Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Ko su evlije, ko se smatra evlijom?
Prvo, ko su evlije? Kaže Uzvišeni Allah: "Zaista, za Allahove štićenike nema straha i oni ni za čime ne treba da tuguju, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali." Rekao je ibnu Hadžer: "Allahov evlija je onaj koji je spoznao Allaha, iskren je prema njemu i slijedi sunnet." Ovo je evlijaviše
Prvo, ko su evlije?
Kaže Uzvišeni Allah: “Zaista, za Allahove štićenike nema straha i oni ni za čime ne treba da tuguju, oni koji budu vjerovali i koji se budu Allaha bojali.”
Rekao je ibnu Hadžer: “Allahov evlija je onaj koji je spoznao Allaha, iskren je prema njemu i slijedi sunnet.” Ovo je evlija, spoznao je Allaha, iskren je i slijedi sunnet.
Pa ako je neznalica o Allahu, ne može biti evlija. Ako se pretvara (neiskreno radi djela), onda nije evlija. Ako je novotar, onda nije evlija.
Mora spoznati Allaha, biti Mu iskren i slijediti sunnet Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Evlija je onaj koji je objedinio ove tri osobine, pa ko spoji ove osobine on je evlija.
Oni za koje je Allah rekao: “Zaista, za Allahove štićenike nema straha i oni ni za čim ne treba da tuguju.”
A nije Allahov evlija onaj koji za sebe tvrdi: “Ja sam Allahov evlija.” To je nemoguće. Allahov evlija je iskren čovjek koji je bogobojazan, čist, skriven. Za njega ljudi govore da je evlija, a ne on sam za sebe. Jer da je evlija, ne bi to za sebe govorio. Jer se musliman ne hvali, musliman se nada i strahuje.
Kada je naša majka, Aiša, radijallahu anha, spomenula Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, evliju dobrog i pobožnog čovjeka, reče joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “To je onaj koji klanja, posti, udjeljuje, a boji se Allaha.” To je evlija, a ne onaj koji se hvališe: “Ja sam evlija.” I slično tome, takav nije evlija, taj je hvalisavac. Takav je hvalisavac i obmanjen svojim djelima, takav ne može biti Allahov evlija.
Pa je Allahov evlija, kao što o njemu kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Raščupan i prašnjav čovjek pohabane odjeće kojega se tjera s vrata, da zatraži nešto od Allaha, Allah bi mu to dao.” To je Allahov evlija, nije prepoznatljiv! Kaže ulema da nije prepoznatljiv po odjeći, niti po određenoj hrani tj. da on ne jede što drugi jede i obratno, nema posebnu odjeću i posebno mjesto za sjedenje, ne razlikuje se od naroda, kao što se kaže on je čovjek od naroda. Nema nešto posebno kod sebe.
A prevodnici evlija su vjerovjesnici, alejhimussalatu ve selam, zatim oni koji slijede vjerovjesnike. I sve što ih osoba više slijedi, više je bliže Uzvišenom Allahu.
Allah je ovo objasnio u poznatom hadisi kudsiju: “Ko uznemiri Mog evliju, Ja mu objavljujem rat.” A zatim kaže: “Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. I Moj rob neće prestati da Mi se približava nafilama sve dok ga ne zavolim. Ja tada postajem njegov sluh kojim čuje, njegov vid kojim vidi, njegova ruka kojom hvata i njegova noga kojom hodi.” To jest postao je Allahov evlija. “Ako Me nakon toga zamoli za nešto, sigurno ću mu udovoljiti, a ako zatraži Moju zaštitu, sigurno ću ga zaštititi.”
Pa je naš Gospodar u ovom hadisu pojasnio ko je to evlija. Onaj koji čine obavezne stvari i poprati ih dobrovoljnim. To je evlija.
Što se tiće onoga koji za sebe kaže da je evlija, a daleko je od vjere, čvrstog pridržavanja za vjeru, bogobojaznosti, slijeđenja Poslanika, sallallahu alejhi ve selle, nikako nije moguće da on bude evlija. Nemoguće je da budu Allahove evlije, a oni od onih koji su najdalji od upute Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Allahove evlije su od najbogobojaznijih, probrani, najčišći ljudi. Oni ljudima ne govore: “Mi smo evlije.”
Odgovorio šejh Osman el-Hamis
Preuzeto sa: https://islamhouse.com/bs/main/
Vidi manjeDa li svi hadisi imaju ocjenu?
Nešto malo o "ocjeni" hadisa_dr. Safet Kuduzović audio mp3
Nešto malo o “ocjeni” hadisa_dr. Safet Kuduzović
audio mp3
Vidi manjeŠta je novotarija i njene vrste?
Isječak iz odgovora od dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš ... U jezičkom smislu novarija je sve ono što je novo. U šerijatskom smislu novotarija je put ili pravac koji je nov u vjeri i koji je suprotan šerijatu. Vidi el-I’tisam od eš-Šatibija 1 / 21. Ulema je podijelila novotarije na više vrsta spomenut ćviše
Isječak iz odgovora od dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
…
U jezičkom smislu novarija je sve ono što je novo.
U šerijatskom smislu novotarija je put ili pravac koji je nov u vjeri i koji je suprotan šerijatu. Vidi el-I’tisam od eš-Šatibija 1 / 21.
Ulema je podijelila novotarije na više vrsta spomenut ćemo neke:
-Novotarije u Akidi, a to je uređenje suprotno onome sa čim je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kao novotarija Haridžija koji tekfire muslimane zbog velikih grijeha i kao novotarija Murdžija koji ne smatraju djela od Imana i novotarija Ešarija i Maturidija koji negiraju većinu svojstava Allaha dželle še'nuhu i druge novotarije koje su vezane za ubjeđenje.
-Novotarije u djelima, koje su vezane za fikhske propise koji su potvrdjeni jasnim dokazima koje se tiču vidljivih propisa sa kojima je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kao namaz i dr. kao što je došlo u hadisu da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem : “Ko uradi djelo na kojem mi nismo, ono se odbacuje.” Hadis bilježi Muslim.
-Novotarija u govoru, a ona je suprotno onome što je došlo u Kur'anu i onome što je potvrđeno u sunnetu Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kao govor sekti koje se suprotstavljaju sunnetu kao Rafidije, Muatezile, Ešarije, sufije idr. i koje su sklone filozofiji.
Ima alima koji su podijelili novotarije na dvije vrste:
Novotarija u govoru i ubjeđenju.
Novotarija u djelima i ibadetima.
A ima i onih koji su podijelili novotarije na one koje izvodi iz vjere i one koja ne izvode iz vjere.
Pročitajte kompletan odgovor o novotarijama ovdje:
https://pitajucene.com/pitanje/kako-se-ponasati-prema-novotarima-i-onima-koji-im-ne-negiraju-njihove-novotarije/
Vidi manjeKako se ponašati prema novotarima i onima koji im ne negiraju njihove novotarije?
U vremenu kada je raširena novotarija potrebno je da vjernici spoznaju i prepoznaju svaku novatariju, da je negiraju da je odbace i da upozore ljude na istu, čak šta više da upozore one koji novotarima daju priliku da ispolje tu svoju novotariju. Prije svega ću ovde spomenuti šta je novotarija i njeviše
U vremenu kada je raširena novotarija potrebno je da vjernici spoznaju i prepoznaju svaku novatariju, da je negiraju da je odbace i da upozore ljude na istu, čak šta više da upozore one koji novotarima daju priliku da ispolje tu svoju novotariju.
Prije svega ću ovde spomenuti šta je novotarija i njezine vrste.
Šta je novotarija?
U jezičkom smislu novarija je sve ono što je novo.
U šerijatskom smislu novotarija je put ili pravac koji je nov u vjeri i koji je suprotan šerijatu. Vidi el-I’tisam od eš-Šatibija 1 / 21.
Ulema je podijelila novotarije na više vrsta spomenut ćemo neke:
-Novotarije u Akidi, a to je uređenje suprotno onome sa čim je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, kao novotarija Haridžija koji tekfire muslimane zbog velikih grijeha i kao novotarija Murdžija koji ne smatraju djela od Imana i novotarija Ešarija i Maturidija koji negiraju većinu svojstava Allaha dželle še'nuhu i druge novotarije koje su vezane za ubjeđenje.
-Novotarije u djelima, koje su vezane za fikhske propise koji su potvrdjeni jasnim dokazima koje se tiču vidljivih propisa sa kojima je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem kao namaz i dr. kao što je došlo u hadisu da je rekao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem : “Ko uradi djelo na kojem mi nismo, ono se odbacuje.” Hadis bilježi Muslim.
-Novotarija u govoru, a ona je suprotno onome što je došlo u Kur'anu i onome što je potvrđeno u sunnetu Poslanika sallallahu alejhi ve sellem, kao govor sekti koje se suprotstavljaju sunnetu kao Rafidije, Muatezile, Ešarije, sufije idr. i koje su sklone filozofiji.
Ima alima koji su podijelili novotarije na dvije vrste:
Novotarija u govoru i ubjeđenju.
Novotarija u djelima i ibadetima.
A ima i onih koji su podijelili novotarije na one koje izvodi iz vjere i one koja ne izvode iz vjere.
Pogubnost novotarije!
Novotarija je pogubnija za muslimane od bilo kojeg grijeha i njezina šteta se ne može ograničiti.
-Prvo: novotarija umrtvljuje srca i ona sprečava da sunnet popravi duše, ona je najsličnija otrovnoj hrani. O ovome kaže šejh Ibn Tejmijje: “Šerijat je najbolja hrana za srca, a kada se srca napiju novotarije u njemu ne ostaje mjesta za sunnete i to bude kao da se čovjek nahranio otrovnom hranom.” Iktidaus-Siratelm-Mustekim 1 / 281
Tako novotarija se prikazuje da je od vjere i onaj koji je praktikuje misli da je na istini i misli da ima nagradu za nju, tako on je ubijen da se prema njoj voli i mrzi i da se prema njoj nagrađuje i kažnjava. Tako da ona sprečava sunet i vodi one koji je praktikuju u pogrešna ubjeđenja i loša djela i izvodi ih iz Šerijata.
Drugo: svaka novotarija je u suprotnosti sa sunnetom i ona ga derogira.
Rekao je šejh Ibn Tejmijje rahimehullah: Od uzroka ovakvih ubeđenja i lošeg stanja je izlazak iz šerijata i menhedža sa kojim je došao Poslanik sallallahu alejhi ve sellem jer je novotarija početak nevjerstva i njegov put, kao što je propisani sunnet pokazatelj Imana i njegov učvršćivač i Iman se povećava sa pokornošću i umanjuje griješenjem. Medžmuul-Fetava 10/565
Kakav je propis suradnje sa novotarom?
Osnova je da novotar hoće istinu i njoj teži i ovo je stanje kod mnogih sljedbenika novotarije, rekao je Allah dželle še'nuhu:
{ثُمَّ قَفَّيْنَا عَلَى آَثَارِهِمْ بِرُسُلِنَا وَقَفَّيْنَا بِعِيسَى ابْنِ مَرْيَمَ وَآَتَيْنَاهُ الْإِنْجِيلَ وَجَعَلْنَا فِي قُلُوبِ الَّذِينَ اتَّبَعُوهُ رَأْفَةً وَرَحْمَةً وَرَهْبَانِيَّةً ابْتَدَعُوهَا مَا كَتَبْنَاهَا عَلَيْهِمْ إِلَّا ابْتِغَاءَ رِضْوَانِ اللَّهِ فَمَا رَعَوْهَا حَقَّ رِعَايَتِهَا فَآَتَيْنَا الَّذِينَ آَمَنُوا مِنْهُمْ أَجْرَهُمْ وَكَثِيرٌ مِنْهُمْ فَاسِقُونَ} [الحديد: 27]،
“Zatim smo, poslije njih, jednog za drugim Naše poslanike slali, dok nismo Isaa, sina Merjemina, poslali, kojem smo Indžil dali, a u srca sljedbenika njegovih smo blagost i samilost ulili, dok su monaštvo oni sami, kao novotariju, uveli – Mi im ga nismo propisali – u želji da steknu Allahovo zadovoljstvo; ali, oni o njemu ne vode brigu onako kako bi trebalo, pa ćemo one među njima koji budu ispravno vjerovali nagraditi, a mnogi od njih su nevjernici.”
Tako da novotar želi istinu ali je krenuo krivim putem.
Menhedž Poslanika sallallahu alejhi ve sellem je bio odlučan i oštar ko god je iskazao pretjerivanje u bilo čemu od riječi i djela koja su bila suprotna sunnetu i upozorio je na put takvih ni zbog čeg drugog osim da bi Istina i Sunnet bili jasni i da bi bili čisti od svega što bi je zaprljalo i zaslijepilo od strasti i prohtjeva ljudi.
Istina je dostupna i jednostavna svim ljudima bez obzira na njihovu razum i status u društvu i ona je prihvatljiva svakom čovjeku kojeg god staleža i statusa bio bez ikakvog preterivanja i ostavljanja.
Koliko je novotarija srušila ugled Islama i Muslimana kod onih koji nisu muslimani i odvela ih u pogrešnom pravcu i spriječila ih time da krenu putem istine i Sunneta.
I pored svega sljedbenici Sunneta su pravedni i prema onima koji čine novotarije u vjeri i oni ih smatraju muslimanima osim da ih ta novotarija nije izvela iz vjere.
A kako se ponašati prema novotarima i novotarijama osim kao prema bolesnicima koji trebaju lijek da se izliječe, nekad je taj lijek gorak nekad treba taj lijek da se daje duže vremena, a nekad liječenje biva tako da se oboljeli dio tijela odstrani od zdravog da ne bi i on obolio, a nekad se odstrani jedna grupa i stavi u izolaciju da ne bi zarazila i ostale ljude koji još nisu oboljeli od te bolesti, mada je u današnje vrijeme teško naći one koji nisu zahvaćeni ovom bolešću ili barem one koji neće da shvate da je to bolest.
Dakle Islam liječi novotarije na dva načina.
-Liječenje novotara tako što će se podčiniti stručnoj proceduri koja će mu odrediti liječenje i ciljani oporavak.
– Popravak društva i njihove vjere i onoga što ih zadesi od novotarija i novotara.
Ophođenje prema novotarima.
-Upozoravanje na njihove novotarije u vjeri sa jasnim dokazom i objašnjenjem.
-Savjetovanje novotara i izražavanje žaljenja zbog toga što su na notariji, upozoravajući ih na pogubnost onoga na čemu su, i pogubnost tragova koji će ostati i za njih ako ne ostave tu novotariju.
-Jasno deklarisanje sa onima koji su odlučni da se bore protiv novotarije
-Jasno pridržavanje i davanje prava svakom muslimanu kojeg njegova novotarije nije izvela iz vjere i nečinjenje nikakve nepravde bilo u vjeri ili u imetku.
-Ako vjernik može da objasni novotaru pogubnost njegovih novotarskih djela onda se druži sa njim i to samo onoliko koliko je potrebno da mu objasni i pazit će da ne bude dosadan i da ga ne učini neprijateljem.
A što se tiče stava prema društvu koje je u većini novotarsko i gdje glavnu riječ imaju novotari, vjernik treba da se ponaša na sljedeći način.
– Neće imati mnogo dodira sa novotarima osim da im dokaže i ukaže na pogubnost novotarije.
-Neće uzdizati novotarska društva i hvaliti vođe tih društava i njihove šejhove.
– Kad god može izbjegavati će njihova sijela društva i mesdžide.
– Gledat će da se druži sa onima koji nisu novotari i da izbegava novotare osim da ih poziva.
– Neće ničim pomoći novotarska društva što se tiče vjere ili njihovih džemata.
– Neće prozivati notarska društva niti će dolaziti u sukob sa istim, gledat će da odgoji ljude na sunnetu izvan tih džemata.
– Svaku suradnju sa notarskim društvom ili džematom će prvo vagati prema Sunnetu pa će onda djelovati.
– Neće izražavati neprijateljstvo prema novotarima osim da jasno naglasi novotarije zbog kojih proziva.
– Neće se družiti sa bilo kim od novotara niti će biti u bliskoj vezi sa istim osim da dostavi Sunnet i da ugasi notariju.
Dakle iz svega navedenog možemo shvatiti da vjernik na putu pozivanja u Sunnet i negiranje notarije mora imati čvrste i jake principe koji ga neće odvesti od njegovog puta Sunneta, a na tom putu neće učiniti ništa da hvali, uzdiže ili da se druži sa novotarima. A ako kod novotara ima kakvog hajra neće izdvajati taj hajr i zaboravljati njegove notarije, niti će ga pohvaliti pred sledbenicima Sunneta, niti pred sljedbenicima novotarije, već je doviti za njega da ga Allah spasi novotarije.
Da nas Allah sačuva novotara i novotarija i njihovih spletki i da nas učini od iskrenih sledbenika Allahovog poslanika sallallahu alejhi ve sellem!
Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.
Pridruži se na ovom linku
Vidi manjeKoje je značenje hadisa “djela se cijene po namjerama”?
Pojasnio dr. Rusmir Čoković Vidim da se stalno ponavlja (prepisuje) greška prilikom prevođenja hadisa "Djela se cijene po namjerama", pa se u nastavku tog raširenog prijevoda kaže: "Onaj ko učini hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika, njegova hidžra je radi Allaha i Njegovog Poslanika..." Po ovakvviše
Pojasnio dr. Rusmir Čoković
Vidim da se stalno ponavlja (prepisuje) greška prilikom prevođenja hadisa “Djela se cijene po namjerama”, pa se u nastavku tog raširenog prijevoda kaže: “Onaj ko učini hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika, njegova hidžra je radi Allaha i Njegovog Poslanika…”
Po ovakvom prijevodu hadisa djelo se može činiti radi Allaha i radi Poslanika, a to je pogrešno, jer se bilo koji ibadet (a na ibadete se misli pod “djelima” u hadisu), da bi bio ispravan, mora uraditi iskreno samo radi Allaha. Ibadet učinjen radi nekog (bilo koga) mimo Allaha spada u vidove širka.
Da pojasnim.
Dio hadisa u kojem stoji:
“فَمَنْ كَانَتْ هِجْرَتُهُ إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ”
ne znači “Onaj ko učini hidžru radi Allaha i Njegovog Poslanika…”, jer “إِلَى اللَّهِ وَرَسُولِهِ” (ilallahi ve resulihi) to ne podrazumijeva ni iz daleka.
Tačan prijevod ovog dijela hadisa bi bio:
“Ko učini hidžru Allahu i Njegovom Poslaniku”,
a pojašnjenje ovog dijela hadisa je:
“Ko učini hidžru radi Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallalhi alejhi ve sellem, iz Mekke u Medinu”
ili: “Ko učini hidžru radi Allaha i iz pokornosti Njegovom Poslaniku.”
Zbog toga što je ovo veoma poznat hadis, a raširen je njegov pogrešan prijevod, volio bih da ovo ispravimo u našim prijevodima i u našim citiranjima istog. Jer, ipak, ne priliči ni u prijevodu da našem Poslaniku, sallallahu alejhive sellem, pripisujemo ono što njegov hadis ne sadrži.
Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila:
Vidi manjehttps://www.facebook.com/rusmir.cokovic/posts/3423192041125807
Kakav je propis pozivanja u nacionalizam i osnivanje stranaka na nacionalnoj osnovi i ima li to osnove u Šerijatu?
Bismillah Ves-salatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed.. Nacionalizam je uzdizanje jednog naroda i njegovo veličanje, hvaljenje, odbrana na kojoj god osnovi oni bili od dobra ili lošeg. Islam takve principe ne poznaje i oni ne mogu biti od Islama koliko god se takvi pozivali da su muslimani i kolikoviše
Bismillah Ves-salatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed..
Nacionalizam je uzdizanje jednog naroda i njegovo veličanje, hvaljenje, odbrana na kojoj god osnovi oni bili od dobra ili lošeg.
Islam takve principe ne poznaje i oni ne mogu biti od Islama koliko god se takvi pozivali da su muslimani i koliko god mislili da hoće dobro muslimanima i Islamu.
Uzvišeni Allah spominje osnovu na kojoj su muslimani:
(كُنتُمۡ خَیۡرَ أُمَّةٍ أُخۡرِجَتۡ لِلنَّاسِ تَأۡمُرُونَ بِٱلۡمَعۡرُوفِ وَتَنۡهَوۡنَ عَنِ ٱلۡمُنكَرِ وَتُؤۡمِنُونَ بِٱللَّهِۗ وَلَوۡ ءَامَنَ أَهۡلُ ٱلۡكِتَـٰبِ لَكَانَ خَیۡرࣰا لَّهُمۚ مِّنۡهُمُ ٱلۡمُؤۡمِنُونَ وَأَكۡثَرُهُمُ ٱلۡفَـٰسِقُونَ)
[سورة آل عمران 110]
“Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici.”
(إِنَّ هَـٰذِهِۦۤ أُمَّتُكُمۡ أُمَّةࣰ وَ ٰحِدَةࣰ وَأَنَا۠ رَبُّكُمۡ فَٱعۡبُدُونِ)
[سورة الأنبياء 92]
“Ova vaša vjera – jedina je prava vjera, a Ja sam – vaš Gospodar, zato samo Meni robujte.”
A džahilijetski principi su žar prema svom narodu državi porijeklu i dr. Rekao je Uzvišeni Allah:
(إِذۡ جَعَلَ ٱلَّذِینَ كَفَرُوا۟ فِی قُلُوبِهِمُ ٱلۡحَمِیَّةَ حَمِیَّةَ ٱلۡجَـٰهِلِیَّةِ فَأَنزَلَ ٱللَّهُ سَكِینَتَهُۥ عَلَىٰ رَسُولِهِۦ وَعَلَى ٱلۡمُؤۡمِنِینَ وَأَلۡزَمَهُمۡ كَلِمَةَ ٱلتَّقۡوَىٰ وَكَانُوۤا۟ أَحَقَّ بِهَا وَأَهۡلَهَاۚ وَكَانَ ٱللَّهُ بِكُلِّ شَیۡءٍ عَلِیمࣰا)
[سورة الفتح 26]
“Kad su nevjernici punili svoja srca žarom, žarom džahilijetskim, Allah je spustio smirenost Svoju na Poslanika Svoga i na vjernike i obavezao ih da ispunjavaju ono zbog čega će postati pravi vjernici – a oni i jesu najpreči i najdostojniji za to – a Allah sve zna.”
Allahova vjera je jedina koja se mora uzdizati, poštovati i pozivati i Njegov šerijat a sve ostalo je zabluda bilo to nacionalizam, patriotizam šovinizam i ostale stvari koje razdvajaju muslimane i čine ih skupinama.
Jedino u što vjernik može pozivati je Allahova vjera a sve ostalo je zabluda, zato je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem ukorio i negirao svaki nacionalizam, uzdizanje porijekla idr.
Prenosi Džabir bin Abdullah kada su se posvađala dva čovjeka jedan od Ensarija a drugi od Muhadžira, Ensarija je rekao: O Ensarije! A Muhadžir je rekao: O Muhadžiri! Poslanik je rekao: A zar da pozivate džahilijetu a ja sam među vama?! Poslanik sallallahu alejhi ve sellem se jako naljutio zbog toga. Buharija 3518
U rivajetu kod Muslima je došlo: “Neko je rekao: O Allahov poslaniče čovjek od Muhadžira je udario čovjeka od Ensarija!! Rekao je ostavite to (nacionalizam) zaista je to smrdljivo.” Muslim 2584
Rekao je šejh Ibn Tejmijje rahimehulah: “Sve što izlazi iz poziva Islama i Kur'ana je poziv džahilijeta; svako pozivanje na porijeklo, nacionalizam, državu, mezheb, tarikat je poziv džahilijetu.”es-Sijasetuš-Šerijetu str.84
Prenosi Džubejr bin Mut'im da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao:
“Nije od nas ko poziva nacionalizmu i onaj ko se bori radi nacionalizma i nije od nas onaj koji umre na nacionalizmu.” Sunen Ebu Davud 5121 ovaj hadis Albani je ocenio slabim, ali osnova ovog hadisa je kod imam Muslima od Džunduba el-Bedželija da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao:
“Ko umre pod zastavom zablude, pozivajući nacionalizmu ili da pomogne nacionalizam umro je smrću džahilijeta.” Muslim 1850
Prenosi Ubej bin K'ab da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Ko bude pozivao džahilijetskom porijeklu (porijeklo, narod, država idr) opsujte ga i to jasno učinite.” Sunen Kubra Nesaija 8865 dobar lanac prenosioca.
Tako da ko god poziva u nacionalizam ili patriotizam ili porijeklo ili bilo šta drugo čemu ne poziva Kur'an i Sunnet taj poziva džahilijetu ili nevjerničkom običaju kao što smo vidjeli u navedenim hadisima.
Oni koji obmanjuju ljude tim što kažu da je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem volio svoju zemlju i što su se nazivali ljudi po određenim plemenima i državama nije ništa do hvatanje za slamku da bi opravdali svoju zabludu kojoj pozivaju, jer nas je Uzvišeni Allah učinio narodima i plemenima ne da bi se uzdizali time ili pridavali tome kakav značaj ili prednost već da bi se upoznavali kao što kaže Uzvišeni Allah:
(یَـٰۤأَیُّهَا ٱلنَّاسُ إِنَّا خَلَقۡنَـٰكُم مِّن ذَكَرࣲ وَأُنثَىٰ وَجَعَلۡنَـٰكُمۡ شُعُوبࣰا وَقَبَاۤىِٕلَ لِتَعَارَفُوۤا۟ۚ إِنَّ أَكۡرَمَكُمۡ عِندَ ٱللَّهِ أَتۡقَىٰكُمۡۚ إِنَّ ٱللَّهَ عَلِیمٌ خَبِیرࣱ)
[سورة الحجرات 13]
“O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa.”
Čovjek se ne može odreći mjesta gdje je rođen i on se po tome prepoznaje, ali ne smije to veličati nad drugim mjestima ili narodima pa da ulazi s tim u nadmetanje sa drugim ljudima kao što je to došlo u spomenutim hadisima.
Tako da vjernik svoju ljubav i poštovanje iskazuje prema vjernicima i muslimanima, a oni koji to nisu neće iskazivati poštovanje osim prema zasluzi i ne može se u jednoj skupini naći onaj koji vjeruje i onaj koji poziva nacionalizmu i patriotizmu.
Ljubav prema domovini je prirodna stvar koja se ne smije miješati sa vjerom, jer se time ulazi u sektaštvo. Urođena je u čovjeku da voli mjesto u kojem je rođen ali to ne uzdiže na stepen bilo čega, niti tome poziva, niti na tome osniva bilo kakve stranke, to je zabluda koju neki želi da podvale muslimanima.
Da nas Allah sačuva takve zablude!
Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.
Pridruži se na ovom linku
Vidi manjeKako da zaštitimo djecu od uroka?
KAKO NA JEDNOSTAVAN NAČIN ZAŠTITI DIJETE OD UROKA (PROPIS VJEŠANJA HAMAJLIJA NA DIJETE S CILJEM ČUVANJA OD UROKA) Od samog dolaska novorođenčeta na svijet, svi roditelji tragaju za načinom na koji će svoje dijete zaštititi od uroka. Strah roditelja od uroka potpuno je opravdan jer Allahov Poslanik,više
KAKO NA JEDNOSTAVAN NAČIN ZAŠTITI DIJETE OD UROKA
(PROPIS VJEŠANJA HAMAJLIJA NA DIJETE S CILJEM ČUVANJA OD UROKA)
Od samog dolaska novorođenčeta na svijet, svi roditelji tragaju za načinom na koji će svoje dijete zaštititi od uroka. Strah roditelja od uroka potpuno je opravdan jer Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u više je hadisa potvrdio postojanje uroka i preporučio način liječenja…
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem kazao: “Doista je urok istina.” (Buhari i Muslim)
Nerijetko se dešava da ljudi na putu traženja zaštite od uroka posegnu za neispravnim načinom liječenja i tako, svjesno ili nesvjesno, počine i veliki grijeh. U narodu su zabilježeni mnogi načini na koji se dijete nastoji zaštititi od uroka, a najčešći su sljedeći: vješanje hamajlija na dijete, vezivanje na ruku raznih konaca, posebno crvenih, stavljanje lančića i narukvica, ponekad komadića tisovog drveta, a mnogi često pod djetetov jastuk stavljaju bijeli luk, što su potpuno pogrešni i u islamu neutemeljeni načini zaštite od uroka.
Vješanje hamajlija, konaca, narukvica i tisovine na dijete sa ciljem čuvanja od uroka strogo je zabranjeno. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao je mnoge hadise u kojima strogo zabranjuje da se na čovjeka stavlja bilo šta s ciljem zaštite od uroka ili zaštite od bilo čega drugoga.
Ukba b. Amir prenosi da je jednom prilikom Allahovom Poslaniku došla grupa ljudi da mu daju prisegu, pa je prihvatio prisegu od deveterice, a od desetog nije prihvatio. Tada su mu kazali: “Allahov Poslaniče, prihvatio si prisegu od deveterice, a nisi prihvatio od desetoga?” Na to je Poslanik kazao: “On nosi hamajliju.” Čuvši to, taj je čovjek uvukao svoju ruku u odjeću i otkinuo hamajliju, pa je Allahov Poslanik prihvatio i njegovu prisegu, a potom kazao: “Ko okači hamajliju, počinio je širk.” (Hadis bilježi Ahmed, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u nekoliko svojih djela: Es-Sahiha, 1/ 889, broj hadisa 429; Sahihut-tergib vet-terhib, 3/ 348, broj hadisa 3455)
Kako neko ne bi pomislio da je samo zabranjeno vješanje hamajlija, kao što to potvrđuje ovaj hadis, a da se ostale stvari mogu vješati i da korist pribavljaju, neophodno je spomenuti hadis koji je općeg karaktera i koji zabranjuje da se na čovjeka stavlja bilo šta sa ubjeđenjem da će mu to koristiti.
Isa b. Abdurrahman b. Ebu Lejla kazuje: “Došao sam kod Abdullaha b. Ukajma el-Džuhenija, da ga obiđem u bolesti koja ga zadesila, pa sam kazao: ‘Zašto ne okačite nešto?’, a on je rekao: ‘Smrt je bliža od toga. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Onaj ko okači nešto, tome će biti i prepušten.’” (Hadis bilježe Ahmed i Tirmizi, a šejh Albani ocijenio ga je hasenom – dobrim u djelu Sahihut-tergib vet-terhib, 3/ 348, broj hadisa 3456)
S druge strane, Allahov Poslanik podučio nas je validnim načinima čuvanja i zaštite od uroka, a mi ćemo spomenuti jedan, možda najjednostavniji, koji je Allahov Poslanik prakticirao i na taj način štitio svoje unuke Hasana i Husejna od uroka, a to je bila praksa i našeg praoca Ibrahima, alejhis-selam, kada bi tražio zaštitu svojim sinovima Ismailu i Ishaku.
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, od uroka štitio Hasana i Husejna izgovarajući dovu na koju je ukazao u sljedećem hadisu: “Doista je vaš praotac (Ibrahim, alejhis-selam) ovim riječima štitio i tražio zaštitu od Allaha za svoje sinove Ismaila i Ishaka: ‘Utječem se i zaštitu za vas dvojicu tražim Allahovim savršenim i blagoslovljenim riječima, od svakog šejtana, i od svake puzajuće otrovnice, i od svakog urokljivog i zloćudnog oka.’” (Buhari)
“أُعِيذُكُمَا بِكَلِمَاتِ اللهِ التَّامَّةِ، مِنْ كُلِّ شَيْطَانٍ وَهَامَّةٍ، وَمِنْ كُلِّ عَيْنٍ لامَّةٍ”
“U‘izukuma bi kelimatillahit-tammeh, min kulli šejtanin ve hammeh, ve min kulli ‘ajnin lammeh.”
Ovaj je hadis izrečen u dvojini, a osoba koje želi da uči dovu samo za jedno dijete, onda će samo na početku izmijeniti:
“أُعِيذُكَ بِكَلِمَاتِ اللهِ التَّامَّةِ، مِنْ كُلِّ شَيْطَانٍ وَهَامَّةٍ، وَمِنْ كُلِّ عَيْنٍ لامَّةٍ”
“U‘izuke bi kelimatillahit-tammeh, min kulli šejtanin ve hammeh ve min kulli ‘ajnin lammeh.”
Isto tako, veoma je jednostavno da čovjek, učeći dvije posljednje sure: El-Felek i En-Nas, koje svi znamo napamet, traži utočište i zaštitu za svoje dijete od uroka i drugih zala.
Zabilježeno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio razne dove kao vid zaštite od džina i uroka sve dok nisu objavljene ove dvije sure, a kada su one objavljene, samo je njih učio i ostavio sve druge dove. (Hadis bilježe Tirmizi i Ibn Madža, a vjerodostojnim ga je ocijenio šejh Albani u djelu Sahih ve daif Ibn Madža, 8/11, broj hadisa 3511)
Zaista je čudno da ljudi ostavljaju ovako jednostavne načine, koji su prije svega validni i učinkoviti, a pribjegavaju zabranjenim načinima: vješanju hamajlija ili drugih vrsta zapisa i konaca na dijete, na koje neće moći ni zaštititi dijete, a sebi će time osigurati samo veliki grijeh.
Priredio: Pezić Elvedin
Vidi manje(minber.ba)
Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila: https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2783676055282118
Možete li mi reći komentar ovog hadisa “Selman je od nas, od moje porodice.”?
Odgovorio Dr.Zijad Ljakić Poslušajte audio isječak iz predavanja
Odgovorio Dr.Zijad Ljakić
Vidi manjePoslušajte audio isječak iz predavanja
Pokloni, bonusi i dodatci koje daje firma ili prijatelji za nemuslimanske praznike
Odgovore na pitanje prenosimo sa Facebook stranice koju uređuje i vodi dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš Esselamu alejkum! Imamo dilemu oko termina "isplate bozicnice" i da li si upoznat sa tim i sta bi znacilo to za muslimana, ako bi uzeo te pare i da li su halal? Odgovor: Alejkumu selam! Svaki vjernikviše
Odgovore na pitanje prenosimo sa Facebook stranice koju uređuje i vodi dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Esselamu alejkum!
Imamo dilemu oko termina “isplate bozicnice” i da li si upoznat sa tim i sta bi znacilo to za muslimana, ako bi uzeo te pare i da li su halal?
Odgovor:
Alejkumu selam!
Svaki vjernik mora dobro paziti na izvor zarade i kako i čime hrani sebe i svoju porodicu, rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve selem: “Neće se tkivo začeti na haramu a da nije vatri najpreče.”(Tirmizi 614)
U predaji imam Ahmeda:” Neće ući u Džennet tijelo koje je začeti na haramu, njemu je vatra najpreča.”(Musned 14032)
Nevjernici su brižni da svoja ubjeđenja o uskrsnuću i božanstvu Isa'a alejhis-selam obilježavaju i muslimane obmanu o tome (kao što im je i uspjela kod mnogih “muslimana”) makar davali iz svojih imetaka, a pogotovo oni koji su imućniji i imaju svoje firme.
Vjernik ne smije da podpane pod ta ubjeđenja, jer su ona suprotna Islamu i Islam ih je okarakterisao kao veliki širk. Zato ako se musliman tome povinuje, ne kažem čestita ili svetkuje(obilježava) već smo povinuje i prešućuje njegova vjera je u pitanju.
A da primi nadoknadu za “božićnicu” je uzimanje haram imetka i uvođenje sebe u dva citirana hadisa.
Cilj poslodavca tim činom je da se ljudi obraduju tom novcu i da to iščekuju svake godine. Vjernik mora jasno poslodavcu dati do znanja da neće to da uzme i da mu to njegova vjera zabranjuje, tako ako mu poslodavac daje novac u gotovini on će ga vratiti i objasniti razlog neuzimanja.
Vjernik ne smije skrivati svoja ubjeđenja i svoju vjeru ili se stiditi toga, ako to čini direktno je izložen licemjerstvo.
Ono što vjerniku ne pripada i nije ga zaradio ili dobio bez šerijatske zapreke ne treba ga i ne smije uzeti.
Da nas Allah pomogne na Njegovom putu!
Da li je dozvoljeno čestitati “uskrs i božić”?
Odgovor:
” Uskrs i božić” su od najizraženijih i najpoznatijih kršćanskih praznika, vjerovanje da je Isa’ alejhis-selam ubijen a zatim uskrsnuo i da je sin Božiji je od najvećih kršćanskih zabluda koje Kur'an negira, kaže Uzvišeni Allah: (وَقَوۡلِهِمۡ إِنَّا قَتَلۡنَا ٱلۡمَسِیحَ عِیسَى ٱبۡنَ مَرۡیَمَ رَسُولَ ٱللَّهِ وَمَا قَتَلُوهُ وَمَا صَلَبُوهُ وَلَـٰكِن شُبِّهَ لَهُمۡۚ وَإِنَّ ٱلَّذِینَ ٱخۡتَلَفُوا۟ فِیهِ لَفِی شَكࣲّ مِّنۡهُۚ مَا لَهُم بِهِۦ مِنۡ عِلۡمٍ إِلَّا ٱتِّبَاعَ ٱلظَّنِّۚ وَمَا قَتَلُوهُ یَقِینَۢا)
[سورة النساء 157]
“I zbog riječi njihovih: “Mi smo ubili Mesiha, Isaa, sina Merjemina, Allahova poslanika!” A nisu ga ni ubili ni raspeli, već im se pričinilo. Oni koji su se o njemu u mišljenju razilazili, oni su sami o tome u sumnji bili; o tome nisu ništa pouzdano znali, samo su nagađali; a sigurno je da ga nisu ubili.”Sura en-Nisa'a ajet 157
I kaže Uzvišeni o tome da li je on alejhis-selam Božiji sin:”
(وَقَالُوا۟ ٱتَّخَذَ ٱلرَّحۡمَـٰنُ وَلَدࣰا لَّقَدۡ جِئۡتُمۡ شَیۡـًٔا إِدࣰّا تَكَادُ ٱلسَّمَـٰوَ ٰتُ یَتَفَطَّرۡنَ مِنۡهُ وَتَنشَقُّ ٱلۡأَرۡضُ وَتَخِرُّ ٱلۡجِبَالُ هَدًّا أَن دَعَوۡا۟ لِلرَّحۡمَـٰنِ وَلَدࣰا وَمَا یَنۢبَغِی لِلرَّحۡمَـٰنِ أَن یَتَّخِذَ وَلَدًا)
[سورة مريم 88 – 92]
“Kažu Milostivi je uzeo sebi djete. Vi ste došli sa velikom potvorom.
Gotovo da se nebesa raspadnu, a Zemlja provali i planine zdrobe,
što Milostivom pripisuju dijete.
Nezamislivo je da Milostivi ima dijete.” Sura Merjem ajet 88-92
(لَّقَدۡ كَفَرَ ٱلَّذِینَ قَالُوۤا۟ إِنَّ ٱللَّهَ ثَالِثُ ثَلَـٰثَةࣲۘ وَمَا مِنۡ إِلَـٰهٍ إِلَّاۤ إِلَـٰهࣱ وَ ٰحِدࣱۚ وَإِن لَّمۡ یَنتَهُوا۟ عَمَّا یَقُولُونَ لَیَمَسَّنَّ ٱلَّذِینَ كَفَرُوا۟ مِنۡهُمۡ عَذَابٌ أَلِیمٌ)
[سورة المائدة 73]
“Nevjernici su oni koji govore: “Allah je jedan od trojice!” A samo je jedan Bog! I ako se ne okane onoga što govore, nesnosna patnja će, zaista, stići svakog od njih koji nevjernik ostane.”Sura el-Ma'ide ajet 73
I drugih ajeta kojih je mnogo na ovu temu.
Onaj ko čestita “uskrs ili božić” čestitao im je njihovo nevjerstvo i slagao na Allaha džellešanuhu.
Takav je sa tim počinio nevjerstvo ili u najmanju ruku veliki haram sve u zavisnosti od toga koliko je upoznat sa propisom.
Rekao je Ibnul-Kajjim:” A što se tiče njihovih nevjernićkih posebnih obilježja, to je haram po konsenzusu, kao da im čestita njihove praznike ili post i da kaže; Srećan vam praznik, ili nešto slično tome. Ako onaj ko je to rekao bude sačuvan od nevjerstva onda mu je haram. To je na stupnju kao da im čestita što čine sedždu krstu, to je čak i veći grijeh kod Allaha i veće prokletstvo od čestitke pijenja alkohola, ubistvo čovjeka, zinaluka i sličnog.
Mnogo je ljudi koji ne poštuju vjeru i zapadnu u ovo, i ne zna pogubnost onoga u što je upao, pa ko čestita nekome grijeh, novotariju i nevjerstvo zapao je u Allahovu srdžbu.” (Ahkamu Ehliz-Zimme )
Oni koji pravdaju čestitanje nevjernićkih praznika time da je dozvoljeno činiti dobročinstvo nevjernicima su u velikoj zabludi, jer dobročinstvo se čini u stvarima koje nisu zabranjene u vjeri, a ne priznavanjem nečijeg kufra i zablude potvarajući Allaha i Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve selem.
Dakle, dozvoljeno je čestitati nevjernicima sve ono što se ne tiče njihove vjere kao što je rođenje djeteta, kupovina stana, idr, čak im je dozvoljeno i dati dar za tu prigodbu, ali vjerske praznike nikako, onaj koji to čini čestita nevjerstvo i time može izaći iz vjere ili zaraditi Allahovu srdžbu.
Da nas Allah sačuva!
Šejh da li si pogrešio kada si rekao da namaz nije ispravan za hodžom koji čestita “uskrs i božić” jer je to stvorilo nedoumice kod mnogih i da je to tekfir takvih?
Odgovor:
Svaki čovjek radi i griješi pa ko učini teobu i popravi grešku bude mu oprošteno i ima nagradu.
Moj post se zasnivao na istraživanju govora uleme iz sva četiri mezheba i njihovih zaključaka na osnovu dokaza, a ne savremene uleme koja se jasno suprotstavila svim mezhebima u tome propisu. Niti jedan mezheb nije olahko shvatio ovaj propis, čak šta više svi su bili strogi u njemu, a pogotovo Hanefije.
A jedan od teških govora je govor Ebu Hafsa el-Nesefija: Kada bi čovjek robovao Allahu pedeset godina a zatim za dan Nejruza poklonio mušricima samo jaje da bi uveličao taj dan on bi bio kjafir i sva djela bi mu bila poništena.
Ovaj govor prenose mnogi hanefijski imami kao Ibn Abidin 10/252
Mnogo je ovakvih stavova kod imama mezheba ali ih neću citirati jer ovdje nije mjesto i prostor za to.
Rekao je Abdullah Karija el-Ezhari poslije istraživanja ovog propisa: Nakon istraživanja ove mesele u sva četiri mezheba vidio sam da ulema većinom ovaj propis spominje u poglavlju o otpadništvu ili ta'ziru.
Dakle veličanje, obilježavanje i čestitanje nevjernićkih praznika je između kufra i velikog grijeha, a propis spuštanja između toga dvoga zavisi od stanja osobe i njezine svijesti propisa i u šta se upušta.
Dakle klanjati za osobom koja čini kufr je neispravno pa makar ga i ne tekfirili sve dok se ne spusti tekfir na tu osobu i spozna njezino stanje da li je izišla iz vjere(tekfir-muajen).
Kad sagledamo govor Ibnul-Kajjima vidjet ćemo da upravo i on to navodi kad kaže:””…da kaže; Srećan vam praznik, ili nešto slično tome. Ako se spasi od kufra onda mu je haram. To je na stupnju kao da im čestita što čine sedždu krstu, to je čak i veći grijeh kod Allaha i veće prokletstvo od čestitke pijenja alkohola, ubistvo čovjeka, zinaluka i sličnog….”
Sve ovo što je naveo Ibnul-Kajjim je jasan kufr ali i pored toga kod tekfir-muajen se mora vidjeti da li ima bilo kakvo opravdanje za to.
Pa kako onaj ko je sebe izložio kufru može sa minbera pozivati na čestitanje “uskrsa i božića” i da namaz bude za njim ispravan i kako takav uopšte može biti imam i predvodnik muslimana.
Ovo je jasno upozorenje gdje nas vodi naša nemarnost prema onima koji potvrđuju i čestitaju jasan kufr i time lažu na Allaha, Kur'an i Sunnet.
Da nas Allah sačuva zablude.
Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.
Pridruži se na ovom linku
Vidi manjeDa li je propisan hidžab crne boje?
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu. Šerijatski tekstovi Kur'ana i vjerodostojnog sunneta nisu posebno odredili boju odjeće i hidžaba koju je muslimanki propisano nositi, u tome je šerijat ostavio širine i to se obično razlikuje od mjesta do mjesta, od naroda do naroda, klimatskih uslova, nviše
Alejkumusselam ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Šerijatski tekstovi Kur'ana i vjerodostojnog sunneta nisu posebno odredili boju odjeće i hidžaba koju je muslimanki propisano nositi, u tome je šerijat ostavio širine i to se obično razlikuje od mjesta do mjesta, od naroda do naroda, klimatskih uslova, načina života, običaja i slično. Nema dokaza koji ukazuje da je ženama mustehab ili sunnet a kamoli vadžib nositi crnu boju.
Upitana je Stalna komisija za fetve (broj 5089):
Pitanje: Da li hidžab žene muslimanke treba biti isključivo crne ili može biti bilo koje boje?
Odgovor: “Odjeća žene muslimanke nije specifična samo za crnu boju, njoj je dozvoljeno da oblači odjeću bilo koje boje ako ta odjeća prekriva stidno mjesto, nije odjeća kojom se oponašaju muškarci, nije tijesna, nije providna da se kroz nju vidi i ne izaziva fitnu. Ve billahi tevfik. Neka je salavat i selam na Vjerovjesnika, njegovu porodicu i ashabe.” (Potpisnici fetve, šejhovi: Abdullah Ibn Ku'ud, Abdullah ibn Gudejan, Abdulrezak Afifi i Bin Ban)
Bilježi Ebu Davud u svom Sunenu od Ummu Seleme, radijallahu anha, da je rekla: “Kada je objavljen ajet: “Neka spuste haljine svoje niza se.” ( El-Ahzab, 59) Izašle su žene ensarija pokrivene kao da su im gavrani na glavama. (Njihove marame su bile crne pa su upoređene sa gavranima).” Hadis je šejh Albani ocjenio vjerodostojnim, a Abdulkadir i Šuajb Arnaut dobrim. Sličan hadis se prenosi i od Aiše, radijallahu anha, međutim on je slab.
Sa ovim hadisom se ne može dokazivati da je sunnet ženama nositi crnu boju a kamoli vadžib. Najviše na što on ukazuje jeste to da je dozvoljeno nositi crnu boju. Ovaj hadis nije dokaz da je ženama sunnet nositi crnu boju zbog sljedećeg:
– jer u hadisu je došlo da su ensarijke pokrile glave crnim maramama a ne čitavo tijelo
– u hadisu nije došlo da je pokrivanje crnom maramom od strane žena ensarijka smjernica od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem
-da bi nošenje odjeće crne boje ženama bio sunnet potrebno je da to preporuči ili naredi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem
Prema tome, nije od sunneta da odjeća žene muslimanke bude crna jer za to nema dokaza. Nošenje odjeće mimo crne boje ne samo da nije otvaranje vrata šejtanu već je to otvaranje vrata šerijatu u kojem po ovom pitanju ima širine.
Ve billahi tevfik
Dr. Zijad Ljakić
Vidi manjePreuzeto sa zvaničnog Facebook profila:
https://www.facebook.com/permalink.php?story_fbid=260648318759212&id=100044421369912