Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: pitajucene@gmail.com
Podrška: +38762645414 WhatsApp, pitajucene@gmail.com
Izgubljena šifra? Unesi svoju e-mail adresu i klik na "Reset". Poslaćemo link za postavljenje nove šifre na e-mail.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Objasni zašto prijavljuješ.
Šejtan mi svojim spletkarenjem ubacuje smutnju
Hvala Allahu, na početku molimo Uzvišenog Allaha da nas sve zajedno zaštiti, jer Uzvišeni Allah je pomagač i moćan da pruži zaštitu od zla koje proizlazi iz šejtanova spletkarenja. Tvoje mišljenje o onome što ti se vrzma u mislima, smatrajući to „opsesijom“ jeste tačno. Naime, primjer tvoga pitanjaviše
Hvala Allahu, na početku molimo Uzvišenog Allaha da nas sve zajedno zaštiti, jer Uzvišeni Allah je pomagač i moćan da pruži zaštitu od zla koje proizlazi iz šejtanova spletkarenja.
Tvoje mišljenje o onome što ti se vrzma u mislima, smatrajući to „opsesijom“ jeste tačno. Naime, primjer tvoga pitanja liči primjeru nekoga ko je došao pred izgrađenu palaču moderno projektovanu i prelijepo izgrađenu, s fascinantnim izgledom, pa stojeći pred tom veličanstvenom palačom zapita se u sebi da li mu se to pričinjava.
Čak smatramo da je tvoje uobraženje u vezi s hadiskom znanošću ružnije i groznije, jer hadiska nauka i osnove njene terminologije proizvod su truda koji se ulagao stotinama godina, hiljadama mjeseci i dana od muhadisa koji su obišli zemlju uzduž i poprijeko, tražeći jednog po jednog prenosioca određenog hadisa, skupljajući najpreciznija pojašenjenja u vezi s njihovim imenima, titulama i nadimcima. Zatim su zabilježeni smrt svakog prenosioca, njegovi učitelji i učenici, njegova putovanja u mnoga mjesta, te da li je nosio sa sobom knjige ili je pričao onako kako je zapamtio. Čak i njegovo zanimanje koje se odnosi na knjigu muhadisi su sakupili najpreciznijim pojašnjenjima koja se odnose na prenosioce hadisa, pa čak i na njegovo dogmatsko uvjerenje. Sve se ovo odvijalo sa desetinama hiljada prenosioca, a dokaz tome je da samo dvije knjige (Tehzibul-kemal i Mizanul-i’tidal) obuhvataju oko dvadeset hiljada prenosioca hadisa. U tim knjigama nalaze se podrobnija pojašnjenja o onome što smo gore naveli, čak i više od toga.
Ali ovo nije sve. Ako bi proučio na stotine klasificiranih knjiga u skladu s normativima hadiske znanosti, precizno proučio pravila i normative pomoću kojih učenjaci donose sud o nekom prenosiocu, život bi ti bio kratak da sve to apsorbuješ i da obuhvatiš sve ono što se nalazi unutar naučnih disciplina. Nakon toga posumnjat ćeš u sve to, smatrajući kako su to hirovi, a ne precizno ustrojene naučne discipline, misleći kako i kršćani mogu isto tako reći kao i mi ili slično tome!!
Možda bi te mogli posavjetovati ovdje kako je nabolji način da se čovjek izbavi iz opsesivnog stanja – promišljanje i proučavanje praktičnih primjera. Pogledaj na koji se način donosi sud o lancu prenosilaca kako bi znao da nije moguće da neki učenjak hadisa prihvati lažan hadis i od njega napravi vjerodostojan, odnosno neoboriv hadis. Isto važi i za ispravan hadis koji je okarakteriziran kao lažan, apokrifan, jer tvrdnje da ih nisu potvrdili njihovi prenosioci s dokazima smatraju se ništavnim, takvo nešto može samo da proiziđe od neznalice, odnosno onoga koji je početnik u ovoj nauci i od nekoga ko je sličan njemu, a koga učenjaci ne prihvataju. Nećeš naći da je mišljenje takvih, hvala Bogu, prihvaćeno od običnog svijeta.
U skladu s time, možeš se obratiti na djelo El-Mevduat, čiji je autor El-Dževzi, u njemu ćeš pročitati i razmotriti strašne laži o većini hadisa koji su navedeni u ovoj knjizi, kao i o prenosiocu koji ih je izmislio, a potom ćeš se zapitati kakva je to strast i žudnja.
Također, preporučujem ti da pročitaš knjigu El-Džeddu el-hathith fi bejan ma lejse bihadis, autor je El-Amiri (u.1143. god. po H.), zatim knjigu Silsiletu elehadisi elleti la asle leha, autor Selim el-Hilali. U njima ćeš vidjeti kako određeni sud o hadisu nema apsolutno nikakvo uporište, niti je naveden u knjigama koje obrađuju sunnet Poslanika, alejhis-selam. U isto vrijeme neprijatelji islama koriste ih za napade na islam, to je obmana i podozrenje s njihove strane, smatraju da je to hadis, a nije, kao što su: Pitajte žene za mišljenje, a radite suprotno tom mišljenju; Bio sam skriveno i nepoznato blago, tako da sam stvorio stvorenja kako bih bio spoznat; Postite na dan klanja kurbana; Pljuvačka vjernika je lijek; U gužvi je milost.
Kako bi odbacio od sebe ovaj vid opsesije, pokušaj da nam predstaviš prihvatljive temelje ove nauke u skladu s tvojim umom i shvatanjem, te da nam to pribilježiš onako kako ti smatraš, bez pristrasnosti i izmišljanja, a da je blisko tvome shvatanju i objektivnosti. Pošalji nam svoja pravila koja se odnose na davanje prioriteta kako bismo ih proučili i dali svoje mišljenje o njima, a ujedno da ih uporedimo s mišljenjima učenjaka hadisa. Nemoj misliti da ovo nije savjet, jer ga doista smatramo najkorisnijim u liječenju opsesivnosti. Ove se sumnje otklanjaju praktičnim liječenjem, bez obzira na to radi li se o intelektualnom ili moralnom ponašanju.
Kada si bolestan i odeš ljekaru tražeći lijek, tada nisi sumnjičav prema njegovoj dijagnozi, već se povinuješ ljekarskom receptu, a potom kupuješ lijek bez imalo dvoumljenja, zašto te onda obuzima misao o kritičko – teorijskim pitanjima?!
Razlog tome je vrlo jasan: ako onaj koji se bavi intelektualnim pitanjima nije na potrebnom intektualnom i mentalnom nivou i nije iskusio tegobu stjecanja znanja potrebnih za bavljenje tim pitanjima, može samo opteretiti svoj um i psihu. potpuno isto kada neko čita o morima i čudnovatim morskim bićima, a nije vidio nikada more svojim očima, niti je vidio bilo koje morsko stvorenje.
Kada pogledaš, naprimjer, u hadis koji prenosi imam Malik b. Enes, od Nafija, od Ibn Omera, Allah bi zadovoljan njime, a ovaj od Poslanika, alejhis-selam, da je rekao: “Namaz u džematu (zajednički namaz) vredniji je od pojedinačnog za 27 stepeni” (bilježe ga Buhari, 645, Muslim, 650), šta ti u ovom lancu prenosilaca otvara prostor za dvoumljenje?! Šta zdrava pamet traži više od toga kako bi povjerovao u njegovu istinitost?! Kako da se ne daje prioritet ovom lancu prenosilaca u odnosu na drugi lanac u čijem se slijedu nalazi prenosilac koji je okarakteriziran kao lažac, ili lanac prenosilaca nije potpun, odnosno ima prekid?!
Promisli šta nakon toga želiš, ako si u potrazi za uvjerljivijim načinom kako bi potvrdio ovaj hadis i dao mu prioritet u odnosu na drugi, razmisli o tome, pa nas obavijesti.
A kad nađeš ovakav lanac prenosilaca koji doseže do nekog poslanika, a nije Božiji poslanik Muhammed, alejhis-selam, uputi nas na to jer ćemo to svi rado razmotriti.
Mi uvijek pružamo savjete onima koji su pogođeni opsesivnošću, jer početak samog liječenja jeste sama spoznaja da ono što te je zadesilo jeste opsesija, a ne intelektualni i teorijski osvrt. Ako hoćeš da napraviš razliku između opsesivnosti i razumskog osvrta, onda razmisli o načinu koji je doveo do toga. Ako je to čitanje, izučavanje i slušanje osoba koje su profesionalne u svom poslu i koje su provele dugo godina istražujući i razmatrajući određena pitanja, ono što je proizišlo iz toga jesu u najvećoj mjeri realne ideje koje zahtijevaju dijalog i razmatranje.
Ali, ako su takva osjećanja formirana u tvojoj duši i srcu spontano, bez realnog i detaljnog proučavanja, odnosno kao puki sklop ideja i misli, koji je narastao zbog mnogih pukotina u njima, onda su to opsesije koje kvare čovjeka na ovom svijetu i na ahiretu, naročito ako ih osoba ne preduhitri snažno i odlučno i ako ne popravi sebe korisnim naučnim i aktivnim zanimanjem, izbjegavajući ono do čega njegov um ne može doprijeti, odnosno ako upotpuni svoje vrijeme korisnim zanimanjem, napretkom i uspjehom.
Molimo Allaha da nas sve zajedno uputi.
Allah najbolje zna!
Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida
https://islamqa.info
Vidi manjeZašto mi hamajlija ne djeluje?
Poštovana sestro, obzirom da vaše pitanje tretira jedan značajan vid sujevjerja prisutan kod nas, odlučio sam i vama a i drugima koji posjećuju stranicu ponuditi malo detaljniji odgovor na ovo pitanje. Naime, mnogi su Bošnjaci u proteklom ratu prilikom odlaska na borbenu liniju oko vrata stavljali zviše
Poštovana sestro, obzirom da vaše pitanje tretira jedan značajan vid sujevjerja prisutan kod nas, odlučio sam i vama a i drugima koji posjećuju stranicu ponuditi malo detaljniji odgovor na ovo pitanje. Naime, mnogi su Bošnjaci u proteklom ratu prilikom odlaska na borbenu liniju oko vrata stavljali zapise i hamajlije. Smatrali su da će ih one zaštititi od metka srpskog agresora. Mnogi to danas rade s uvjerenjem da hamajlija ili zapis obješen o vrat ili stavljen ipod miške pomaže liječenju od bolesti ili čuva od nje. Osim toga, i danas ima onih koji na vrata kuće ili na auto vješaju konjsku potkovicu smatrajući da će ih to spasiti “propisane” nesreće ili uroka. Nur dova je, kažu, najbolja hamajlija. Ona ima čudotvornu moć. Onaj ko je nosi, ući će “direktno” u džennnet.
Mnogi preko veze žele da postignu zaštitu. Hamajlija ih mnogo manje košta. Ne moraju klanjati, ne moraju postiti niti druge vjerske dužnosti obavljati, jer tu je hamajlija. Njima ne treba Allahova zaštita pored hamajlije. Mogu biti i nemoralni i odlaziti tuđim ženama, jer navodno hamajlija će ih zaštititi. A ako se desi i neka bolest ili nesreća, tu je opet hamajlija koju napravi neki “hodža”, vidovnjak ili sihirbaz.
Šarlatani iskorištavaju neznanje i sujevjerje masa i prave im zapise i hamajlije, nad njima izgovaraju zakletve tvrdeći da oni čuvaju od djelovanja džina, urokljiva oka i zavidnosti isl. Pravljenje hamajlija i prodaja već gotovih i friško spravljenih postali su unosan biznis.
Muslimani moraju znati da vješanje školjčice ili perle kao amuleta ili čitanje zapisa s tajanstvenim oznakama radi zaštite ili lijeka, predstavlja neznanje ili zabludu koji su u suprotnosti s Allahovim zakonima u svemiru.
U mnogim hadisima Poslanik s.a.v.s. je zabranio vješanje hamajlija i talismana, a u slučaju bolesti propisao standarni način zaštite a to je preventiva i liječenje dozvoljenim sredstvima. On kaže: “Liječite se, jer Onaj ko je stvorio bolest, stvorio joj je i lijek.” (Ahmed) Dakle, liječenje je vadžib, što znači da onaj ko se ne liječi čini grijeh prema Allahu. U drugom hadisu kaže: “Ako u nečemu od vaših lijekova ima koristi, zasigurno je ima u troma: medu, puštanju krvi iz vene (hidžama) i spaljivanju rane.” (Buharija i Muslim) Ovo su propisani načini liječenja u što svakako spada i šeriatski način liječenja rukjom onih koji obole od sihira, džinskog dodira ili uroka.
Koliko je hamalija opasna i pogubna pokazuje nam ova hadis: “Ukbe b. Amir kaže da je došao u karavani sa deset ljudi kod Allahova Poslanika s.a.v.s. Poslanik je sklopio sporazum sa devetoricom, a sa desetim nije. Upitali su ga za razlog, a on im je odgovorio: “Na mišici mu je talisman”. Čovjek je tada strgnuo zapis pa je Poslanik s.a.v.s. i sa njim sklopio sporazum, a potom rekao: “Ko objesi zapis počinio je širk.” (Ahmed i El-Hakim) Da su hamajlija i zapis vjerom propisani, Poslanik s.a.v.s. ne bi naredio ovom ashabu skidanje zapisa.
U drugom hadisu kaže: “Ko okači nešto tome je i prepušten”. (Et-Tirmizi) Na nama je da izaberemo da li želimo Allahovu ili nečiju drugu zaštitu. Uz hamajliju veoma često pojedini sihirbazi svežu džina da čuva hamajliju i da pazi kako bi ona uvijek bila djelotvorna. Nekad je džin zadužen i da lično čuva osobu koja nosi hamajliju, jer u hamajliji stoji naredba. Kada drugi džin čovjeku pokuša da naudi ili sihir donese on mu se po naredbi svoga sihirbaza suprotstavi. Zbog toga Poslanik s.a.v.s. i kaže da je osoba koja okači hamajliju njoj i prepuštena. Upravo u tome i jeste opasnost širka.
Vjerovati da potkovica, crvena traka, hamajlija ili zapis imaju moć čuvanja i sprečavanja zla pored Allaha je smiješno i neviđeni apsurd. Žalosno je da su ljudi skloniji vjerovati jednoj konjskoj potkovici nego Uzvišenom Gospodaru svjetova. Nur dovu najčešće nose oni koji, ili ne klanjaju nikako, ili to rade povremeno. Oni su ubijeđeni da će ih ona uvesti u džennet iako ne praktikuju ono što od njih traži Gospodar svjetova.
Nadam se da je odgovor jasan.
Hfz. mr. Senaid Zajimovic
Vidi manjepreuzeto sa http://www.n-um.com
Dizanje ruku u džematu u kojem taj čin izaziva negodovanje
Uvaženi brate, što se tiče tvog ubjeđenja da je namaz u džematu obaveza, to je ispravno i to potvrđuju mnogi hadisi Allahovog Poslanika. Jedan od njih jeste i poznati hadis u kojem se govori o slijepcu kojeg je Allahov Poslanik upitao: ”Čuješ li poziv na namaz (ezan)?” ”Da”, rekao je. ”Onda se odazoviše
Uvaženi brate, što se tiče tvog ubjeđenja da je namaz u džematu obaveza, to je ispravno i to potvrđuju mnogi hadisi Allahovog Poslanika. Jedan od njih jeste i poznati hadis u kojem se govori o slijepcu kojeg je Allahov Poslanik upitao: ”Čuješ li poziv na namaz (ezan)?” ”Da”, rekao je. ”Onda se odazovi tom pozivu”, kazao je Allahov Poslanik. (Muslim, od Ebu Hurejre, r.a.)
Isto tako, tačno je da je sunnet prilikom namaza podizati ruke, prilikom početnog tekbira, prilikom odlaska na ruku’, nakon povratka sa ruku’a i nakon ustajanja sa drugog rekata na treći, što je potvrđeno u poznatom hadisu koji su zabilježili Buharija i Muslim od Ibn Omera, r.a.
Što se tiče savjeta, savjetujem ti da prilikom klanjanja u džematu ostaviš one radnje koje su sunnet i koje su nepoznanica ljudima u tvom džematu. Na tebi je da se maksimalno potrudiš da budeš primjeran džematlija i da ne činiš ono što kida veze jednog džemata. Sve spomenuto se odnosi na stvari koje su sunnet (dobrovoljne), kao što je dizanje ruku u namazu, micanje prsta na tešehhudu, glasno izgovaranje ”amin” nakon Fatihe.
Isto tako, treba da znaš da je u svim spomenutim stvarima hanefijska pravna škola zastupala stav da spomenute stvari nisu od sunneta, što je dodatni faktor i razlog da se tim pitanjima pristupi sa mnogo tolerancije. Da, isto tako, ljudi bi trebali da toleriraju i mišljenje onih koji su zauzeli suprotan stav, koji je možda, gledano s aspekta dokaza, i prioritetniji, ali ako to već ne čine (većinom kao posljedica godina i neznanja), onda onaj ko je svjestan toga treba da bude ona strana koja će to balansirati.
Kada su u pitanju stvari koje učenjaci svrstavaju u novotarije, u tim pitanjima čovjek neće uzeti učešće. Tako, naprimjer, neće učestvovati u zajedničkom zikru, jer ni Allahov Poslanik ni prve generacije muslimana nisu prakticirali zajednički zikr.
Razlika je više nego jasna: onda kada je u pitanju djelo koje je sunnet (dobrovoljno), mi kažemo da se ta djela trebaju ostaviti ako je u tome korist koja vodi ujedinjavanju srca ljudi iz džemata i nadamo se da onaj ko tako postupi sa nijjetom izbjegavanja cijepanja džemata, da će biti nagrađen zbog svoje dobre namjere. Ali, kada su u pitanju grijesi i novotarije, u tom slučaju čovjek neće učestvovati u tome.
Uvaženom šejhu današnjice Abdul-Azizu bin Bazu postavljeno je sljedeće pitanje: “Je li dozvoljeno izostaviti glasno izgovaranje ‘amina’ u namazu i ne podizati ruke u namazu?’’, pa je odgovorio: “Da, ako se nalazi u sredini, među ljudima koji ne podižu ruke u namazu niti glasno izgovaraju ‘amin’, u toj situaciji je prioritetnije da to ne čini, kako bi se zbližila njihova srca i kako bi ih mogao pozvati u dobro – hajr i kako bi imao priliku da ih poduči, da ih usmjerava i popravlja njihove nedostatke. Ako bi čovjek činio suprotno onome što oni smatraju ispravnim, to bi izazvalo njihovo negodovanje zato što oni smatraju da je (samo) to vjera, smatraju da je vjera da se ruke podižu samo kod početnog tekbira, tako su odrasli i tako naučili od svojih učenjaka.
Isto tako je i sa glasnim izgovaranjem ‘amin’. Poznato je razilaženje među učenjacima u pogledu tih pitanja: neki su kazali da se ‘amin’ izgovara naglas, a neki su kazali da se ne izgovara naglas. U nekim hadisima spomenuto je da je Poslanik podizao glas prilikom izgovaranja ‘amin’, dok je u drugim spomenuto da je to izgovarao sniženim tonom. Ispravno mišljenje jeste da je pohvalno izgovaranje ‘amin’ naglas.
Onaj ko to ostavi, ostavio je samo pohvalnu stvar, zato mu’min neće učiniti ono što je pohvalno ako to vodi cijepanju među muslimanima, međusobnom razilaženju, smutnjama. Štaviše, mu’min, a isto tako i daija, treba da ostavi pohvalnu stvar ako iz njegovog ostavljanja proizlazi veća korist. U tom kontekstu spominje se da je Allahov Poslanik odustao od rušenja Kabe i njene ponovne izgradnje na temeljima Ibrahima, a.s., govoreći: ‘’Da Kurejšije nisu tek prihvatili vjeru’’. Zbog toga je Poslanik Kabu ostavio onakvom kakva jeste i nije je promijenio zbog opće koristi.’’ (Fetve Bin Baza, tom 29, str. 274-275)
A Allah najbolje zna!
Vidi manjeNa pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Da li će u Džennet ući osoba koja čini veliki grijeh, pije alkohol?
Uvaženi brate u vjeri, vi ste spomenuli mnogo toga u vašem pitanju i mnoge konstatacije su tačne, a neke i nisu. Vaš problem, koliko ja vidim, dolazi iz činjenice što smatrate da je činjenje određenog velikog grijeha razlog vječnog boravka u Vatri. Dragi moj brate, ispravna akida i vjerovanje jesteviše
Uvaženi brate u vjeri, vi ste spomenuli mnogo toga u vašem pitanju i mnoge konstatacije su tačne, a neke i nisu.
Vaš problem, koliko ja vidim, dolazi iz činjenice što smatrate da je činjenje određenog velikog grijeha razlog vječnog boravka u Vatri. Dragi moj brate, ispravna akida i vjerovanje jeste da će počinilac velikog grijeha – i ako bude kažnjen na Sudnjem danu vatrom, u slučaju da se ne pokaje ili da njegova dobra djela ne prevagnu loša – na kraju završiti u Džennetu.
S druge strane, zabludjela sekta haridžija smatrala je da će počinilac velikog grijeha vječno biti kažnjen Vatrom, što je u koliziji sa mnogi hadisima Allahovog Poslanika, naročito sa hadisima o šefatu.
Rezime: Ne postoji kolizija između onoga što ste spomenuli. Osoba koja pije alkohol počinila je veliki grijeh. Ako umre ne pokajavši se za taj grijeh, na Sudnjem danu ili će njegova dobra djela prevagnuti loša, pa će Allahovim rahmetom ući u Džennet bez kažnjavanja, ili će biti kažnjen zbog tog grijeha, nakon čega će, zbog osnove imana, biti izveden iz Vatre i uveden u Džennet gdje će vječno ostati, kao što je spomenuto u hadisima o šefatu.
To što je odgojio tri kćeri, ne znači apriore da će u Džennet bez polaganja računa i bez kažnjavanja Vatrom, već ako se uz to dobro djelo ne nađu grijesi zbog kojih zaslužuje kaznu, on će ući u Džennet, a ako bude imao grijeha od kojih se nije pokajao, može biti kažnjen zbog njih, nakon čega će, zbog osnove imana koji je imao, biti uveden u Džennet. A Allah najbolje zna!
Vidi manjeNa pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Obilježavanje sunećenja djeteta
Obilježavanje dana sunećenja nije utmeljeno Šerijatom. Hanbelijski autoritet El-Hirki rekao je: “Prvi muslimani nisu imali običaj oraganizirati veselje povodom sunećenja i na njega se ne mora odazvati onaj koga se pozove; prema hadisima, čovjek se mora odazvati samo na svadbeno veselje.” Imam Ahmedviše
Obilježavanje dana sunećenja nije utmeljeno Šerijatom. Hanbelijski autoritet El-Hirki rekao je: “Prvi muslimani nisu imali običaj oraganizirati veselje povodom sunećenja i na njega se ne mora odazvati onaj koga se pozove; prema hadisima, čovjek se mora odazvati samo na svadbeno veselje.” Imam Ahmed zabilježio je predanje u kojem stoji da je Osman b. Ebu el-As, radijallahu anhu, pozvan na veselje povodom sunećenja, pa se nije odazvao. Neko mu je prigovorio zbog toga, a on je rekao: “Niti smo za vrijeme Resulullaha sallallahu alejhi ve sellem, pozivani na veselje povodom sunećenja, a niti smo sami odlazili kući onog ko suneti svoje dijete.”
Ibn Kudama, u svom djelu “El-Mugni”, zapisao je sljedeće: “Ne postoji šerijatski tekst koji dokazuje da čovjek postiže nagradu ako na veselje pozove prijatelje povodom sunećenja. Moglo bi se kazati da taj poziv ima status poziva na ono veselje koje čovjek upriliči tek onako, bez posebnog razloga. Ako onaj koji poziva na veselje povodom sunećenja djeteta, ima namjeru time iskazati zahvalnost Gospodaru na blagodati djeteta i ponuditi hranom svoje prijatelje, imat će za to nagradu, ako Bog da.”
Lijepo je i poželjno da se muslimani prilikom Ramazanskog i Kurban-bajrama međusobno darivaju, to je običaj koji se ne kosi s islamom. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Darivajte se međusobno, i voljet ćete se” (El-Buhari, u zbirci “El-Edebul-mufred”. Hadiski stručnjaci Ibn Hadžer i El-Albani prihvatili su ovaj hadis, za razliku od nekih drugih muhadisa koji su ga odbacili). Dakle, navedeni je hadis dovoljan kao dokaz da je međusobno darivanje poželjno, pa je objektivnije da muslimani izmjenjuju poklone povodom Bajrama, tim više jer je Bajram dan veselja, međusobne saosjećajnosti i održavanja rodbinskih i prijateljskih veza. I u tome nije poistovjećivanje s nevjernicima. A Allah najbolje zna, On je pokrovitelj uspjeha
Vidi manjeNa pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Je li za spajanje namaza potreban džemat?
Svevišnji Allah dao je Resulullahovu, sallallahu alejhi ve sellem, ummetu olakšicu kraćenja i spajanja namaza na putu. Dakle, čovjek koji putuje izvan svog mjesta (i taj se njegov put u običajnom pravu njegova naroda naziva putovanjem), ima pravo na kraćenje i spajanje namaza. Svevišnji Allah rekaoviše
Svevišnji Allah dao je Resulullahovu, sallallahu alejhi ve sellem, ummetu olakšicu kraćenja i spajanja namaza na putu. Dakle, čovjek koji putuje izvan svog mjesta (i taj se njegov put u običajnom pravu njegova naroda naziva putovanjem), ima pravo na kraćenje i spajanje namaza. Svevišnji Allah rekao je: “Nije vam grijeh da molitvu na putovanju skratite, i kad se bojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam, doista, otvoreni neprijatelji” (En-Nisa, 101).
Kad je Omer, radijallahu anhu, rekao Božijem Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da više ne postoji strah od nevjernika, pa možda ne bi trebalo kratiti namaz, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Skraćivanje namaza milost je Allahova spram vas, pa prihvatite Njegovu milost.” (Muslim, En-Nesai, Ibnul-Džarud, Ibn Huzejma i brojni drugi muhadisi).
Namaz se može spojiti a da se ne obavi u džematu. No, ako se čovjek zadesi tamo gdje se uspostavi džemat, klanjat će u džematu pa će poslije tog, obavljenog namaza klanjati namaz koji slijedi, spajajući ih. A Allah najbolje zna.
Na pitanje odgovorio: prof. Abdurrahman Kuduzović
Vidi manjePreuzeto sa stranice http://www.n-um.com
Kakva je vjerodostojnost hadisa: “Prilikom svake hatme, dova se prima”?
Ovaj hadis je ‘’mevdua’’ – ništavan. Bilježi ga Ebu Nuajm u “El-Hilje” i drugi, i u njegovom lancu prenosilaca nalazi se Jahja ibn Hašim es-Semsar. Imam En-Nesai za njega kaže: “Njegovi hadisi se ne primaju”, a imam Jahja ibn Me’in kaže: “Lažov”, a Ibn Adijj: “Ostavljao je hadise i krao ih.” Dova prviše
Ovaj hadis je ‘’mevdua’’ – ništavan. Bilježi ga Ebu Nuajm u “El-Hilje” i drugi, i u njegovom lancu prenosilaca nalazi se Jahja ibn Hašim es-Semsar. Imam En-Nesai za njega kaže: “Njegovi hadisi se ne primaju”, a imam Jahja ibn Me’in kaže: “Lažov”, a Ibn Adijj: “Ostavljao je hadise i krao ih.”
Dova prilikom hatme Kur’ana može biti u dva slučaja:
Prvo: Dova prilikom hatme u namazu. Ovo je bidat – novotarija, jer su ibadeti izgrađeni na propisima od Allaha i na slijeđenju Poslanika, i nikome nije dozvoljeno da Allaha obožava osim onako kako je to On Uzvišeni propisao ili Njegov Poslanik, ﷺ. Sve mimo toga je uvođenje novotarija u vjeru. Kaže Allahov Poslanik, ﷺ: “Ko u ovu našu stvar (vjeru) uvede ono što nije od nje, to je odbačeno.” Hadis bilježe El-Buhari i Muslim od Aiše, radijallahu anha.
Imam Šatibi, rahmetullahi alejhi, u “El-‘Itisamu” i šejhul-islam Ibn Tejmijje, rahmetullahi alejhi, u “El-Iktidau”, navode veliko i bitno pravilo u razlikovanju između novotarije i drugoga, a to je: “Sve što je bilo u mogućnosti da se obavi (od ibadeta) u vremenu Allahovog Poslanika, ﷺ, i vremenu njegovih ashaba, i nije se zadesilo, niko od njih nije došao s tim i niko nije zabranjivao činjenje toga (ako je neko zabranio, u tom slučaju nema potrebe da se prilazi pravilu) je bidat –novotarija”, kao ezan za dva bajrama, ili za namaz za kišu i slično tome. Tako da i dovu prilikom hatme u namazu obuhvata ovo pravilo. Ashabi, radijallahu anhum, znali su u ramazanu klanjati po čitavu noć, tako da bi se neki od njih držali za štap od dužine stajanja u namazu i u ovakvom stanju završavali bi sa hatmom Kur’ana više puta i nije nam preneseno da su upućivali dove nakon hatme.
Kaže imam Malik, rahimehullah: “Nisam čuo da se upućuje dova prilikom hatme Kur’ana niti je to iko činio.” Ovu predaju od njega navodi Ibn Hadždž u “El-Medhalu”.
Drugo: Dova poslije hatme izvan namaza. Ovo se prenosi od Enesa ibn Malika, radijallahu anhu, vjerodostojnim putem. Također se prenosi od skupine islamskih učenjaka i ne znam da išta od toga lancem prenosilaca dostiže do Allahovog Poslanika, ﷺ, vjerodostojnim putem, a Allah najbolje zna.
Odgovorio: Šejh Sulejman b. Nasir el-Ulvan
27. 5. 1421. g.h., El-Burejda
Prijevod: hfz. Amir Smajić
Vidi manjeJesu li ispravni hadisi o učenju sure El Kehf petkom?
Sura El-Kehf je jedna od sura čija je posebna odlika spomenuta u vjerodostojnom sunnetu. Imam Buharija naslovio je jedno poglavlje svoje hadiske zbirke riječima: “Poglavlje o vrijednosti sure El-Kehf”. U tom poglavlju naveo je predaju u kojoj se navodi da je El-Bera, radijallahu anhu, rekao: “Dok jeviše
Sura El-Kehf je jedna od sura čija je posebna odlika spomenuta u vjerodostojnom sunnetu.
Imam Buharija naslovio je jedno poglavlje svoje hadiske zbirke riječima: “Poglavlje o vrijednosti sure El-Kehf”. U tom poglavlju naveo je predaju u kojoj se navodi da je El-Bera, radijallahu anhu, rekao: “Dok je jedan čovjek učio suru El-Kehf, a pored njega stajao je konj vezan s dva duga užeta, nad učačem se nadvi oblak koji se sve više i više približavao, što je uznemirilo konja i navelo ga na bijeg. Kada je svanulo, čovjek je otišao Poslaniku, ﷺ, i obavijestio ga o tome, na što je Poslanik rekao: ‘To je smiraj koji se spustio s Kur’anom.'” (Buharija, br. 5011)
U vjerodostojnom sunnetu potvrđeno je da učenje sure El-Kehf, Allahovom dozvolom, štiti od Dedždžala. Ebu Derda, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, ﷺ, rekao: “Ko nauči deset ajeta s početka sure El-Kehf, bit će zaštićen od Dedždžala.” U drugom rivajetu spomenuto je: “…s kraja sure El-Kehf”. (Muslim, br. 809)
Također, postoje vjerodostojne predaje koje potvrđuju fadilet učenja cijele sure El-Kehf, međutim, u nekim od tih predaja spomenuto je da to učenje treba biti petkom ili uoči petka, a u drugima učenje nije vezano za određeni dan. Oko vjerodostojnosti predaja koje spominju petak hadiski eksperti imaju različita mišljenja, a najvjerodostojnije su sljedeće dvije predaje:
Prenosi se od Ebu Seida el-Hudrija, radijallahu anhu, da je rekao: “Ko prouči suru El-Kehf noć uoči petka, bit će mu svjetlo između njega i Drevnog hrama (Kabe).” (Bilježi Ed-Darimi, br. 3407, Husejn Selim Esed ocijenio je ovu predaju vjerodostojnom iz riječi Ebu Seida)
U drugoj predaji spominje se da je Ebu Seid rekao da je Poslanik, ﷺ, kazao: “Ko petkom prouči suru El-Kehf bit će mu svjetlost u vremenu između dva petka.” Bilježi El-Bejheki u El-Kubra, br. 5792, i Hakim, br. 3392, a Hakim je rekao: ”Ovaj hadis je vjerodostojnog seneda”, a Zehebi u svojim opaskama na Hakima istakao je slabost Nuajma ibn Hamada, jednog od prenosilaca ovog hadisa. Ibn Hadžer je hadis ocijenio dobrim i kazao: ”Ovo je najjača predaja o učenju sure El-Kehf petkom.” (Fejdul-Kadir, 6/257 ) Šejh Albani je hadis ocijeno vjerodostojnim u Sahihul-Džami, br. 6470, i El-Džamius-sagir, br. 11416.
El-Munziri potvrđuje vjerodostojnost predaja od Ebu Seida, radijallahu anhu, u kojima se fadilet učenja sure El-Kehf vezuje za petak i nakon što je naveo njene rivajete od kojih su neke merfu (iz riječi Poslanika, ﷺ), a druge mevkuf (iz riječi Ebu Seida, radijallahu anhu), kaže: “U svim lancima prenosilaca ovih predaja, osim predaje kod Hakima, nalazi se ravija Ebu Hišam Jahja ibn Dinar er-Rumani, a on je kod većine hadiskih stručnjaka pouzdan.” (Et-Tergib vet-terhib, 1/297) Mnogi hadiski eksperti, poput Nesaija preferiraju mevkuf predaju nad merfu, tj. da je ova predaja iz riječi Ebu Seida, a ne iz riječi Poslanika. (Telhisul-habir, 2/175) Iako je ova predaja iz riječi Ebu Seida, ona ostaje validna kao argument, jer ovakvo nešto ashab ne govori prema svom mišljenju, nego je to morao čuti od Poslanika, ﷺ.
Nakon što je naveo neke od predaja koje ukazuju na fadilet učenja sure El-Kehf petkom, Ebul-Hasan ibnul-Irak el-Kinani rekao je: “Zabilježen je vjerodostojan hadis o zaštiti od Dedždžala učenjem dijela sure El-Kehf, bez ograničenja na dan džume, a bilježi ga Muslim od Ebu Derdaa. Sve što je spomenuto u hadisima mimo toga je neprihvatljivo, a Allah najbolje zna.” (Tenzihuš-šeri’a, 1/302) Ebu Ishak el-Huvejni, savremeni učenjak, također je preferirao slabost predaja u kojima se spominje petak.
Ipak, mnogi učenjaci potvrđuju pohvalu učenja sure El-Kehf petkom, od kojih su pored već spomenutih: El-Munziri i Ibn Hadžer, imam Šafija i Ibnul-Kajjim. Rekao je El-Munavi: “Pohvalno je učiti suru El-Kehf petkom ili uoči petka, kao što je to kazao imam Šafija.” (Fejdul-Kadir, 6/198)
Govoreći o posebnostima petka, Ibnul-Kajjim kaže: “Deseta posebnost: učenje sure El-Kehf u toku tog dana.” (Zadul-mead, 1/36) Uzvišeni Allah najbolje zna!
Odgovorio: Mr. Hakija Kanurić
Vidi manjeŠta kvari post?
Post kvare sljedeće stvari: spolni odnos, konzumiranje hrane, konzumiranje pića, ejakulacija uslijed podražaja, konzumiranje onog što ima status hrane i pića, namjerno povraćanje, puštanje krvi pomoću kupica (hidžama) i, glede žena, pojava krvi uslijed mjesečnog ciklusa ili krvi koja izlazi poslijeviše
Post kvare sljedeće stvari: spolni odnos, konzumiranje hrane, konzumiranje pića, ejakulacija uslijed podražaja, konzumiranje onog što ima status hrane i pića, namjerno povraćanje, puštanje krvi pomoću kupica (hidžama) i, glede žena, pojava krvi uslijed mjesečnog ciklusa ili krvi koja izlazi poslije porođaja.
Kad je riječ o spolnom odnosu, konzumiranju hrane i konzumiranju pića, dokaz da to kvari post jesu Allahove, dželle šanuhu, riječi: “Zato se sad sastajte s njima u želji da dobijete ono što vam je Allah već odredio. Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, otad postite sve do noći…” (el-Bekara, 187)
Kad se radi o ejakulaciji uslijed podražaja, tu je hadisi-kudsi u vezi s postačom: “…i on se radi Mene susteže od hrane, pića i seksualnog naslađivanja” (Ibn Madža, 1638). A dokaz za to jest i predanje u kojem se kaže da je Allahov Poslanik, ﷺ, rekao ashabima: “Čovjek će imati nagradu za spolni odnos sa supružnicom.” Oni su upitali: “Božiji Poslaniče, zar će čovjek i za udovoljavanje svojim seksualnim potrebama zaslužiti nagradu?!” Resulullah, ﷺ, objasnio im je: “Šta mislite, bi li čovjek bio kažnjen da svojoj seksualnoj potrebi udovolji na zabranjen način? E, ako toj potrebi udovolji na dozvoljen način, zaslužit će nagradu” (Muslim, 1006). Ovdje se po frazom udovoljavanje seksualnim potrebama podrazumijeva mlazovito izbacivanje sjemena, i stoga preteže mišljenje da curenje mezija ne kvari post, pa makar bilo uslijed podražaja i predigre sa supružnicom (pod uvjetom da ne dođe do penetracije).
Istina je da se ono što ima status hrane i pića, kao, naprimjer, hranjive injekcije, ne smatra hranom ni pićem, ali sadrži u sebi supstancu koja toli glad, pa ima status hrane; na tome čovjek može dugo živjeti. A uzimanje injekcija koje ne mogu zamijeniti hranu i vodu, to jest ne tole glad i ne gase žeđ, ne kvari post, bez obzira na to uzeo ih čovjek intravenozno, intramuskularno ili pod kožu.
Kad se radi o namjernom povraćanju, tu su Vjerovjesnikove, ﷺ, riječi koje je prenio Ebu Hurejra: “Neka naposti onaj ko izazove povraćanje, a ne mora napostiti onaj ko povrati bez učešća svoje volje” (Ebu Davud, 2380, i et-Tirmizi, 720). Mudrost je u tome što čovjeku koji povrati treba hrana pomoću koje će popuniti prazninu u želucu nastalu uslijed povraćanja. Zato što namjerno povraćanje kvari post, kažemo da nije dozvoljeno izazivati povraćanje tokom ramazanskog posta.
U vezi s puštanjem krvi pomoću kupica, imamo hadis: “Post je pokvaren onom koji pušta krv pomoću kupica i onom kome se krv pusti.” (el-Buhari bez lanca prenosilaca i et-Tirmizi, 774)
A kad je riječ o pojavi krvi uslijed mjesečnog ciklusa ili krvi koja izlazi poslije porođaja, kao dokaz možemo navesti Vjerovjesnikove, ﷺ, riječi u vezi sa ženom: “…a zar žena ne klanja i ne posti u mjesečnom ciklusu?!” (el-Buhari, 304, i Muslim, 79). Islamski su učenjaci jednoglasni u mišljenju da nije ispravno da žena posti u mjesečnom ciklusu ni u postporođajnom periodu, nifasu.
Radnje koje smo spomenuli kvare post pod tri uvjeta: prvo, da čovjek zna da te radnje kvare post; drugo, da ih uradi svjesno, a ne iz zaborava; i, treće, da ih uradi namjerno i uz učešće svoje volje. Ovdje ćemo i objasniti navedene uvjete.
Prvi uvjet jest da čovjek bude upućen u šerijatski propis i da bude upućen u to da te radnje kvare post ako se počine za vrijeme posta. Ako čovjek počini nešto što kvari post, a nije u ovo dvoje upućen, njegov je post ispravan, na temelju ajeta: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!” (el-Bekara, 286), a ovu je dovu Allah, dželle šanuhu, uslišio i rekao: “Bit će tako!” Tu je ajet: “Nije grijeh ako u tome pogriješite, grijeh je ako to namjerno učinite. – A Allah prašta i samilostan je” (el-Ahzab, 5). Ovi su ajeti općenitog karaktera, i odnose se i na situaciju o kojoj govorimo. Dokaz za ovaj uvjet jest i slučaj koji se dogodio za vrijeme Allahova Poslanika, ﷺ. Naime, kako su to zabilježili el-Buhari, 1916, i Muslim, 1090, Adijj b. Hatim, radijallahu anhu, kazuje da je u ramazanu pod jastuk stavio bijelo i crno uže, pa je jeo i pio sve dok se nije mogla uočiti razlika između crnog i bijelog užeta. Ujutro je otišao Resulullahu, ﷺ, i ispričao mu kako je postupio. Allahov Poslanik, ﷺ, objasnio mu je da se u kur’anskom ajetu pod frazom bijelo i crno uže ne misli na uže u pravom smislu te riječi, nego da se misli da dan i noć. Poenta je u tome da Vjerovjesnik, ﷺ, ovom ashabu nije naredio da naposti taj dan. On nije bio upućen u šerijatski propis i pogrešno je razumio Allahove riječi: “Jedite i pijte sve dok ne budete mogli razlikovati bijelu nit od crne niti zore, otad postite sve do noći” (el-Bekara, 187). A kad je riječ o neznanju u vezi s vremenom, tu je predanje u kojem Esma b. Ebu Bekr kazuje: “Za vrijeme Božijeg Poslanika, ﷺ, iftarili smo prije vremena jer je bilo oblačno, a zatim se pojavilo sunce” (el-Buhari, 1959). Vjerovjesnik, ﷺ, nije im naredio da naposte; da su morali napostiti, on bi ih u vezi s tim neizostavno upoznao; da im je naredio da naposte, to bi bilo zapamćeno i preneseno muslimanskom umetu, na osnovi kur’anskog ajeta: “Mi, uistinu, Kur’an objavljujemo i zaista ćemo Mi nad njim bdjeti!” (el-Hidžr, 9). Pošto su postojali snažni razlozi da to bude preneseno, a nije preneseno, zaključujemo da im Resulullah, ﷺ, nije zapovjedio da naposte taj dan, što nam govori da napaštanje u tom slučaju nije obavezno. Slična tome jest i situacija u kojoj se čovjek probudi na sehur i jede misleći da zora nije nastupila, a zatim ustanovi da je zora bila nastupila – ni on ne mora napostiti taj dan, to više jer nije bio upućen da u tom vremenu ne smije jesti i piti.
Drugi je uvjet da ono što kvari post čovjek uradi svjesno, a ne iz zaborava. Naprimjer, ako se najede i napije iz zaborava, a ne svjesno, njegov je post ispravan, te taj dan ramazanskog posta ne mora nadoknaditi. Kao dokaz možemo navesti Allahove riječi: “Gospodaru naš, ne kazni nas ako zaboravimo ili što nehotice učinimo!” (el-Bekara, 286). Valja znati da je ovu dovu Plemeniti Allah uslišio i rekao: “Bit će tako!” A tu je i hadis koji je prenio Ebu Hurejra, radijallahu anhu: “Neka nastavi postiti onaj ko se iz zaborava najede ili napije, jer je njega Allah nahranio i napojio.” (el-Buhari, 1933, i Muslim, 1155)
I treći uvjet jest da djelo koje kvari post čovjek uradi namjerno i uz učešće svoje volje, drugim riječima, da na njega ne bude primoran. Ovaj uvjet dokazuju Božije riječi: “Onog koji zaniječe Allaha, nakon što je u Njega vjerovao – osim ako bude na to primoran, a srce mu ostane čvrsto u vjeri – čeka Allahova kazna. One kojima se nevjerstvo bude mililo stići će Allahova srdžba i njih čeka velika patnja” (en-Nahl, 106). Način dokazivanja jest sljedeći: ako je dozvoljeno učiniti nevjerstvo pod prisilom, onda je preče i objektivnije kazati da je pod prisilom dozvoljeno učiniti sve što je manji grijeh od nevjerstva. A tu je i hadis koji se prenosi od Vjerovjesnika, ﷺ: “Allah je mojim sljedbenicima oprostio ono što učine iz greške, zaborava i ono na šta budu prisiljeni” (Ibn Madža, 2043). U skadu s tim, ako bi postaču uletjela prašina u usta i osjetio njenu gorčinu u grlu, a zatim ta prašina dospjela do želuca, to ne bi pokvarilo njegov post, jer on to nije učinio uz učešće svoje volje. Evo za to još dva primjera: ako čovjek doživi poluciju, njegov je post ispravan, jer čovjek, dok spava, nema kontrolu nad svojim postupcima; ako bi muž prisilio svoju suprugu na spolni odnos za vrijeme ramazanskog posta, njen post ne bi bio pokvaren jer nije imala izbora.
Umjesno je ovdje spomenuti jedno veoma važno pitanje, koje treba ispravno razumjeti. Ukoliko se dogodi da čovjek ima spolni odnos sa suprugom u toku ramazanskog posta ili u toku posta koji ne smije prekinuti, iz tog prijestupa slijedi petero: da je grešan, da je obavezan sustezati se od svega što kvari post do sunčeva zalaska, da je post tog dana nevažeći, da mora napostiti i da se mora iskupiti. Kad je o tome riječ, nema razlike između onog ko ovaj prijestup učini znajući kakve ga sankcije čekaju i onog koji ga učini ne znajući to. Drugim riječima, onaj ko ima spolni odnos sa suprugom u toku ramazanskog posta ili u toku posta koji ne smije prekinuti, a ne zna da to povlači navedenih pet sankcija, takav mora snositi posljedice i mora se iskupiti. Evo za to objašnjenja: on je namjerno učinio ono što kvari post, a namjerno činjenje onog što kvari post ima za posljedicu sankcije. To dokazuje predanje u kojem Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je neki čovjek došao Vjerovjesniku, ﷺ, i rekao: “Allahov Poslaniče, nastradao sam!” “Zbog čega to govoriš?”, upitao ga je Poslanik, ﷺ, a on je odgovorio: “Imao sam spolni odnos sa suprugom u toku ramazanskog posta” (el-Buhari, 1936, i Muslim, 1111). Premda ovaj čovjek nije znao da prijestup koji je učinio povlači sankcije, Resulullah, ﷺ, naredio mu je da se iskupi. Prethodno smo upotrijebili frazu ili u toku postu koji ne smije prekinuti zato da isključimo spolni odnos na putovanju. Naime, ako supružnici u toku ramazanskog posta krenu na put i imaju spolni odnos kad izađu iz mjesta boravka, ne moraju se iskupiti, utoliko što putnik može prekinuti post; taj će dan njih dvoje napostiti.
Šejh Muhammed b. Usejmin
Vidi manjeMuž mi zabranjuje hidžab
Zahvala pripada Allahu Milostivom, Samilosnom i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallahu alejhi ve sellem: Islamski učenjaci su suglasni u tome da je šerijatski punoljetnoj muslimanki obaveza da pred osobama koji joj nisu mahremi (muškim osobama koje su joj trajno zabranjene zviše
Zahvala pripada Allahu Milostivom, Samilosnom i neka je salavat i selam na Njegovog Poslanika Muhammeda sallahu alejhi ve sellem:
Islamski učenjaci su suglasni u tome da je šerijatski punoljetnoj muslimanki obaveza da pred osobama koji joj nisu mahremi (muškim osobama koje su joj trajno zabranjene za brak bilo po krvnom srodstvu, mlijeku ili tazbini) pokrije čitavo svoje tijelo s tim da kod učenjaka postoji poznato razilaženje oko lica i šaka. Svaka muslimanka koja ne postupa po ovom propisu, bez ikakve sumnje čini vrstu grijeha za kojeg se što prije treba pokajati i što prije početi nositi šerijatsku odjeću kojom ju je zadužio Uzvišeni Allah. Zbog toga, svaka muslimanka koja se odluči na ovakav korak, zaslužuje svaku podršku uz molbu Uzvišenom Allahu da je učvrsti u njenoj namjeri i da joj pomogne pri tome.
Iz pitanja kojeg si nam uputila je jasno da si ti ta koja ima iskrenu želju da se počne pridržavati ovog islamskog propisa, a da je tvoj muž taj koji te u tom naumu želi spriječiti. Po tom pitanju ti možemo savjetovati slijedeće:
1- muslimanka je dužna da se pokorava svome mužu ukoliko je ono što on od nje zahtijeva u skladu sa onim što vjera islam smatra legitimnim. O tome govore mnogi vjerodostojni hadisi. Međutim, ukoliko bi muž od supruge tražio da učini nešto što je po islamu strogo zabranjeno, ili bi joj zabranjivao da čini nešto što je po islamu strogo naređeno, tada mu se neće pokoriti niti će ga po tom pitanju slušati, jer je Allahov Poslanik sallahu alejhi ve sellem rekao: ”Nema pokornosti stvorenju, ukoliko će se tako učiniti nepokornost prema Stvoritelju. Pokoravanje je samo u onome što je dobro…” (Hadis bilježe Buhari i Muslim od Alije r.a.)
Ovo je opći princip islama koji se primjenjuje i na tvoj slučaj.
2- svjesni smo da bi tvoja čvrsta odluka da se pokriješ mogla prouzrokovati određene probleme između tebe i tvog supruga, pa bi u cilju izbjegavanja toga bilo dobro da s njim o tome što više razgovaraš kako bi mu pokazala da se na takav način želiš pokoriti Allahovoj naredbi, a u isto vrijeme da svoje tjelesne ukrase želiš sačuvati od pogleda drugih ljudi, čuvajući se tako u potpunosti samo za njega (svoga muža).
3- nemoj zaboraviti da je Allah taj koji okreće ljudska srca, i da nekad i najtvrđe srce uputi ka vjeri islamu. Zbog toga iskreno moli Allaha Uzvišenog, da tvome mužu omili vjeru islam sa svim njegovim propisima, onako kako ga je omilio i tebi, pa da zajednički živite u skladnom islamskom braku koji spada u najveće ljepote ovoga svijeta.
4- kada se uz Allahovu pomoć pokriješ, nastoji da tvoj hidžab bude po propisu, onako kako je to regulirano u šerijatu. Ovo ti kažemo iz razloga što danas mnoge muslimanke koje se pokrivaju čine to na način koji više otkriva i afirmira nego što pokriva i skriva što je u suštoj suprotnosti same svrhe hidžaba. O propisima šerijatskog hidžaba možeš pročitati u mnogobrojnoj islamskoj literaturi ili na internetskim stranicama islamskog sadržaja.
Na kraju, molimo Uzvišenog Allaha da ti pomogne i podari snage da svoju namjeru još danas sprovedeš u djelo a i da tvome suprugu omili ono što je omilio i tebi.
Odgovorio: Amir Durmić
Vidi manje