Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Kakav je propis lažnog svjedočenja?
Allah, dželle šanuhu, rekao je: " ... pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više lažno svjedočenje ... " (El-Hadždž, 30) " ...i oni koji ne svjedoče lažno ... " (El-Furkan, 72) Enes, radijallahu anhu, kaže: "Neko je upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su najvećviše
Allah, dželle šanuhu, rekao je: ” … pa budite što dalje od kumira poganih i izbjegavajte što više lažno svjedočenje … ” (El-Hadždž, 30)
” …i oni koji ne svjedoče lažno … ” (El-Furkan, 72)
Enes, radijallahu anhu, kaže: “Neko je upitao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, koji su najveći grijesi, pa je on odgovorio: Pripisivanje Allahu saučesnika, neposlušnost prema roditeljima, ubistvo i lažno svjedočenje.” 10
Ebu Bekra, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta upitao: “Hoćete li da vas izjestim o najvećim grijesima?” “Hoćemo, Allahov Poslaniče”, odgovorili su ashabi, a on reče: ‘Pripisivanje Allahu saučesnika, neposlušnost prema roditeljima”, bio je naslonjen pa sjede i stade ponavljati: ”… i lažno svjedočenje”, toliko da smo rekli: “Da hoće prestati!”11
U vezi s lažnim zaklinjanjem, postoje još neki hadisi koje ćemo navesti u dijelu Zaklinjanje.
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, lažno svjedočenje je strogo zabranjeno, Svevišnji je Allah takvo svjedočenje uporedio sa širkom, to je jedan od najvećih, pogubnih grijeha.
Drugo, zabranjeno je sve što je u smislu lažnog svjedočenja: nestručno obavljanje odgovornog posla, preuzimanje obaveze za koju čovjek nije osposobljen i sl.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno da čovjek ponudi svjedočenje ako ga niko nije zatražio?
Imran b. Husajn, radijallahu anhu, govorio je: "Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Najbolja je moja generacija, pa generacija koja će doći poslije nje. ' I ne znam je li spomenuo dvije ili tri generacije 5 a potom je dodao: Nakon vas pojavit će se generacije koje će varati i ništa im sviše
Imran b. Husajn, radijallahu anhu, govorio je: “Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: Najbolja je moja generacija, pa generacija koja će doći poslije nje. ‘ I ne znam je li spomenuo dvije ili tri generacije 5 a potom je dodao: Nakon vas pojavit će se generacije koje će varati i ništa im se neće povjeravati; svjedočit će, ali svjedočenje od njih niko neće tražiti; zavjetovat će se, ali neće ispunjavati zavjete; i među njima će se pojaviti gojaznost. ” 6
Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nekom prilikom rekao: ‘Najboba je moja generacija, pa generacija poslije nje, pa ona poslije nje, a potom će se pojaviti ljudi čije će svjedočenje preticati njihovu zakletvu, a zakletva će preticati njihovo svjedoćenje.” Ibrahim en-Nehai veli: “Dok smo bili djeca, roditelji su nam zabranjivali da se zaklinjemo Allahovim obećanjem, i da svjedočimo pozivajući se na Allahovo ime.”7
O tome postoje predanja od brojnih ashaba, a ona, po Ibn Hadžeru, su dostigla stupanj mutevatir-hadisa.8
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, pokuđeno je ponuditi svjedočenje ako ga niko ne traži od svjedoka. Ko čuje nekoga da govori: “Čovjek mi je dužan to i to”, njemu nije poželjno svjedočiti, sve dok ovaj od njega ne zatraži svjedočenje, za razliku od situacije kada nešto zna i želi tome svjedočiti, a čovjek čije je pravo uzurpirano nije se oglasio u vezi s tim. Naprimjer, da vidi nekoga da ubija neku osobu, ili da otima njegov imetak. U tome slučaju treba što prije ponuditi svoje svjedočenje, tj. prije nego što obespravljena strana to od njega zatraži. Neki su učenjaci kazali da se na ovakve i slične situacije odnosi navedeno predanje Zejda b. Halida, radijallahu anhu: “želite li da vam kažem ko su najbolji svjedoci? Najbolji su svjedoci oni koji ponude svoje stjedočenje prije nego što se ono od njih zatraži ”
Drugo, neki islamski autoriteti smatraju da se ovo Zejdovo, radijallahu anhu, predanje sučeljava s prethodno navedenim hadisima. A razilaze se u mišljenju kada je posrijedi usklađivanje, odnosno preferiranje tih dokaza jednih nad drugim. Pa ipak, njihova su mišljenja diskutabilna, a najprihvatljivije je ono u vezi s kojim je Ibn Hadžer rekao: “Zejdovo se predanje odnosi na svjedočenje onoga čovjeka koji zna nešto presudno o nekom pravu drugog čovjeka, a ovaj ne zna da taj može posvjedočiti u njegovu korist, i svjedok ga o tome izvijesti. Ili, naprimjer, da obespravljeni čovjek umre i ostavi nasljednike pa ih svjedok izvijesti o onome što zna, tj. izjasni se pred onima ko nasljednike zastupa, a ko će im to prenijeti.”9
Treće, pokuđeno je da se čovjek poziva na Allahovo obećanje.
Četvrto, poželjno je navikavati djecu da se ne zaklinju bespotrebno, jer će im pozivanje na Allahovo, dželle šanuhu, ime preći u običaj, pa će se zaklinjati s potrebom i bespotrebno.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno uzimanje poklona od mnogobošca?
Amir b. Malik b. Džafer, vješti kopljanik, dok je bio mnogobožac, došao je kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i Poslanik mu je ponudio islam, ali on nije prihvatio poziv. Amir je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, htio nešto pokloniti, pa je Resulullah rekao: 'Ja ne primam poklonviše
Amir b. Malik b. Džafer, vješti kopljanik, dok je bio mnogobožac, došao je kod Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, i Poslanik mu je ponudio islam, ali on nije prihvatio poziv. Amir je Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, htio nešto pokloniti, pa je Resulullah rekao: ‘Ja ne primam poklone od mnogobožaca. ”16
Hakim b. Hizam, radijallahu anhu, pripovijeda: “Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, bio mi je najdraži čovjek u predislamskom dobu … ” A kada je Poslanik dobio Objavu i preselio u Medinu, Hakim b. Hizam bio je na hadžu i vidio da je Zu Jezenov ogrtač na prodaju. Kupio ga je za pedeset zlatnika, e da ga pokloni Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i odnio ga u Medinu, ali mu je Poslanik (po Ubejdullahovoj verziji) rekao: ”Mi ne Uzimamo nikakav poklon od mnogobožaca, ako već hoćeš, kupit ćemo ogrtač. ” “Tada sam mu”, pripovijeda Hakim, “prodao ogrtač, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije ga htio uzeti kao poklon.”17
Ijjad b. Himar ispričao je: “Poklonio sam Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, devu, pa me upitao: Jesi li prihvatio islam?’ ‘Nisam’, odgovorih, a on reče: ‘Zabranjeno mi je primati poklone od mnogobožaca. ‘”‘ 18
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, navedeni hadisi ukazuju da se pokloni od mnogobožaca ne primaju, to ne priliči muslimanu.
Drugo, ipak postoje hadisi koji ukazuju na to da je primanje poklona od mnogobožaca dopušteno. Imam El-Buhari naslovio je poglavlje: Primanje poklona od mnogobožaca, gdje je naveo nekoliko hadisa.19
Treće, kada je riječ o usklađivanju, odnosno preferiranju navedenih hadisa i predanja, učenjaci su se razišli na nekoliko mišljenja: prvo, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije primao onaj poklon koji je bio namijenjen njemu, ali je dopuštao drugim muslimanima da primaju poklone od mnogobožaca, i ovo je mišljenje imama Et Taberija; drugo, ne smije se primiti poklon od onog mnogobošca koji se tim svojim poklonom želi umiliti muslimanima, dok se može prihvatiti poklon od onog mnogobošca kome će prihvatanje njegovog poklona omiliti islam; treće, hadisi u kojima se dopušta primanje poklona odnose se na sljedbenike Knjige, a ne na mnogobošce; četvrto, primanje, odnosno odbijanje poklona jedna je od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti; i, peto, hadisi u kojima se dopušta primanje poklona od mnogobožaca derogirali one hadise u kojima se to zabranjuje, a neki su islamski autoriteti, opet, kazali suprotno tome.
Ja velim da su neka od ovih mišljenja slaba.
U vezi s prvim mišljenjem (Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije primao onaj poklon koji je bio namijenjen njemu, ali je dopuštao drugim muslimanima da primaju poklone od njih) Ibn Hadžer je zapisao sljedeće: “Ovo je mišljenje diskutabilno. Naime, u jednom od dokaza koji iziskuju da je dopušteno primanje poklona od mnogobožaca – navedeno je da je poklon dat lično Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. “20
U vezi s trećim mišljenjem (hadisi u kojima se dopušta primanje poklona odnose se na sljedbenike Knjige, a ne na mnogobošce), Ibn Hadžer nam objašnjava značenje hadisa koji je zabilježio El-Buhari (2618) i kaže: “Hadis nam govori o primanju poklona od mnogobošca jer ga je upitao hoće li ga prodati ili pokloniti, i to nam govori da je pogrešno kazati da se to odnosi na mnogobošce, a ne na sljedbenike Knjige, jer je onaj beduin bio mnogobožac.”21
A kada je riječ o četvrtom (primanje, odnosno odbijanje poklona jedna je od Resulullahovih, sallallahu alejhi ve sellem, posebnosti) i petom mišljenju (hadisi u kojima se dopušta primanje poklona od mnogobožaca derogirati one hadise u kojima se to zabranjuje), Ibn Hadžer kaže ovako: “Ova su tri odgovora neosnovana jer derogacija se ne može utvrditi na osnovu pretpostavke i neosnovane tvrdnje da se neki dokaz odnosi na nešto.”22
Ovaj je imam podržao drugo mišljenje (ne smije se primiti poklon od onog mnogobošca koji se tim svojim poklonom želi umiliti muslimanima, dok se može prihvatiti poklon od onog mnogobošca kome će prihvatanje njegovog poklona omiliti islam) i rekao da je “utemeljenije od prvog”.23
Ja kažem da se ne može zaključiti da je generalno dopušteno primanje poklona od mnogobožaca, jer se ovdje mora uzeti u obzir načelno pravilo u kojem stoji da je to zabranjeno, osim što je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, primao poklone od nekih mnogobožaca kojima je time želio omiliti islam. Zato kažemo da su dokazi u kojima se zabranjuje primanje poklona od mnogobožaca jači i prihvatljiviji, a, osim toga, u usuli-fikhu poznato je pravilo u kojem stoji da se dokaz koji nešto zabranjuje preferira nad onim dokazom koji tu istu stvar dopušta, a Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno da čovjek zatraži stvar koju je nekome poklonio?
Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Onaj ko poklonjenu stvar traži nazad sličan je psu koji povrati pa pojede ono što je povratio. '4 U drugoj verziji stoji: "Mi ne pokazujemo loš primjer, a onaj ko traži stvar koju je poklonio sličan je psu kojiviše
Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko poklonjenu stvar traži nazad sličan je psu koji povrati pa pojede ono što je povratio. ‘4
U drugoj verziji stoji: “Mi ne pokazujemo loš primjer, a onaj ko traži stvar koju je poklonio sličan je psu koji pojede ono što je povratio. ”
U drugoj verziji stoji: “Onaj ko poklonjenu stvar traži nazad sličan je onome ko jede ono što je povratio. ”
A u jednoj verziji, opet, stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko traži nazad milostinju koju je udijelio sličan je psu koji povrati pa pojede ono što je povratio.”
Amr b. Šuajb prenosi od svoga oca, koji prenosi od Abdullaha b. Amra, radijallahu anhu, da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko poklonjenu stvar traži nazad sličan je psu koji povrati, pa pojede ono što je povratio. Ako čovjek pak zatraži ono što je poklonio, neka ga onaj upita zašto traži poklon, a zatim neka mu ga vrati! ‘5
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, nikome nije dopušteno da traži poklon, odnosno milostinju koju je dao. Hadis jasno ukazuje na to da je to zabranjeno. Na ogavnost traženja da se poklon vrati ukazuje nam sljedeće: Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, takvog je čovjeka uporedio s psom; ono što se traži nazad uporedio je s povraćenom hranom; i za onoga ko traži poklon rekao je da pokazuje loš primjer. Sve to jasno nam ukazuje da je to strogo zabranjeno i nadasve ogavno, daleko ogavnije nego da je rečeno: “Zabranjeno je.”
Možda će neko reći: “Iz hadisa se može razumjeti da je traženje poklona nazad pokuđeno, utoliko prije jer je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, takvog čovjeka uporedio s psom, odnosno s njegovim jedenjem onoga što je povratio, a pas nije obveznik i njemu nije zabranjeno konzumiranje onoga što povrati!” Na to možemo odgovoriti ovako: poznato je da Zakonodavac ovakvim izrazima želi ukazati na ogavnost i zabranu određenog djela. Kao primjer možemo uzeti sljedeći ajet: “I kaži im vijest o onome kome smo dokaze Naše dali, ali koji se od njih udaljio, pa ga šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov je slučaj kao slučaj psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se prođeš, on opet dahće. Takvi su ljudi koji dokaze Naše smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili. Loš su primjer ljudi koji ne priznaju Naše dokaze, oni zlo čine sami sebi.” (El-Earaf, 1 75-1 77)
Drugo, dopušteno je vratiti poklon dat djetetu. Dokaz su za to dva hadisa. Ibn Omer i Ibn Abbas, radijallahu anhum, izjavili su da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Čovjeku nije dopušteno tražiti stvar koju pokloni, osim ako se radi o ocu koji pokloni nešto svome djetetu. Naime, onaj koji pokloni nešto, pa tu istu stvar traži nazad sličan je psu koji se najede, a zatim povrati, pa pojede ono što je povratio. ” 6 En-Numan b. Bešir, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Moj otac dao mi je poklon, ali je Amra b. Ravvaha rekla: ‘Neću time biti zadovoljna sve dok ne uzmeš Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, za svjedoka!’ On je otišao kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: ‘Svome sinu, koga je rodila Amra b. Revvaha dao sam poklon, ali mi je ona naredila da tebe, Allahov Poslaniče, uzmem kao svjedoka!’ ‘jesi li drugoj djeci dao isti poklon?’, upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on reče da nije. Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaključi: Bojte se Allaha i jednako postupajte prema svojoj djeci!’ Kada se vratio, zatražio je da mu se poklon vrati.”7
El-Begavi veli: “Poklon prelazi u vlasništvo nakon njegovog preuzimanja, pa ga nije dopušteno tražiti nazad, osim ako se radi o poklonu koji čovjek da svome djetetu, hadis je izuzeo tu situaciju.”8
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Je li dozvoljeno preferiranje djece jedne nad drugom kada se radi o poklonu?
En-Numan b. Bešir, radijallahu anhu, pripovijedao je: "Moja majka, kćerka Revvahina, od svoga je oca zatražila poklon za mene, svoga sina, ali je on s tim odugovlačio, pa mu se u vezi s tim pokazalo ono što ranije nije primijetio. Ona je rekla: 'Neću biti zadovoljna sve dok za svjedoka ne uzmeš Resuviše
En-Numan b. Bešir, radijallahu anhu, pripovijedao je: “Moja majka, kćerka Revvahina, od svoga je oca zatražila poklon za mene, svoga sina, ali je on s tim odugovlačio, pa mu se u vezi s tim pokazalo ono što ranije nije primijetio. Ona je rekla: ‘Neću biti zadovoljna sve dok za svjedoka ne uzmeš Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da si to poklonio mome sinu!’ Tada sam bio dječak, pa me uze za ruku i odvede kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, rekavši: ‘Allahov Poslaniče, majka ovog dječaka, a moja kćerka, želi da posvjedočiš da njenom sinu dajem ovaj poklon.’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: ‘O Bešire, imaš li ti još djece?’ ‘Imam’, odgovori Bešir. Jesi li drugoj djeci dao isti poklon?’, upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on odgovori: ‘Nisam.’ Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, zaključi: ‘Onda ne traži da ja svjedočim, jer ja ne svjedočim u korist nepravde. ‘”‘1
U drugoj verziji stoji da mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘Tako ne može, ja svjedočim samo u korist istine. ‘12
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je preferiranje djece jedne nad drugom davanjem poklona, to među njima izaziva zavist, mržnju i neposlušnost prema roditeljima. Ovo je načelno pravilo u vezi s odgojem djece, a njegovo narušavanje ima za rezultat veliku štetu i smutnju koja razbija jedinstvo porodice i uništava slogu. O tome nam govori kur'ansko kazivanje o Jusufu, alejhis-selam, i njegovoj braći: “U Jusufu i braći njegovoj nalaze se pouke za sve koji se raspituju. Kada oni rekoše: jusuf i brat njegov draži su našem ocu od nas, a nas je čitava skupina. Naš otac, zaista, očito griješi. Ubijte Jusufa ili ga u kakav predio ostavite – otac vaš vama će se okrenuti, i poslije toga ćete dobri ljudi biti.’ Jedan od njih reče: ‘Ako baš hoćete nešto da učinite, onda Jusufa ne ubijte, već ga na dno nekog bunara bacite, uzet će ga kakav karavan .. .'” (Jusuf, 7-10)
Drugo, zabranjeno je svjedočenje u korist nepravde i neistine.
Treće, pa ipak, neki učenjaci smatraju da navedeni hadis ne iziskuje zabranu preferiranja djece jedne nad drugom u poklonu. Oni vele da se iz hadisa zaključuje da je pravednost u poklanjanju bolja za čovjeka, jer, da poklon nije prešao u vlasništvo onog djeteta, ne bi imalo smisla da Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, naredi vraćanje poklona: ‘Vrati poklon … “, i ne bi rekao: “Neka u korist toga posvjedoči neko drugi, a ne ja. ” Također kažu: “Da je takvo svjedočenje bilo ništavno i zabranjeno, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi dopustio da se oni pozovu ne nekoga drugog kao svjedoka.”
Međutim, diskutabilno je ovo njihovo dokazivanje. Nakon što je naveo sve verzije ovog hadisa, Ibn Kajjim el-Dževzijja zapisao je: ” … sve su ove verzije autentične i jasno ukazuju na to da je preferiranje djece jedne nad drugom zabranjeno i ništavno, i to iz deset aspekata koji se mogu zaključiti iz hadisa. U Resulullahovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: ‘Neka u korist toga posvjedoći neko drugi, a ne ja, nije dopuštenje da se to čini jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne dopušta da se svjedoči u korist nepravde i neistine, to je nemoguće, ta on je rekao: “…ja svjedočim samo u korist istine’ , i to govori da En-Numanov otac nije ispravno postupio, odnosno da je kategorički pogriješio. Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: ‘Neka u korist toga posvjedoči neko drugi, a ne ja, znače da je zabranjeno svjedočiti u korist toga. Primjer za ovakvo dokazivanje jeste sljedeći ajet: ‘Radite šta hoćete .. .’ (Fussilet, 40) i hadis: ‘Ako se ne stidiš, radi šta hoćeš!’ Kao da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, htio reći: ‘Ja se ne bavim svjedočenjem u korist nepravde, to mi ne priliči, nazamislivo je da ja to učinim, time se bave oni koji svjedoče u korist neistine’, i to je jasno. O ovome sam pitanju napisao posebnu studiju u kojoj sam naveo sve dokaze o tome i pobio mišljenje onih učenjaka koji se protivrječe hadisu, a Allah je, dželle šanuhu, pokrovitelj uspjeha!”3
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Propis pomaganja zulumćaru?
Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko podrži svoj narod u neistini sličan je devi koja se strovali u kakav bunar i pokušava se izbaviti mašući repom. ''32 Ibn Omer, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem,više
Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko podrži svoj narod u neistini sličan je devi koja se strovali u kakav bunar i pokušava se izbaviti mašući repom. ”32
Ibn Omer, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahovo, sallallahu alejhi ve sellem, upozorenje: “Ko pomogne nepravednom čovjeku već je zaslužio Allahovu, dželle šanuhu, srdžbu. ”33
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je pomaganje u nepravdi, to je veliki grijeh, jer, po hadisu, time se zaslužuje Allahova, dželle šanuhu, srdžba.
Drugo, islam zabranjuje nacionalizam i slijepu privrženost plemenu, a onaj ko podrži svoj narod u nepravdi počinio je grijeh i zaslužio da ga Allah kazni.
Treće, musliman treba pomoći drugom muslimanu, bez obzira na to bio on zulumćar ili obespravljeni. Ako je zulumćar, pomoći će mu spriječivši ga u nanošenju nepravde, a ako je obespravljen, stavit će mu se na raspolaganje i vratiti mu njegovo pravo.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Uzeti izgubljenu stvar pa je ne objavljivati
Džarud el-Abdi, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: "Onaj ko prisvoji stvar koju izgubi musliman sličan je onome koji uzima džehennemsku žeravicu. ''13 Ijad b. Himar, radijallahu anhu, govori da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko nađeviše
Džarud el-Abdi, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: “Onaj ko prisvoji stvar koju izgubi musliman sličan je onome koji uzima džehennemsku žeravicu. ”13
Ijad b. Himar, radijallahu anhu, govori da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko nađe izgubljenu stvar neka za svjedoka uzme dva pravedna muslimana, neka je ne krije i neka ništa na njoj ne mijenja! Ako se pojavi njen vlasnik, neka mu je ovaj dadne, jer je to njegova svojina, međutim, ako se ne pojavi njen vlasnik, neka je uzme onaj ko ju je našao, to je imetak koji Allah daje onome kome On hoće. ”14
Zejd b. Halid el-Džuheni, radijallahu anhu, prenio je sljedeći Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: “Onaj ko odvede kući životinju koju je neko izgubio, i sam je izgubljen sve dok ne objavi da ju je našao. ”15
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, onaj ko uzme izgubljenu stvar obavezan ju je objavljivati, bez obzira želio je usvojiti ili sačuvati do pojave njenog vlasnika; grešan je ako tako ne učini.
Drugo, objavit će na javnim mjestima, pijacama, trgovima itd., da je našao stvar tih i tih karakteristika, a uzet će za svjedoka dva pravedna muslimana.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Kako postupati sa stvarima koje nađemo tokom hadža?
Abdurrahaman b. Osman et-Tejmi, radijallahu anhu, izjavio je: "Božiji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio uzimanje stvari koju izgubi hadžija."2 Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: 'U Haremu se ne smije uzeti izgubljena stvar, oviše
Abdurrahaman b. Osman et-Tejmi, radijallahu anhu, izjavio je: “Božiji je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio uzimanje stvari koju izgubi hadžija.”2
Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ‘U Haremu se ne smije uzeti izgubljena stvar, osim ako će je ćovjek objavljivati.’ 3
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, također u vezi s Haremom rekao sljedeće: ”. . i izgubljenu stvar nije dopušteno uzeti, osim ako će je čovjek objavljivati. “4
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabranjeno je prisvojiti stvar koju izgubi hadžija, odnosno Mekanac, s namjerom njenog prisvajanja nakon perioda objavljivanja.
Drugo, kada je riječ o onom čovjeku koji će objavljivati stvar koju izgubi hadžija, odnosno Mekanac, njemu je dopušteno uzeti nađenu stvar, na osnovu navedenih hadisa.
Eš-Ševkani kaže: “Kada je riječ o uzimanju stvari koju izgubi hadžija, problematično je to što je ovdje posebno naglašeno njeno objavljivanje, premda je obavezno objavljivanje svake nađene stvari, bez obzira pripadala ona hadžiji ili onome koji nije hadžija. Objašnjenje ove nejasnoće leži u tome da navedeni hadisi znače: stvar koju izgubi hadžija dopušteno je uzeti samo radi njenog objavljivanja, ali ne i radi usvajanja. Prema tome, i nakon objavljivanja, ne može se prisvojiti stvar koju izgubi hadžija.”5
S tim u vezi, Ibn Hadžer veli:: ” … u predanjima navedenim u poglavlju (prenijeli su ih Ibn Abbas i Ebu Hurejra, radijallahu anhum) dokaz je da se stvar izgubljena u Meki ne smije uzeti s namjerom njenog usvajanja, već samo radi objavljivanja, i to je stav većine učenjaka. Po Ibn Bettalu, stvar izgubljena u Meki ima poseban status jer se može vratiti vlasniku. Naime, ako se radi o svojini Mekanca, tada je očito da će je on, kada ga se izvijesti, preuzeti, a ako je svojina hadžije, pretežno se pojavi neko iz zemlje iz koje dolazi vlasnik izgubljene stvari: ako onaj ko nađe neku stvar u Meki objavljuje to svake godine, lahko se može saznati njen pravi vlasnik.”6
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Šta je zabranjeno u napoličarstvu i iznajmljivanju zemlje?
Rafi b. Hadidž, radijallahu anhu, govorio je: "Mi, Medinjani, bavili smo se ratarstvom više od ostalih ljudi ... Davali smo zemlju u zakup i govorili: 'Ova parcela pripada meni, a ova tebi!', i možda je prva parcela bila plodna, a potonja nije, pa nam je to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem,više
Rafi b. Hadidž, radijallahu anhu, govorio je: “Mi, Medinjani, bavili smo se ratarstvom više od ostalih ljudi … Davali smo zemlju u zakup i govorili: ‘Ova parcela pripada meni, a ova tebi!’, i možda je prva parcela bila plodna, a potonja nije, pa nam je to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio. “6
Sabit b. ed-Dahhak, radijallahu anhu, veli: “Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio napoličarstvo.”7
Propisi u vezi s poglavljem
Prvo, zabrana u vezi s ovim pitanjem odnosi se na ugovor s nepoznatim uvjetom, a pomoću kojeg se čini nepravda, kao, naprimjer, da čovjek sebi odredi poseban dio parcele ili prihoda. U jednoj Muslimovoj verziji stoji da je Hanzala b. Kajs el-Ensari rekao: “Upitao sam Rafija b. Hadidža u vezi s unajmljivanjem zemlje za zlatnike ili srebrenjake, pa mi je odgovorio: ‘To nije problematično. Ljudi su za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jedni drugima davali pod zakup vodene jarkove, obale korita, uzvišice potoka i parcele, pa bi određena parcela rodila, a druga ne bi. I kako su pod zakup davali samo te stvari, Resulullah je, sallallahu alejhi ve sellem, to zabranio. A dopušteno je parcelu dati pod zakup za poznat iznos.”‘
Evo o tome i izjava nekih islamskih autoriteta.
” … dakle, ovaj hadis ukazuje na to da je zabranjeno ono napoličarstvo u kojem se čini nepravda i postoji nepoznanica, a to može dovesti do svađe”, napominje hadiski ekspert Eš-Ševkani. 8
“Zabranjen je onaj zakup koji bi, zbog postojećeg rizika, a nakon razmatranja, zabranili ljudi koji su upućeni u propise o halalu i haramu”, ističe El-Lejs b. Sa'd.9
Ibn Hadžer veli: “Ova je El-Lejsova izjava u skladu s mišljenjem većine islamskih učenjaka koji zabranjuju ono davanje zemlje pod zakup u kojem će neko biti prevaren i u kojem postoji nepoznanica, uostalom, učenjaci nisu zabranjivali iznajmljivanje zemlje za novac.”10
Drugo, u vezi s uzimanjem zemlje pod zakup za dio prinosa, islamski učenjaci imaju podijeljena mišljenja. Pa ipak, preteže stav da je to dopušteno, na osnovu sljedećih dokaza: prvo, Ibn Abbas, radijallahu anhu, izjavio je: “Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nije zabranio uzimanje zemlje pod zakup za dio prinosa, već je rekao: Da ustupi drugom muslimanu svoju zemlju na korištenje, bolje je čovjeku nego da od njega uizma nadoknadu”, a Poslanik je, sallallahu alejhi ve sellem, time želio u muslimanima probuditi osjećaj samilosti; drugo, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, dao je Židovima na Hajberu zemlju pod zakup pod uvjetom da mu daju pola prinosa, i taj je ugovor važio do Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, smrti; i, treće, Rafi je izjavio: ” … a dopušteno je parcelu dati pod zakup za poznat iznos.”
Treće, dopušteno je davanje zemlje pod zakup za novac, a Allah, dželle šanuhu, opet, najbolje zna.
____________
Vidi manjeIz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 2. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-2.pdf
Da li osoba bez abdesta (ili npr. žena u hajzu i sl.) smije dodirivati Kur'an s prevodom?
1. Dodirivanje mushafa bez abdesta Većina islamskih učenjaka smatra da Mushaf ne smije dodirivati, džunup i žena koja je u menstrualnom ili postporođajnom ciklusu, ali ni osoba koja nije pod abdestom. Njihov dokaz jeste ajet u kojem Allah Uzvišeni kaže: „Njega ne dodiruju osim čisti“, i hadis u kojeviše
1. Dodirivanje mushafa bez abdesta
Većina islamskih učenjaka smatra da Mushaf ne smije dodirivati, džunup i žena koja je u menstrualnom ili postporođajnom ciklusu, ali ni osoba koja nije pod abdestom. Njihov dokaz jeste ajet u kojem Allah Uzvišeni kaže: „Njega ne dodiruju osim čisti“, i hadis u kojem stoji: „Kur’an ne dodiruje osim onaj ko je čist.“
2. Učenje Kur'ana bez abdesta, ali bez dodirivanja mushafa
Učenje Kur'ana u tom slučaju je dopušteno. Rekao je imam Nevevi: „Muslimani su složni da je onome ko ima malu nečistoću (tj. bez abdesta je), dozvoljeno učiti Kur'an, ali je bolje da se abdesti.“ (El-Medžmu’, 2/163.)
Dokaz za ovo je hadis u kojem je Ibn Abbas izvijestio kako je bio kod Mejmune, supruge Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i prenoćio, a ona mu je tetka po majci. On je rekao: “Legao sam na bok naslonivši se na jastuk poprijeko, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sa svojom suprugom uzduž, i zaspao, i kada je bilo pola noći odnosno malo prije, ili malo poslije ponoći, probudio se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protrljao svojom rukom po očima (odaginjući pospanost s lica) i potom proučio deset završnih ajeta poglavlja Ali-‘Irnran. Zatim je ustao do obješenog mješčića (vode) i uzeo abdest iz njega perući dobro dijelove tijela, a potom ustao da klanja…“ (Buhari i Muslim)
Buharija je u svome Sahihu ovo poglavlje naslovio: UČENJE KUR'ANA NAKON HADESA (GUBLJENJA ABDESTA)
U svome komentaru na Sahih Muslima (6/46), imam Nevevi veli: „On je dokaz dozvoljenosti učenja Kur'ana bez abdesta, što je jednoglasan stav učenjaka.“
3. Učenje Kur'ana bez dodirivanja, od strane žene koja je u menstrualnom ciklusu
Islamski učenjaci nemaju jedinstven stav po ovome pitanju. Većina islamskih pravnika (hanefije, šafije i hanbelije), smatraju da je takav postupak zabranjen. Njihov dokaz je hadis kojeg bilježi imam Tirmizi: „Žena u hajzu i džunup, ne uče ništa od Kur'ana.“ Prema hanefijama, ukoliko bi osoba proučila nešto od Kur'ana, s namjerom dove ili zikra, a ne učenja Kur'ana, to ne bi bilo sporno. (El-Mevsu'atul-fikhijjetul-kuvajjtijjeh, 18/321).
4. Dodirivanje prevoda Kur'ana (tefsira) i učenje iz njih
Prevodi Kur'ana imaju status tefsira, i u vezi njihovog dodirivanja od strane žene koja je pod hajzom, postoji razilaženje. Ima onih učenjaka koji to dozvoljavaju, dok postoje i oni koji takav postupak osporavaju. Također, postoje i učenjaci koji kažu: Ako postoji više tefsirskog teksta nego kur'anskog, tada je dozvoljeno dodirivati, ali je pokuđeno. Prema hanefijama, ženi u hajzu i onome ko nije čist, zabranjeno je dirati Kur'an, pa makar bio napisan i na neki drugi jezik.
Shodno napisanom, ukratko se može reći sljedeće:
1. Osoba koja nema abdesta: Smije učiti Kur'an bez dodirivanja, ali prema većini učenjaka ne smije dodirivati Kur'an.
2. Osoba koja nema abdesta: Smije dodirivati tefsire i prevode Kur'ana, pod uslovom da kur'anski tekst nije većina i smije iz njih učiti.
3. Žena koja je u hajzu: Prema većini učenjaka ne smije učiti Kur'an nikako, ni bez dodirivanja.
4. Žena koja je u hajzu: Ne smije dodirivati Muhaf, a status mushafa imaju i tefsiri i prevodi gdje kur'anskog teksta ima više nego drugog govora.
Prema imamu Maliku, shodno jednom stavu Ahmeda i taj stav je odabrao i Ibn Tejmije, dozvoljeno je želi u hajzu da uči Kur'an, ali nece ga dodirivati direktno svojim rukama, negi može uciti tako sto ce npr. stranice okretati u rukavicama, ili necim sto ce odvojiti direktan kontakt ruke. Takodjer, moze da uci iz mobitela, jer mobitel nema status mushafa. Ovaj stav su odabrali i Ibn Baz, Muhamed Munedždžid….
Vidi manje