Uvažena i cijenjena sestro u vjeri, islamski učenjaci kada govore o odlasku žene na hadž, naročito u proteklim vremenima kada se putovalo na način kao se putovalo, spomenuli su da je od uvjeta obaveznosti hadža za ženu prisustvo mahrema. Sve to na osnovu vjerodostojnih hadisa Allahovog Poslanika koji zabranjuju ženi da putuje bez mahrema.

Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: “Nije dozvoljeno ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan da putuje dan i noć ako sa njom nije njen mahrem.” (Buharija i Muslim)

Od Ebu Seida, r.a., prenosi se da je Poslanik kazao: “Neka žena ne putuje dva dana i dvije noći osim sa mužem ili u pratnji mahrema.” (Buharija i Muslim)
Od Ibn Omera, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: “Neka ne putuje žena tri dana osim sa u pratnji mahrema.” (Buharija i Muslim)

Od Ibn Abbasa, r.a., prenosi se da je Allahov Poslanik kazao: “Neka žena ne putuje osim u pratnji svoga mahrema.” (Buharija i Muslim) Kao što vidite, sve su to vjerodostojni hadisi, zabilježeni kod imama Buharije i Muslima. U nekima se ograničava zabrana putovanja na dan i noć, u nekima na dva dana, u nekima tri dana, a zadnji hadis je općeg karaktera i obuhvata bilo koje putovanje.

Od Ibn Abbasa, r.a., se prenosi da je Allahov Poslanik kazao: “Neka se muškarac ne osamljuje sa ženom i neka ne putuje žena osim sa mehremom”, pa je kazao čovjek: “Allahov Poslaniče, ja sam se upisao na spisak vojske za tu i tu bitku, a moja supruga je otišla na hadždž?” Pa mu je kazao Allahov Poslanik: “Idi i obavi hadždž sa svojom suprugom.” (Buharija i Muslim)

Zbog ovih hadisa, kao i zbog šteta koje mogu da proiziđu iz toga da žena putuje bez svoga mahrema, većina učenjaka, što obuhvata i hanefijsku pravnu školu, smatrala da ženi nije obaveza da ide na hadždž ako nema mahrema koji će iči sa njom.

Ako bi se desilo da žena ne ode na hadždž iz razloga što nema mahrema, ili ima mahrema koji ne želi da ide sa njom, i kao takva preseli neće biti griješna kod Allaha, čak šta više ja sam duboko ubjeđen da će biti nagrađena shodno svojoj namjeri. Nema sumnje da prijašnja vremena i današnja nisu ista, i da nije bilo isto putovati nekada i sada, ali ostaje općenitost zabrane, sa svim mudrostim koje nosi u sebi, neke od tih mudrosti mi sigurno možemo shvatiti.

Ja vam savjetujem da se potrudite i da nekoga od svojih mahrema nagovorite da ide na hadždž sa vama. U protivnom, hadisi Allahovog Poslanika, koji ne govori po hiru svome, su jasni. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice: http://www.n-um.com

Vaši osjećaji grižnje savjesti i krivice i opiranje abortusu ukazuju na iman i zaslužuju svaku pohvalu. Allah je Taj koji daje opskrbu i svijest o tome ne ostavlja mjesta za strah od siromaštva. Isto tako, potomstvo je jedan od ciljeva braka. Vaš sada već bivši muž nije imao pravo na traženje abortusa i sigurno snosi krivicu. Shodno hadisima, duša se udahnjuje u plod u 120. danu i očigledno je da nije bila udahnuta u vaš plod (46 dana). Međutim, to nimalo ne umanjuje opasnost i grijeh abortusa.

Pored toga, vi se morate razvesti od svoga bivšeg muža, jer nije dovoljno da samo odete od njega bez talaka – davanja razvoda. Dakle, vaš muž mora vam dati razvod braka kako biste na islamski ispravan način izašli iz bračne zajednice. Također, iskreno se pokajte Allahu i činite dobra djela kako biste pobrisali loša djela. Molim Allaha da vam podari zdravlje i svako dobro na dunjaluku i ahiretu! Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: mr. Osman Smajlović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Ženin namaz u osnovi je vredniji i bolji kod njene kuće, kao što je to potvrđeno u vjerodostojnim hadisima. Ali, ženi je dozvoljeno da odlazi u džamiju i da klanja u džematu, pod uvjetom da u njenom izlasku ne postoji kršenje šerijatskih propisa. Prilikom izlaska iz kuće žena treba da bude propisno pokrivena, da ne bude namirisana niti našminkana. U džamiji se klanjaju obavezni (farz) namazi, a dobrovoljne namaze (sunnete) vrednije je klanjati kod kuće, kao što je spomenuto u vjerodostojnom hadisu, a ako bi se i dobrovoljni namazi klanjali u džamiji, namaz bi bio validan, s tim što je čovjek ostavio ono što je vrednije.

Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Uvaženi brate u vjeri, mjesto rodbinske veze u islamu je veliko i siguran sam da su kur’ansko-hadiski argumenti koji govore o tome vama poznati, u protivnom vi se ne biste toliko trudili. Jedan od tih dokaza jesu i riječi Allahovog Poslanika: ”U Džennet neće ući onaj koji kida rodbinsku vezu.” (Buhari i Muslim, muttefekun alejhi, od Džubejra ibn Mu’tima, r.a.)

Na osnovu ovog i mnogih drugih argumenata, islamski učenjaci su zauzeli jednoglasan stav u pogledu obaveznosti čuvanja rodbinske veze i zabrane kidanja rodbinskih veza, ali su nakon toga zauzeli oprečne stavove u pogledu odrednice ko potpada pod taj pojam. Uzimajući u obzir da je to jedno od pitanja koja se veoma često postavljaju, kao i da je spomenuto pitanje predmet interesovanja mnogih muslimana, odgovorit ćemo na njega u jednoj detaljnijoj formi.

U vašem pitanju ima mnogo potpitanja, a mi ćemo pokušati da odgovorimo na dva najbitnija: ko su rođaci koje je obaveza obilaziti i u čemu se ogleda čuvanje rodbinske veze.

Što se tiče pitanja ko su rođaci koje je čovjek obavezan da obilazi, u pogledu tog pitanja ne možemo naći jasan dokaz u vjeri koji to precizira, nakon što nalazimo mnoge argumente koji potvrđuju obaveznost čuvanja rodbinskih veza.

To je bio razlog da su učenjaci u pogledu tog pitanja zauzeli oprečne stavove. Jedan od učenjaka današnjeg doba Abdullah ibn Salih el-Fevzan u svom čuvenom djelu ”Minhatul-Allam”, komentirajući hadise o rodbinskoj vezi, spomenuo je dataljno to pitanje, pa ćemo ga mi ovdje prenijeti u sažetoj formi:

“Jedan dio učenjaka smatrao je obaveznim čuvanje rodbinskih veza sa osobama koje su sa čovjekom u mahremskoj vezi, a u pogledu žene, to su sve osobe s kojima ona trajno ne može da stupi u bračnu vezu. Kada je u pitanju muškarac, propis je isti, a granica se određuje tako da se pretpostavi da je muškarac žena, i svi oni s kojima trajno ne bi mogao da stupi u bračnu vezu potpadaju pod spomenuti pojam. Ovaj stav su preferirali učenjaci hanefijske pravne škole i jedan dio učenjaka malikijske pravne škole.

Dokaz kojim su argumentirali svoj stav su riječi Allahovog Poslanika: ”Nije dozvoljeno da (muškarac) istovremeno oženi ženu i njenu tetku, sa majčine i očeve strane.” (Buhari i Muslim, muttefekun alejhi, od Ebu Hurejre, r.a.) Vjera zabranjuje istovremeni brak sa ženom i njenom tetkom, bez obzira majčinom ili očevom, kako to ne bi uzrokovalo kidanje rodbinske veze, a čije je čuvanje naređeno u mnogim hadisima. To nam indirektno ukazuje da se obaveza čuvanja rodbinske veze ne odnosi na one s kojima čovjek nije u mahremskoj vezi.

Drugi su, pak, smatrali da je obaveza čuvati rodbinsku vezu sa onima koji su čovjekovi šerijatski nasljednici, dok to nije obaveza sa onima koji to nisu. Ovaj stav su preferirali neki učenjaci malikijske pravne škole, kao što su Kadi Ijad, imam Nevevi i drugi. Dokaz kojim su argumentirali svoj stav su riječi Allahovog Poslanika koji je, kada je upitan ko je najprioritetniji da se prema njemu lijepo ponaša, kazao: ”Tvoja majka, potom tvoja majka, potom tvoja majka, potom tvoj otac, a potom bliži pa bliži.” (Buharija i Muslim, od Ebu Hurejre, r.a.)

Dokazivanje ovim hadisom je diskutabilno i to se manifestira kroz dva pokazatelja: Ovaj hadis svojom vanjštinom ne ukazuje na stav koji su oni zauzeli, već jasno ukazuje da se to odnosi na bliže pa bliže.

S druge strane, ako bismo prihvatili stav da je obaveza čuvati rodbinsku vezu samo sa onima koji su čovjekovi šerijatski nasljednici, to bi značilo da nije obaveza čuvati rodbinsku vezu sa daidžama i majčinim tetkama, a Allahov Poslanik je kazao: ”Majčina sestra (tetka) je na stepenu majke.” (Buharija, od Beraa ibn Aziba, r.a.)

Treća skupina učenjaka smatrala je da je čovjeku obaveza da čuva rodbinsku vezu sa svim rođacima, bez obzira bili nasljednici ili ne, bili u mahremskoj vezi sa čovjekom ili ne. Ovaj stav je zabilježen kao jedno mišljenje u hanefijskom mezhebu, stav malikijske pravne škole, stav šafijske pravne škole, a Ibn Muflih je spomenuo da je i imam Ahmed zastupao taj stav. Oni su svoj stav argumentirali općenitošću argumenata koji podstiču i naređuju čuvanje rodbinske veze.

Od svih spomenutih mišljenja i njihovih dokaza, šejh je preferirao prvo mišljenje – da se čuvanje rodbinske veze odnosi na one koji su u mahremskoj vezi sa čovjekom, dok je pohvalno održavati rodbinsku vezu sa onima koji sa čovjekom nisu u mahremskoj vezi. Jedan od veoma jakih dokaza koji potvrđuju ispravnost ovog stava jeste i činjenica da je vjera strogo zabranila osamljivanje sa ženama s kojima čovjek nije u mahremskoj vezi, a održavanje i čuvanje rodbinske veze znači i njihovo posjećivanje i obilaženje, što je u jasnoj koliziji sa spomenutim propisom, jer posjeta i obilazak nerijetko nose sa sobom osamljivanje sa osobom koju čovjek obilazi.

Nakon što smo odgovorili na stav onih koji su smatrali da se čuvanje rodbinske veze odnosi na one koji su čovjekovi šerijatski nasljednici, ostaje da odgovorimo na stav onih koji su kazali da se čuvanje rodbinske veze obavezno odnosi na sve rođake.

Mislim da je za slabost ovog mišljenja dovoljan dokaz što je u tome veliko opterećenje za vjernika, jer neograničavanje ovog pitanja nosi sa sobom teškoću koju ne zna niko osim Allaha. To što smo kazali da se obaveznost čuvanja rodbinske veze odnosi na one koji su u mahremskoj vezi sa čovjekom, nikako ne znači da treba zapostaviti one koji to nisu, već je pitanje da li je to obaveza ili ne.

(Rezimirano, uz određene dodatke od autora teksta, iz knjige ”Minhatul-Allam fi šerhi Bulugil-meram”, 10 tom, str. 85-87)

Što se tiče načina i metoda putem kojih se izražava održavanje rodbinske veze, ono se u osnovi vraća običaju jednog naroda. Generalno gledajući, posjeta rodbini je jedan od najrasprostranjenijih načina čuvanja rodbinske veze, ali nije jedini način. Onda kada je čovjek u materijalnoj mogućnosti, ali i onda kada mu to dozvoljava prostorna udaljenost, on će održavanje rodbinske veze izražavati povremenim obilaskom rodbine.

U protivnom, telefonski pozivi, slanje SMS poruke, briga o njima, zauzimanje za njih, branjenje njihove časti, udjeljivanje poklona, njihovo spominjanje po hajru, ukazivanje na ono što je dobro i odvraćanje rodbine od onoga što je neispravno, samo su neki od načina kako čovjek može i bez posjete da čuva rodbinsku vezu.

A što se tiče toga do kada ti trebaš da budeš ”takav” i da njih obilaziš, a oni tebe ne obilaze, odgovor je – do onog momenta dok želiš Allahovo zadovoljstvo. Ako se ti spustiš na njihov nivo i prestaneš obilaziti rodbinu, pa gdje je onda razlika između prakticiranja islama i pukog pripisivanja islamu.

Od Ebu Hurejre, r.a., prenosi se da je Allahovom Poslaniku došao neki čovjek i kazao: ”Allahov Poslaniče, ja imam rodbinu sa kojom održavam rodbinsku vezu, a oni tu vezu kidaju, ja lijepo postupam prema njima, a oni se prema meni loše odnose. Ja s njima blago postupam, a oni prema meni grubo.” Na to je Allahov Poslanik kazao: ”Ako je tako kao što kažeš, to je onda kao da ih hraniš žeravicom i sve dok god budeš tako postupao, neprestano ćeš (protiv njih) imati pomagača izravno od Uzvišenog Allaha.” (Muslim) A Allah najbolje zna!

Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com