Džamija koja se nalazi na mini zove se Mesdžidul-hajf. Ebu Hurejre rekao je: “U Mesdžidul-hajfu klanjalo je sedamdeset poslanika.” (Musedded, 3/370/1424 – El-Metalibul-alija, s dobrim lancem prenosilaca.) Ovo je predanje također preneseno kao Poslanikove, ﷺ, riječi. (Taberani, 11/358/12283. Imam Munziri i šejh Albani ocijenili su ga dobrim. Vidjeti: Sahihut-tergib, 2/19, Es-Silsiletus-sahiha, 5/37, i Tahzirus-sadžid, str. 73.)

U jednom neispravnom hadisu stoji da je dopušteno poduzeti putovanje radi tri džamije: Mesdžidul-hajf, Mesdžidul-haram i Vjerovjesnikove, ﷺ, džamije. (Taberani, u djelu El-Evsat, 5/350/5110, s ništavnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Irvaul-galil, 3/229.) A Allah najbolje zna.

Odgovorio: Dr. Safet Kuduzović

Zahvala pripada Allahu, dž.š. Dužnost muslimana je da obavi hadž kada god bude imao mogućnosti za to i da što prije izvrši svoju obavezu. Njemu, bez opravdanog razloga, nije dozvoljeno da odgađa obavljanje hadža. Potvrda za ovo je hadis u kome Allahov Poslanik, ﷺ. kaže: “Požurite sa obavljanjem hadža, pošto niko od vas ne zna šta mu se može dogoditi!” (Ahmed u Musnedu, hadis br. 2721., a Albani u Irvaul-galilu za njega kaže da je sahih (vjerodostojan), hadis br. 990.)

U drugom hadisu Allahov Poslanik, ﷺ. kaže: “Ko bude želio obaviti hadž, neka požuri!” (Ebu Davud u Sunenu, a Albani u Sahihu Ebi Davud za njega kaže da je hasen (dobar), hadis br. 1524.)

Ono što si spomenuo kao bratov problem ne može se smatrati  opravdanim  razlogom za odgađanje hadža, pošto u ovom slučaju hadž ne stoji na putu rješavanja ovog problema. On ima mogućnost da pokuša riješiti ovaj problem prije hadža. Hadž, također, može biti razlogom njegovog pozitivnog rješavanja koje će  postići Allahovom, dž.š., uputom, zahvaljujući berićetu hadža i iskazivanjem pokornosti. Isto tako, na hadžu može uputiti dovu Allahu, dž.š., povodom ovog problema, pa da mu je Allah, dž.š., primi i otkloni njegovu nedaću i brigu.

Sljedeći savjet i nasihat tvome bratu jeste da ne žuri sa razvodom braka, nego da temeljito razmisli i promišljeno postupi. Rastava braka spada u kategoriju stvari koje Uzvišeni Allah, dž.š., ne voli  i koje mrzi.

Ako je povod i razlog problema između njega i njegove supruge njen nemar i propust prema Allahovom, dž.š., pravu, kao u slučaju da propušta namaz ili nije čedna i kreposna i sl., na njemu je obaveza da je posavjetuje, opomene Allahom, dž.š., pozove Njegovom putu i pokuša da joj pomogne i bude joj potpora u pokornosti Allahu, dž.š. Ako bi ona ustrajala u neprihvatanju savjeta, onda on, u tom slučaju, nema nikakvog dobra u njenom zadržavanju.

Međutim, ako je problem među njima takve prirode da je vezan za kućanstvo, pitanja sredstava za život, kuću i slične stvari, a upravo se zbog toga najčešće javljaju nesuglasice i svađe među supružnicima, onda je na njemu da se strpi, poboljša svoj odnos prema njoj, a, zatim, da pokuša revnosno popraviti kod nje ono što smatra neprikladnim ili neodgovarajućim. Allah, dž.š., kaže: “S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (En-Nisa, 19.)

Muž ima obavezu da lijepo živi sa svojom suprugom kroz lijepo ophođenje, otklanjanje neugodnosti, činjenje dobročinstva i dobru međusobnu komunikaciju. U lijep odnos i ophođenje, također, spada i podnošenje neugodnosti koje mogu doći od strane njegove supruge. Ono što treba znati jeste da će biti nagrađen od Allaha, dž.š., za takav postupak.

Može se desiti da muž ne voli svoju suprugu, ali će je, iz pokornosti prema Allahu, dž.š., i dobročinstva prema njoj, zadržati. Allah, dž.š., će mu u tome dati mnogo dobra. On mu može podariti od njegove supruge dobro i hairli potomstvo od koga će imati koristi i na dunjaluku i na ahiretu. Mržnja može da prestane, a da njeno mjesto zauzme ljubav, što se u svakodnevnoj praksi veoma često događa.

Allahov Poslanik, ﷺ. kaže: “Neka vjernik (muž) ne mrzi vjernicu (svoju suprugu). Ako ne voli neku njenu osobinu, zadovoljan je sa nekim drugim njenim osobinama!” (Muslim u Sahihu, hadis br. 1469.)

Značenje hadisa je da ne dolikuje i  ne pristoji vjerniku da mrzi vjernicu. Ako kod nje vidi i nađe loše ponašanje ili osobine zbog kojih je mrzi, na drugoj strani će naći druge pohvalne osobine zbog kojih je voli, kao što su njena čednost, nježno i ljubazno ophođenje prema njemu, pokornost ili neka druga osobina. Ovaj odnos vrijedi i za sve ostale ljude. Svaka osoba posjeduje i lijepe i loše osobine, kao što je u jednom stihu rečeno:

“Ko je taj čije su sve karakterne crte pohvalne,

Dovoljno je čovjeku hvale da se mogu  prebrojati njegove mahane.”

Pametna i razumna osoba je ona koja napravi balans između dobrih i loših osobina.

Neka tvoj brat uči što više dova na mjestima gdje se uče dove na hadžu, da mu Allah, dž.š., popravi njegovu suprugu i da sjedini i spoji  njihova srca.

Allah, dž.š., najbolje zna. Neka je selam i salavat na našeg poslanika, Muhammeda, ﷺ.

Muhammed Salih el-Munedždžid

Nema smetnje u tome da prosac razgovara preko telefona sa djevojkom koju prosi, ako je to razgovor nakon pristanka i prihvatanja braka i radi sporazuma. Razgovor treba da traje onoliko koliko je potrebno. U njemu ne treba biti izazova i iskušenja za prosca ili djevojku. Treba se udaljiti od sumnje; bolje da se razgovor obavi sa njenim starateljem. Što se tiče telefonskih razgovora između muškaraca i žena i između mladića i djevojaka, među kojima nije bilo prosidbe, nego se razgovori obavljaju (kako oni nazivaju) radi upoznavanja, ti razgovori su pokuđeni i zabranjeni jer vode ka izazovima, iskušenjima i činjenju razvrata. Uzvišeni Allah kaže: “Na sebe pažnju govorom ne skrećite, pa da u napast dođe onaj čije je srce bolesno, i neusiljeno govorite.”

Žena ne razgovara sa stranim muškarcem, osim ako za tim postoji potreba i razgovara neusiljenim tonom u kojem nema izazova i zavođenja. Islamski učenjaci smatraju da žena koja obavlja hadž ili umru ne izgovara telbiju naglas. U hadisu se kaže: “Ako nešto pogriješite u namazu, neka muškarci (radi upozorenja) kažu ‘subhanaAllah’, a žene neka udare rukom od ruku.”

Ovaj je hadis dokaz da muškarci ne trebaju čuti ženin glas, osim u situaciji ako za tim postoji potreba, ali da žena razgovara stidljivim i neusiljenim glasom. Allah najbolje zna!

Šejh Salih Fevzan

(Fetve učenjaka dvaju harema, str. 168)

Neka Vas Allah, džellešanuhu, nagradi za povjerenje koje imate u naš portal! Vaše je pitanje veoma značajno, budući da je brak izuzetno važna institucija u islamu i budući da se neki današnji muslimani nalaze u, uvjetno rečeno, bezizglednom i bezizlaznom položaju u pogledu toga, pa pokušavaju naći rješenje te mnogi od njih postupaju protivno Šerijatu.

Da bi brak bio ispravan, djevojka se mora udati isključivo s dozvolom svog staratelja (ar. velijj). Prema mišljenju većine islamskih učenjaka, ništavan je brak koji je sklopljen bez dozvole staratelja. U hadisu koji prenosi Ebu Musaa, radijallahu anhu, stoji da je Resulullah, ﷺ, rekao: “Ništavan je brak sklopljen bez dozvole staratelja i bez prisustva dvojice pravednih svjedoka” (Ebu Davud, Et-Tirmizi, Ibn Madža i Ahmed). Sklapanju braka, prema tome, moraju prisustvovati dvojica pravednih svjedoka, to je uvjet njegove ispravnosti. A mora li se brak oglasiti svadbom ili na bilo koji drugi način, pitanje je o kojem islamski autoriteti nemaju jednoglasan stav. Većina učenjaka drži da se brak ne mora oglasiti, već da je dovoljno da njegovu sklapanju prisustvuju dvojica pravednih svjedoka. Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, smatra da se brak mora oglasiti, na osnovu hadisa: “Oglasite sklapanje braka!” (Ahmed. Šejh El-Albani uvrstio je ovaj hadis među vjerodostojna predanja).

Ako staratelj ne pristaje dati svoju štićenicu kao ženu određenom čovjeku, mora se odustati od braka. I želja djevojke za brakom ovdje nije mjerodavna. Tajni brak ponekad ima neželjene posljedice, tako da je bolje da se on maksimalno izbjegava. Onaj ko se Allaha radi sustegne od nečega što nije uredu, to će mu Allah, Gospodar nebesa i Zemlje, boljim nadomjestiti, poruka je jednog Poslanikova, ﷺ, hadisa. Olakšao Allah položaj svih nevoljnika! Allah je blag i samilostan prema robovima Svojim i On najbolje zna.

Odgovorio: Abdurrahman Kuduzović

Upotreba vode pri čišćenju nakon nužde nije obavezna i dovoljno je pri tome upotrebiti papir i slično, osim u slučaju da nečist pređe svoj osnovni izlaz i zanečisti drugi dio tijela mimo uobičajenog. Dokaz je predaja od Aiše, radijallahu anha, gdje kaže da je Poslanik, sallallahua eljhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas ode da obavi potrebu neka sa sobom ponese tri kamena, neka se njima očisti i to mu je dovoljno.” (Ahmed, br. 23627, sahih po ocjeni Albanija, Irva, 44) Ibnu Kudame prenosi da su ashabi bili složni na tome da je dozvoljeno zadovoljiti se kamenjem pri čišćenju i da upotreba vode nije obavezna. (Mugni 1/208) To znači da je ovakav vid čišćenja dovoljan za ispravnost namaza.

Međutim, pri upotrebi papira uvjetuju se najmanje tri potiranja. Ako se time ne ostvari čistoća povećat će se broj potiranja sve dok se ne postigne čistoća, a pohvalno je potiranje završiti neparnim brojem. Dokaz da se pri čišćenju potiranjem uvjetuje da to bude tri puta je predaja od Selmana, radijallahu anhu, gdje kaže: “Zabranio nam je (Poslanik sallallahu alejhi ve sellem) da se okrećemo prema Kibli kada obavljamo veliku ili malu nuždu ili da se čistimo desnom rukom ili da se čistimo sa manje od tri kamena…” (Muslim, br. 262) A dokaz pohvale da to bude neparan broj puta je predaja od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u kojoj se navodi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se neko od vas potire nakon nužde neka to učini neparan broj puta.” (Muslim, br. 237)

Iako je upotreba papira i sl. dovoljna i dozvoljena bolje je upotrijebiti vodu kada za to postoji mogućnost, kao što na to upućuje predaja od Enesa ibnu Malika u kojoj kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi odlazio da obavi nuždu, pa bi ja i dječak poput mene nosili posudu s vodom te bi se njome očistio.” (Buharija, br. 150 i Muslim, br. 271) Kao i predaja od Aiše, radijallahu anha, u kojoj se navodi da je govorila ženama: “Naređujte vašim muževima da se čiste vodom, jer ja ih se stidim, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je to činio.” (Tirmizi, br. 19, sahihom ga je ocijenio Nevevi, El-Medžmu’, 2/101) Rekao je Tirmizi nakon ovog hadisa: “Na tome je praksa učenih, odabiru čišćenje vodom iako je upotreba kamenja i sl. kod njih dovoljna. Upotrebu vode vide pohvalnom i to smatraju boljim.”

Uz to, učenjaci naglašavaju da je spojiti upotrebu papira i vode pri čišćenju nakon nužde bolje i potpunije, tako da se prvo upotrijebi papir a zatim voda. (El-Medžmu, 2/100)
Uzvišeni Allah najbolje zna.

Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić