Veoma često vidim vjernike kada im dođe neki gost, i priđe im da se poselami s njima, oni sjede, ne ustaju, pružaju ruku i odgovaraju na selam rukujući se sjedeći.

Gore od ovoga je što sam vidio da isto urade kada im dođe neko ko je ugledan ili daija ili im dođe kao musafir, oni uopše ne ustanu već sjede kao da niko nije došao.

Ovo je u našem običaju veoma ružno i veoma nekulturno.
A običaj je stvar koju trebamo ispoštovati, osim ukoliko je zabranjena šerijatom.

Međutim, niti je zabranjeno a ni pokuđeno da se ustane gostu ili uglednoj osobi kada uđe kod nas, već je to šerijatom lijepo i dozvoljeno.

Šejh Ibn Usejmin kaže:

“Ne smeta da čovjek ustane onome ko je ušao u prostoriju. To je inače običaj ljudi.

Ukoliko ne bi ustao onome ko ulazi, može se pomisliti da je onaj ko neće da ustane ohol i uobražen, a onaj ko ulazi može pomisliti da si ljut, jer većina ljudi smatra da ukoliko domaćin ne ustane onome ko ulazi da je to znak da ne voli što mu je došao.

U svakom slučaju, ako je običaj da ljudi jedni drugima ustaju, i da se smatra uvrjedljivim da se ne ustaje onda ne smeta ustatiti onome ko dolazi.”

Šejh Ibn Baz kaže da to spada u lijep ahlak.

Što se tiče hadisa: “Ko voli da njemu ljudi stoje, nek’ se pripremi za mjesto u Džehennemu.” (Sunen Ebu Davuda)

Njegovo značenje bi bilo ovako:

Riječi: “Da njemu ljudi stoje.” znače da on sjedi a da oko njega ili pored njega drugi stoje i da ga tako uvažavaju (i “veličaju”), kako su u davninama tražili kraljevi i vladari od svojih podređenih da rade. To je zabranjeno i u ovom i u drugim hadisima.

(Neki su preveli ovaj dio “Da njemu ljudi stoje” sa “da njemu ljudi ustaju” i smatram da je taj prevod ne pokazuje potpuno značenje ovog hadisa, i zbog toga su neki ljudi pogrešno protumačili te su rekli da je veliki grijeh ustati nekome da ga pozdraviš. Ne, to nipošto nije tačno.)

Zatim, u ovom hadisu se kaže: “Ko voli”.

Dakle, onaj ko voli i žudi za tim da on sjedi a da drugi oko njege stoje i da ga tako poštuju, svjedeno ustajali mu ljudi ili ne, on ima grijeh, ne zbog toga što mu je ili nije neko ustao, već zbog toga što je on ohol i umišljen.

Zbog toga, kada ti dođe neki gost, ili kada kod vas uđe ugledna osoba, možete slobodno ustati da ga pozdravite i poselamite i na taj način pokažete svoje dobročinstvo i svoj lijep ahlak.

Dr. Rusmir Čoković
Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila:
https://www.facebook.com/rusmir.cokovic/posts/3401026323342379

Bismillah, ves-selatu ves-selamu ala nebijjina Muhammed..
Svaki čovjek ima dobrih djela koje je uradio na ovom svijetu bilo to u služenju vjeri ili dunjaluku. Napadati na bilo koji sunnet ili one koji ga praktikuju može samo onaj ko se prema sebi ogriješio i ko je stvarni novotar i želi da ta novotarija ostane i da se ne iskoristi, Uzvišeni Allah je rekao:

(وَمَا كَانَ لِمُؤۡمِنࣲ وَلَا مُؤۡمِنَةٍ إِذَا قَضَى ٱللَّهُ وَرَسُولُهُۥۤ أَمۡرًا أَن یَكُونَ لَهُمُ ٱلۡخِیَرَةُ مِنۡ أَمۡرِهِمۡۗ وَمَن یَعۡصِ ٱللَّهَ وَرَسُولَهُۥ فَقَدۡ ضَلَّ ضَلَـٰلࣰا مُّبِینࣰا)
[سورة الأحزاب 36]

“Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo po svom nahođenju postupiti. A ko Allaha i Njegova Poslanika ne posluša, taj je sigurno skrenuo s Pravoga puta.”

(وَمَن یَعۡصِ ٱللَّهَ وَرَسُولَهُۥ فَإِنَّ لَهُۥ نَارَ جَهَنَّمَ خَـٰلِدِینَ فِیهَاۤ أَبَدًا)
[سورة الجن 23]

” A onoga koji Allahu i Poslaniku Njegovu ne bude poslušan sigurno čeka vatra džehennemska; u njoj će vječno i zauvijek ostati.”

(وَمَن یُشَاقِقِ ٱلرَّسُولَ مِنۢ بَعۡدِ مَا تَبَیَّنَ لَهُ ٱلۡهُدَىٰ وَیَتَّبِعۡ غَیۡرَ سَبِیلِ ٱلۡمُؤۡمِنِینَ نُوَلِّهِۦ مَا تَوَلَّىٰ وَنُصۡلِهِۦ جَهَنَّمَۖ وَسَاۤءَتۡ مَصِیرًا)
[سورة النساء 115]

“Onoga ko se suprotstavi Poslaniku, a poznat mu je Pravi put, i koji pođe putem koji nije put vjernīkā, pustićemo da čini šta hoće, i bacićemo ga u Džehennem – a užasno je on boravište!”

Ovo su samo neki ajeti koji govore o nepokornosti Allahu i Njegovom Poslaniku sallallahu alejhi ve selem pa kako je sa onim koji napadaju neke sunnete i vjernike koji ih praktikuju.

Mnogo je nevjernika koji su učinili veliku uslugu Islamu i napisali knjige koje u to vrijeme nisu mogli muslimani napisati kao što je knjiga Mudžemul-Mufehres lil-Elfazil-Hadisin-Nebevij kojeg su napisali najveći neprijatelji Islama i u to su utrošili desetine godina, a tako je i sa mnogim novotarima koji su se na jednu stranu borili protiv mnogih sunneta a na drugoj su napisali velika djela poput ez-Zemahšerija, er-Razija idr. i pored velikog znanja oni ostaju upamćeni po svojoj novotariji i borbi protiv Ehlu-Sunneta.

Kada se vratimo na stavove predvodnika Ehlu-Sunneta vidjet ćemo da oni nisu hvalili novotare koji su nastojali da rašire svoje novotarije i da ih brane već su se i radovali kada su oni umirali.

Rekao je Poslanik sallallahu alejhi ve selem:
“Rob mu'min se odmori od tegobe dunjaluka i ode ka Allahovoj Milosti. A Rob grešnik, od njega se odmore ostali robovi, zemlja, biljke i životinje.” (Buharija 6147 Muslim 950)

A novotar je gori po vjeru i vjernike od bilo kojeg grešnika.

Upitan je imam Ahmed rahimehullah: “Čovjek se obradovao smrti Ahmeda Ibn ebi Duada(Mu'atezila), da li ima grijeh zbog toga?
Rekao je: A ko se nije obradovao njegovoj smrti.” es-Sunne od el-Hilala 5/121

Kada je došla vijest o smrti Vehb el-Kurešija -koji je bio u zabludi i njoj pozivao- do Abdurahmana bin Medija rekao je: “Hvala Allahu Koji je učinio da se muslimani odmore od njega.” Lisanul-Mizan 8/402

Rekao je Hafiz Ibn Kesir kada je umro jedan od predvodnika novotara:” Allah je muslimane odmorio od njega u ovoj godini u Zul-Hidžetu i ukopan je u svojoj kući, zatim je prenesen u Kurejšisko mezarje. Elhamdulillahi vel-minne. I kada je umro sljedbenici ehlus-Sunneta su se jako obradovali, i iskazali su zahvalu Allahu na tome, i nisi mogao nikoga od njih naći a da nije zahvaljivao Allahu na tome.” el-Bidaje ven-Nihaje 12/338

Mnogo je ovakvih predaja gdje su se sljedbenici ehlus-Sunneta veselili kada bi umro novotar koji se borio za svoju novotariju i napadao na sljedbenike ehlus-Sunneta, tako da onaj ko napada neki od sunneta ili sljedbenike ehlus-Sunneta nije dozvoljeno da se pohvali i uzdiže koliko god dobra ostavio iza sebe, već je dozvoljeno da se muslimani raduju zbog njegove smrti kako ne bi odvodio u zabludu muslimane i mora se upozoravati na njegove zablude.

A što se tiče traženja oprosta za njega, dozvoljeno je tražiti oprosta za njega ako ga njegova novotarija nije izvela iz vjere!

Da nam Allah da snage da se borimo za Sunnet Poslanika sallallahu alejhi ve selem!

Odgovorio dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

Njegovanje rodbinskih veza doprinosi povećavanju nafake i produžavanju životnog vijeka. To Poslanik islama, sallallahu alejhi ve sellem, ističe u autentičnom hadisu, koji prenosi Enes, r.a, a u kojem se doslovno kaže: «Ko želi da mu se nafaka poveća i produži životni vijek, neka pazi i redovno posjećuje rodbinu!» Kada je u pitanju produžavanje životnog vijeka, onda bi se to sukobljavalo s jasnim kur’anskim ajetom u kojem Allah Uzvišeni kaže: «…i kada smrt dodje, niko je ni za jedan tren neće moći ni odložiti ni ubrzati!». Otuda, islamski učenjaci pokušavaju ispravno razumjeti i interpretirati ovaj hadis, kako ne bi proturječio kur’anskom ajetu. Tako, Ibnu-t-Tin i dr., smatraju da se pod produžetkom životnog vijeka misli na bereket u životu i vremenu i na porod koji ostane iza takve osobe, pa radeći dobra djela, koriste i toj osobi nakon njene smrti». Kao podlogu za taj stav oni navode rijeci Ibrahima, a.s, koji kaže, kako Allah, dž.š., u Svojoj Knjizi navodi: «I učini da me po lijepom spominju oni koji će doći poslije mene!»

Enes b. Malik, r.a, poznati ashab, kaže: Troje će biti u hladu ‘Arša Milostivog na Sudnjem danu: onaj koji je održavao rodbinske veze, kome se život produžio a proširio mu se kabur i povećala nafaka; žena kojoj muž umre, a ostanu joj jetimi, pa se ona brine o njima, sve dok ih Allah ne učini neovisnim i osoba koja spremi hranu i pozove gladne i siromašne da jedu!» Na temelju navedenog neki islamski učenjaci smatraju da će onome ko ustraje na petero, Allah dati nagradu poput ogromnih planina i povećat će mu nafaku: ko ustraje na davanju sadake, ko bude održavao rodbinske veze, ko ustraje na borbi na Allahovom putu, ko ustraje na uzimanju i čuvanju abdesta i ko čini dobročinstvo roditeljima i na tome ustraje.

Materijalno potpomaganje rodbine

Potpomaganje ljudi je islamom preporučeno, a posebno se naglašava potpomaganje rodbine kojoj je pomoć neophodna. To se najjasnije očituje na primjeru Ebu Talhe, r.a, koji je, nakon što je objavljen ajet: «Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže!» došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao mu: «Allahov Poslaniče, Allah Uzvišeni je u Svojoj Knjizi rekao: «Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže!», a meni je najdraža moja bašča Biruha – a to je bila bašča u koju je Allahov Poslanik, s.a.v.s, ulazio, koristio njen hlad i pio vodu iz nje – pa je poklanjam Allahu i Njegovom Poslaniku, nadajući se Allahovoj nagradi. Raspolaži, Allahov Poslaniče, ovom baščom onako kako Allah želi». Allahov Poslanik, s.a.v.s, mu je na to rekao: «Aferim, Ebu Talha, to je unosan imetak. Primili smo ga od tebe i sada ti ga vraćamo da ga razdijeliš medu svojom rodbinom!». Nakon toga je Ebu Talha tu baštu raspodijelio svojoj rodbini.

Čak i u slučaju da je naša rodbina neraspoložena prema nama i da radi na prekidanju rodbinskih odnosa, nama je najpreče njih pomoći. To se jasno nazire iz Vjerovjesnikovog, s.a.v.s, hadisa, koji prenosi Ebu Ejjub el-Ensari, r.a: «Najvrednija je ona sadaka koja se dadne rodbini koja je na tebe ljuta i prema tebi neraspoložena!».

Za sadaku datu rodbini dvostruka je nagrada

Koliko islam potiče razvijanje rodbinskih veza vidi se i iz hadisa u kojem se nedvojbeno obećava dvostruka nagrada za sadaku datu rodbini u odnosu na sadaku datu drugima. Selman b. ‘Amir prenosi hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s, u kojem se kaže: «Sadaka učinjena siromahu je uobičajena sadaka, a sadaka učinjena rodbini je dvostruka: ona je i sadaka i njegovanje rodbinskih odnosa!». Tako je Mejmuna bint el-Haris, r.a, supruga Poslanika, s.a.v.s, oslobodila svoju robinju, pa joj je on rekao: «Da si je dala tetkama (po majci) imala bi veću nagradu!». Tetka je na stepenu majkeHadis El-Bera’a b. ‘Aziba, r.a, u kojem Poslanik, s.a.v.s, kaže: «Tetka je na stepenu majke!» , na najbolji način nam pokazuje kolika je vrijednost rodbine.

Održavanje rodbinskih veza i s nemuslimanima

Naša je obaveza održavanje rodbinskih veza i s nemuslimanima. To je spominjano kada smo govorili o našim odnosima spram roditelja, pa makar bili i nemuslimani. Isti je slučaj i s rodbinom koja nije u islamu. Mejmun b. Mehran kaže: Troje se podjednako odnosi i na muslimane i na nemuslimane: ugovori koji se sklope, održavanje rodbinskih veza i ispunjenje emaneta. To smo dužni ispoštovati svejedno radilo se tu o muslimanima ili o nemuslimanima.

Prekidanje rodbinskih veza Allahu je jedno od najmržih djela

Prekidanje rodbinskih odnosa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naveo zajedno sa širkom, cime je, jasno pokazao koliko je to nepoželjno kod Allaha Uzvišenog. Ebu Ja’la, s pouzdanim lancem prenosilaca, navodi predaju u kojoj se kaže da je jedan čovjek iz Has’ama upitao Vjerovjesnika, s.a.v.s: «Koja djela su Allahu najmrža?», na što je on odgovorio: «Pripisivanje Allahu druga (širk)!» Na pitanje: «Allahov Poslanice, a nakon toga?», odgovorio je: «Prekidanje rodbinskih veza!» Na ponovno pitanje: «A zatim, Allahov Poslaniče?», odgovorio je: «Naređivanje zla a odvraćanje od dobra!».

Allahovo prokletstvo je na onima koji prekidaju rodbinske veze

Koliko je pogubno prekidati rodbinske odnose pokazuju ajeti iz poglavlja Muhammed, u kojima Allah Uzvišeni kaže: «Zar i vi ne biste, kada biste se vlasti dočepali, nered na zemlji činili i rodbinske veze kidali! To su oni koje je Allah prokleo i gluhim i slijepim ih učinio!». Otuda poznati Hasan el-Basri podvlači: «Kada ljudi zapostave znanje, ostave djelovanje, budu se voljeli jezicima a mrzili srcima i kada budu prekidali rodbinske odnose, Allah će ih prokleti i gluhim i slijepim ih učiniti!».

Onaj koji prekida rodbinske odnose neće ući u Džennet

Grijeh s kojim se prijeti zabranom ulaska u Džennet je, svakako, veliki. A upravo Vjerovjesnik, s.a.v.s, prijeti zabranom ulaska u Džennet svakom onom koji prekida rodbinske odnose i ne angažira se na njihovom uspostavljanju. Džubejr b. Mut’im, r.a, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s, da je rekao: “Neće ući u Džennet onaj koji prekida rodbinske odnose!».

Allah, dz.š. ne spušta milost na one koji prekidaju rodbinske veze

Koliko je opasno prekidanje rodbinskih odnosa, najbolje pokazuje hadis Allahovog Poslanika, s.a.v.s, u kojem se navodi da Allah Plemeniti svoju milost neće spustiti na narod u kojem se nalazi osoba koja prekida rodbinske veze. ‘Abdullah b. ebi Evfa, r.a, prenosi jednu merfu’-predaju u kojoj se kaže: «Allahova milost se neće spustiti na narod u kojemu se nalazi onaj koji prekida rodbinske odnose!».

Djela se ne primaju od onih koji prekidaju rodbinske veze

Prijetnja Vjerovjesnika, s.a.v.s, da neće biti primljena djela onih koji prekidaju rodbinske veze najuvjerljivije govori o nužnosti našeg lijepog odnosa spram rodbine. Ebu Hurejre, r.a, kaže da je čuo Allahovog Poslanika, s.a.v.s, kako kaže: «Allahu Uzvišenom se djela ljudi predočavaju četvrtkom naveče. Neće biti primljena djela onoga koji raskida rodbinske veze!»

Za prekidanje rodbinskih veza kazna je i na dunjaluku i na ahiretu

Prekidanje rodbinskih veza je grijeh za koji je predviđena kazna i na ovom i na onom svijetu, što jasno ukazuje na pogubnost tog grijeha. Ebu Bekrete, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Ni za jedan grijeh Allah tako brzo ne kažnjava počinioca još na ovom svijetu, uz ostavljanje (dijela kazne) i za ahiret, kao što kažnjava onoga koji prekida rodbinske veze i nasilnika.”

Za prekidanje rodbinskih odnosa kazna stiže vrlo brzo

Ni za jedno zlo kazna ne stiže brže nego za nasilje i prekidanje rodbinskih veza. ‘Aiša, r.a, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s, rekao: «Ni za jedno dobro se brže ne nagrađuje kao za dobročinstvo prema roditeljima i za njegovanje rodbinskih veza a ni jedno zlo ne povlači brže kaznu nego što povlači nasilje i prekidanje rodbinskih veza!».

Pravilno postupa onaj koji njeguje veze i onda kada se one prekidaju

Nije dovoljno održavati veze s onima koji te veze respektiraju, nego je naša dužnost razvijati i obnavljati te veze i kada drugi rade na njihovom prekidanju. ‘Abdullah b. ‘Amr, r.a, prenosi u jednoj merfu’-predaji sljedeći hadis: «Nije dovoljno samo posjećivati one koji tebe posjećuju. Pravilno se ponaša prema svojoj rodbini onaj koji, kada ga zaborave ili odbace, obnavlja vezu s njima». Allahov Poslanik, s.a.v.s, je pohvalio čovjeka koji je održavao rodbinske veze s onima koji su ih prekidali. U predaji Ebu Hurejre, r.a, taj čovjek se obratio Vjerovjesniku, s.a.v.s, sljedećim riječima: «Allahov Poslaniče, ja imam rodbinu s kojom održavam rodbinske veze, ali ih oni prekidaju. Lijepo i blago se ophodim prema njima a oni mi lošim uzvraćaju. Samilostan sam prema njima, ali mi oni to ne uzvraćaju». Vjerovjesnik, s.a.v.s, mu je, tada, rekao: «Ako bude tako kako si rekao, to je kao da im daješ žeravicu. Neprestano će s tobom biti Allahov dokaz protiv njih, sve dok tako postupaš!».

ZAKLJUČAK

Iz svega navedenog jasno se može zaključiti da je održavanje rodbinskih veza jedno od najdražih djela Allahu Plemenitom, a njihovo zapostavljanje ili prekidanje jedno od Njemu najmržih djela.

Na temelju izloženog zaključujemo da lijepo odnos spram rodbine dovodi do:

– Allahovog, dž.š. zadovoljstva,
– unošenja zadovoljstva u srca rodbine,
– zadovoljstva meleka,
– zadavanja brige šejtanu,
– produženja životnog vijeka,
– povećavanja nafake,
– približavanja Džennetu,
– udaljavanja od Džehennema,
– povećavanja ljubavi medu rodbinom
-povećavanja nagrade nakon smrti.

Nadamo se da će nas sve navedeno potaknuti na naš još ljepši odnos prema rodbini i još brižnijem njegovanju tih veza čiji je korijen iznikao iz samog Allahovog lijepog imena Er-Rahman.

DR. ŠEFIK KURDIĆ

Preuzeto sa http://www.n-um.com

HISTORIJA ISLAMA – ISLAMSKI VLADARI

Drugi dio: Umevijska država

Umevijska država je dobila ime po Umejji pradjedu osnivača države Muavije. Kod nas se češće upotrebljava izraz Emevije i emevijska dinastija. Glavni grad je bio Damask a nakon pada države 132 h.g. (750 g.) nastavljaju vladati Andelusom uzimajući Kurtubu kao glavni grad, sve do 422 h.g. (1031 g.)
Osnivač umevijske države je Muavija ibn Sahr (Ebi Sufjan) ibn Harb ibn Umejje a ujedno i njen prvi vladar.
Zbog načina upravljanja državom Muavija se smatra prvim kraljem u historiji islama, no međutim, kao plemenitom ashabu, pisaru Objave to nije nimalo utjecalo na njegovo ispravno praktikovanje vjere i pravedno vladanje u državi te s te strane mnogi islamski učenjaci ga svrstavaju u pravedne halife na osnovu hadisa kojeg bilježi imam Muslim u kojem stoji da je Džabir ibn Semure radijallahu anhu, rekao: ušao sam sa svojim ocem kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i čuo sam da je rekao: ”Islam će biti zaštićen sve dok bude dvanaest halifa.” Zatim je rekao riječ koju nisam razumio te sam kazao svome ocu: Šta je rekao? Kaže: „Svi su iz Kurejša.”

Prof. Bilal Dervišić

Preuzeto sa njegovog zvaničnog Facebook profila: https://www.facebook.com/bilal.dervisic