Alejkumusselam. 

Hadis je vjerodostojan, bilježi ga Buharija u svom Sahihu, ali prijevod hadisa na kraju nije prezican. 

A što se tiče tumačenja, to jest da se hadis o kugi odnosi na korona virus, da onaj ko je strpljiv u kući ima nagradu šehida, to je batil tumačenje. 

Pojašnjenje toga je u sljedećem:

1. Došlo je u vjerodostojnim hadisima da onaj ko preseli od bolesti kuge, a ne bilo koje zarazne bolesti ima nagradu šehida na ahiretu. Od tih hadisa je hadis muttefekun alejhi od Enesa, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:”Kuga je šehadet(nagrada šehida) svakom muslimanu”. 

Također, hadis muteffekun alejhi, od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:”Ko umre od stomačne bolesti je šehid, ko umre od kuge je šehid”. 

2. U vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Buharija u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, je potvrđeno da onaj ko ostane u mjestu u kom se pojavila kuga, bude strpljiv i zna(vjeruje)da ga neće zadesiti osim ono što je Allah odredio, ima nagradu POPUT nagrade šehida. 

U tekstu hadisa je došlo da je Aiša, radijallahu anha, pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o kugi pa je on odgovorio sljedeće:

“Kuga je bila kazna koju je Allah slao kome je htio, a zatim je Allah učinio milošću mumina. Nema roba koji ostane u sredini u kojoj se pojavi kuga, strpljivog, zna da ga neće zadesiti osim ono što je Allah odredio, a da neće imati POPUT nagrade šehida”. 

Znači, kada ispuni ove šartove imat će poput nagrade šehida a ne nagradu šehida. O prezicnosti ovakvog izražavanja i razlike između NAGRADE šehida i POPUT NAGRADE šehida govorio je Ibn Hadžer u svom Fethul-bariu (komentaru Buharije), to jest da ima sličnu nagradi šehida ali ne i nagradu šehida. 

3. Da bi neko ko preseli od kuge imao nagradu šehida, ili ko ne preseli da ima sličnu nagradu šehida, mora ispuniti sljedeća tri šarta spomenuta u hadisu:

-Da ne pobjegne iz mjesta u kom se pojavila kuga bježeći od kuge (u tom kontekstu su došli i hadisi u kojima je zabranjeno napustiti mjesto u kom se pojavila kuga bježeći od nje) 

-Da bude strpljiv na tome što ga zadesilo, a ne da se žali, da je zabrinut i uznemiren 

-Da vjeruje da ga neće zadesiti osim ono što je Allah odredio, znači da bude predan Allahovoj odredbi i zadovoljan njome

Ko ne ispuni ove šartove nema nagradu šehida makar i preselio od kuge, što se odnosi i na nagradu onog koji ne preseli, to jest da nema nagradu koju bi imao. 

4. Sva tema oko nagrade se odnosi isključivo na kugu, nisam našao da je neko od uleme poistovjetio druge zarazne bolesti sa kugom u ovom propisu, prema tome, hadis o nagradi ko umre od kuge, ne odnosi se na Korona virus i druge zarazne bolesti. 

5. Ako bi uzeli da je neko od uleme i rekao da se ovaj propis kuge odnosi i na druge zarazne bolesti opet se to ne može odnositi na našu stvarnost (trenutno) jer se korona nije raširila u toj mjeri na našem prostoru da se tretira zaraznom zonom, kao što je slučaj sa kugom.

Ve billahi tevfik
Dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa zvaničnog Facebook profila
https://www.facebook.com/423679737763900/posts/1844087505723109/

Ranije smo spomenuli nekoliko hadisa koji ukazuju na vrijednost određenih vrsta zikra. Ovdje se postavlja pitanje: Koji zikr je najbolji i najvrjedniji?

Islamski učenjaci su pojasnili da je Kur’an, općenito, najbolji, najvrjedniji i najveličanstveniji vid zikra. Imam Ibn Kudame veli: „Nakon učenja Kur’ana, nema boljeg ibadeta koji se čini jezikom od zikra (spominjanje Allaha).“[1] Dake, Kur’anu je dao prednost nad zikrom, jer je Kur’an Allahov govor, a Allahov govor ima prednost u odnosu na govor ljudi, pa makar se radilo i o govoru najčasnijeg bića.

U djelu El-Vabilus-Sajjib stoji: „Vrijednost Kur’ana nad drugim govorom je kao Allahova vrijednost nad Njegovim stvorenjima.“[2]

U djelu Et-Tibjan stoji: „Ispravno i odabrano mišljenje, koje podržavaju pouzdani učenjaci, jeste to da je učenje Kur’ana odlikovanije (efdalnije) od učenja subhanallah, la ilahe illellah, kako i drugih zikrova, za šta postoji mnoštvo jakih argumenata. A Allah najbolje zna.“[3]

Islamski učenjaci pojasnili su da je Kur’an najbolji način zikra, tj. spominjanje Allaha, jer obuhvata i sadrži sve vidove zikra poput: tahlila (la ilahe illellah), tekbir (veličanje Allaha), tahmida (zahvaljivanje), tesbiha (iskazivanje savršenosti Allaha), temdžida (slavljenje), zatim obuhvata i sadrži dovu, molbu, naredbu, strah, nadu, razmišljanje o Allahovim znamenjima i sve drugo što je propisano.

U njemu je napravljena razlika između halala (dozvoljenog) i harama (zabranjenog), u njemu je znanje vezano za nevidljivi svijet, navode se primjeri, priče, pouke, kao što Uzvišeni Allah kaže: … u Knjizi Mi nismo ništa izostavili [4]

Dakle, općenito, Kur’an je najbolji vid zikra, ali postavlja se pitanje: Koji je zikr nakon njega najbolji i najvrjedniji?

Najbojli zikr nakon Kur’ana su riječi: subhanallah, vel-hamdulillah, ve la ilahe illellahu vallahu ekber.

Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, veli: „Da kažem: subhanallah, vel-hamdulillah, va la ilahe illellahu vallahu ekber, draže mi je od svega što sunce obasjava.“[5]

Ovaj hadis ukazuje da je spomenuti zikr bolji od ostalih prenesenih zikrova, a najbolja od ove četiri spomenute rečenice, je: la ilahe illellah, kao što navodi u hadisu: „Najbolji zikr je la ilahe illellah“[6]– jer su to riječi kojima se izražava iskrenost i ni jedno djelo neće biti primljeno bez njih. Ove riječi su riječi spasa koje sadrže svaki vid dobra, i ovosvjetskog i onosvjetskog.

One su temelj svih ibadeta, i onih koji se čine riječima i onih koji se čine tijelom. Riječi la ilahe illellah su osnova oko koje kruži cijeli islam i temelj na kojem se grade stubovi vjere, i one predstavljaju najveći ogranak imana (vjerovanja).[7]

„Nakon njih, po vrijednosti su riječi subhanellahi ve bi hamdihi, a nakon toga su riječi zahvalnosti elhamdulillah. Posle njih su riječi Allahu ekber, kojima se počinje namaz i čini ruku’ i sedžda.“[8]

Dakle, najbolji opći zikr je učenje Kur’ana. Učenje Kur’ana, općenito, bolje je i vrijednije od zikrova koji su opće prirode. Međutim, nekada je zikr bolji od učenja Kur’ana, a to je u slučajevima kada je zikr posebno propisan i preciziran da se čini u određenom vremenu, mjestu ili situaciji. Zaokupirati se zikrom u takvim situacijama bolje je nego učenje Kur’ana, a primjer takvih zikrova je ponavljanje za mujezinom kada se uči ezan, ili situacije kada je učenje Kur’ana zabranjeno, poput rukua ili sedžde.

Dakle, slavljenje i veličanje Allaha u određenim situacijama, kada je zikr propisan, bolje je od učenja Kur’ana, a čak je učenje Kur’ana tada zabranjeno ili pokuđeno.[9]

Ovo je potvrdio i imam Nevevi, kazavši: „Učenje Kur’ana bolje je od zikra, osim ako se ne radi o zikru koji je propisano preciziran da se uči u određenim vremenima i mjestima. U tom slučaju, najbolje je učiti ono što je vjerskim tekstom označeno.“[10]

Iz knjige “O Kur’anu i zikru – vjerovanje Bošnjaka između ispravnog i pogrešnog”, autora: mr. Jakuba Alagića
Priprema: Menhedž
Preuzeto sa n-um.com

————
Bilješke:

[1] Muhtesar minhadžil-kasidin, str. 61. Pogledati: Et-Tizkar fi efdalil-ezkar, str. 48.
[2] El-Vabilus-sajjib, str. 125.
[3] Et-Tibjan fi adabi hameletil-Kur’an, str 24. Pogledati: Šehrun-Nevevi li Sahihi Muslim, 17/17-18.
[4] El-En’am, 38.
[5] Bilježi ga Musilm, br. 32, str. 1165.
[6] Bilježi ga Tirmizi br. 3383. str. 768; Hakim, 1/498. i ispranim ga ocjenjuje, a sa njim se slaže i Zehebi.
[7] Pogledati: El-Futuhatur-rabbanijjeh, 1/191; El-Adabuš-šer’ijjeh, 2/78; Medžmu’atul-fetava, 10/661.
[8] El-Adabuš-šer’ijjeh, 2/78.
[9] Pogledati: El-Futuhatur-rabbanijjeh, 3/227; El-Vabilus.sajjib, str. 125; Medžmu’ul-fetava, 7/652, 22/349.
[10] El-Medžmu’šerhul-Muhezzeb, 8/44.

Dvadeset osnovnih propisa o dobrovoljnom postu (Novo)

1. Najbolji dobrovoljni post jeste post Davuda, alejhis-selam, koji je postio svaki drugi dan.

2. Pohvalno je postiti u svakom mjesecu po tri dana. Pošto se u islamu djela nagrađuju deseterostruko, tako onaj ko posti u mjesecu tri dana, kao da je postio trideset dana u mjesecu, pa ako to ponovi u svakom mjesecu, računat će mu se kao da je postio cijelu godinu.

3. Pohvalno je postiti bijele dane, a to su tri dana u svakom mjesecu: trinaesti, četrnaesti i petnaesti dan lunarnog mjeseca.

4. Pohvalno je postiti ponedjeljak i četvrtak. Ponedjeljak i četvrtak su dani u kojima se naša djela izlažu Gospodaru, pa je te dane Allahov Poslanik postio, želeći da bude postač u danima kada se djela izlažu Allahu.

5. Pohvalno je postiti dan Arefata. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da se onome ko posti dan Arefata opraštaju (mali) grijesi iz protekle i buduće godine.

6. Dan Arefata prvenstveno je pohvalno da poste osobe koje nisu na hadžu, kako ih post ne bi oslabio i spriječio u činjenju ibadeta na Arefatu.

7. Prema mišljenju nekih učenjaka, i hadžija može da posti dan Arefata ako ga post neće oslabiti i tako spriječiti da čini ibadet na Arefatu.

8. Pohvalno je postiti dan Ašure. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da se onome ko posti dan Ašure opraštaju (mali) grijesi iz protekle godine.

9. Pohvalno je uz dan Ašure postiti i dan prije ili čak, prema nekim učenjacima, i dan poslije Ašure.

10. Prema mišljenju velikog broja učenjaka, a taj je stav preferirao i šejhul-islam Ibn Tejmijja, nije pokuđeno da se posti samo dan Ašure, odnosno nije pokuđeno da se uz dan Ašure ne posti deveti ili jedanaesti dan mjeseca muharrema.

11. Ako bi se desilo da dan Ašure ili Arefata bude u subotu, nema smetnje da čovjek posti samo subotu. Većina islamskih pravnika smatrala je pokuđenim post subotom u slučaju ako je to opća nafila, ali ako se radi o nafili s povodom – kao što je dan Ašure ili Arefata, tada su smatrali da to nije pokuđeno.

12. Pohvalno je postiti šest dana u mjesecu ševvalu. Onaj ko isposti ramazan, a potom u ševvalu posti šest dana, kao da je postio cijelu godinu.

13. Šest dana ševvala može se postiti u bilo kojem dijelu mjeseca: na početku, u sredini i na kraju, i ne mora se postiti dan za danom, uzastopno, već se može postiti svih šest dana zajedno, a može se postiti i s prekidima.

14. Nema smetnje da žena koja nije postila nekoliko dana u ramazanu, prvo posti šest dana ševvala, a potom da tokom godine naposti propuštene dane ramazana. Ako bi mogla prvo napostiti dane ramazana i stići postiti šest dana ševvala, to bi sigurno bilo bolje.

15. Pohvalno je postiti prvih devet dana mjeseca zul-hidžeta. Prvih deset dana zul-hidžeta su dani u kojima su dobra djela najdraža Uzvišenom Allahu, a pošto je post jedno od najboljih djela koje čovjek može učiniti, u tim danima pohvalno je i postiti. Deseti dan zul-hidžeta je Bajram, kada nije dopušteno postiti, po konsenzusu islamskih učenjaka.

16. Post u mjesecu muharremu. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da je Allahov Poslanik za post u mjesecu muharremu kazao da je najbolji post nakon ramazanskog posta, stoga je pohvalno što više postiti u mjesecu muharremu.

17. Post u mjesecu ša’banu. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da je Allahov Poslanik izrazito mnogo postio u mjesecu ša’banu, pa je stoga pohvalno što više postiti u ovom mjesecu.

18. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da osoba koja želi postiti dobrovoljni post namjeru za post može donijeti i nakon nastupanja zore, pa i nakon izlaska sunca, samo ako nakon nastupanja zore do donošenja namjere nije učinila ništa što kvari post.

19. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da osoba koja posti dobrovoljni post ima pravo prekinuti post ako za time postoji potreba i da nije obavezna da taj dan napašta, niti je grješna zbog toga.

20. Vjerodostojni hadisi potvrđuju da žena čiji je muž kod kuće, a koja želi postiti dobrovoljni post, treba da od muža traži dozvolu za post.

Priredio: Pezić Elvedin

(Minber.ba)
Preuzeto sa zvaničnog facebook profila:
https://www.facebook.com/pezicelvedin/posts/2469540850028975