Allah, dželle šanuhu, rekao je: “I neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom životu, na putu čestitosti i u nastojanju da pomirite ljude. A Allah sve čuje i sve zna.” (El-Bekara, 224)

Ibn Abbas, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se zakune da će prekinuti rodbinsku vezu ili da će počiniti neki grijeh pa tu zakletvu prekrši već se iskupio. “724

Aiša, radijallahu anha, prenosi sljedeći hadis: Ko se zakune da će prekinuti rodbinsku vezu ili da se neće pomiriti, dobročinstvo je da ne ispoštuje tu zakletvu. “725

Adijj b. Hatim, radijallahu anhu, čuo je Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, da kaže: “Ko se zakune da će nešto učiniti pa shvati da može učiniti ono što je bolje od toga, neka izabere ono što je bolje. “726

Abdurrahman b. Semura, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada se zakuneš za nešto ali vidtiš daje nešto drugo bolje od toga, iskupi se za svqju zakletvu i uradi ono što je bolje. “727

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko uporno ostane pri zakletvi koja se tiče njegove porodice, to je tad još veći grijeh. Neka popusti i iskupi se za zakletvu!”728

Ebu Musa el-Eš'ari, radijallahu anhu, prenosi Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Allaha mi, ja se, inšallah, neću zakleti te shvatiti daje nešto drugo bolje, a da se neću iskupiti za zakletvu i uraditi ono što je bolje. “729

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, ne treba nanositi štetu svojoj porodici, već se prema njoj mora odnositi u skladu s Allahovim propisima, a ne u skladu s prohtjevima i običajima.

Drugo, ko se zakune da će učiniti nešto što ne valja, treba prekršiti zakletvu, učiniti ono što je bolje i iskupiti se za zakletvu, a ne treba ustrajavati u zakletvi pravdajući se da će počiniti grijeh ako prekrši svoje riječi; to je veći grijeh.

Treće, odustati od greške bolje je nego ustrajavati u njoj, i to se ne smatra mahanom već vrlinom koju posjeduju samo najodabraniji ljudi.

Četvrto, navedeni hadisi dokazuju univerzalno pravilo u vezi s koristima i šteti. Dakle, prednost se daje mogućoj koristi u odnosu na moguću štetu.

Peto, navedeni hadisi objašnjavaju značenje Allahovih riječi: “l neka vam zakletva Allahom ne bude prepreka u ispravnom životu, na putu čestitosti i u nastojanju da pomirite ljude. A Allah sve čuje i sve zna” (El-Bekara, 224). Značenje je: čovjek se zakune da neće učiniti dobro, da neće održavati rodbinske veze i da neće miriti ljude, pa mu se kaže da učini dobro djelo, a on odgovori da ne može jer se zakleo da to neće učiniti. Takav treba prekršiti takvu zakletvu i iskupiti se za nju, kako mu ona ne bi bila prepreka u činjenju dobra, u čestitosti i nastojanju da pomiri ljude. To je bolje i prikladnije. Nakon što se propisno iskupi za prekršenu zakletvu i učini to dobro djelo, svakako je na dobitku. A Allah najbolje zna.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Abdullah b. Omer, radijallahu anhu, prenosi sljedeći Resulullahov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: “Kaderije su vatropoklonici ovog ummeta! Kada se razbole, ne obilazite ih, a kada umru, ne klanjajte im dženaza-namaz “712

U drugoj verziji stoji: “U svakom ummetu postoje vatropoklonici, a vatropoklonici moga ummeta jesu oni koji negiraju određenje. Kada se razbole, ne obilazite ih, a kada umru, ne klanjajte im dženaza-namaz “713

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, najgore kaderije jesu oni koji tvrde da Allah ne zna šta će se dogoditi sve dok se ne dogodi. Kaže se da su Ma'bed el-Džuheni i njegovi sljedbenici ovako govorili.

Drugo, zatim slijede oni koji smatraju da čovjek stvara svoja djela, a ne Allah. U tome su slični vatropoklonicima, koji kažu da postoje dva stvoritelja. Ibn Ebul-lzz el-Hanefi, str. 524, rekao je: “Njihova je sličnost s vatropoklonicima očita, čak su i gori od njih, budući da vatropoklonici vjeruju u postojanje dva stvoritelja, a kaderije u bezbroj stvoritelja (koliko ljudi, toliko tvoraca).”

Treće, ovakve novotare treba napustiti, ne treba im klanjati dženaza-namaz, niti ih obilaziti kad su bolesni. A Allah najbolje zna.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Propao čovjek u čijem se prisustvu spomenem pa ne donese salavat na mene!”664

Alija b. Ebu Talih, radijallahu anhu, pripovijeda da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: ‘Škrtac je onaj u čijem se prisustvu spomenem pa ne donese salavat na mene. “665

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, grešan je onaj čovjek u čijem se prisustvu spomene Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on ne donese salavat na njega. Salavat se mora donijeti. U navedenim hadisima upućena je dova protiv onog koji ne donese salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i okarakteriziran je škrticom, što je dokaz da je veliki grijeh izostaviti salavat kada se spomene Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem.

Drugo, salavat i selam ubrajaju se u pohvalan čin prilikom učenja dove, što sam objasnio u djelu En-Nebzul-mustetaba, str. 30, 31.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi sljedeći hadis: ”Allah će uslišavati čovjeku dove sve dok ne bude požurivao da mu se udovolji govoreći: ‘Molio sam, ali mi nije udovoljeno!”‘660

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, čovjek je brzoplet, a brzopletost dovodi do gubljenja nade i beznađa, pa čovjek zapostavlja dovu i time je na gubitku.

Drugo, požurivanje da se udovolji čovjekovoj dovi čini je uzaludnom i besmislenom.

Treće, čovjek koji požuruje da mu se udovolji dovi sličan je čovjeku koji predbacuje zbog svog dobročinstva i koji je obmanut svojim djelima. Naime, takav svojim ponašanjem govori da uvijek zaslužuje da se udovolji onome što traži, pa ispada da je Plemeniti Gospodar škrt. Međutim, Allahu ništa teško nije, Njegove riznice ne mogu presahnuti niti davanje može umanjiti Njegovu veličinu.

Četvrto, požurivanje da se udovolji dovi donosi samo tugu, prije ili kasnje. Kada je riječ o kasnijem, požurivanje sprečava dovu da bude uslišana, rob ne vidi da se ostavrilo ono što je tražio i ostaje samo pusta želja u njegovom srcu, tuga i očaj. Što se tiče trenutnog stanja, čovjek koji je strpljiv više će se radovati ostvarenju svoje želje, a ako bude požurivao, razočarat će se. To je onda tuga na tugu, jer on gubi nadu.

Peto, u spomenuto se požurivanje ne ubraja želja da dova bude uslišana što prije, jer postoje pouzdani hadisi u kojima stoji da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upućivao takve dove, kao, naprimjer, kišna dova ili dova uoči Bitke na Bedru. Zabranjeno je da čovjek odustane od upućivanja dove smatrajući da neće biti uslišana navrijeme.

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf

Ebu Mudžliz pripovijeda da se Muavija pojavio dok su Abdullah b. Amir i Abdullah b. ez-Zubejr sjedili. Ibn Amir je ustao, a Ibnuz-Zubejr nije – bio je staloženiji od Ibn Amira. Tada Muavija navede sljedeći hadis: “Koga raduje to da ljudi ustaju pred njim neka sebi pripremi mjesto u vatri. “650

Enes, radijallahu anhu, kazuje: “Ashabi su najviše voljeli vidjeti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, ali i pored toga nisu ustajali pred njim, znali su da on to izuzeto mrzi.”651

Propisi u vezi s poglavljem

Prvo, zabranjeno je da čovjek želi da ljudi ustaju pred njim.

Drugo, pokuđeno je ustati onome ko se pojavi, makar on to i ne želio jer je u tome međusobno potpomaganje u grijehu i neprijateljstvu, iz zbog sljedećih razloga: prvo, Muavija je negodovao Ibn Amiru zbog toga što je ustao pred njim i to je potkrijepio hadisom; drugo, Enesov je hadis očit dokaz zabrane, jer su oni znali da on to mrzi, pa su ga poštovali na taj način što mu nisu ustajali, čineći ono što on voli, a sustežući se od onoga što prezire, i to je suština poštovanja, a ne puko ustajanje; treće, ako je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, mrzio da mu se ustaje na noge, onda je svaki musliman dužan da ga oponaša u tome; i, četvrto, ukoliko musliman mrzi da se pred njim ustaje, onda treba mrziti i to da on ustaje pred drugim muslimanima, jer im želi dobro, a ne zlo.

Neki su učenjaci navedene hadise protumačili rekavši da se odnose na ustajanje i stajanje pred onim ko sjedi, ali to tumačanje nije tačno. S tim u vezi, Ibn Kajjim el-Dževzijja zapisao je u djelu Tehzibus-sunen, 8/93, sljedeće: “Ovakva je tvrdnja neutemeljena jer kontekst hadisa ukazuje na suprotno. Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjivao je ashabima da ustaju pred njim kada se pojavi, što nije bila praksa Arapa nego Perzijanaca i Bizantinaca. Stoga je napravio razliku između ustajanja pred nekim (što je zabranjeno) i stajanja pred nekim dok sjedi, što je slično praksi Perzijanaca i Bizantinaca. Hadisi ukazuju na to da je dopušteno uputiti prema onome koji dolazi, što je bio običaj Arapa.”

———–
Iz knjige “Enciklopedija Zabrana u Islamu 3. dio”
Naslov originala: “Mewsua'tul-menahiš-šeri'jjeti fi sahihis-sunnetin-nebevijjeti ”
Autor: Selim el-Hilali
Preuzmite pdf knjigu na ovom linku:
https://pitajucene.com/wp-content/uploads/2019/09/Enciklopedija-zabrana-u-islamu-3.pdf