Osvojenje Kostantinopola koje je spomenuto u hadisima ne odnosi se na Mehmeda Fatiha, Allah mu se smilovao, nego na osvojenje prije Sudnjeg dana. Ali, da pretpostavimo da se odnosi, nema ništa sporno da musliman koji u nečemu griješi bude opisan drugim osobinama koje su dobre.

———————

Odgovorio mr. hfz. Amir Smajić

Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila
https://www.facebook.com/am.ibr.sm/posts/1102785836747397

Od Hinda se prenosi jedan hadis, kod Tirmizije u djelu Šamailun-Nebijji, a Hale nisam pronašao da prenosi ijedan vjerodostojan hadis, ali se spominje u nekim predajama.

———————

Odgovorio mr. hfz. Amir Smajić

Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila
https://www.facebook.com/am.ibr.sm/posts/1102785836747397

Prvo, nije istina da je zvanični stav, nego stav većine učenjaka u četiri mezheba. Dakle, mnogi učenjaci u tim mezhebima zastupaju drugačiji stav. Drugo, vjera nije ograničena na četiri mezheba. Stotine učenjaka je bilo i bit će koji nisu u okviru tih mezheba. Mezhebi su samo sredstva, a ne cilj sami po sebi. A treće, ne gleda se na to šta je zvanični stav, a šta nije, nego koji stav ima argument, a koji nema. Mnogo je stavova u kojima ne slijdimo stav četiri mezheba. Navest ću par primjera. Četiri mezheba smatraju da je ženi zabranjeno u hajzu učiti Kur'an, a šejhul-islam Ibn Tejmijje i Ibnul-Kajjim i drugi učenjaci smatraju da nije zabranjeno, zato što nema vjerodostojnog dokaza koji to zabranjuje i taj stav je ispravniji. Četiri mezheba smatraju da onaj ko dadne ženi tri razvoda odjednom da mu se broje tri razvoda, a ispravno je da se broji samo jedan razvod. Četiri mezheba smatraju da onaj ko je opijen alkoholom ako dadne razvod supruzi da mu se broji razvod, dok je ispravno da se ne broji razvod, ako nije znao šta radi. I tako dalje. Znači, četiri mezheba nije isto kao konsenzus uleme. Bitno je slijediti dokaz. A kada je u pitanju spuštanje odjeće ispod članka, dokazi su jasni, više od 15 hadisa u kojima Poslanik, salllallahu alejhi ve sellem, zabranjuje da se spušta odjeća ispod članaka i naređuje da se podigne i to sve ostavimo radi jednog slučaja u kojem je posvjedočeno Ebu Bekru, radijallahu anhu, kojem je izar spadao nenamjerno, da on to ne čini iz oholosti.

———————

Odgovorio mr. hfz. Amir Smajić

Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila
https://www.facebook.com/am.ibr.sm/posts/1102785836747397

Odgovor na ovo pitanje se vraća na poznatu fikhsku meselu propisa davanja/uzimanja plate muezinu i imamu.
Ova mesela ima dva stanja:
Prvo stanje- da plaćanje muezina i imama bude iz bejtul-mala.
Nema razilaženja među islamskim pravnicima da je dozvoljeno muezinu i imamu uzimati platu iz bejtul-mala.
Drugo stanje- da muezina i imama plaćaju klanjači i džematlije.
Oko ovog pitanja učenjaci imaju tri poznata mišljenja:
Prvo mišljenje- da nije dozvoljeno naplaćivati posao muezina i imama.
Ovo je zvanični stav hanefijskog i hanbelijskog mezheba a odabrali su ga i Ibn Hazm i Ševkani. Njihovi argumenti su sljedeći:
1- Hadis od Osmana ibn ebi el-Asa, radijjalahu anhu, da je rekao: “O Allahov Poslaniče, postavi me za imama mom narodu.” Pa mu je odgovorio: “Ti si njihov imam, povodi se za najslabijim od njih i uzmi za muezina osobu koja ne naplaćuje učenje ezana.” (Bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ahmed. Dobrim ga ocjenjuje Tirmizi a vjerodostojnim Hakim i Albani. Hadis je općeprihvaćen).
Kažu, od osobina muezina kojeg treba odabrati je da ne naplaćuje učenje ezana.
Komentar: mnogi učenjaci su prigovorili da sa ovim hadisom se ne može dokazivati zabrana naplaćivanja učenja ezana jer tekst hadisa ne ukazuje na zabranu, najviše što se sa njim može dokazivati je da je mustehab da ne se naplaćuje.
2- Ezan i imamet su ibadeti, djela sa kojima se osoba približava Allahu a ibadeti se ne naplaćuju jer Allah ne prima djelo osim ako se ono radi zbog Njegovog zadovoljstva, a ne prima djela koja se čine radi dunjalučke koristi i šićara.
Komentar: ovome se može prigovoriti da muezin i imam ne naplaćuju učenje ezana i klanjanje nego vrijeme i obavezu da to izvršavaju a ibadete čine radi Allaha.
Drugo mišljenje- da je dozvoljeno naplaćivanje posla muezina i imama. To je mezheb malikija i šafija. Njihovi dokazi su sljedeći:
1- Hadis od Ebu Mahzure, radijjalahu anhu, u kojem ga je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučio kako da uči ezan, a u njemu je došlo da je on rekao: “Zatim me pozvao (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem) kada sam proucio ezan, pa mi je dao kesu u kojoj je bilo srebra.” (Bilježe ga Nesai i Ahmed a Albani ga je ocjenio vjerodostojnim).
Kažu, hadis jasno ukazuje da mu je dato srebro za učenje ezana.
2- Dozvoljeno je naplaćivanje posla muezina i imama analogno na dozvolu plaćanja iz bejtul-mala, oko čega nema razilaženja.
3- U učenju ezana i predvođenju namaza korist imaju klanjači pa je dozvoljeno da se plati ta korist.
Treće mišljenje- da je dozvoljeno plaćanje muezinu i imamu samo u slučaju njihove potrebe za imetkom tj. da su siromašni pod uslovom da ne uslovljavaju naplaćivanje, dok bogatima nije dozvoljeno.
Ovo je stav potonjih učenjaka hanefijskog mezheba i po ovom stavu rade hanefije.
Ovo je također rivajet hanefijskog mezheba i odabrano mišljenje šejhul-islama Ibn Tejmijje.
Svoje mišljenje obrazlažu potrebom muslimana za muezinom i imamom a ta potreba ukazuje na dozvolu u stanju kada nema osoba koje bi dobrovoljno izvršavale te obaveze i kada nema bejtul-mala ili budžet bejtul-mala ne može to pokrivati.

Odabrani stav je drugo mišljenje, tojest dozvola naplaćivanja posla muezina i imama, zbog sljedećeg:
– jer nema dokaza koji ukazuje na zabranu
– jer se time naplaćuje obaveza i vrijeme u obavljanju tog posla a ne naplaćuje se ibadet učenja ezana i klanjanja namaza
– hadis Ebu Mahzure, radijjalahu anhu, ukazuje na dozvolu naplaćivanja.
– u zadnje vrijeme ne mogu se naći osobe koje bi to dobrovoljno radile pa su muslimani prinuđeni na plaćanje onima koji vrše te funkcije

NAPOMENA: Dozvola plaćanja muezina i imama za njihov posao nije dokaz opravdavanja i dozvole novotarije naplaćivanja učenja hatme, jasina i slično i poklanjanja sevapa za duše umrlih jer kao što kaže hanefijski učenjak Tahavija: “Onaj ko naplati učenje Kur'ana kako može sevap tog učenja pokloniti drugom?”.
A da li sevap učenja Kur'ana kada se pokloni umrlom bez naplaćivanja uopće koristi umrlom, poznato je razilaženje između imama četiri mezheba: Ebu Hanife i Ahmed smatraju da poklonjeni sevap stiže umrlom, a po Maliku i Šafiji umrli nema koristi od toga.

Ve billahi tevfik

Dr. Zijad Ljakić

Preuzeto sa zvanične Facebook stranice:
https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=314383410052369&id=100044421369912