Šest pitanja i odgovora
Podijeli sa drugima i zaradi sevap:
FacebookViberWhatsAppTwitterTelegramEmailFacebook MessengerCopy LinkPodijeli
1. Oporuka o doniranju organa nakon smrti

Pitanje: Selam alejkum, U velikoj sam dilemi i nadam se da cu od vas da dobijem ispravan odgovor…. Na internetu sam procitala sve sto sam nasla na tu temu i na kraju neznam ni sama sta da mislim.. Razumjela sam da je dozvoljeno za vrijeme zivota donirati organe (pod odredjenim uslovima).. Buni me to što su mišljenja o donaciji organa nakon smrti podjeljenja.. Pojedini smatraju da je to šerijatski dozvoljeno, dok drugi da da je potpuno zabranjemo… Sta da radim? Dali mi mozete dati ispravan odgovor na ovo pitajne…

Meni moji organi nakon smrti nece koristiti, a ako mi je dozvoljeno zelila bi u ime Allaha da dobrovoljno nekom drugom pomognem mojim organima, a isto tako, ako mi nije dozvoljeno, zeljela bi da za zivota sprijecim da do toga nakon moje smrti nebi doslo… Iako u mojoj svijesti preovladava misljenje, da uz svu milost i humanost, koju nosi nasla lijepa vjera to ipak mozda nije zabranjemo, bojim se da po tom pitanju nebi ucinila nesto pogresno. Unaprijed hvala za odgovor…

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Prije samog govora o presađivanju organa od mrtvog čovjeka nije zgoreg da spomenemo koji su to organi koje je moguće prenositi i presađivati i to na osnovu onoga do čega je uznapredovala savremena medicina. Naime, ti organi su:
1. Srce, jer se operacije presađivanja srca uspješno obavljaju od 1986. god.
2. Jetra i pankreas oboljelim od šećera.
3. Rožnjača, bubrezi, koštana srž i dvostruki organi kao što su uši.
4. Presađivanje kože s ciljem operacije ojačanja ili uljepšavanja kože i slično.

A organi koje savremena medicina još nije u mogućnosti da presađuje sve dosad su: kičma, mozak, mokraćni mjehur, želudac i maternica.

Pitanje presađivanja organa uopćeno (svejedno od živog ili mrtvog) je predmet razilaženja među savremenicima. Suprostavio joj se svom silinom šejh Eš-Š’aravi i šejh Mustafa Mekki gdje spominju da nije dozvoljena oporuka, niti doniranje niti poklanjanje niti bilo koja druga vrsta upotreba organa. Argumenti sa kojima dokazuju zabranu su sljedeći:

Prvi: Organi su vlasništvo onoga ko ih je stvorio tj. Allaha, subhanehu ve te’ala, a nisu vlasništvo čovjeka te ih nije dozvoljeno donirati, poklanjati a kamoli prodavati.

Komentar: Moguće je na ovo odgovoriti da se pod Allahovim stvaranjem koje nije u vlasništvo čovjeka podrazumijeva duša, a što se tiče organa on ima pravo da raspolaže njima u granicama šerijatskih pravila, jer nije došao dokaz iz Kur’ana i Sunneta koji to zabranjuje. Pa je s toga osnova da je to dozvoljeno jer u Islamu nema štete niti nanošenja štete drugome.

Drugi argument zabrane iskorištavanja i korištenja organa mrtvog insana je poštivanje i svetost ljudskog tijela svejedno živog ili mrtvog, jer dokazi iz Kur’ana i Sunneta upućuju na svetost mejita i da nije dozvoljeno narušavati njegovu svetost niti loše postupati prema njemu. A uzimanje organa od njega je narušavanje njegove svetosti, napad na njegovo tijelo i masakriranje. A znamo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio masakriranje tijela ubijenih neprijatelja na poprišu bitke kako prenosi Buharija i drugi: da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio masakriranje (Buharija 2294 i Ebu Davud 2293).
Takođe, prenose se hadisi u kojima Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranjuje lomljenje kostiju mejita i njegovo uznemiravanje, pa kaže, sallallahu alejhi ve sellem: “Lomljenje kosti mejitu je kao lomljenje kosti živom” ( Ebu Davud 3207, Ibn Madže 1616, Bejheki (4/57) i Ahmed (6/58, 168-169, 200, 364), kaže Albani u “El-Irva'” (3/214) da je hadis vjerodostojan).

Komentar: Moguće je odgovoriti na ove hadise da se oni odnose na stanja u kojima je cilj ponižavanje i masakriranje mejita. Međutim ako je osoba za svoga života dozvolila da se radi spašavanja nečijeg života koriste njegovi organi, pa se zbog toga oni uzmu od njega s poštovanjem i bez ponižavanja, onda to izlazi iz zabrane. A uz to još treba dodati da nužda dozvoljava ono što je zabranjeno.

Treći argument je da ono što se odstrani (odsiječe, uzme) od živog to postaje mrtvo. Jer se kaže u hadisu: “Ono što se odsiječe od životinje dok je živa to je strvina” (Ebu Davud (2475) i Tirmizi (1300) i kaže da je hasen garib ne znamo ga osim u hadisu Zejd ibn Eslem. Prenosi Ibn Hadžer u “Et-Telhisu” (1/40) da su ga Darekutni i Ibn ebi Hatim ocijenili kao mursel).
Komenta: Odgovor na ovo je da insan ne postaje nedžis svojom smrću, i to je radžih mišljenje na koje upućuju dokazi kao što je hadis Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Musliman nije nedžis” (Buharija 274 i Muslim 556-557), pa čak ako bi se složili sa tim može se reći da nužda poziva u to da se koriste ti organi iako su nečisti.

Na kraju, ono što se pokazuje kao radžih (odabrano mišljenje) u ovoj mes’eli je da je osnova u korištenju i iskorištavanju ljudskih organa opreznost i zabrana radi zaštite čovjeka i čuvanja i poštivanja njegove svetosti i njegovo čuvanje od masakriranja i raspolaganja njegovim organima kao da su rezrvni dijelovi. Međutim, ako nužda ili potreba zahtijeva onda je presađivanje organa od mrtve osobe dozvoljeno i to pod sljedećim šartovima:

– da se radi na osnovu njegovog vesijeta (oporuke) doniranja organa, ili sa dozvolom njegove porodice,
– da taj organ ne bude od genitalnih organa koji prenose nasljedne osobine,
– da organ nije stidno mjesto,
– da bude na način doniranja a ne način prodaje.

Egipatski “Darul-ifta” je objavilo mnoštvo fetvi po ovom pitanju od kojih je prva fetva šejha Muhammeda Husejna Mahlufa, misrijskog muftije 1952. god. o dozvoljenosti usađivanja očnih rožnjača od drugog mrtvog čovjeka. Zatim fetva šejha Me’muna 1959. god. oko iste teme, pa fetva šejha Hurejdija 1966. o dozvoli presađivanja organa, isto tako fetva šejha Hatira 1973. god. o dozvoli presađivanja organa, takođe fetva Džadul-Hakka 1979. god. o dozvoli doniranja organa od živih i mrtvih.

Takođe “El-Medžlis el-Džezairi el-e’ala lil-fetava” (Alžirsko više vijeće za fetve) i “El-Medžlis el-Urduni el-eala lil-fetava” (Jordansko više vijeće za fetve) 1977. su izdali fetvu 1972. god. o dozvoli presađivanja organa. A “Hej’etu kibaril-ulema” (Vijeće visokorangiranih učenjaka) u Saudiji je 1978. izdala fetvu o dozvoli presađivanja rožnjače, a 1972. o presađivanju organa, a “Ledžnetul-fetava” (Komisija za fetve) pri ministarstvu vakufa u Kuvajtu 1980.god. je dala fetvu o dozvoli presađivanja organa. Ve billahi tevfik.
***************************************************

2. Dijete ima napade a ljekari ne znaju šta mu je – vodili ga kod sihirbazice

Pitanje:

Es-selamu alejkum! Imam dijete koje će inšallah navršiti uskoro 6 godina. Imao je 2 napada za koja doktori nisu sigurni o čemu se radi. Razmak između napada je godinu i dva mjeseca. Kod prvog napada (koji je bio oko ikindije namaza) počeo je povraćati, istog trena nije bio više svjestan i gledao je u 1 tačku, nije odgovarao na pitanja. Napad je trajao oko 15 minuta. Drugi napad je počeo u momentu kad sam ugasila svjetlo,poslije jacije. Nažalost nisam mu odmah proučila dove pred spavanje, namjeravala sam to proučiti malo poslije. Počeo je povraćati, nije znao za sebe irazgledao je po sobi sa očima prema gore.

Donijela sam posudu i pokazala sam mu gdje da povrati što je i uradio. Nakon 15-tak minuta počeo je trzati rukama i nogama. Ovaj napad je trajao oko pola sata. Nakon napada je bio mnogo nervozan i ničeg se ne sjeća. Kod oba napada je imao blago povišenu temperaturu, boljela ga je glava i nije htio čitav dan da jede. Kada smo vidjeli da doktori nisu sigurni o čemu se radi, odveli smo ga kod žene koja „liječi Kur’anom“,ta žena nam se učinila vjernicom, ali nam je bilo čudno što nas je pitala za datum djetetovog rođenja i naša imena (ime oca i majke). Ono što smo primjetili kod nje je da voli mnogo novac. Rekla je da će klanjati istiharu i nakon nekoliko dana rekla je da je djetetu napravljen sihr da ne bi krenuo niti završio školu. Iz tog njenog sna su mi poznate 3 stvari: bila sam spriječena da se dalje doškolujem, riječi koje je ona čula u snu sam već čula od jedne žene prije nekoliko godina a ženskog džina za kojeg kaže da ga napada, davno sam sanjala da ima u kući.

Poslala nam je osim vode, meda i maslinovog ulja zapise sa nekim nerazgovijetnim znakovima, a ako je bilo arapskog teksta ponegdjeje bilo izvrnutih harfova. Zapise smo zapalili,osim dva koja sam jedne noći stavila djetetu ispod jastuka pa je dijete naveče progovorilo u snu ubrzano a glas mu je bio kao ženski. I te zapise smo sklonuli u stranu a poslije zapalili. Mazala sam dijete tim maslinovim uljem ali se drugi dan pojavio osip na tijelu, a taj isti osip se pojavio prije i tokom prvog napada, pa sam ga prestala mazati s uljem.Ne znam da li da koristimo taj med. U zadnje vrijeme mu proučimo naveče i ujutro dove za zaštitu.Na početku je govorio da ga peče i prži u glavi,sad to ne govori već se često ljuti i ne želi da mu se bilo šta prouči.Šta biste nam preporučili za dijete?Meni se slično događalo, kao dijete sam 2 puta gubila svijest ,doktori su rekli da je sve u redu,a hodža je rekao da mi je napravljen sihr,dao nekakve zapise i poslije nisam se gubila,ali imam povremeno velike bolove u stomaku i srcu. Ne znam da li to ima kakve veze sa ovim što se djetetu događa. Neka vas Allah dž.š. nagradi za vaš trud!

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Pogriješila si što si dijete vodila toj ženi i treba da se riješiš svega što si dobila od nje i nemoj ništa da koristiš, zapise zapali a med i ulje prospi, baci i nipošto ne koristi jer na osnovu kako si je opisala jasno je da se bavi sihrom. Odvedi dijete kod nekoga ko liječi ispravnom šerijatskom rukjom, daćemo ti njihove brojeve pa ih kontaktiraj. Vi u svojoj kući treba da praktikujete vjeru, klanjate, ostavljate harame, muziku, alkohol, da sklonite slike ako ih imate obješene i tako dalje.

Što više treba da vam uči Kur’an u kući, da ga vi učite, vaše dijete, preko kasete, CD-a i slično. Učite puno suru El-Bekara. Nipošto više ne tražite pomoć “kod žene koja „liječi Kur’anom“, “ta žena nam se učinila vjernicom”, niti kod njoj sličnih. Od prvih i najjačih znakova da se neko bavi sihrom je da pita za ime roditelja (posebno majke) i datum rođenja, tako ako vam to neko traži znajte da je sihirbaz i nemojte da mu dajete bilo šta niti da uzimate od njega bilo šta.

Najbolje je da dijete učite da koristi dnevne dove i zikrove koje je koristio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u svakodnevnom životu, kao što je dova izlazka iz kuće, dova za zaštitu i slično. Šaljem vam knjigu (Hisnul muslim – Zaštita svakog muslimana) koja je najbolja i najpouzdanija po pitanju dova i zikrova na našem jeziku pa je koristite svi vi u kući a posebno vaše dijete. Molim Allaha Uzvišenog da vas sačuva od zla onoga što je stvoreno, a On je Kadar za to. Ve billahi tevfik.

Na pitanje odgovorio: dr. Zijad Ljakić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Odabir adekvatnog životnog saputnika treba biti primarnicilj svakog muslimana. Ljudi sklapaju bračne veze iz raznih pobuda. Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženu udaju četiri stvari: imetak, ljepota, porijeklo i vjera, a tiodaberi vjernicu, Allah ti dao dobro!” (Buharija i Muslim)

Po hadisu, obaveza je oženiti vjernicu, odnosno, vjera treba· biti osnovni kriterij prilikom izbora bračnog druga. Pokrivanje žena je obligatna obaveza. Razgolićavanje je jedan od najvećih grijeha, a grijesi imaju negativne posljedice na ovome budućem svijetu. Stoga savjetujemo bratu da ne ženi djevojku koja nije pokrivena, jer se veoma često desi da se djevojke koje su, naizgled, spremne na pokrivanje, nakon udaje nikada ne pokriju.

Obično se pravdaju govoreći: takvu si me oženio, meni treba vremena, u vjeri nema prisile, želim očistiti namjeru… Nerijetko se dešava da nakon kratkog vremena vjernik zažali zbog sklopljene bračne veze, ali …

Također, ako vjernici budu ženili otkrivene djevojke, ko će ženiti pokrivene vjernice koje su svoje vjerovanje potvrdile prije samog braka?! Muslimanke treba podsticati na pokrivanje time što će mladići tražiti samo pokrivene djevojke. Bitno je napomenuti da je muž odgovoran za ženu koja izlazi pred strance otkrivena. Abdullah b. Omer prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upozorio: “Svi ste vi pastiri, i svi ćete biti pitani za ono što vam je povjereno: vladar je pastir svojih podanika, i bit će pitan za njih; čovjek je pastir u svojoj kući, i bit će pitan za svoju porodicu…” (Buharija i Muslim)

Brojni su hadisi koji ukazuju na opasnost razgolićavanja. Imam Muslim zabilježio je preko Ebu Hurejre da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Dvije skupine stanovnika Vatre još nisam vidio: ljude koji imaju bičeve poput kravljih repova kojima tuku ljude i žene pokrivene a otkrivene čije glave izgledaju kao grbe horasanskih deva.” U jednoj verziji ovog hadisa koju prenosi Abdullah b. Amr stoji dodatak: “Kunite ih jer one su zaista proklete.” (Ahmed)

Također je kazao: “Najbolje ženejesu ljupke, koje obraduju, blage, nježne, koje podstiču muževe na pokornost, ali ako su bogobojazne, a najgore žene jesu one razgolićene…” (Bejheki) U drugom predanju stoji da je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Za status tri kategorije ljudi uopće ne pitaj: za čovjeka koji posije smutnju među muslimanima i bude nepokoran vladaru, za roba ili robinju koji odbjegnu pa umru, i za ženu čiji je muž odsutan a ona opskrbljena pa se nakon toga razgoliti – za njihov status ne pitaj!” (Hakim, Ahmed Taberani i dr.)

Svadba na kojoj ne bude miješanja muškaraca i žena, upotrebe muzičkih instrumenata, konzumiranja alkohola i drugih poroka ispunila je šerijatske uvjete. Lijepo je, po mogućnosti, na svadbenoj proslavi napraviti ručak za prisutne, jer je tako učinio i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada se ženio Zejnebom, radijallahu anha. (Buharija i Muslim) Kada se ženio Abdurrahman b. Avf, radijallahu anhu, Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, preporučio mu je: “Zakolji makar jednu ovcu!” (Buharija) A Allah najbolje zna.

Na pitanje odgovorio:

iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – knjiga u kojoj su sabrani odgovori od mr. Safeta Kuduzovica

Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com

Cijenjena i uvažena sestro, na samom početku želim da vam se zahvalim na posjeti i na ukazanom povjerenju. Mnogo je toga što se da shvatiti iz vašeg pitanja, što iziskuje dugačak odgovor, zato se iskreno nadam da se nećete ljutiti ako odgovor bude malo duži od prosječnih odgovora.

Poljubiti ženu strankinju (onu s kojom muškarac može stupiti u brak) sigurno je veliki grijeh. Allahov Poslanik, onaj koji ne govori po hiru svome, takav čin naziva zinalukom, a treba li nakon toga veći dokaz da je to veliki grijeh. Kazao je Allahov Poslanik: “Ruke čine zinaluk dodirom, noge čine zinaluk hodanjem, usta čine zinaluk ljubljenjem.” (Muslim)

Ovaj hadis je jasan dokaz za pitanje koje ste vi postavili, iako je općepoznata stvar da vjerniku, u osnovi, nije dozvoljeno da dodirne ženu strankinju, osim kada za time postoji velika potreba, kao u slučaju liječenja ako ne postoji ženski stručni kadar.

Ja ne mogu a da ne primijetim iz vašeg pitanja, također, da vi u ašikovanju ne vidite problem, što je izuzetno diskutabilno. Islam je u svojoj potpunosti i savršenstvu dozvolio mladiću i djevojci da se upoznaju prije stupanja u brak, ali je za to postavio odrednice. Naprimjer, muškarcu postaje dozvoljeno da gleda u ženu onda kada bude imao namjeru da će je ženiti.

Također, ta dozvola, da mladić pogleda djevojku koju želi prositi, ni u kom slučaju ne znači da je njima dozvoljeno da se osamljuju (a kamoli da je dodirne ili poljubi) jer je to u osnovi zabranjeno, kao što je spomenuto u vjerodostojnim hadisima. Razgovor, upoznavanje, treba da bude u prisustvu njenog staratelja ili nekoga od njenih mahrema kako bi se izbjeglo osamljivanje.

Također, iz vašeg pitanja se da zaključiti – a zaista se nadam da vas to ne vrijeđa, jer vi ste tražili savjet i ja se maksimalno trudim da vam dam najbolji savjet, onaj koji bih dao i svojoj kćerki – da su vaši parametri određivanja ko je dobar musliman malo poremećeni; ja ne negiram da među vašim prijašnjim momcima sigurno ima finih osoba, ali ne mogu da shvatim da neko želi javno počiniti veliki grijeh i ne samo to, već i druge (vas konkretno) poziva u to, pod izgovorom da je to mali grijeh, i poslije da mi kažemo kako je ta osoba dobar vjernik.

Moj savjet vam je da prekinete sa ašikovanjem, znam da je to u današnjem vremenu teško i da se oni koji se odluče na izvorno prakticiranje vjere smatraju konzervativnim i nazadnim, ali se strpite radi Allaha, očekujući Njegovu nagradu, također vam savjetujem da prekinete kontakt sa takvim osobama koje su sebi priuštile toliki “luksuz” da od djevojke koja nosi mahramu traže otvorenu nepokornost Allahu.

Moj savjet vam je također da, kada budete spremni za udaju, da tragate za osobom koja istinski čuva Allahove granice, istinski se boji Allaha i kada je u samoći, a i pred drugima, jedino sa takvom osobom možete postići sreću dunjaluka prije vječne sreće na ahiretu. Ako budete takvi, onda je očekivati Allahovu pomoć, kao i izlaz iz svake situacije, pa makar u našim očima bila i bezizlazna. Kazao je Uzvišeni Allah: “Onaj ko se Allaha boji, Allah će mu podariti izlaz iz svake situacije.”

Cijenjena sestro, ne zaboravi da stavljanjem mahrame ti više nisi “obična” žena, ti si žena čiji postupci kod ljudi važe kao izvor vjere. Svakako da je to poimanje neispravno, jer istina se ne vrednuje po ljudima, već ljudi po istini, ali pošto nam je takvo shvatanje nametnuto od strane našeg društva, onda treba da tom društvu pokažemo i prezentujemo vjeru islam u najboljem svjetlu.

Zamisli, cijenjena sestro, kako će biti nekoj sestri i bratu koji pokušaju da pojasne svojim roditeljima, rodbini i poznanicima da ašikovanje nije od islama, kao i to da je zabranjeno ljubljenje sa momcima, a oni onda, nesvjesni da tako iskazuju svoje neznanje, postupkom nekog, poput vaših prijašnjih momaka, budu argumentovali legitimnost tog djela. Zaista je to velika odgovornost, koje nažalost nisu svjesni mnogo koji krenu ovim putem!!!

Svakako da je vaša dosadašnja ustrajnost u tome, da ne činite taj grijeh, kao i strah od Allaha da prekršite vašu zakletvu, veliki pokazatelj vaše iskrenosti, čestitosti, morala. Zato vam savjetujem da ostanete čvrsti, bez kolebanja, na bedemu islama, da budete od onih koji će svojim djelima –prije riječi, pokazati kako se islam prakticira, i kako se i u našem podneblju može biti praktičar vjere, kao i istinski sljedbenik Allahovog Miljenika.

Ne treba, cijenjena sestro, da te boli mnoštvo onih koji slijede šejtanov put, kao ni malobrojnost onih koji se čvrsto drže istine, već treba da budeš ponosna, ali i zahvalna, što te je Uzvišeni Allah odabrao među hiljadama, ako ne i milionima drugih koji idu putem neistine. Kazao je Allahov Poslanik: “Islam je počeo kao stranac – pojedinac, i vratit će se kao stranac – pojedinac, a blago li se pojedincima.” (Muslim)
Allah nabolje zna.

Na pitanje odgovorio: prof. Elvedin Pezić
Preuzeto sa stranice http://www.n-um.com