Hvala i zahvala pripadaju dragom Allahu! Pouzdani hadisi očiti su kao dokaz da se uši prilikom uzimanja abdesta potiru zajedno. Neki je čovjek došao Vjerovjesniku, ﷺ, i upitao ga kako se uzima abdest. Na to je Allahov Poslanik, ﷺ, zatražio posudu s vodom, oprao šake, lice i ruke s laktovima po tri puta, zatim je potrao po glavi te je potom u uši stavio kažiprste, palcima potrao vanjski dio ušiju i zatim je kažiprstima potrao unutrašnji dio ušiju, naposlijetku je oprao noge tri puta. Poslije toga rekao je: “Evo, ovako se uzima abdest. A onaj ko na ovo doda ružno je postupio i nepravdu je nanio”, ili je rekao: “Evo, ovako se uzima abdest. A onaj ko na ovo doda nepravdu je nanio i ružno je postupio” (Ebu Davud, 135. Ovaj je hadis pouzdanim ocijenio šejh el-Albani u djelu Sahihu suneni Ebi Davud). Počinjanje od desne strane sunnet je samo glede pranja ruku i nogu, a kad je riječ o potiranju po ušima, sunnet je potrati ih istovremeno. Imam en-Nevevi zapisao je: “Naši autoriteti kažu: ‘Čovjek će prilikom uzimanja abdesta potrati po ušima istovremeno, a neće dati prednost desnom uhu; ako nema jednu ruku, pa zato ne može potrati po ušima istovremeno, dat će prednost potiranju desnog uha.’ Er-Rujani je ipak bio na stanovištu da se u svakom slučaju prvo treba potrati desno uho, a to je njegovo mišljenje pogrešno i iznimno.” (el-Medžmu, 1/444) Identično tome kaže se u djelu el-Fetavel-hindijja, 1/9.

Ukoliko čovjek, uzimajući abdest, prvo potare desno ili lijevo uho, nije postupio sukladno sunnetu, a njegov je abdest ispravan. El-Behuti zapaža: “Abdest je ispravan ma kako čovjek potrao po ušima, kao što je ispravan ma kako potrao po glavi. Sunnet je prilikom potiranja ušiju kažiprste staviti u uši, a palcima učiniti mesh po vanjskom dijelu ušiju.” (Keššaful-kina, 1/101)

Izostavljanje potiranja po ušima ne utječe na ispravnost abdesta, pa je preče i objektivnije kazati da pogrešno potiranje po ušima ne utječe na njegovu ispravnost. A Gospodar svjetova najbolje zna.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Zahvala pripada Allahu, Jednom Jedinom! Na pitanje koje ste postavili možemo odgovoriti s nekoliko aspekata.

Prvo, laktovi se moraju oprati prilikom uzimanja abdesta, i abdest bez pranja laktova nije valjan. Dokaz za to jesu kur’anski ajet, hadisi i jednoglasno mišljenje svih islamskih učenjaka. Imam en-Nevevi zapisao je: “Pranje ruku obaveza je na temelju časnog Kur’ana, Poslanikovih hadisa i jednoglasnog mišljenja svih islamskih učenjaka” (el-Medžmu, 1/418). Tu su i Ibn Kudamine riječi: “Islamski su učenjaci jednoglasni u mišljenju da je pranje ruku (a laktovi pripadaju rukama) obavezno prilikom uzimanja abdesta. Allah, dželle šanuhu, rekao je: ‘O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite – a dio glava svojih potarite – i noge svoje do iza članaka…’ (el-Maida, 6).” (el-Mugni, 1/418)

Onaj ko vam je rekao da se laktovi ne moraju prati prilikom uzimanja abdesta ili nije upućen u osnove vjerske propise, ili ga niste ispravno razumjeli. Iz toga što vam se dogodilo izvucite pouku, pa ubuduće o islamu pitajte samo učene ljude, a ne prvog koga sretnete, niti one koji za sebe govore da su učeni, a nisu. K tome, budući da, možda, niste dobro razumjeli riječi tog čovjeka, obratite pažnju na ono što vam se govori da biste tuđe riječi ispravno razumjeli. Izdavanje pravnih decizija nije bezazleno, o čemu smo mnogo govorili.

Drugo, onaj ko iz neznanja podbaci u ruknovima, sastavnim dijelovima, ili u vadžibima namaza (ili nekog drugog ibadeta), taj ima opravdanje zbog toga što nije znao i nije grešan, a nije dužan te namaze naklanjati. Onaj ko, uzimajući abdest, ne opere laktove ili neki drugi dio tijela koji se pere prilikom uzimanja abdesta, mora naklanjati namaze koje je klanjao u toj situaciji, utoliko jer abdest nije uzeo onako kako je to Allah, dželle šanuhu, naredio. A onaj ko nije znao nije obavezan naklanjati, pogotovu ako se radi o velikom broju namaza koje bi trebao naklanjati. Ovo smo rekli, a ponavljamo: kako bi ibadete ispravno obavljao, u vezi s onim što ne zna muslimam mora pitati učene ljude.

Treće, glede ispiranja usta i nosa prilikom uzimanja abdesta postoji razilaženje među islamskim učenjacima, i ono se uzima u obzir. Većina njih na stanovištu je da to nije obaveza. No, mi zastupamo stav da su ispiranje usta i nosa ipak obavezni prilikom uzimanja abdesta.

Ovdje možemo dodati i ovo: ako čovjek postavi pitanje nekom učenjaku jesu li ispiranje usta i nosa obavezni prilikom uzimanja abdesta i on mu odgovori da nisu, taj čovjek može postupati sukladno tom odgovoru i nije ni u čemu pogriješio.

Odgovor preuzet sa stranice islamqa, pod nadzorom šejha Saliha Munedžida

https://islamqa.info

Islamski učenjaci su jednoglasni da je muškarcima u šerijatu potrebno da puštaju bradu. Svoj stav temelje na hadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem:

Došla je predaja od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Razlikujte se od mušrika (idoliopoklonika). Puštajte bradu, a kratite brkove.“ Kaže Ibn Hadžer: „Pod idlopoklonicima se misli na medžusije, obožavaoce vatre, jer su oni skraćivali brade, a neki od njih su brijali brade.“

Jedan dio islamskih učenjaka, među njima Imam Nevevi, zastupa stav da se ne siječe ništa od brade, bilo od dužine ili sa strane brade.Učenjaci hanefijske i hanbelijske pravne škole smatraju da je dozvoljeno da čovjek odsiječe višak brade koji prelazi jednu šaku, shodno činjenici da je Ibn Omer, radijallahu anhuma, kada je obavio hadždž ili ‘umru, odsjekao višak brade iznad jedne šake. Hanefijski pravnici kažu: „Odsijeći višak brade od jedne šake je sunnet.“ Ovako je prenio Imam Muhammed od Imama Ebu Hanife, da im se Allah smiluje. Hanbelijska pravna škola zastupa stav da nije pokuđeno odsijeći dio brade koji prelazi iznad jedne šake. Ovo spominje i sam Imam Ahmed.

Dok jedan dio islamskih učenjaka smatra da se ne uzima ništa od brade, osim u slučaju da svojom dužinom ili širinom narušava čovjekov izgled. Ovo je prenio Imam Taberi od Hasana Basrija, i ‘Ata’a. Također, ovo je stav Ibn Hadžera.

Što se tiče brijanja brade, stav većine islamskih učenjaka: hanefija, malikija, hanbelija, i jednog dijela šafijskog mezheba, da je zabranjeno (haram) brijati bradu jer se to suprostavlja naredbi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je naredio puštanje brade. Došlo je u „Hašiji“ od Desukija, malikijskog učenjaka: „Zabranjeno je čovjeku da brije bradu. Onaj ko to čini treba ga vaspitati.“

Ovo je veoma jasan stav islamkih učenjaka u pogledu brade.

A što se tiče tvoga oca, dragi moj brate, u osnovi nije dozvoljeno da čovjek bude poslušan bilo kome ako će pogriješiti u tome prema Allahu, pa makar se radilo i o samim roditeljima koji imaju najveće pravo kod čovjeka nakon prava Allaha. Zato što nema pokornosti stvorenju u griješenju Stvoritelju.

Međutim, savjetujem ti da budeš poslušan i koristan svome babi u mnogim dunjalučkim poslovima. Moraš postati oslonac i stub kuće, bez kojeg tvoj babo neće moći. Jer, mnogi mladići koji se prihvate vjere naprave greške, što postavljaju svoje relacije sa roditeljima na način da prave probleme u kući. Umjesto da postanu poslušniji i korisniji svojim roditeljima zbog toga što su se prihvatili vjere, oni na žalost postaju lošiji, drskiji i neposlušniji. I što je još gore, pravdaju se govoreći da je to zbog vjere. Da malo razmisle, vidjeli bi da nije tako. A kada nakon nekog vremena ostanu sami, razočaraju se u život, roditelje, ljude, narod. Nakon toga mnogi odlaze u stranputicu i zabludu, pa čak znaju ostaviti potpuno vjeru.

Zato, kada stekneš autoritet kod svoga babe u stvarima koje on vidi da su dobre, a koje su dobre i u vjeri (npr. da završiš fakultet, da se zaposliš, da budeš na pomoći u kućnim poslovima, majci, braći, sestrama…) onda ćeš dovesti babu u situaciju da neće moći ništa da kaže protiv tvojih ubjeđenja, pa tako i brade koja ga iritira.

I nemoj zaboraviti svoga babu u dovi Allahu, jer tvoj babo tebe sigurno voli, bez obzira što se ne slaže sa tobom. Budi pametan i razborit. Shvati i razumi vjeru. Kome Allah želi dobro, on mu dadne da razumi vjeru! Nadam se da ćeš me dobronamjerno shvatiti, dragi moj neznani brate. A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio: Samir Avdić, prof.

preuzeto sa http://www.n-um.com

Uvažena i cijenjena sestro u islamu! Ako bismo željeli da odgovor na vaše pitanje bude potpun, onda mu trebamo pristupiti sa dva aspekta.

(1) da li je s medicinske strane pametno koristiti oralne contraceptive i

(2) kakav je status krvi koje nastaje kao plod korištenja oralnih kontraceptiva.

Što se tiče prvog aspekta, svako o tome može pročitati na nekoj od internetskih stranica koje su specijalizirane za tu temu. Mislim da vama nije nepoznanica da konzumiranje oralnih kontraceptiva, minimalno, nije preporučeno. U prilog tome govore mišljenja stručnih osoba koje sugeriraju da izdavanje tih lijekova treba da bude pod nadzorom stručne osobe, specijaliste ginekologa, a nikako doktora opće prakse. Također, navode da je veoma bitno da se u vezi s tim pitanjem gleda u zdravstveno stanje osobe koja želi da ih koristi, pa tako osobama sa određenim oboljenjima strogo zabranjuju korištenje oralnih kontraceptiva.

Ako na sve to pridodamo činjenicu da se pogrešno korištenje oralnih kontraceptiva znalo završiti smrću, kao što se desilo u susjednoj Hrvatskoj, tada konzumiraje oralnih kontraceptiva dobija potpuno drugu dimenziju.

Dakle, sve navedeno upućuje na činjenicu da korištenje oralnih kontraceptiva, u najmanju ruku, nije pohvalno. Ako na to pridodamo činjenicu da u većini slučajeva, kao što ste spomenuli, takav postupak sa sobom nosi određene nuspojave, od kojih je najčešće nekontrolirano krvarenje, koje ženu vjernicu dovodi u veliku dilemu u pogledu propisa koji se vezuju za krvarenje: namaza, posta, hadža, i na kraju i samoga spolnog odnosa, to samo potkrepljuje navedenu tvrdnju.

Stoga vam savjetujem, a i svima onima koji ovo budu čitali, da ne pribjegavate korištenju oralnih kontraceptiva, naročito ako znamo da postoje bezbolniji i sigurniji načini sprečavanja trudnoće od tog načina: prvi je korištenje prezervativa, a drugi je ejakuliranje izvan rodnice.

U šerijatu je poznato pravilo koje glasi da se ne poseže za onim što čovjeku šteti osim ako za njegovim konzumiranjem postoji potreba i da ne postoji alternativa. U vašem slučaju, niti jedan od ova dva uvjeta nije ispunjen da bismo odobrili ono što, po tvrdnjama kompetentnih osoba, sigurno šteti ljudskom organizmu, a u svemu tome postoji i alternativa.

Kada ne bi bilo drugog razloga da osoba ostavi korištenje oralnih kontraceptiva osim da bi bila sigurna i spokojna u pogledu svoga namaza i posta, to bi bilo više nego dovoljno da nikada ne posegne za time.

Treba istaći da se u islamu korištenje svega smatra dopuštenim osim onoga što vjera zabranjuje. Ali, ako negativne posljedice korištenja određene stvari jedno vrijeme budu nepoznanica konzumentima, a nakon toga se ispostavi da je u korištenju toga šteta za ljudski organizam, tada se i propis mijenja iz dozvole u pokuđenost ili zabranu. (Identično onome što se desilo sa konzumiranjem duhana, koji su islamski učenjaci zabranili nakon saznanja o njegovoj štetnosti.)

Što se tiče krvarenja koje nastaje kao plod konzumiranja oralnih kontraceptiva, ono se vraća na pitanje promjene adeta (običaja) kod žene u pogledu perioda mjesečnice.

U pogledu žene koja ima naknadna krvarenja nakon mjesečnice, učenjaci imaju podijeljena mišljenja: da li se daje prednost ustaljenom broju dana (običaju/adetu) ili se daje prednost prepoznavanju svojstava krvi. Svaka od dvije skupine svoj je stav argumentirala hadisima Allahovog Poslanika. Možda je najbliže istini i najlakše za prakticirati da se žene u pogledu tog pitanja dijele u nekoliko skupina: žena koja je imala ustaljeni broj dana mjesečnice, takva osoba se vraća na to, a sve što bude više od toga, ne smatra se mjesečnicom, već se smatra istihazom; žena kojoj broj dana mjesečnice nije ustaljen, takva će se ravnati po svojstvima krvi mjesečnice, pa kada bude mogla prepoznala da je u pitanju krv mjesečnice, to će smatrati mjesečnicom, a ona krv koja nema ta svojstva, smatra se krvlju istihaze; žena čiji broj dana mjesečnice nije ustaljen niti može razlikovati jednu vrste krvi od druge, takva će postupati po prevladavajućem stanju većine žena, tj. šest ili sedam dana će smatrati hajzom, a ostalo će smatrati istihazom.

A Allah najbolje zna!

Odgovorio: Elvedin Pezić