Uzvišeni Allah naređuje salavat na Poslanika sallallahu alejhi ve selem:”Zaista Allah i meleki Njegovi donose salavata na Vjerovjesnika. O vjernici donosite salavata na njega i vi i donosite na njega selam!” (el-Ahzab 56)
Donošenje salavata na Poslanika sallallahu alejhi ve selem je propisano od Allaha i Njegova Poslanika sallallahu alejhi ve selem, kaže Poslanik sallallahu alejhi ve selem o ovom fadlu:” Ko donese na mene jedan salavat, Allah Će na njega donijeti deset.” (Muslim 408)
Prema ovom fadlu će biti brižan samo istinski vjernik.
A što se tiče pisanja skraćenice salavati i selama pored Poslanikovog imena, to je ponuđeno raditi, pa čak i zabranjeno, jer to ne ukazuje na salavat i selam i ljudi ga neće pročitati i zaraditi veliku nagradu, a oni koji ne znaju šta ta skraćenica znači ta skraćenica će im stvoriti nedoumice.
Često ljudi su skromni prema propisima vjere -kao u ovom slučaju- a ovaj propis pisanja salavata je najbolje što mogu napisati u svom tekstu kakav god tekst bio.

O ovome kaže Ibnus-Salah u svojoj knjizi Ulumul-Hadis u 25 poglavlju stavka devet: Treba onaj ko spomene Poslanika sallallahu alejhi ve selem da napiše salavat i selam kod njegovog spomena, i ne treba mu biti teško ako to ponavlja mnogo puta, jer je to od najveće koristi za one koji tragaju za hadisima i njegovim knjigama pa to preskaču, a ko to preskoči sebi je zabranio veliku nagradu.”
I kaže:” Također je ovo slučaj i kod spomena, hvale i Zikra Uzvišenog Allaha. Rekao je neka i to izbregava da piše skraćeno: Prvo; da napiše to skraćeno u vidu znakova sa dva slova i slično. Drugo: Da napiše skraćeno značenje kao veselem.”

Rekao je es-Sehavi:” Izbjegavaj u svom rukopisu o ti koji pišeš znakove (s.v.s) tj salavat i salam na Poslanika sallallahu alejhi ve selem da napiše znakove od samo dva slova i slično, pa da bude krnjav kao što to rade neznalice od stranaca i prostaka od studenata.”(Fethul-Mugis fi šerh elfijetil-hadis)

Rekao je šejh Ibn Baz: ” Propisano je da se (salavat i selam) pišu u cjelosti i potpuno, jer je Uzvišeni Allah naredio salavat i salam da bi se čitalac na to podstakao kada ih bude čitao i ne treba da se pišu skraćeno znakovima (s.v.s.v) (a.s) kao što to rane neki pisci, jer je to suprotno naređenju Uzvišenog Allaha kad naređuje salavat: ” O vjernici donosite salavata na njega i vi i donosite na njega selam!” (el-Ahzab 56), i zato što se skraćenicama ne upotpunjuje taj propis i što time ne ispunjava fadl koji postoji u pisanju.”

Dakle, svako onaj ko piše Ime Uzvišenog Allaha i ime Njegovog Poslanika sallallahu alejhi ve selem neka bude brižan da piše zahvalu i slavu na Allaha i salavat i selam na Poslanika sallallahu alejhi ve selem potpuno da ne bi sebi uskratio veliko dobro i bio opisan kao neznalica.
A Allah najbolje zna!

Odgovorio šejh dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

Nema čovjeka a da ne voli pohvalu to je u ljudskoj prirodi, Šerijat je došao sa pravdom i Srednjim putem da ljude odgoji tako da se niti uzdižu, niti hvale, a niti da pretjeruju u pohvali drugih.
Uzvišeni Allah nas upozorava da se hvalimo i pohvaljujemo pa kaže Uzvišeni:”
“One koji se klone velikih grijeha i razvrata, a grijehe bezazlene On će oprostiti jer Gospodar tvoj, zaista, mnogo prašta. On dobro zna sve o vama, otkad vas je stvorio od zemlje i otkad ste bili zametci u utrobama majki vaših, zato se ne hvalite međusobno. On najbolje zna onoga ko se boji.” en-Nedžm 32
Uzvišeni Allah i pored toga što je spomenuo vjernike koji će čuvaju grijeha upozorio ih je da se ne hvale međusobno.
Bilježi imam Muslim da je čovjek hvalio Osmana radijallahu anha, pa je Mikdad radijallahu anha kleknuo na koljena i uzeo prašine i bacio je u oči tom čovjeku. Upitao ga je Osman radijallahu anha: Šta to radiš? Rekao je: Čuo sam Poslanika sallallahu alejhi ve sellem da je rekao: “Kada vidite hvalisavce bacite u njihove oči prašinu.”(Muslim 3002)
Prenosi Ebu Bekrete radijallahu anhu da je čovjek pohvalio nekog čovjeka pred Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem pa je Poslanik sallallahu alejhi ve sellem rekao: “Teško tebi! Presjekao si vrat svom drugu (ponovio je to nekoliko puta) Ako neko od vas baš mora da pohvali nekoga, neka kaže; mislim da je taj takav i takav, a Allah će mu svoditi račun, ako zaista misli da je on takav, jer Allah će mu suditi, a niko se kod Allaha ne može pohvaliti.”(Buharija 6061, Muslim 3000)
I drugih hadisa koji govore o ovoj temi.
Tako će vjernik dobro paziti koga će pohvaliti, ako Mikdad radijallahu anhu nije dozvolio da se Osman radijallahu anhu na takav način hvali i pohvaljuje i ako je bacio prašinu u oči onoga ko je hvalio čovjeka kome je obećan Džennet, šta bi trebalo danas uraditi sa ljudima koji se hvale i koje pohvaljuju i grešnike i novotare.
Vjernik kada hoće da pohvali nekoga ako već ima kakvu potrebu i opću korist za Islam mora dobro paziti koga će pohvaliti i da li je dotični zaista takav, a ta pohvale ne smije biti osim u okviru potrebe, ako izađe iz te potrebe onda mu treba baciti prašinu u oči nebi li se opametio.
A hvaliti grešnika ili novotara javno pred ljudima da bi ga ljudi cijenili i poštovali nije ništa drugo do ubacivanje smutnje u vjeru i pozivanje na krivi put.
Posebno na ovo moraju paziti oni koji pozivaju vjeri i koji odgajaju ljude da budu vjernici, jer pozivati da se poštuje onaj ko je grešnik i novotar ne može osim onaj ko mu je ravan i ko izdaje Pravi put i ono na čemu je bio Selef.
Da nas Allah sačuva zablude.

Odgovorio šejh dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš

Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.

Pridruži se na ovom linku

Gamus zakletva, odnosno lažna zakletva. To znači da se čovjek potpuno svjesno i bez ikakve prisile, zaklinje Allahom ili Njegovim imenima i svojstvima, na nešto što je u potpunosti svjestan i ubjeðen da je laž, kako bi pribavio odreðenu dunjalučku korist ili postigao odreðeni cilj. Još se naziva i šehadetuz-zur ili lažno svjedočenje.
Ovakva vrsta zakletve spada u velike grijehe. Rekao je Poslanik s.a.v.s. u hadisu koga prenosi Abdullah b. Amr r.a.: ”U velike grijehe spada: širk, neposlušnost roditeljima, ubistvo i lažna zakletva ”. (Buhari br.6675, Tirmizi br.3021).

Od Ebu Umame r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Ko zakletvom oduzme nešto od prava muslimana, Allah ga je obavezao vatrom i zabranio mu ulazak u džennet…” (Muslim br.137, Ibn Madže br. 2324).

Od Abdullaha b. Mes’uda r.a se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: ”Ko se zakune lažnom zakletvom preko koje će zakinuti pravo i imetak muslimana, takav će Allaha sresti a On će na njega biti srdit”. (Buhari, br. 6676, Muslim, br.138)

SMIJE LI SE LAŽNO ZAKLESTI U SLUČAJU DARURE-PRIJEKE POTREBE?
Nema sumnje da je lažno zaklinjanje haram kako se da zaključiti iz navedenih hadisa. Meðutim, ponekad je dozvoljeno da se čovjek zaklete lažno kako bi sačuvao život ili čast muslimana, ili ostvario kolektivnu korist za muslimane. Tako na primjer ukoliko neko od muslimana bude upitan od strane nekog zločinca o drugom muslimanu, prvo treba da koristi tevriju (vrsta dozvoljene obmane), a ukoliko mu ne uspije, neka se istinski lažno zaklete i za to neće snositi odgovornost inšallah. Dokaz su riječi Allaha u prijevodu značenja, gdje se oslobaða odgovornosti ona osoba koja pod prisilom počini kufr: «Onoga ko zaniječe Allaha nakon što je i Njega vjerovao, osim ako na to bude primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri, čeka Allahova kazna…» (Nahl, 106). Sigurno je da je lažna zakletva manji grijeh od kufra, pa ako za njega pod prisilom čovjek neće biti odgovoran, preče je da ne bude odgovoran za lažnu zakletvu u ovakvoj situaciji. Što se tiče tevrije u vezi lažne zakletve, o njoj se prenosi slijedeća predaja: Od Suvejda b. Hanzale se prenosi da je rekao:
” Krenuli smo želeći da se pridružimo Allahovom Poslaniku s.a.v.s. a sa nama je bio Vail b. Hudžr r.a. koga su prepoznali i uhvatili njegovi neprijatelji. Tražili su od nas da se zakletemo(da je od nas), pa sam se ja zakleo da mi je on brat. Spomenu sam to Allahovom Poslaniku s.a.v.s. pa mi je rekao: ”Istinu si rekao, musliman je brat muslimanu”. (Ebu Davud br.3070, Ibn Madže br. 2119. Albani ga je ocijenio ispravnim).

POSTOJI LI KEFFARET-ISKUP ZA OVU ZAKLETVU, ILI PORED POKAJANJA ČOVJEK NIJE DUŽAN DA UČINI NIŠTA DRUGO?
Po ovom pitanju postoje dva poznata mišljenja. Prvo mišljenje zastupa većina islamskih učenjaka Hanefijskog, Malikijskog i Hanbelijskog mezheba, koji kažu da je počiniocu lažne zakletve obaveza iskreno pokajanje i da za nju nema iskupa.

Dokaz im je izmeðu ostalog predaja od Ibn Mesu’da r.a. da je rekao: ”U grijehe za koje ne postoji iskup smo ubrajali lažnu zakletvu. Upitaše ga: Šta je lažna zakletva?, a on odgovori: Da se čovjek lažno zaklete i na takav način od svoga brata zakine njegov imetak ”. (Bejheki 10/37, sa dobrim lancem prenosilaca). Nije nam poznato da je neko od ashaba rekao suprotno govoru Ibn Mes’uda.

Kažu takoĐer u prilog ovom mišljenju ide i činjenica, da ni za ostale velike grijehe, poput kraðe, zinaluka, pijenje alkohola itd., nema iskupa, pa tako ni za nju.
Drugo mišljenje zastupaju pravnici Šafijskog mezheba i rivajet od Imama Ahmeda, da za lažnu zakletvu ima iskup.
Prvo mišljenje je prioritetnije iz razloga što lažna zakletva u stvarnosti i nije zakletva, jer je istinska zakletva za koju postoji kefaret šerijatski dozvoljena, dok je lažna zakletva veliki grijeh koga šerijat nikako nije dozvolio, tako da je razlika meðu njima velika. U prilog ovog mišljenja ide i činjenica da je Allahov Poslanik s.a.v.s. rekao onom bračnom paru kada je čovjek optužio ženu za zinaluk, pa su se oboje kleli da su u pravu i da istinu govore: ” Allah dobro zna da jedno od vas dvoje laže, pa ima li ko od vas da se pokaje? ” (Buhari, br. 5311). Iz ovog hadisa je vidljivo da im Poslanik s.a.v.s. nije naredio da se za lažnu zakletvu iskupi onaj ko je lažov, što bi on, da je bilo nužno sigurno učinio, jer nije dozvoljeno odgoditi objašnjenje vjerskog propisa, kada se za to ukaže potreba.

Kompletan odgovor o vrstama zakletvi pročitajte ovdje:

https://pitajucene.com/pitanje/koje-vrste-zakletvi-postoje-u-serijatu/

————-

Priredio: Amir Durmić

Pripremljeno prema djelu: Sahihu fikhis-sunne ve edilletuhu, autor: Ebu Malik Kemal Ibnus-Sejjid Salim.
Slijedi: KAKO SE ISKUPITI ZA PREKRŠENU ZAKLETVU

Prvi put objavljeno: srijeda, 17 Listopad 2007 03:45

————-
Preuzeto sa stranice https://minber.ba/category/fikh/

Šta možemo učiniti za našeg mejjita ?!

Veoma često ljudi postavljaju pitanje šta mogu uraditi za svoga mejjita.

Generalno, čovjek kada umre prestaju njegova dobra djela.

Čovjek za svoga mejjita može uraditi sljedeće:

1- Dova i istigfar. Potvrđeno vjerodostojnim hadisima. Dova može biti i na maternjem jeziku. Dova u kojoj molimo Allaha da oprosti našem mejjitu, da mu se smiluje. Dova nakon smrti se upućuje za mejjitu koji je umro kao musliman. Za nemuslimana se može doviti za života, za njihovu uputu, a ako umru u nevjerstvu nakon smrti nije dozvoljeno doviti za njih.

2- Sadaka na ime mejjita. Potvrđeno vjerodostojnim hadisima. Sadaka na ime mejjita može biti novac, a može biti i bilo šta drugo što je halal i ima svoju vrijednost: odjeća, hrana, knjiga.

3- Obaviti za mejjita hadž ili umru, ako on za života nije obavio.

4- Vratiti dugove koje je ostavio mejjit. (Ako je mejjit ostavio iza sebe zaostavštinu od nje je obaveza prije podjele miraza da se vrate njegovi dugovi. Ako nije ostavio, pohvalno je da neko od njegovih nasljednika ili rođaka preuzme na sebe vraćanje njegovog duga.)

5- Dio učenjak smatrao je da mejjitu stiže korist od poklonjenog učenja Kur'ana. (Ne učenje Kur'ana za pare, već poklonjeno učenje Kur'ana koje prouči lično neko od mejjitove rodbine)

Mr. Elvedin Pezić
Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila: https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2740576446258746