoprimstvo kod svog domaćina, ako ga isti uskrati, rekao je: “Ako odsjednete kod nekog naroda pa vam ponude gostoprimstvo kakvo priliči, prihvatite, a ako to ne učine, uzmite od njih pravo gosta koje trebaju pružiti!” (El-Buhari, br. 2461, i Muslim, br. 1727) Malikijski učenjak Sahnun kaže: ”Prihvatiti gosta je dužnost stanovnicima sela, a kada musafir doputuje u grad, naći će smještaj.“ (El-Mevsuatul-kuvejtije, 28/317) Hanbelijski učenjak El-Behuti kaže: ”Prihvatiti gosta u gradovima nije obaveza, jer u njima postoje pijace i džamije, te gost uz to nije u potrebi za gostoprimstvom, za razliku od sela, u njima su mjesta kupovine i prodaje udaljena, pa je stoga dužnost prihvatiti putnika prolaznika.” (Kešaful-kina, 6/202) Dakle, prihvatiti gosta i ukazati mu počast je pohvalno u svakom slučaju, a pohvala prelazi u obavezu ako je gost u stvarnoj potrebi.

Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić