Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Da li je Poslanik govorio ashabima prije namaza “klanjajte kao da vam je posljednji namaz”?
Te riječi u tom momentu nije ispravno govoriti za vrijeme saffanja i prije namaza, jer to nije došlo tako od Poslanika sallallahu alejhi ve selem niti od Selefa, već Ibn Madže bilježi hadis od Ebu Ejuba da je Poslanik sallallahu alejhi ve selem rekao: "Kada hoćeš da klanjaš namaz, klanjaj kao da tiviše
Te riječi u tom momentu nije ispravno govoriti za vrijeme saffanja i prije namaza, jer to nije došlo tako od Poslanika sallallahu alejhi ve selem niti od Selefa, već Ibn Madže bilježi hadis od Ebu Ejuba da je Poslanik sallallahu alejhi ve selem rekao: “Kada hoćeš da klanjaš namaz, klanjaj kao da ti je zadnji.” (Ibn Madže 4171) Ovaj hadis je izrečen van namaza kao podstrek da čovjek što bolje bude skrušen u namazu i nije dozvoljeno da se praktikuje na tom određenom mjestu.
A Allah najbolje zna!
Odgovorio šejh dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.
Pridruži se na ovom linku
Vidi manjeKako da se probudim na noćni namaz? Kako da ustanem?
Sedam jednostavnih, a učinkovitih savjeta kako ustati na noćni namaz NAMAZ Sedam jednostavnih, a učinkovitih savjeta kako ustati na noćni namaz Podijeli sa drugima i zaradi sevap: FacebookViberWhatsAppTwitterTelegramEmailFacebook MessengerCopy LinkShare 1. Neka ti nijet bude da ćeš ustati na noćni nviše
Sedam jednostavnih, a učinkovitih savjeta kako ustati na noćni namaz
NAMAZ
Sedam jednostavnih, a učinkovitih savjeta kako ustati na noćni namaz
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
FacebookViberWhatsAppTwitterTelegramEmailFacebook MessengerCopy LinkShare
1. Neka ti nijet bude da ćeš ustati na noćni namaz saamo zbog Uzvišenog Allaha. Bilo da želiš obaviti noćni namaz iz nekog specifičnog razloga ili kako bi stekao naviku za noćni namaz, uvijek donesi nijet, iskren nijet prije odlaska na spavanje ali i samog namaza da ćeš to činiti samo zarad Uzvišenog Allaha.
2. Prije odlaska na spavanje dovi Uzvišenom Allahu, obrati Mu se da ti omogući da se probudiš na vrijeme za noćni namaz i da ti za to treba Njegova pomoć.
3. Postavi budilnik za vrijeme u koje želiš da se probudiš. Preporučeno je da se noćni namaz klanja pred sami sabah. Zbog toga trebaš postaviti alarm najmanje 30 do 40 minuta prije sabah namaza kako ga ne bi prespavao ali isto tako kako ne bi prespavao sabah namaz. S početka će ti biti teško stvoriti ovu naviku, ali s malo dobre volje i iskrenim nijetom ovo je zaista moguće.
4. Idi na spavanje kratko nakon jacije namaza. Na taj način ćeš se dovoljno opskrbiti snom i odmoriti tijelo i um za noćni namaz i sabah namaz a posebno za dan koji je pred tobom.
5. Korak po korak gradi svoju naviku obavljanja redovnog noćnog namaza. Nemoj se opteretiti s velikim brojem rekata na početku. Kreni sa dva rekata dok ne izgradiš svoj tempo. Nemoj obaviti masu rekata jedne noći a da ne ustaneš na noćni namaz sljedeću noć.
6. Nemoj ni slučajno odlaziti nazad u krevet nakon noćnog namaza. S time povećavaš šanse da zbog nafile namaza prespavaš namaz koji je farz, stroga obaveza.
7. Najvažniji savjet je: Ne odustaj! Trudi se! Ustraj! Mnogo dovi Uzvišenom Allahu da te počasti da budeš od onih koji redovno obavljaju noćni namaz jer uistinu je u tome ponos ove vjere.
preuzeto sa http://www.n-um.com
Izvor: ilmfeed.com
Prevela i prilagodila: Selma K.
Noćni namaz – stranac ili blizak prijatelj?
Postoji dio noći kada se cijeli svijet promijeni. Tokom dana haos često dominira našim životom. Obaveze na poslu, u školi i porodici uzimaju veći dio naše pažnje. Osim vremena koje iskoristimo za pet dnevnih namaza, teško je uhvatiti vrijeme za odmor ili razmišljanje. Mnogi od nas žive život u takvoj žurbi, da čak ponekad ne vidimo šta propuštamo. Ali ima dio noći kada se posao završi, saobraćaj spava i tišina je jedini zvuk. U to vrijeme – dok sve oko nas spava – ima Onaj koji je uvijek Budan i koji čeka da Ga pozovemo…
U hadisu kudsijj nam je rečeno: “Naš Gospodar se svake noći, u zadnjoj njenoj trećini, spušta na dunjalučko nebo i pita: “Ko će Mi se za nešto dovom obratiti, pa da mu je uslišam? Ko će od Mene nešto tražiti, pa da mu dadnem? Ko će od Mene zatražiti oprosta, pa da mu oprostim?” (Buhari i Muslim)
Možemo samo zamisliti šta bi se desilo ako bi neki vladar ili kralj došao na naša vrata, nudeći da nam dadne sve što poželimo. Zar svaka pametna osoba ne bi bar postavila alarm, da ga probudi za tako važan sastanak? Kada bi nam bilo rečeno da će tačno sat prije izlaska sunca, na našem pragu biti ček na 10 miliona dolara, zar se ne bi smo probudili da ga uzmemo?
Allah Uzvišeni nam je rekao da će u ovom dijelu noći, tačno prije izlaska sunca, doći Svojim robovima. Zamislite to. Gospodar univerzuma nam je ponudio poseban razgovor sa Njim. Gospodar koji nas čeka, da dođemo razgovarati s Njim, a mnogi od nas to propuštaju, spavajući u udobnim posteljama. Allah Uzvišeni nas pita šta želimo od Njega. Stvoritelj svega nam je rekao dati sve za što Ga zamolimo.
A mi spavamo.
Doći će dan kada će veo obmane biti podignut. Kur’an kaže: “Ti nisi mario za ovo, pa smo ti skinuli koprenu tvoju, danas ti je oštar vid.” Qaf, 22. Tog dana ćemo jasno vidjeti realnost. Tog dana ćemo shvatiti da su dva rekata namaza bila veća od svega na nebesima i zemlji. Vidjećemo onaj neprocjenjivi ček ostavljen na našem pragu svake noći, dok smo mi spavali. Doći će dan kada bi smo dali sve pod nebesima, samo da se vratimo i klanjamo ta dva rekata.
Doći će dan kada bi smo se odrekli svega što smo ikada voljeli na ovom svijetu, svega što je okupiralo naša srca i um, svake fatamorgane za kojom smo trčali – samo da imamo taj razgovor sa Allahom. Ali tog dana od nekih će se Allah Uzvišeni okrenuti … i zaboraviti kao što su oni nekad zaboravili Njega. Kur’an kaže: “Gospodaru moj” – reći će – “zašto si me slijepa oživio kada sam vid imao?” “Evo zašto” – reći će On: “Dokazi Naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao, pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen.” Ta – Ha, 125, 126. “Ne kukajte Danas! Uistinu, vi od Nas nećete biti pomognuti.” Mu’minun, 65.
Možete li zamisliti na trenutak šta nam ovi ajeti govore? Ovo nije o tome kako je biti zaboravljen od starog prijatelja ili školskog druga. Ovo je o tome kako je biti zaboravljen od Gospodara svih svjetova. Ne o džehennemu. Ne o ključaloj vodi. Ne o sprženoj koži. Nema kazne veće od ove…
I kao što nema veće kazne od gore spomenute, nema ni veće nagrade od one koju opisuje Poslanik ﷺ : “Kada stanovnici dženneta uđu u džennet , Uzvišeni će upitati: Da li želite da vam još više dadnem? Oni će odgovoriti: Zar naša djela nisi učinio teškim, a naša lica bijelim, uveo nas u Džennet i sačuvao nas od Vatre?! Zatim će se podići zastor i oni će gledati Lice uzvišenog Allaha dž.š., pa im ništa dato neće biti draže od gledanja u Allaha, Gospodara Milostivog.” (Muslim)
Mi ne moramo čekati do tog Dana da vidimo posljedice ovog noćnog vremena provedenog sa Allahom Uzvišenim. Ustvari, nema riječi kojima se može opisati osjećaj koji vas preplavi nakon takvog razgovora. To morate iskusiti, da bi ste znali. Značaj toga u našem životu je nemjerljiv. Kada okusite kijam, kasni noćni namaz, ostatak vašeg života se potpuno transformira. Odjednom se teret koji vas je pritiskao pretvori u svjetlo. Pojavi se rješenje za probleme za koje ste mislili da ih je nemoguće riješiti. A ta blizina sa vašim Stvoriteljem, koja je nekad bila nedostižna, postaje vaše jedino utočište.
Yasmin Mogahed – divithana.com
_____________________________________________
EBU JUSUF ABDULLAH IBN SELAM prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O ljudi, nazivajte selam, dijelite hranu i klanjajte noću dok svijet spava, ući ćete u Džennet u miru.” (Hasen-sahih)
Vidi manjeKako uzeti gusul bez doticanja spolnog organa?
Islamski učenjaci, na osnovu vjerodostojnih hadisa, kazali su kako se uzima potpun gusul nakon kojeg insan ima abdest : 1- Namjera (nijjet) odstranjivanje džunupluka. 2- Pranje spolnog organa, i ostali dio tijela koji se smokrio tokom intimnog kontakta. 3- Oprati ruke. Po mogućnosti sapunom. 4- Uzetviše
Islamski učenjaci, na osnovu vjerodostojnih hadisa, kazali su kako se uzima potpun gusul nakon kojeg insan ima abdest :
1- Namjera (nijjet) odstranjivanje džunupluka.
2- Pranje spolnog organa, i ostali dio tijela koji se smokrio tokom intimnog kontakta.
3- Oprati ruke. Po mogućnosti sapunom.
4- Uzeti abdest kao da želimo klanjati namaz.
5- Saprati vodom kompletno tijelo. Počevši od glave, pa desne strane tijela, potom lijevu stranu tijela.
6- Nakon uzetog abdesta ne dodiruje se više spolni organ.
7- Osoba koja na ovakav način uzme gusul, a u toku gusula nije učinila ništa što kvari abdest (puštanja vjetra, mokrenje, doticanje spolnog organa), nakon gusula ima abdest i može tako klanjati namaz.
8- Doticanje spolnog organa preko peškira prilikom posušivanja tijela ne smeta i ne kvari abdest.
mr. Elvedin Pezić
Vidi manjepreuzeto sa zvaničnog Facebook profila: https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2739537499695974
Koje vrste grijeha postoje?
Većina učenjaka Ehli-Sunneta dijeli grijehe na male i velike. Ibnul-Kajjim prenosi konsenzus za ovo pravilo: “Grijesi se dijele na male i velike tekstovima Kur’ana, Sunneta i konsenzusa selefa.” (Medaridžus-salikin, 1/321) Ovo dokazuju sa nekoliko dokaza, od kojih su: Allahove riječi: Ako seviše
Većina učenjaka Ehli-Sunneta dijeli grijehe na male i velike. Ibnul-Kajjim prenosi konsenzus za ovo pravilo: “Grijesi se dijele na male i velike tekstovima Kur’ana, Sunneta i konsenzusa selefa.” (Medaridžus-salikin, 1/321)
Ovo dokazuju sa nekoliko dokaza, od kojih su:
Allahove riječi:
Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvest ćemo vas u divno mjesto. (Kur’an, 4:31)
El-Kurtubi, rahimehullah, kaže: “Kada je Allah, subhanahu ve teala, u ovoj suri zabranio velike grijehe obećao je onima koji ih se budu klonili da će im se smilovati i oprostiti im male grijehe. Ovo upućuje na to da grijesi mogu biti veliki i mali, i na ovome su mufesiri i pravnici.” (Tefsirul-Kurtubi, 5/158)
Imam Ševkani, rahimehullah, kaže: “Znači, ako se klonite velikih grijeha koje vam je Allah zabranio, On će vam oprostiti loša djela, tj. male grijehe.” (Fethul-kadir, 1/526)
Riječi Poslanika صلى الله عليه وسلم” :Pet dnevnih namaza, džuma do džume, Ramazan do Ramazana čiste od grijeha između njih ako se kloni velikih grijeha.” (Muslim)
* Mali grijesi – to je svaki zabranjeni govor ili čin za koji nema šerijatske kazne na dunjaluku, niti je spomenuta prijetnja za to na Ahiretu. Mali grijesi se mogu pretvoriti u velike iz mnogih razloga:
Sljedbenici Sunneta vjeruju da grijesi utiču na iman tako što ga umanjuju srazmjerno njihovom mnoštvu ili težini, ali ne poništavaju osnovu imana, ako uz njih nije došlo nešto što je kufr – poput ohalaljivanja griješenja, ili poigravanja sa propisom, svejedno da li je to srcem, ili jezikom, ili udovima.
Od Ibn Mes‘uda, radijjallahu anhu, se prenosi da je Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Čuvajte se omalovažavanja grijeha. Zaista se oni nakupe sve dok ne unište onoga ko ih radi.” (Ahmed) Poslanik صلى الله عليه وسلم je naveo primjer ljudi koji su došli u neko mjesto, te je došao jedan od njih i donio grančicu, pa je drugi donio grančicu, i još jedan je donio grančicu, i sve tako dok nisu sabrali gomilu granja te su zapalili veliku vatru.
* Veliki grijesi – to je svaki grijeh koji čovjek počini i za njega ima šerijatska kazna, ili je došla prijetnja na Ahiretu, ili proklinjanje onoga ko ga čini.
Propis onoga ko učini veliki grijeh
Onaj ko učini veliki grijeh ne izlazi iz vjere. On je na dunjaluku vjernik umanjenog imana, a na Ahiretu je prepušten Allahovoj volji: ako hoće – oprostit će mu, a ako hoće – kaznit će ga. Svako ko umre kao musliman na kraju će završiti u Džennetu. Ako neki od njih i bude kažnjavan vatrom neće u njoj ni jedan od njih ostati vječno.
Mnoštvo je šerijatskih tekstova koji upućuju na to da onaj ko je učinio veliki grijeh nije izašao iz vjere i da neće biti vječno u Vatri, ako uđe u nju, sve dok ne ohalali grijeh koji čini. Ovo je od akidetskih osnova na kojima su saglasni Sljedbenici Sunneta. Sljedbenici Sunneta ovo dokazuju mnogobrojnim dokazima od kojih su:
– Tekstovi koji upućuju na to da će onaj ko umre a nije činio širk ući u Džennet: Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostit će manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko Allahu širk čini, taj čini potvoru i grijeh veliki. (Kur’an, 4:48) Ovo je dokaz da je širk ono što se ne oprašta ako čovjek umre na njemu a nije se pokajao.
Zatim:
Reci onima koji ne vjeruju: ako se okane (nevjerstva), bit će im oprošteno ono što je prije bilo; a ako se ne okane – pa, zna se šta je s drevnim narodima bilo. (Kur’an, 8:38)
Ovim je potvrđeno da širk koji neće biti oprošten je širk za koji se nije pokajao onaj ko ga je činio.
Ebu Hurejre, radijjallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Ko posvjedoči da nema istinskog božanstva mimo Allaha, i da sam ja Allahov poslanik, bez sumnje u to – sigurno će ući u Džennet.” (Buhari)
Mu‘az, radijjallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Allahovo pravo kod Njegovih robova je da Ga obožavaju ne čineći Mu širk. A pravo robova kod Allaha je da ne kažnjava onoga ko Mu nije širk činio.” (Ibn Madže)
A u hadisu kudsijju stoji: “Ko Me sretne sa grijesima kolika je Zemlja, a nije mi širk činio Ja ću ga primiti sa isto toliko oprosta.” (Muslim)
Imam Ibn Redžeb, rahimehullah, kaže: “Onaj ko dođe sa tevhidom, a puno je griješio – Allah će ga sresti sa isto toliko oprosta, ako hoće. Ako uđe u Vatru, njegova će završnica biti da neće vječno boraviti u Vatri, nego će izaći iz nje i ući u Džennet.”
– Tekstovi u kojima je jasno došlo da musliman neće ući u Vatru, ili, ako uđe, da neće u njoj vječno boraviti, uz jasno spominjanje da je počinio veliki grijeh.
Od tih tekstova je: Hadis kojeg prenosi Ubade ibnus-Samit, radijjallahu anhu, : “Bili smo sa Poslanikom صلى الله عليه وسلم na sijelu pa je rekao: ‘Dajte mi prisegu da nećete činiti širk Allahu, da nećete činiti zinaluk, da nećete krasti, da nećete ubiti onoga koga je Allah zabranio. Ko ovo ispuni – njegova nagrada je kod Allaha. A onaj ko učini nešto od ovoga pa bude kažnjen zbog toga – to mu je iskupljenje za taj grijeh. Ko uradi nešto od ovoga i Allah mu to sakrije – prepušten je Allahovoj volji, ako hoće – oprostit će mu a ako hoće – kaznit će ga.’” (Muslim)
En-Nevevi, rahimehullah, kaže: “Riječi Poslanika صلى الله عليه وسلم’ :Ko uradi nešto od ovoga’, njima se podrazumijeva ono što je mimo širka jer se širk ne oprašta.” Zatim je spomenuo pouke iz ovoga hadisa, od kojih je i to da je ovaj hadis dokaz za sljedbenike ispravnog pravca da čovjek neće biti vječno u Vatri zbog grijeha koji nisu nevjerstvo.
Riječi Poslanika صلى الله عليه وسلم” :ako hoće – oprostit će mu a ako hoće – kaznit će ga” su poput riječi Allaha: Allah neće oprostiti da Mu se širk čini, a oprostit će manje grijehove od toga kome On hoće. A onaj ko Allahu širk čini, taj čini potvoru i grijeh veliki. (Kur’an, 4:48)
– Tekstovi u kojima se jasno spominje da počinioci velikih grijeha imaju osobinu vjernika i imanskog bratstva iako su počinili velike grijehe.
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih; a ako jedna od njih ipak učini nasilje drugoj, onda se borite protiv one koja je učinila nasilje sve dok se Allahovim propisima ne prikloni. Pa ako se prikloni, onda ih nepristrasno izmirite i budite pravedni; Allah, zaista, pravedne voli. Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata i bojte se Allaha, da bi vam se milost ukazala. (Kur’an, 49:9-10)
Sljedbenici Sunneta ovim ajetima dokazuju da vjernik ne postaje nevjernikom ako učini veliki grijeh, jer Allah, subhanehu ve teala, mu je ostavio naziv mu’min (vjernik) iako je učinio grijeh ubistva, i kaže da su braća.
O vjernici! Propisuje vam se odmazda za ubijene: slobodan – za slobodna, i rob – za roba, i žena – za ženu. A onaj kome rod ubijenog oprosti, neka oni velikodušno postupe, a neka im on dobročinstvom uzvrati. To je olakšanje od Gospodara vašeg, i milost. A ko nasilje izvrši i poslije toga, njega bolna patnja čeka. (Kur’an, 2:178)
Ibnul-Dževzijj kaže: “Allahove riječi: svome bratu, upućuju da onaj ko ga je ubio nije time izašao iz islama.”
Šejhul-islam Ibn Tejmije ovim ajetom dokazuje da je imansko bratsvo ostalo iako je počinjen grijeh.
Šerijatski tekstovi koji jasno govore da će izaći iz Vatre svaki musliman koji u nju uđe. Ovo je, također, od jasnih dokaza da onaj ko počini veliki grijeh nije time postao nevjernikom i da neće vječno boraviti u Vatri, ako u nju uđe. Da je time postao nevjernik ne bi nikada izašao iz Džehennema. Dokazi po ovome su dostigli stepen tevatura. Od učenjaka koji prenose da su ovi dokazi na stepenu tevatura su imam el-Bejheki, Ibn Tejmije, Ibn Ebi El-‘Izz el-Hanefi, Ibnul-Vezir el-Jemani i drugi.
Ibnul-Vezir kaže: “Hadisi šefata koji jasno govore da će muslimani izaći iz Vatre su potpuno jasni, po konsenzusu… jer se prenose od preko dvadest ashaba, u Sahihima, Sunnenima i Musnedima. Što se tiče hadisa koji to potvrđuju, na ne tako izričit način, njih ima otprilike 500 hadisa.”
Neki od jasnih hadisa su:
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manjeKoji su propisi tekfira, proglašavanja nekoga nevjernikom i kakve su posljedice?
Pravac Sljedbenika Sunneta je sredina između onoga ko kaže: “Ne proglašavamo nikoga od klanjača nevjernikom”, i onoga ko proglašava muslimana nevjernikom zbog svakog grijeha ne gledajući da li su se ispunili uslovi za njegovo proglašavanje nevjernikom i otklonile smetnje za to. Stav Ehli-Sunneta jeviše
Pravac Sljedbenika Sunneta je sredina između onoga ko kaže: “Ne proglašavamo nikoga od klanjača nevjernikom”, i onoga ko proglašava muslimana nevjernikom zbog svakog grijeha ne gledajući da li su se ispunili uslovi za njegovo proglašavanje nevjernikom i otklonile smetnje za to.
Stav Ehli-Sunneta je da oni uopćeno nazivaju nevjerstvom neka djela, poput toga da kažu: “Onaj ko ohalali ono što je u vjeri općepoznato da je zabranjeno počinio je kufr.” “Onaj ko kaže da je Kur’an stvoren počinio je kufr.” “Onaj ko kaže da nije moguće vidjeti Allaha na Ahiretu počinio je kufr.” Međutim, spuštanje ovog propisa na pojedinca mora da bude uz ispunjavanje šartova i otklanjanja smetnji za tvrdnju da je neko nevjernik, poput toga da osoba ne bude od onih koji ne znaju to pitanje, ili da ga ne tumači u prenesenom značenju, ili da nije primoran i slično.
Šejhul-islam Ibn Tejmije, rahimehullah, kaže: “Moguće je da neko djelo ili govor budu kufr (nevjerstvo) i spusti se propis tekfira na taj govor ili djelo pa se kaže: ‘Onaj ko kaže takav govor ili uradi to djelo je kafir (nevjernik).’ Međutim, konkretna osoba koja kaže taj govor ili uradi to djelo ne smatra se nevjernikom sve dok joj se ne objasni i dođe joj sa dokazom čiji poricatelj biva nevjernikom.” Ovo je općeprihvaćeno i ustaljeno tumačenje u tekstovima prijetnje kod Sljedbenika Sunneta vel-džemata, pa se tako ne svjedoči (tvrdi) za nekoga ko je od muslimana da će otići u Džehennem jer je moguće da neće, zbog neispunjavanja uslova ili zbog postojanja prepreke.” (Medžmu‘ul-Fetava, 23/345)
A ako se ispune uslovi i otklone smetnje onda se spušta na njega propis kufra, te se traži od njega da se pokaje za to što je rekao ili uradio. Ako se ne pokaje onda se sankcioniše. Sankcije sprovodi isključivo država, a nikako pojedinci.
Od hadisa koji upozoravaju na tekfirenje muslimana su riječi Poslanika صلى الله عليه وسلم” :Ako čovjek kaže svome bratu (muslimanu): ‘O nevjerniče!’, jedan od njih dvojice će snositi odgovornost. Kurtubi, rahimehullah, kaže: “Ono što se razumije iz ovoga je da ako je onaj kome su upućene ove riječi nevjernik i to bude potvrđeno šerijatskim dokazom onda onaj ko mu je rekao da je nevjernik govori istinu i time se opisuje onaj kome su upućene. A ako ne bude nevjernik onda se sramota i težina tih riječi i njihov grijeh vraćaju na onoga ko ih je uputio.”
Takav je stav učenjaka prvih generacija po pitanju hadisa u kojima je prijetnja za onoga ko učini veliki grijeh i nespuštanje tih propisa na pojedinca. Primjer toga su riječi Poslanika صلى الله عليه وسلم” :Allah je prokleo onoga ko jede kamatu, ko njome hrani drugoga, ko je zapisuje i ko joj svjedoči.” (Buhari) I prokleo je onoga ko pije alkohol, i ženu koja nadovezuje na tuđu kosu, i onu kojoj se nadovezuje, i onog ko daje mito i onog kome se daje itd. Ovi dokazi dokazuju da su ove prijetnje uopćene bez spuštanja na pojedinaca pa da se kaže: “Taj i taj je proklet”, jer je moguće da će se pokajati ili da ima dobrih djela koja će izbrisati ove grijehe, ili da su ga zadesile nevolje kojima će biti očišćen i druge stvari kojima se čovjek čisti od grijeha.
Učenjaci Ehli-Sunneta su veoma oprezni po pitanju tekfira, dok većina sekti, izuzev murdžija, olahko ulaze u ovo pitanje, čak tekfire i pripadnike Ehli-Sunneta. Ibn Tejmije kaže: “Zbog ovoga učenjaci Ehli-Sunneta ne tekfire one koji se razilaze sa njima, makar ti drugi tekfirili učenjake Ehli-Sunneta, jer je kufr šerijatski propis i čovjek ne smije da uzvrati istom mjerom. Poput onoga ko tebe slaže ili učini zinaluk sa tvojom ženom, tebi nije dozvoljeno da i ti njega slažeš ili učiniš zinaluk sa njegovom ženom, jer su laž i zinaluk zabranjeni radi Allahovog prava.” (er-Redd ‘alel-Bekri, 2/492)
Također kaže: “Ja lično sam, a oni koji se druže sa mnom to vrlo dobro znaju, oduvijek bio žestoki protivnik toga da se određena osoba ili grupa iz sveopćeg muslimanskog korpusa osudi na nevjerstvo (kufr), ili grijeh (fisk), ili nepokornost (ma‘asijet), izuzev u slučaju da se zna da je protiv takve osobe uspostavljen dokaz u poslaničkom stilu (el-hudždže el-risalijje), nakon kojeg osoba neće imati ikakva opravdanja za svoja nedjela, i tada će njeno protuslovljenje biti razlogom osude na nevjerstvo (kufr), ili pak grijeh (fisk).” (Medžmu'ul-Fetava, 3/229)
U vezi onog za čije nevjerstvo su ispunjeni uslovi i otklonjene prepreke islamski pravnici su u svojim knjigama spominjali Poglavlje o otpadniku, u kojem su navodili propise koji se primjenjuju na onoga ko se odmetne od vjere, vezani za brak, nasljedstvo, kupoprodaju, poklanjanje, oslobađanje od ropstva itd. U tim poglavljima su spominjali i stvari kojima musliman postaje nevjernikom, zatim obaveznost traženja od njega da se pokaje, sankcije i druge propise.
Dokaz da čovjek može izaći iz islama jeste i ajet:
Licemjeri se plaše da se vjernicima ne objavi sura koja bi im otkrila ono što je u srcima licemjera. Reci: “Samo se vi rugajte, Allah će doista na vidjelo iznijeti ono čega se vi plašite.” A ako ih zapitaš, oni će sigurno reći: “Mi smo samo razgovarali i zabavljali se.” Reci: “Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Postali ste nevjernici nakon što ste bili vjernici!” Ako nekima od vas i oprostimo, druge ćemo kazniti zato što su krivci. (Kur’an, 9:64-66)
Allah nas obavještava da su oni postali nevjernici nakon što su bili vjernici, iako oni kažu: “Mi smo izgovarali riječi kufra, ali nismo bili ubijeđeni u njih, nego smo se zabavljali i igrali.” Međutim, Allah Uzvišeni je objasnio da je ismijavanje sa Njegovim ajetima kufr. Da je iman bio u njihovim srcima – on bi ih spriječio da tako nešto urade.
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manjeKakva je razlika između kufra i širka?
Kada se kufr i širk spomenu zajedno, svaki od njih se odnosi na posebno značenje na koje se ne odnosi drugi, dok kada se spomenu odvojeno, svaki od njih sadrži značenje onog drugog. Također, i kufr i širk imaju svoje šire i svoje uže značenje. * Kufr je negiranje i skrivanje istine. Primjeri za kufrviše
Kada se kufr i širk spomenu zajedno, svaki od njih se odnosi na posebno značenje na koje se ne odnosi drugi, dok kada se spomenu odvojeno, svaki od njih sadrži značenje onog drugog. Također, i kufr i širk imaju svoje šire i svoje uže značenje.
* Kufr je negiranje i skrivanje istine.
Primjeri za kufr su negiranje obaveze obavljanja namaza, zekata, posta Ramazana, negiranje obaveze obavljanja hadža u stanju mogućnosti ili obaveze dobročinstva prema roditeljima. Primjer za kufr je i negiranje zabrane zinaluka, opojnih pića, zabrane neposlušnosti roditeljima i slično.
* Širk je činjenje bilo koje vrste ibadeta bilo kome mimo Allaha.53
Primjer za širk je upućivanje dove u nevolji nekom mimo Allaha, prinošenje žrtve, ili zavjetovanje umrlim, odsutnim, džinima, kipovima, zvijezdama i slično.
Za kafira se kaže da je mušrik i za mušrika da je kafir, kao što je došlo u riječima Uzvišenog:
A onaj koji se, pored Allaha, moli drugom bogu, bez ikakva dokaza o njemu, pred Gospodarom svojim će račun polagati, i nevjernici – kafiri ono što žele neće postići. (Kur’an, 23:117)
Ako im se molite, ne čuju vašu molbu, a da i čuju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu će poreći da ste ih Njemu pridruživali (širk činili) i niko te neće obavijestiti kao Onaj Koji zna. (Kur’an, 35:14)
U ovom ajetu naziva njihovu dovu nekome drugome mimo Allaha širkom, a u prvom ajetu je naziva kufrom. Ovo upućuje na to da se kafir može nazvati mušrikom, i mušrik se može nazvati kafirom. Na ovo upućuju mnogi ajeti i hadisi. Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Između čovjeka i širka i kufra je ostavljanje namaza.” (Muslim)
(53 Širk je suprotan tevhidu. Tevhid jezički znači izdvajanje nečeg, dok suprotno tome širk znači pridruživanje. Širk terminološki znači pripisati nekom ili nečemu, drugom mimo Allaha, ono što je svojstveno samo Allahu. Na taj način osoba ruši tevhid (vjerovanje u Allahovu jedinstvenost u rububijetu, uluhijetu i imenima i svojstvima), i Allahu pridružuje suparnika, što je mnogoboštvo – najveći grijeh kojeg Allah neće oprostiti osobi, ukoliko se za isti nije iskreno pokajala, a zatim umrla na tevhidu.)
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manjePostoji li kontradiktornost izmedju ajeta i vjerodostojnog hadisa?
Odgovor od dr. Safet Kuduzović Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila: https://www.facebook.com/Safet-Kuduzovi%C4%87-1819196525023053 Video: https://www.facebook.com/1819196525023053/videos/2568924933355878 Audio mp3
Odgovor od dr. Safet Kuduzović
Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila: https://www.facebook.com/Safet-Kuduzovi%C4%87-1819196525023053
Video: https://www.facebook.com/1819196525023053/videos/2568924933355878
Audio mp3
Vidi manjeDa li je dova “rabbena atina” sunnet?
Da. Rekao je Enes radijallahu anha da je najčešća dova Poslanika sallallahu alejhi ve selem bila:” Allahume rabbena atina fid-dunja haseneten ve fil-Ahireti haseneten vekina azaben-nar.” Hadis Buharija i Muslim Odgovorio šejh dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgoviše
Da.
Rekao je Enes radijallahu anha da je najčešća dova Poslanika sallallahu alejhi ve selem bila:” Allahume rabbena atina fid-dunja haseneten ve fil-Ahireti haseneten vekina azaben-nar.” Hadis Buharija i Muslim
Odgovorio šejh dr. Nurudin Ebu Davud Bektaš
Preuzeto sa Facebook stranice “Pitanja i Odgovori” koju on uređuje.
Pridruži se na ovom linku
Vidi manjeŠta je Iman?
Iman je ubjeđenje srcem (bez imalo sumnje), izgovaranje jezikom i praktična potvrda djelima. Povećava se pokornošću a smanjuje griješenjem. Dokazi da djela ulaze u naziv imana Samo uvjerenje nije dovoljno da bi iman bio ispravan i iskren. Potvrda imana koji je u srcu mora biti izražena kroz vanjskaviše
Iman je ubjeđenje srcem (bez imalo sumnje), izgovaranje jezikom i praktična potvrda djelima. Povećava se pokornošću a smanjuje griješenjem.
Dokazi da djela ulaze u naziv imana
Samo uvjerenje nije dovoljno da bi iman bio ispravan i iskren. Potvrda imana koji je u srcu mora biti izražena kroz vanjska djela. Iman koji je u srcu odražava se na djela i u skladu s jačinom imana su i brojnost i veličina djela. Dokazi da su djela sastavni dio imana su mnogobrojni.
Allah, sunhanehu ve teala, kaže:
Allah neće dopustiti da propadne vaš iman. (Kur’an, 2:143)
Ibn Kesir, rahimehullah, u svome tefsiru navodi hadis od Buharije u vezi tog događaja i kaže: “Bilo je ljudi (od muslimana) koji su preselili prije nego je kibla promijenjena ka Ka‘bi, i nismo znali kakvu će oni nagradu imati za njihov namaz, pa je Allah objavio ajet: A Allah neće dopustiti da propadne vaš iman (tj. namaz)…’”
Imam Buhari je stavio ovaj hadis u nekoliko poglavlja od kojih je i poglavlje: “Namaz je od imana.”
Allah Uzvišeni, također, kaže:
Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji namaz obavljaju i od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici, – njih počasti, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju. (Kur’an, 8:2-4)
U ovom ajetu je znak da su sva spomenuta djela od imana.
Od jasnih dokaza da su djela od imana je hadis Abdullaha ibn Abbasa o delegaciji Abdul-Kajsa, da im je Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Naređujem vam iman (vjerovanje) u Allaha Jedinog.” Zatim je rekao: “A znate li šta je vjerovanje u Allaha?” Rekli su: “Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju.” Rekao je: “To je svjedočenje da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, obavljanje namaza, davanje zekata i davanje petine iz ratnog plijena…” (Buhari i Muslim)
U ovom hadisu je Poslanik صلى الله عليه وسلم protumačio iman da je to govor jezikom (šehadet) i djela udovima, odnosno praktična djela (namaz, zekat itd.).
Međutim, ova djela sama po sebi ne predstavljaju iman u Allaha bez imana u srcu jer se djela vrjednuju prema nijjetu (namjerama, ubjeđenju).
Dokazi za povećanje imana i njegovo smanjivanje
Imam Buhari, rahimehullah, kaže: “Poglavlje povećanje imana i njegovo smanjivanje”, i riječi Uzvišenog:
A Mi tebi kazujemo vijest njihovu po Istini. Tu su bili mladići, vjerovali su u Gospodara svoga, a Mi smo im Uputu još više povećali. (Kur’an, 18:13)
Mi smo čuvarima Vatre samo meleke postavili i odredili njihov broj kao iskušenje onima koji ne vjeruju – da se oni kojima je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanje poveća… (Kur’an, 74:31)
Sada sam vam vjeru vašu usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam islam bude vjera. (Kur’an, 5:3) Pa ako se ostavi nešto od potpunosti onda je to manjkavost.
Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala imana koliko zrno ječma. Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala imana koliko zrno pšenice. Iz Džehennema će biti izvedena osoba koja je izgovorila la ilahe illallah – a u srcu bude imala i koliko trunke imana!” 17 (Buhari)
Ebu Se‘id el-Hudri, radijjallahu anhu, prenosi da je čuo Allahova Poslanika صلى الله عليه وسلم kada je rekao: “Ko od vas vidi neko loše djelo, neka ga izmijeni (ukloni) svojom rukom, a ako ne bude u stanju, neka to uradi riječima (neka naredi da se ukloni), a ako ni to ne bude u stanju, neka ga bar srcem svojim prezre, a to je najslabiji čin imana.” (Muslim)
Šejh Ibnul-Usejmin, rahimehullah, kaže: “Svaki šerijatski tekst koji govori o povećanju imana sadrži dokaz i za njegovo smanjivanje i obrnuto. Jer povećanje i smanjivanje su međusobno povezani (uslovljeni), i ne može se zamisliti jedno bez drugog.”
Učenjaci Ehli-sunneta vel-džemata, prijašnji i potonji, su saglasni da je iman govor i djelo; govor srca (ubjeđenje) i govor jezika (izgovaranje šehadeta) i djelo srca (njegova namjera i iskrenost) i djelovanje organa (praktična djela). Povećava se pokornošću i mnoštvom ibadeta, a smanjuje griješenjem i nemarnošću. Ovaj konsenzus spominje Ibnul-Dževzi prenoseći govor imama Ahmeda, Allah im se smilovao, koji kaže: “Saglasno je sedamdeset učenjaka od tabi‘ina i imama muslimana i islamskih pravnika iz islamskih pokrajina da je ono na čemu je Poslanik صلى الله عليه وسلم umro, da je iman govor i djelo, povećava se pokornošću i smanjuje griješenjem.” (Menakibu Ahmed, Ibnul-Dževzi)
Imam Šafija, rahimehullah, kaže: “Složni su ashabi, tabi‘ini i oni koje smo doživjeli nakon njih da se iman sastoji iz riječi, djela i nijeta (tj. ubjeđenja) i da je postojanost imana ovisna o svakom od ovih elemenata.” (Šerhul-usul, El-Lalekai, 5/957)
Islamski ummet je iskušan ljudima koji su se udaljili od puta Kur’ana i Sunneta i okrenuli se od shvatanja ispravnih predhodnika po ovom pitanju pa je time došlo do razilaženja u ummetu.
Tako se pojavila zabludjela sekta haridžija koji smatraju nemuslimanom onoga ko čini velike grijehe. Oni su ohalalili krv muslimana zbog stava da je iman cjelina koja se ne dijeli – ili postoji kompletno ili ne (tj. nema stepene), ne povećava se niti smanjuje. Oni smatraju da se u jednom srcu ne mogu sastaviti iman i griješenje. Oni ne prave razliku između temelja (osnove) imana i njegove potpunosti.
Zatim se u ummetu desila novotarija murdžizma kao suprotnost i odgovor na novotarije haridžija, pa su izuzeli djela iz definicije imana, tako da je grješnik koji čini velike grijehe kod njih vjernik potpunog imana. Učenjaci su upozorili ummet i strogo negirali novotariju irdžaa’a od samog njenog pojavljivanja, zbog njihovog znanja da će ona široko otvoriti vrata ostavljanju šerijatskih propisa i da će opravdavati griješenje i razvrat.
Iman se temelji na šest stvari:
• Vjerovanje u Allaha Uzvišenog;
• Njegove meleke;
• Njegove knjige;
• Njegove poslanike;
• Sudnji dan;
• i vjerovanje u Allahovu odredbu dobra i zla.
Vidi manjeKoji su uslovi ispravnosti šehadeta LA ILAHE ILLALLAH?
Riječi la ilahe illallah neće ništa koristiti onome ko ih izgovori sve dok ne bude ispunjavao uvjete ispravnosti ovih riječi. Ti uvjeti su: PRVI UVJET: Znanje – tj. znanje šta riječi la ilahe illallah znače. One sadrže negiranje prava činjenja ibadeta lažnim božanstvima i potvrđivanje da je samo Allviše
Riječi la ilahe illallah neće ništa koristiti onome ko ih izgovori sve dok ne bude ispunjavao uvjete ispravnosti ovih riječi. Ti uvjeti su:
Znaj da nema istinskog boga osim Allaha! (Kur’an, 47:19)
Dokaz iz Sunneta je potvrđeni hadis od Osmana, radijjallahu anhu, koji prenosi da je Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Ko umre a zna da nema istinskog boga osim Allaha ući će u Džennet.” (Muslim)
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
Pravi su vjernici samo oni koji u Allaha i Poslanika Njegova vjeruju i poslije više ne sumnjaju i bore se na Allahovu putu imecima svojim i životima svojim. Oni su baš iskreni. (Kur’an, 49:15)
Dokaz iz Sunneta je vjerodostojni hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre da je Poslanik صلى الله عليه وسلم za riječi šehadeta rekao: “Neće rob sa njima sresti Allaha bez sumnje u njih a da neće ući u Džennet.” (Muslim)
Od Ebu Hurejre se, također, prenosi da mu je Poslanik صلى الله عليه وسلم rekao: “Koga sretneš iza ovog zida, a svjedoči da nema istinskog boga mimo Allaha i srce mu je čvrsto ubijeđeno u to, obraduj ga Džennetom.” (Muslim)
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
A samo Allahu pripada iskreno ispovijedanje vjere! (Kur’an, 39:3)
I, također, kaže:
A naređeno im je da samo Allahu ibadet čine, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, i da namaz obavljaju, i da zekat udjeljuju; a to je – ispravna vjera. (Kur’an, 98:5)
Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Najsretniji čovjek mojim šefatom (zauzimanjem) će biti onaj koji kaže da nema boga koji zaslužuje da se obožava mimo Allaha iskreno iz svoga srca ili duše.” (Buhari)
I, također, je rekao: “Zaista je Allah zabranio vatri onoga ko kaže la ilahe ilallah tražeći time Allahovo lice.” (Buhari)
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
Ima ljudi koji pored Allaha druge, kao suparnike Njemu, prihvaćaju; vole ih kao što se Allah voli! Ali, oni koji vjeruju, još više Allaha vole! (Kur’an, 2:165)
O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će, sigurno, umjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. (Kur’an, 5:54)
Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Onaj kod koga se nađe troje osjetit će slast imana: kome Allah i Njegov poslanik budu draži od svega ostalog, onaj ko zavoli nekog čovjeka samo radi Allaha i ko bude mrzio da se vrati u nevjerstvo nakon što ga je Allah spasio od njega kao što mrzi da bude bačen u vatru.” (Buhari i Muslim)
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
A Mi smo u iskušenje dovodili i one prije njih, da bi Allah sigurno ukazao na one koji govore istinu i na one koji lažu. (Kur’an, 29:3)
I kaže:
A onaj koji donosi istinu i oni koji u nju vjeruju, oni su bogobojazni. (Kur’an, 39:33)
Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم je rekao: “Ko umre a svjedoči da nema istinskog božanstva osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik, istinski iz svoga srca, ući će u Džennet.” (Ahmed)
I kaže: “Nema nikoga ko svjedoči da je samo Allah istinski bog i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, istinski iz svoga srca, a da ga Allah neće zabraniti Vatri.” (Buhari)
Allah, subhanehu ve teala, kaže:
I povratite se Gospodaru svome i pokorite Mu se prije nego što vam kazna dođe – poslije vam niko neće u pomoć priskočiti. (Kur’an, 39:54)
Allahov Poslanik صلى الله عليه وسلم kaže: “Svi moji sljedbenici ući će u Džennet, osim onih koji odbiju.” Ashabi upitaše: “A ko će odbiti?” On reče: “Ko mi se pokori, ući će u Džennet, a onaj ko mi pokornost odbije, odbija ući u Džennet.” (Buhari)
Kao što Allah Uzvišeni kaže:
Kad im se govorilo: “Samo je Allah istinski Bog!” – oni su se oholili. (Kur’an, 37:35)
Ebu Musa El-Eš‘ari prenosi da je Poslanik صلى الله عليه وسلم kazao:
“Uputa s kojom me je Allah poslao i nauka jesu kao obilna plodna kiša koja padne na zemlju. Bude (mehke) plodne zemlje koja primi vodu i urodi travom i mnogim drugim zelenilom; a ima i tvrdih (neplodnih) zemalja koje ne upiju vodu (zadrže je na sebi) i Allah daje da se njome ljudi koriste: piju, napajaju stoku i siju (ono što se može posijati); a padne i na druge predjele, ravnice, koje ne zadržavaju vodu i ne urode nikakvom travom.
Ovo je primjer za onoga ko je spoznao Allahovu vjeru i koristi ono s čime me je Allah poslao, pa nauči i druge poučava; i primjer za onoga koji za spoznaju nije ni glave podigao niti prihvatio Allahovu uputu s kojom sam poslan.” (Buhari i Muslim)
Odgovor iz knjige “KORISNA PREDAVANJA IZ ISLAMSKOG VJEROVANJA”
Autor knjige: dr. Meša‘il Rašid Ed-Debbas
Prijevod: Grupa prevodilaca
Urednik Irfan Hajrudin Klica, prof.
Šerijatska recenzija mr. Jakub Alagić, Ersan Muzafer Grahovac, prof.
Preuzeto sa: https://www.pozivistine.com
Vidi manje